1 Kings -Revelation Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati.

Croatian⁽ⁱ⁾ ¹ Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati. ² Tada mu rekoše njegove sluge: "Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara." ³ Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. ⁴ Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna. ⁵ Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja ću biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. ⁶ Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako činiš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. ⁷ On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji. ⁸ Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. ⁹ Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; ¹⁰ ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. ¹¹ Tada reče Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna? ¹² Dođi da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. ¹³ Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?' ¹⁴ I dok ti budeš ondje i razgovorala se s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi." ¹⁵ Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu. ¹⁶ Pokloni mu se Bat-Šeba i pade ničice pred kraljem, a kralj upita: "Što želiš?" ¹⁷ Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.' ¹⁸ A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! ¹⁹ Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. ²⁰ U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oči svega Izraela da mu ti objaviš tko će te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. ²¹ Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo krivci." ²² Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan. ²³ Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uđe kralju i pade ničice pred njim. ²⁴ Natan reče: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju?' ²⁵ Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: 'Živio kralj Adonija!' ²⁶ Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. ²⁷ Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?" ²⁸ Tada progovori David i reče: "Pozovite mi Bat-Šebu!" Ona dođe kralju i stupi preda nj. ²⁹ Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja! ³⁰ Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!" ³¹ Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reče: "Neka vječno živi gospodar moj kralj David!" ³² A kralj David reče: "Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I dođoše oni pred kralja, ³³ a on im reče: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. ³⁴ Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'Živio kralj Salomon!' ³⁵ Zatim se uspnite amo s njim i neka uđe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom." ³⁶ Benaja, sin Jojadin, reče kralju: "Amen - tako neka bude! To je i riječ Jahve, Gospodara kraljeva! ³⁷ Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!" ³⁸ Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. ³⁹ Svećenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!" ⁴⁰ I sav narod pođe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla. ⁴¹ Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa upita: "Čemu ta buka u gradu?" ⁴² Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: "Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!" ⁴³ Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, učinio je Salomona kraljem! ⁴⁴ Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, ⁴⁵ i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli. ⁴⁶ Još više: Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje ⁴⁷ i došle su sluge kraljeve čestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreći: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji ⁴⁸ i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'" ⁴⁹ Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziđoše se svaki svojim putem. ⁵⁰ Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. ⁵¹ Javiše Salomonu: "Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreći: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neće sluge svoga mačem pogubiti.'" ⁵² Salomon reče nato: "Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nađe li se u zlu, poginut će." ⁵³ Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on dođe i pade ničice pred Salomonom, koji mu reče: "Pođi svome domu!" ² ¹ Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: ² "Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! ³ Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; ⁴ da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.' ⁵ I sam znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je učinio obojici vojskovođa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuću na nogama svojim. ⁶ Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno počine u Podzemlju. ⁷ A sinovima Barzilaja Gileađanina vrati ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. ⁸ Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neću te pogubiti mačem.' ⁹ Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš." ¹⁰ I potom počinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. ¹¹ David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. ¹² Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti. ¹³ Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je." ¹⁴ I nastavi: "Imam ti nešto reći." Ona reče: "Govori." ¹⁵ Tada će on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. ¹⁶ Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reče: "Govori." ¹⁷ A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neće odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!" ¹⁸ A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit ću kralju o tebi." ¹⁹ Kada dakle uđe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i pođe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane. ²⁰ Tada mu reče: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neću odbiti." ²¹ Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu." ²² Kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!" ²³ Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! ²⁴ Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obećao: još danas će Adonija umrijeti." ²⁵ I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije. ²⁶ Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem." ²⁷ I Salomon isključi Ebjatara iz svećenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu riječ koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu. ²⁸ Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije priključio Abšalomu - on uteče u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika. ²⁹ I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruči Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!" ³⁰ Benaja ode u Šator Jahvin i reče Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziđi!" On odgovori: "Neću, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio." ³¹ Kralj mu reče: "Učini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ćeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. ³² Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. ³³ Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir." ³⁴ I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. ³⁵ Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka. ³⁶ Salomon pozva Šimeja i reče mu: "Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi. ³⁷ Onoga dana kad iziđeš i prijeđeš potok Kidron, znaj dobro da ćeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju." ³⁸ Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako će učiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu. ³⁹ Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu." ⁴⁰ Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata. ⁴¹ I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se." ⁴² Kralj pozva Šimeja i reče mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da ćeš umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je riječ koju sam čuo.' ⁴³ Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?" ⁴⁴ Još reče kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka učini da se tvoja zloća obori na tvoju glavu. ⁴⁵ A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje će Davidovo biti čvrsto pred Jahvom dovijeka." ⁴⁶ I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziđe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se učvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj. ³ ¹ Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kćerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema. ² Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagrađen do toga vremena dom imenu Jahvinu. ³ A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kađenice na uzvišicama. ⁴ Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveća uzvišica. Salomon prinese tisuću paljenica na tom žrtveniku. ⁵ U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noću u snu. Bog reče: "Traži što da ti dadem." ⁶ Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. ⁷ Sada, o Jahve, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. ⁸ Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. ⁹ Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" ¹⁰ Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. ¹¹ Zato mu Jahve reče: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, ¹² evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, ¹³ ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. ¹⁴ I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane." ¹⁵ Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim. ¹⁶ Tada dođoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. ¹⁷ I reče jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kući živimo i ja sam rodila kraj nje u kući. ¹⁸ A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući. ¹⁹ Jedne noći umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. ²⁰ I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. ²¹ A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!" ²² Tada reče druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem. ²³ A kralj onda progovori: "Ova kaže: 'Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kaže: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.' ²⁴ Donesite mi mač!" naredi kralj. I donesoše mač pred kralja, ²⁵ a on reče: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj." ²⁶ Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!" ²⁷ Onda progovori kralj i reče: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka." ²⁸ Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde. ⁴ ¹ Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom, ² a evo njegovih odličnika: Azarja, sin Sadokov, svećenik; ³ Elihoref i Ahija, sinovi Šišini, bilježnici; Jošafat, sin Ahiludov, savjetnik; ⁴ Benaja, sin Jojadin, vojskovođa; Sadok i Ebjatar, svećenici. ⁵ Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Natanov, prijatelj kraljev; ⁶ Ahišar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske; Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku. ⁷ Salomon je imao po svem Izraelu dvanaest namjesnika koji su opskrbljivali kralja i njegov dom; za svakoga je dolazio red da po jedan mjesec u godini podmiruje to uzdržavanje. ⁸ Evo njihovih imena: ...sin Hurov, u gori Efrajimovoj; ⁹ ...sin Dekerov, u Makasu, Šaalbimu, Bet Šemešu, Elonu do Bet Hanana; ¹⁰ ...sin Hesedov, u Arubotu; pod njim bijaše Soho i sav kraj heferski; ¹¹ ...sin Abinadabov, nad svim okružjem dorskim; žena mu je bila Tafata, kći Salomonova; ¹² Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet Šeanu, koji je pokraj Saretana niže Jizreela, od Bet Šeana do Abel Mekole, i preko Jokmeama. ¹³ ...sin Geberov, u Ramotu Gileadskom; njegova su bila Sela Jaira, sina Manašeova, koja su u Gileadu; imao je i područje Argob koje leži u Bašanu, šezdeset tvrdih gradova, opasanih zidovima i prijevornicama od tuča; ¹⁴ Ahinabad, sin Idov, u Mahanajimu; ¹⁵ Ahimaas u Naftaliju; i on se oženio jednom Salomonovom kćeri - Bosmatom. ¹⁶ Baana, sin Hušajev, u Ašeru i na visoravnima; ¹⁷ Jošafat, sin Paruahov, u Jisakaru; ¹⁸ Šimej, sin Elin, u Benjaminu; ¹⁹ Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu, zemlji Sihona, kralja amorejskoga, i Oga, kralja bašanskoga. Povrh toga bio je još jedan namjesnik u zemlji. ²⁰ Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bijaše ih kao pijeska na obali morskoj. Jeli su i pili i bili sretni. ²¹ ²² ²³ ²⁴ ²⁵ ²⁶ ²⁷ ²⁸ ²⁹ ³⁰ ³¹ ³² ³³ ³⁴ ⁵ ¹ Salomon je proširio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke sve do zemlje filistejske i do međe egipatske. Ona su donosila svoj danak i služila Salomonu sve dane njegova života. ² Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora finoga brašna i šezdeset kora običnog brašna, ³ deset ugojenih volova, dvadeset volova s paše, stotinu ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugojene peradi. ⁴ Jer on je vladao nad svime onkraj Rijeke - od Tafse do Gaze, nad svim kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicama naokolo. ⁵ Juda i sav Izrael živjeli su bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana sve do Beer Šebe, svega vijeka Salomonova. ⁶ Salomon je imao četrdeset tisuća konja za vuču i dvanaest tisuća za jahanje. ⁷ Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuštali da ičega ponestane. ⁸ I ječam i slamu za konje i tegleću marvu donosili su na mjesto gdje se zadržavao, svaki kako bi ga zapalo. ⁹ Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srce široko kao pijesak na obali morskoj. ¹⁰ Mudrost je Salomonova bila veća od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta. ¹¹ Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana, Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo među svim narodima unaokolo. ¹² Izrekao je tri tisuće mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilo tisuću i pet. ¹³ Zborio je o drveću: od cedra što je na Libanonu pa do izopa što klija na zidu; raspravljao je o životinjama, o pticama, o gmazovima i o ribama. ¹⁴ Dolazili su od sviju naroda da čuju mudrost Salomonovu, od svih zemaljskih kraljeva koji su čuli glas o njegovoj mudrosti. ¹⁵ Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bijaše čuo da su ga pomazali za kralja na mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bio prijatelj Davidov. ¹⁶ Tada Salomon poruči Hiramu: ¹⁷ "Ti znaš dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma imenu Jahve, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okružili neprijatelji sa svih strana, sve dok ih Jahve nije položio pod stopala nogu njegovih. ¹⁸ Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam neprijatelja ni zlih udesa. [ (I Kings 5:19) Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Jahve, Boga svoga, kako je Jahve rekao mome ocu Davidu: 'Tvoj sin koga ću mjesto tebe postaviti na tvoje prijestolje, on će sagraditi Dom mome Imenu.' ] [ (I Kings 5:20) Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu; moje će sluge biti sa slugama tvojim, i ja ću platiti nadnicu tvojim slugama prema svemu kako mi odrediš. Ti znaš dobro da u nas nema ljudi koji umiju sjeći drva kao Sidonci." ] [ (I Kings 5:21) Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i reče: "Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu, koji upravlja ovim velikim narodom." ] [ (I Kings 5:22) I Hiram javi Salomonu: "Primio sam tvoju poruku. Ispunit ću u svemu tvoju želju glede drva cedrova i drva čempresova. ] [ (I Kings 5:23) Moje će ih sluge dopremiti s Libanona na more, složit ću ih u splavi i pustiti ih morem do mjesta koje ćeš mi označiti; ondje ću ih razložiti i ti ćeš ih uzeti. Ti ćeš pak ispuniti moju želju i dati hranu mojoj čeljadi." ] [ (I Kings 5:24) Hiram je davao Salomonu drva cedrova i čempresova koliko je htio, ] [ (I Kings 5:25) a Salomon je davao Hiramu dvadeset tisuća kora pšenice za hranu ljudstvu, i dvadeset tisuća kora ulja od tiještenih maslina. Toliko je Salomon davao Hiramu godinu za godinom. ] [ (I Kings 5:26) Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bijaše obećao; između Hirama i Salomona vladao je mir te oni sklopiše savez. ] [ (I Kings 5:27) Tada diže kralj Salomon kulučare iz svega Izraela; kulučara je bilo u svemu trideset tisuća ljudi. ] [ (I Kings 5:28) Slao ih je naizmjence na Libanon, svakog mjeseca deset tisuća ljudi: bili su mjesec dana na Libanonu, a dva mjeseca kod kuće. Adoniram je bio nad svim kulučarima. ] [ (I Kings 5:29) Salomon je imao i sedamdeset tisuća nosača tereta, osamdeset tisuća kamenorezaca u gori, ] [ (I Kings 5:30) ne računajući glavara službeničkih koji su upravljali poslovima; njih je bilo tri tisuće i tri stotine, a upravljali su narodom zaposlenim na radovima. ] [ (I Kings 5:31) Kralj je zapovjedio da lome gromade biranog kamena i da ih klešu za temelje Hrama. ] [ (I Kings 5:32) Graditelji Salomonovi i Hiramovi, i oni iz Gibela, tesali su i pripremali drvo i klesali za gradnju Hrama. ] ⁶ ¹ Četiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz zemlje egipatske, četvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom, mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - počeo je Salomon graditi Dom Jahvin. ² Hram što ga je kralj Salomon gradio Jahvi bio je dug šezdeset lakata, širok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata. ³ Trijem pred Hekalom Hrama bio je dvadeset lakata dug, prema širini Hrama, a deset lakata širok, prema dužini Hrama. ⁴ Na Hramu je napravio prozore zatvorene rešetkama. ⁵ Uza zid Hrama oko Hekala i Debira sagradio je prigradnju na katove, sve unaokolo. ⁶ Donji kat bio je pet lakata širok, srednji šest, a treći sedam lakata, jer je zasjeke rasporedio s vanjske strane naokolo Hrama da ih ne bi morao ugrađivati u hramske zidove. ⁷ Hram je građen od kamena koji je već u kamenolomu bio oklesan, tako da se za gradnje nije čuo ni čekić ni dlijeto, ni ikakvo željezno oruđe. ⁸ Ulaz u donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojnim se stubama uspinjalo na srednji kat i sa srednjega na treći. ⁹ Sagradio je tako Hram i dovršio ga; i pokrio ga cedrovim gredama i daskama. ¹⁰ I sagradi još prigradnju oko cijeloga Hrama; bila je pet lakata visoka, a vezana s Hramom cedrovim gredama. ¹¹ I riječ Jahvina stiže Salomonu: ¹² "To je Dom što ga gradiš ... Ako budeš hodio prema naredbama mojim, ako budeš vršio naredbe moje i držao se mojih zapovijedi, tada ću ispuniti tebi obećanje što sam ga dao tvome ocu Davidu: ¹³ prebivat ću među sinovima Izraelovim i neću ostaviti naroda svoga Izraela." ¹⁴ I tako Salomon sazida Hram i dovrši ga. ¹⁵ I obloži iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda do stropa obloži ih drvetom iznutra - a daskama čempresovim obloži pod Hrama. ¹⁶ I načini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, s poda pod strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nad svetinjama. ¹⁷ A Hekal - Svetište, dio Hrama ispred Debira - imaše četrdeset lakata. ¹⁸ A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od pupoljaka i cvijeća; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio kamen. ¹⁹ Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Kovčeg saveza Jahvina. ²⁰ Debir bijaše dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i dvadeset lakata visok, a obložio ga je čistim zlatom. Napravio je i Žrtvenik od cedrovine, ²¹ pred Debirom, i obložio ga čistim zlatom. ²² I sav je Hram obložio zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred Debirom obložio je zlatom. ²³ U Debiru načini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su visoki deset lakata. ²⁴ Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u kerubina bilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila do drugoga. ²⁵ I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednak oblik obaju kerubina. ²⁶ Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga. ²⁷ Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; širili su svoja krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga ticalo drugi zid; u sredini prostorije krila im se doticahu. ²⁸ I kerubine je obložio zlatom. ²⁹ Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, ³⁰ zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana. ³¹ A za ulaz u Debir načini dvokrilna vrata od maslinova drveta; dovraci s pragom bijahu na pet uglova. ³² Oba krila na vratima od maslinova drveta ukrasi likovima kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, i sve ih obloži zlatom; listićima zlata oblijepi kerubine i palme. ³³ Tako i za ulaz u Hekal načini vrata od maslinova drveta, sa četverokutnim dovracima. ³⁴ Oba krila na vratima bijahu od čempresova drveta i oba se otvarahu na jednu i na drugu stranu. ³⁵ Urezao je na njima kerubine, palme i rastvorene cvjetove i obložio zlatom sve što bijaše urezano. ³⁶ Potom je sagradio unutrašnje predvorje od tri reda klesanog kamena i jednoga reda tesanih greda cedrovih. ³⁷ Temelji su Hramu Jahvinu bili položeni četvrte godine, mjeseca Ziva; ³⁸ a jedanaeste godine, mjeseca Bula - to je osmi mjesec - Hram je dovršen sa svim dijelovima i sa svim što mu pripada. Salomon ga sagradi za sedam godina. ⁷ ¹ Salomon je sagradio i svoj dvor; u trinaest ga je godina potpuno dovršio. ² Sagradio je dvor od libanonske šume: stotinu lakata dug, pedeset širok i trideset lakata visok, na četiri reda cedrovih stupova, a na stupovima bijahu cedrove grede. ³ Bio je pokriven cedrovinom iznad soba koje su počivale na stupovima. Ovih je bilo četrdeset i pet: petnaest u svakom redu. ⁴ Bila su tri reda prozora: po tri su prozora gledala jedan prema drugome. ⁵ Sva vrata s dovratnicima bila su četverokutna i po tri su prozora stajala jedan prema drugome. ⁶ Načinio je trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset širok. ⁷ Zatim je sagradio prijestolni trijem gdje je sudio; i sudački trijem, obložen cedrovinom od poda do stropa. ⁸ Njegovo prebivalište, u drugom dvorištu i unutar predvorja, bilo je istoga oblika. Sagradio je i kuću, nalik na onaj trijem, faraonovoj kćeri, kojom se bijaše oženio. ⁹ Sve su te građevine bile od biranog kamena, sječena po mjeri, a klesana iznutra i izvana, od temelja sve do drvenih spojnica, a vani sve do velikog predvorja. ¹⁰ Temelji su im bili od birana, velikog kamena: od deset i od osam lakata, ¹¹ a nadgradnja od birana, po mjeri klesana kamena i od cedrovine. ¹² A tri su reda klesanog kamena i red cedrovih greda okruživali veliko predvorje, a tako i unutrašnje predvorje Doma Jahvina. ¹³ Salomon posla po Hirama iz Tira. ¹⁴ Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva, ali mu otac bijaše iz Tira, kovač tuča. Bio je pun vještine, umijeća i znanja da svašta izrađuje od tuča. Dođe on kralju Salomonu i sav mu posao izradi. ¹⁵ Salio je dva stupa od tuča; jedan je stup bio visok osamnaest lakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako i drugi. ¹⁶ I načini dvije glavice od tuča da se stave povrh stupova; jedna je glavica bila visoka pet lakata i druga je bila pet lakata visoka. ¹⁷ Načini dva opleta u obliku pletera i lančaste žice da pokriju glavice na vrhu stupova; sedam za jednu glavicu i sedam za drugu. ¹⁸ Onda izradi mogranje: bili su u dva reda oko svake mreže. ¹⁹ Glavice na vrhu stupova pred trijemom imale su oblik ljiljana, od četiri lakta. ²⁰ Stajale su na oba stupa kod izbočine što je bila prema lančancu. Dvije stotine mogranja bilo je oko prve glavice i dvije stotine oko druge. ²¹ Podiže stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnu stranu i nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu ime Boaz. ²² Na samom vrhu stupova postavi izrađene ljiljane. I tako dovrši stupove. ²³ Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. ²⁴ Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne čaške koje su ga optakale sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne su čaške bile u dva reda i salivene s njim. ²⁵ Počivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. ²⁶ Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u čaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuće bata. ²⁷ Načinio je deset tučanih podnožja; svako je podnožje bilo četiri lakta dugo, četiri lakta široko, a tri lakta visoko. ²⁸ Podnožja su bila ovako izrađena: imala su okvire, a okviri su stajali među preponama. ²⁹ Na okvirima među preponama bili su lavovi, volovi i kerubini; a na samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima, bijahu ukrasi poput vijenaca. ³⁰ Svako je podnožje imalo četiri tučana točka i osovine od tuča; četiri su njihove noge imale držače; pod umivaonikom bijahu držači sliveni s ukrasima. ³¹ Gore, gdje su se držači sastavljali, bio je otvor podnožja; imao je lakat i pol; otvor je bio okrugao, u obliku ukrasne posude, a na njemu su bili uklesani i ukrasi; ali prepone bijahu četvrtaste, a ne okrugle. ³² Četiri su točka bila pod preponom. Osovine im izlazile na podnožju; svaki točak bijaše visok lakat i pol. ³³ Točkovi su bili slični točkovima običnih kola: njihove osovine, naplaci, paoci i glavčine - sve bijaše liveno. ³⁴ Bila su četiri držača na četiri ugla svakog podnožja; podnožje i držači sačinjavahu jednu cjelinu. ³⁵ Pri vrhu podnožja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta; povrh podnožja bili su klinovi; prepone su s njima sačinjavale cjelinu. ³⁶ Po oplošjima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme, već prema veličini praznog oplošja i vijenaca naokolo. ³⁷ Tako načini deset podnožja: jednako salivenih, jednake veličine i oblika. ³⁸ I načini deset umivaonika od tuča. Svaki je umivaonik sadržavao četrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od četiri lakta; na svako od deset podnožja došao je po jedan umivaonik. ³⁹ Postavi pet podnožja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevoj strani Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku. ⁴⁰ Hiram načini lonce, lopate i kotliće. Dovrši on sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Jahvin: ⁴¹ dva stupa, okrugle glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da pokriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; ⁴² četiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; ⁴³ deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; ⁴⁴ jedno more i dvanaest volova pod njim; ⁴⁵ lonce, lopate i kotliće. Svi ti predmeti koje je Hiram načinio kralju Salomonu za Dom Jahvin bili su od sjajnog tuča. ⁴⁶ Kralj je zapovjedio da sve to lijevaju u kalupima od gline, u Jordanskoj dolini, između Sukota i Sartana. ⁴⁷ Na koncu je Salomon odredio da rasporede sve te predmete, a bijaše ih toliko da se nije mogla obračunati težina tuča. ⁴⁸ Salomon načini sve predmete koji su bili u Domu Jahvinu: zlatni žrtvenik i zlatni stol na kojemu su stajali prineseni hljebovi; ⁴⁹ pet svijećnjaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, od čistoga zlata; cvjetove, svjetiljke, usekače od zlata; ⁵⁰ vrčeve, noževe, kotliće, plitice i kadionice od čistoga zlata; stožere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i za vrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata. ⁵¹ Tako bi priveden kraju sav posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i posuđe - i stavi ih u riznicu Doma Jahvina. ⁸ ¹ Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovčeg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. ² Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). ³ I kad su došle Izraelove starješine, svećenici ponesoše Kovčeg ⁴ i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih svećenici i leviti. ⁵ Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. ⁶ Svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina. ⁷ Kerubini su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg i zaklanjahu odozgo Kovčeg i njegove motke. ⁸ [8a] Motke su bile tako dugačke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana. ⁹ U Kovčegu nije bilo ništa, osim dviju kamenih ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta. [8b] Ondje su ostale do danas. ¹⁰ A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin, ¹¹ i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Dom Božji! ¹² Tada reče Salomon: "Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku, ¹³ a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." ¹⁴ I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. ¹⁵ Reče on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom rukom ispunio obećanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: ¹⁶ 'Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisam izabrao grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapovijeda mojim narodom Izraelom.' ¹⁷ Otac mi David naumi podići Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, ¹⁸ ali mu Jahve reče: 'Naumio si podići Dom mojem Imenu, i dobro učini, ¹⁹ ali nećeš ti podići toga Doma, nego sin tvoj koji izađe iz tvoga krila, on će podići Dom mojem Imenu.' ²⁰ Jahve ispuni obećanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeća Jahve, i podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, ²¹ i odredio sam da ondje bude mjesto Kovčegu u kojem je Savez što ga Jahve sklopi s našim ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske." ²² Tada Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin, raširi ruke prema nebu ²³ i reče: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. ²⁴ Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. ²⁵ Sada, Jahve, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obećao kad si rekao: 'Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' ²⁶ Sada, dakle, Jahve, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obećanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! ²⁷ Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! ²⁸ Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! ²⁹ Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: 'Tu će biti moje Ime.' Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. ³⁰ I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. ³¹ Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, ³² tada je ti čuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. ³³ Ako narod tvoj bude potučen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli, ³⁴ onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim očevima. ³⁵ Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, ³⁶ tada ti čuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući im valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. ³⁷ Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, ³⁸ ako koji čovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, ³⁹ ti čuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome čovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo - ti jedini poznaješ srce sviju - ⁴⁰ da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim očevima. ⁴¹ Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga ⁴² jer je čuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako dođe i pomoli se u ovom Hramu, ⁴³ usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. ⁴⁴ Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, ⁴⁵ usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. ⁴⁶ Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, ⁴⁷ pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki', ⁴⁸ i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, ⁴⁹ usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, ⁵⁰ učini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, učini da mu se smiluju osvajači i da budu milostivi prema njemu, ⁵¹ jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla. ⁵² Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da čuješ sve njihove molbe što će ih tebi uputiti. ⁵³ Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode, Jahve!" ⁵⁴ Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je klečao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim, ⁵⁵ pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreći jakim glasom: ⁵⁶ "Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. ⁵⁷ Neka Jahve, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. ⁵⁸ Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. ⁵⁹ Bile ove moje riječi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i noću nazočne pred Jahvom, Bogom našim, eda bi dan za danom činio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, ⁶⁰ ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga. ⁶¹ A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu, držeći se njegovih zakona i obdržavajući njegove zapovijedi kao danas!" ⁶² Kralj i sav Izrael s njim prinesu žrtvu Jahvi. ⁶³ Kao žrtvu pričesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese dvadeset i dvije tisuće volova i stotinu i dvadeset tisuća ovaca; time kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin. ⁶⁴ Toga dana posveti kralj središte predvorja, koje je ispred Doma Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline pričesnica, jer je tučani žrtvenik pred Jahvom bio premalen da primi paljenice, prinosnice, pretiline pričesnica. ⁶⁵ Tu je svečanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim. ⁶⁶ Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagosivljali kralja i odlazili svojim kućama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra što ga je Jahve učinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu. ⁹ ¹ Kad je Salomon dovršio gradnju Doma Jahvina, kraljevskog dvora i svega što je namislio graditi, ² javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao što mu se bio javio u Gibeonu. ³ Jahve mu reče: "Uslišio sam molitvu i prošnju koju si mi uputio. Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje dovijeka; moje će oči i srce biti ovdje svagda. ⁴ A ti, ako budeš hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David, u nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio i ako budeš držao moje zakone i moje naredbe, ⁵ ja ću učvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kako sam obećao tvome ocu Davidu kad sam rekao: 'Nikada ti neće nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.' ⁶ Ali ako me ostavite, vi i vaši sinovi, ako ne budete držali mojih zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i budete im služili i klanjali im se, ⁷ tada ću istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj ću Dom, koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael će biti poruga i podsmijeh svim narodima. ⁸ Ovaj je Dom uzvišen, ali svi koji budu uza nj prolazili bit će zaprepašteni; zviždat će i govoriti: 'Zašto je Jahve tako učinio s ovom zemljom i s ovim Domom?' ⁹ A reći će im se: 'Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, častili ih i služili im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.'" ¹⁰ Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje zgrade, Dom Jahvin i kraljevski dvor, ¹¹ a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i čempresovo i zlata koliko je god želio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj. ¹² Hiram izađe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali mu se nisu svidjeli. ¹³ I reče: "Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate?" I od tada ih zovu "zemlja Kabul" do današnjega dana. ¹⁴ A Hiram bijaše poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata. ¹⁵ Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer. ¹⁶ Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli, zatim dade grad u miraz svojoj kćeri, ženi Salomonovoj, ¹⁷ a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji, ¹⁸ Baalat, Tamar u pustinji u zemlji, ¹⁹ sve gradove-skladišta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i gradove za konjicu, i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne. ²⁰ Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, ²¹ sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli, Salomon nametnu tešku tlaku do današnjega dana. ²² Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni bili vojnici, dvorani, vojskovođe, tridesetnici, zapovjednici njegovih bojnih kola i konjice. ²³ A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima: njih pet stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na radovima. ²⁴ Čim je faraonova kći ušla iz Davidova grada u kuću koju joj Salomon bijaše sagradio, tada on podiže Milo. ²⁵ Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i pričesnice na žrtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je dovršio Hram. ²⁶ Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kralj Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj. ²⁷ Hiram je poslao na tim lađama svoje sluge, mornare koji su poznavali more, sa slugama Salomonovim. ²⁸ Oni otploviše u Ofir, uzeše odande četiri stotine i dvadeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu. ¹⁰ ¹ Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od Sabe; zato ona dođe da Salomona iskuša zagonetkama. ² Došla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. ³ Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. ⁴ Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaše sagradio, ⁵ jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio u Domu Jahvinu, zastade joj dah. ⁶ Tada reče kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. ⁷ Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam čula. ⁸ Blago tvojim ženama, blago ovim tvojim slugama koji su neprestano pred tobom i slušaju tvoju mudrost! ⁹ Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca; zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da činiš pravo i pravicu." ¹⁰ Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. ¹¹ Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo je odande mnogo sandalovine i dragulja. ¹² Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i za kraljevski dvor, i citre i harfe za pjevače; nikada se više nije dovezlo toliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas. ¹³ Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je god zaželjela i zatražila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa slugama vrati se u svoju zemlju. ¹⁴ Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, ¹⁵ osim onoga što je dolazilo od trgovaca i prodavača-potukača i od svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih. ¹⁶ Kralj Salomon načini tri stotine velikih štitova od kovanog zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina zlatnih šekela; ¹⁷ i načini trista štitića od kovanog zlata; za svaki je štitić utrošio tri zlatne mine. Pohranio je sve u kuću zvanu Libanonska šuma. ¹⁸ Kralj je još napravio veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga čistim zlatom. ¹⁹ Prijestolje je imalo šest stepenica, straga je na njemu bila teleća glava, a s obje strane sjedala bile su ručice, a kraj ručica stajala dva lava. ²⁰ Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izrađeno ni u jednom kraljevstvu. ²¹ Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sve posuđe u kući zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; ništa nije bilo od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. ²² Kralj je imao taršiško brodovlje na moru zajedno s Hiramovim brodovljem, i svake treće godine dolazilo je taršiško brodovlje donoseći zlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune. ²³ Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošću. ²⁴ Sav je svijet želio vidjeti Salomona i čuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. ²⁵ Svatko mu je donosio dar: srebro i zlatno posuđe, haljine, oružje, miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu. ²⁶ Uz to je Salomon sakupio bojnih kola i konjanika; imao je tisuću i četiri stotine bojnih kola i dvanaest tisuća konja i rasporedio ih je po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. ²⁷ Salomon je učinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Šefeli. ²⁸ Salomon je uvozio konje iz Musrija i Koe: kraljevi nabavljači uvozili su ih iz Koe za određenu svotu. ²⁹ Kola se dovozila iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela; a konj se plaćao po stotinu i pedeset. Tako ih preko nabavljača dobivahu svi kraljevi hetitski i aramejski. ¹¹ ¹ Kralj je Salomon - uz kćer faraonovu - volio mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje, ² od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: "Nećete odlaziti k njima i oni neće dolaziti k vama; oni će zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima." Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju. ³ Imao je sedam stotina kneževskih žena i tri stotine inoča. Njegove su žene zavodile njegovo srce. ⁴ I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Jahvi kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. ⁵ Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. ⁶ Činio je ono što ne bijaše pravo u očima Jahvinim i nije se sasvim pokoravao Jahvi kao što se pokoravao njegov otac David. ⁷ Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istočno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. ⁸ To učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima. ⁹ Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Jahve, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio ¹⁰ i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. ¹¹ Tada Jahve reče Salomonu: "Kada je tako s tobom te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja ću sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo i dat ću ga jednom od tvojih slugu. ¹² Ali neću to učiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet ću ga iz ruke tvoga sina. ¹³ Ipak neću od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit ću jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah." ¹⁴ Tada diže Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, iz kraljevske kuće Edomaca. ¹⁵ Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovođa, otišao da pokopa ubijene i dao pogubiti sve muškarce u Edomu - ¹⁶ Joab i sav Izrael ostadoše ondje šest mjeseci dok nisu istrijebili sve muškarce u Edomu - ¹⁷ Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u službi njegova oca. Hadad je bio tada mladi dječak. ¹⁸ Otišli su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljude iz Parana i otišli u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade kuću, odredi mu hranu i dodijeli zemlje. ¹⁹ Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestru svoje žene, sestru velike kneginje Tafnese. ²⁰ Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgoji u kraljevskoj palači, i Genubat je ostao u palači među faraonovom djecom. ²¹ Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David počinuo kod svojih otaca i da je vojskovođa Joab umro, reče faraonu: "Dopusti mi da odem u svoju zemlju!" ²² Faraon mu reče: "Što ti nedostaje u mene te želiš poći u svoju zemlju?" A on mu odgovori: "Ništa, ali me pusti da odem!" [25b] To je bilo zlo što ga je učinio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom. ²³ Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sina Elijadova, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja sopskoga; ²⁴ Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im četovođa kada ih David ubijaše. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Damaskom. ²⁵ [25a] On je bio protivnik Izraelov za života Salomonova. ²⁶ Jeroboam bijaše sin Efraćanina Nebata, iz Sareda, a majka mu bijaše udovica imenom Serva. On je bio u službi Salomonovoj i podigao je ruku protiv kralja. ²⁷ Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu u gradu Davida, oca svoga. ²⁸ Taj Jeroboam bijaše valjan čovjek; Salomon opazi kako se mladi čovjek prihvaća posla i postavi ga nad svom rabotom kuće Josipove. ²⁹ Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojica u polju. ³⁰ Ahija uze novi plašt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest komada. ³¹ I reče Jeroboamu: "Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Evo ću istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat ću tebi deset plemena. ³² On će imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih. ³³ To je zato što me ostavio i poklonio se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi više mojim putovima; ne čini što je pravo u mojim očima, niti izvršava moje zakone i naredbe kao što je činio njegov otac David. ³⁴ Ali mu neću iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio knezom za sveg njegova života, zbog sluge svoga Davida, koga sam izabrao i koji je držao moje zapovijedi i moje zakone. ³⁵ Ali ću uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi ću ga dati, to jest deset plemena. ³⁶ A njegovu ću sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi da u njemu stoluje Ime moje. ³⁷ Tebe ću uzeti da kraljuješ nad svim što budeš želio i da budeš kralj nad Izraelom. ³⁸ Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim i stupao budeš putovima mojim te činio što je pravedno u očima mojim držeći moje zakone i zapovijedi moje, kako je to činio moj sluga David, tada ću ja biti s tobom i sagradit ću ti trajan dom, kao što sam sagradio Davidu, i dat ću ti Izraela. ³⁹ Ponizit ću potomke Davidove; ali ne zauvijek.'" ⁴⁰ Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama, ali on pobježe u Egipat k Šišaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove. ⁴¹ Ostala povijest Salomonova, sve što je učinio i njegova mudrost, zar nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove? ⁴² A kraljevaše Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina. ⁴³ Onda počinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega. ¹² ¹ Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. ² Čim to ču Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer ³ bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: ⁴ "Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti!" ⁵ A on im odgovori: "Za tri dana dođite opet k meni." I narod ode. ⁶ Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" ⁷ Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek ostati sluge." ⁸ Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. ⁹ Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reče: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac?'" ¹⁰ Mladići koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reče: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! ¹¹ Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.'" ¹² A treći dan dođe sav narod k Roboamu, kako im bijaše zapovjedio kralj rekavši im: "Vratite se k meni trećega dana." ¹³ Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji. ¹⁴ I reče im po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ću još dodati na nj; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima." ¹⁵ Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako upriliči Jahve da se ispuni riječ što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu. ¹⁶ Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. ¹⁷ Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. ¹⁸ Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola i pobježe u Jeruzalem. ¹⁹ Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. ²⁰ Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuću Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina. ²¹ Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuća vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu. ²² Ali dođe Jahvina riječ Božjem čovjeku Šemaji: ²³ "Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu: ²⁴ Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tući s braćom, djecom Izraelovom! Neka se svatko vrati svojoj kući, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslušaše riječ Jahvinu i vratiše se kako im reče Jahve. ²⁵ Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izađe odatle i utvrdi Penuel. ²⁶ Jeroboam reče u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. ²⁷ Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti." ²⁸ Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." ²⁹ Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. ³⁰ To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. ³¹ I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi. ³² Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao. ³³ I uzađe k žrtveniku koji je načinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzađe k žrtveniku da prinese kad. ¹³ ¹ A neki čovjek Božji dođe na riječ Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad. ² I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtveniče, žrtveniče! Ovako veli Jahve: 'Evo će se roditi u kući Davidovoj sin po imenu Jošija. On će na tebi žrtvovati svećenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on će na tebi spaliti ljudske kosti!'" ³ U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik će se raspuknuti i prosut će se pepeo što je na njemu." ⁴ Kada je kralj čuo što je čovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reče: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema čovjeku i nije je mogao vratiti k sebi. ⁵ Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao čovjek Božji po naredbi Jahvinoj. ⁶ Kralj progovori i reče čovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji čovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije. ⁷ Kralj onda reče čovjeku Božjem: "Hodi sa mnom kući da se okrijepiš. I dat ću ti dar." ⁸ Ali čovjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje kuće, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu, ⁹ jer mi je ovako zapovjeđeno riječju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraćaj istim putem kojim si došao.'" ¹⁰ I otišao je drugim putem, nije se vraćao putem kojim je došao u Betel. ¹¹ A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana učinio čovjek Božji u Betelu; i riječi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu. ¹² A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao čovjek Božji što bijaše došao iz Judeje. ¹³ Prorok će nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha. ¹⁴ Krenuo je za čovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam." ¹⁵ Prorok mu reče: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš." ¹⁶ Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu, ¹⁷ jer mi je Jahvinom riječju naređeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraćaj putem kojim si onamo pošao'." ¹⁸ Nato će mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je riječju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode.'" Slagao mu je. ¹⁹ Božji čovjek vrati se s njim, u njegovoj je kući jeo kruha i pio vode. ²⁰ Dok su sjedili za stolom, dođe riječ Jahvina proroku koji ga je natrag doveo ²¹ i povika on čovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, ²² nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neće leći u grob otaca tvojih." ²³ Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca. ²⁴ I ode onaj. A na putu ga zaskoči lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela. ²⁵ Ljudi prolazeći vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok. ²⁶ Kad je to čuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reče: "To je čovjek Božji koji se usprotivio riječi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema riječi koju je Jahve rekao." ²⁷ I reče svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše. ²⁸ Ode on i nađe mrtvo tijelo bačeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca. ²⁹ Tada prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. ³⁰ Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!" ³¹ A kad ga je pokopao, reče svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan čovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. ³² Jer će se sigurno ispuniti riječ koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije." ³³ Ni poslije ovoga događaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za svećenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane svećenik uzvišica. ³⁴ Takvim je postupkom padala u grijeh kuća Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje. ¹⁴ ¹ U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov, ² i Jeroboam reče svojoj ženi: "Ustani i preobuci se da te ne bi prepoznali da si žena Jeroboamova; i idi u Šilo. Ondje je prorok Ahija: onaj koji mi je prorokovao da ću biti kraljem ovoga naroda. ³ I ponesi deset hljebova, kolača i posudu meda i otiđi k njemu! On će ti reći što će biti s dječakom." ⁴ I učini tako žena Jeroboamova: ustade, ode u Šilo i uđe u kuću Ahijinu. A on nije više vidio, oslabile mu oči od duboke starosti. ⁵ Ali mu je Jahve rekao: "Evo dolazi žena Jeroboamova da od tebe traži savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti ćeš joj reći tako i tako. Kad bude ulazila, pretvarat će se kao da je druga." ⁶ Kad Ahija ču šum njenih koraka na vratima, reče joj: "Uđi, ženo Jeroboamova! Što se pretvaraš da si druga, kad imam tešku vijest za tebe? ⁷ Idi, reci Jeroboamu: 'Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: Podigao sam te isred naroda i učinio sam te knezom nad mojim narodom Izraelom, ⁸ istrgnuo sam kraljevstvo iz kuće Davidove i dao ga tebi. Ali ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi i koji me slijedio svim srcem svojim i činio samo ono što je pravedno u mojim očima. ⁹ Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, otišao si i načinio sebi druge bogove, salio si im likove da me dražiš, mene si bacio za leđa. ¹⁰ Zato, evo, puštam zlo na kuću Jeroboamovu, istrijebit ću iz obitelji Jeroboamove sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu; ja ću netragom pomesti kuću Jeroboamovu kao što se mete nečist, da ga ništa ne ostane. ¹¹ One koji iz Jeroboamove obitelji umru u gradu, proždrijet će psi, a one koji umru u polju, pojest će ptice nebeske.' - Eto tako je Jahve rekao. ¹² A ti ustani i pođi svome domu: tek što nogama stupiš u grad, dječak će umrijeti. ¹³ Sav će ga Izrael oplakati i pokopat će ga. On će biti jedini iz obitelji Jeroboamove položen u grob, jer se jedino na njemu našlo nešto što se u kući Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu. ¹⁴ Jahve će sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj će istrijebiti kuću Jeroboamovu. Evo dana! Što? Čak i trenutka! ¹⁵ Jahve će udariti Izraela te će se njihati kao trska u vodi. Iščupat će Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i rasijat će ih s onu stranu Rijeke, jer su načinili sebi ašere koje srde Jahvu. ¹⁶ Odbacit će Izraela kao smeće, zbog grijeha što ih je učinio Jeroboam i na koje je navodio Izraela." ¹⁷ Žena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad je prelazila kućni prag, dječak bijaše mrtav. ¹⁸ Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakao prema riječi koju je Jahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji. ¹⁹ Ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao i kraljevao, to je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. ²⁰ Jeroboamovo kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine, zatim je Jeroboam počinuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljio se mjesto njega. ²¹ Roboam, sin Salomonov, bio je kralj Judejaca; bijaše mu četrdeset i jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra između svih izraelskih plemena da ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. ²² I Juda učini zlo u očima Jahvinim. Grijesima koje su počinili razjarili su ga više od svega što su učinili njihovi oci. ²³ Jer su i oni podigli uzvišice, stupove i ašere na svakom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom. ²⁴ Bilo je čak posvećenih bludnica u zemlji. Oponašao je sve grozote naroda što ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih. ²⁵ Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. ²⁶ Opljačka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve je uzeo; uze i sve zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. ²⁷ Namjesto njih kralj Roboam napravi tučane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je čuvala vrata kraljevskog dvora. ²⁸ Kad je god kralj išao u Jahvin Dom, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraćali u stražaru. ²⁹ Ostala povijest Roboamova, sve što je učinio, zar nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ³⁰ Za sve vrijeme bio je rat između Roboama i Jeroboama. ³¹ Roboam je počinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim ocima u Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abijam. ¹⁵ ¹ Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, zakraljio se Abijam u Judeji. ² Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu; njegova se majka zvala Maaka, a bila je kći Abšalomova. ³ On je hodio u svim grijesima što ih je njegov otac činio prije njega, i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kao srce njegova praoca Davida. ⁴ Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u Jeruzalemu, podigavši sinove njegove poslije njega i sačuvavši Jeruzalem. ⁵ Jer je David činio sve što je pravo u očima Jahvinim i za svega svoga života nije odstupio ni od čega što mu je zapovjedio, osim onog što je učinio Uriji Hetitu. ⁶ # ⁷ Ostala povijest Abijamova, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bijaše rat između Abijama i Jeroboama. ⁸ Potom je Abijam počinuo sa svojim ocima. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. ⁹ Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom postade Asa kraljem Judeje. ¹⁰ Kraljevao je četrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova se baka zvala Maaka, a bila je kći Abšalomova. ¹¹ Asa je činio što je pravo u očima Jahvinim, kao i njegov praotac David. ¹² Protjerao je iz zemlje posvećene bludnice i uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu načinili. ¹³ Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bijaše načinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku Kidronu. ¹⁴ Ali uzvišice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. ¹⁵ Unio je u Dom Jahvin posvećene darove svoga oca i svoje: srebro, zlato i posuđe. ¹⁶ Bio je rat između Ase i Baše, kralja izraelskoga, u sve njihove dane. ¹⁷ Izraelski kralj Baša navali na Judeju i stade utvrđivati Ramu da spriječi svako kretanje judejskom kralju Asi. ¹⁸ Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama Doma Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom kralju, koji je stolovao u Damasku, i poruči mu: ¹⁹ "Neka bude savez između mene i tebe, između moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene." ²⁰ Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovođe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret i svu zemlju Naftali. ²¹ A kada to Baša dozna, presta utvrđivati Ramu i vrati se u Tirsu. ²² Kralj Asa sazva sve Judejce, bez izuzetka, i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrđivao Ramu, i kralj Asa utvrdi time Gebu Benjaminovu i Mispu. ²³ Ostala povijest Asina, sve njegove pobjede i sve što je učinio i gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A u starosti bolovao je od nogu. ²⁴ Asa je počinuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocima u gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Jošafat zakralji se mjesto njega. ²⁵ Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem Izraela druge godine Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom. ²⁶ Činio je zlo u očima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca i oponašao njegov grijeh na koji je navodio Izraela. ²⁷ Baša, sin Ahijin, iz kuće Jisakarove, uroti se protiv njega i ubi ga u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i sav Izrael. ²⁸ Baša ga ubi treće godine Asina kraljevanja Judejom i zavlada mjesto njega. ²⁹ Kad je postao kraljem, pobi svu kuću Jeroboamovu i ne poštedi nikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po riječi koju je Jahve rekao preko sluge svoga Ahije iz Šila. ³⁰ Zbog grijeha što ih je učinio i na koje je naveo Izraela i zbog gnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova. ³¹ Ostala povijest Nadabova, i sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ³² Između Ase i Izraelova kralja Baše vladao je rat u sve njihove dane. ³³ Treće godine Asina kraljevanja Judejom postade Baša, sin Ahijin, kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i četiri godine. ³⁴ Činio je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraelce. ¹⁶ ¹ Tada bi upućena riječ Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Baše: ² "Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodom Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodiš narod moj Izrael na grijehe te me razjaruješ njihovim grijesima; ³ zato ću netragom pomesti Bašu i kuću njegovu: učinit ću s tvojom kućom kao i s kućom Jeroboama, sina Nebatova. ⁴ Tko iz obitelji Bašine umre u gradu, pojest će ga psi, a tko im umre u polju, pojest će ga ptice nebeske." ⁵ Ostala povijest Bašina, što je učinio, njegova djela, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ⁶ Baša je počinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin njegov Ela zakraljio se mjesto njega. ⁷ Ali riječ Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bila upravljena protiv Baše i njegove kuće samo zbog toga što je činio zlo u očima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuća Jeroboamova nego i zbog toga što je i nju istrijebio. ⁸ Dvadeset i šeste godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela, sin Bašin, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine. ⁹ Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kući Arse, upravitelja dvora u Tirsi. ¹⁰ Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega. ¹¹ Čim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Bašinu; nije mu poštedio ni što uza zid mokri, ni njegovih rođaka ni prijatelja. ¹² Tako Zimri iskorijeni svu kuću Bašinu po riječi koju je Jahve rekao protiv Baše preko sluge svoga proroka Jehua, ¹³ zbog sviju grijeha što su ih činili Baša i sin mu Ela i tako zavodili Izraela, srdeći Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima. ¹⁴ Ostala povijest Elina, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ¹⁵ Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade Zimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton, koji je pripadao Filistejcima. ¹⁶ Kad je utaboreni narod čuo da se Zimri pobunio i ubio kralja, sav Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom zapovjednika vojske Omrija. ¹⁷ Zatim Omri i sav Izrael s njime odoše od Gibetona i opsjedoše Tirsu. ¹⁸ Kad je Zimri vidio da će grad biti osvojen, uđe u utvrdu kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe. ¹⁹ To je bilo zbog grijeha koje je počinio radeći što je zlo u očima Jahvinim i hodeći putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraela. ²⁰ Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ²¹ Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odlučila za Tibnija, sina Ginatova, da ga učini kraljem, a druga polovica za Omrija. ²² Ali pristaše Omrijeve nadjačaše pristaše Tibnija, sina Ginatova, pa kad Tibni umrije, postade Omri kraljem. ²³ Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade Omri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao šest godina. ²⁴ Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija. ²⁵ Ali je Omri činio zlo u očima Jahvinim i bio je gori od svojih prethodnika. ²⁶ U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove grijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim lažnim bogovima. ²⁷ Ostala povijest Omrijeva, sve što je učinio, njegovi pothvati koje je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ²⁸ Omri počinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin Ahab postade kraljem mjesto njega. ²⁹ Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. ³⁰ Ahab, sin Omrijev, činio je u očima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika. ³¹ I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom, kćerju Etbaala, kralja sidonskog, i poče služiti Baalu i klanjati mu se; ³² Baalu podiže žrtvenik u Baalovu hramu što ga bijaše sagradio u Samariji. ³³ Ahab je podigao i Ašeru i učinio druga zlodjela i razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega. ³⁴ Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvorođenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po riječi koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu. ¹⁷ ¹ Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed." ² Upućena mu je riječ Jahvina ovako: ³ "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. ⁴ Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane." ⁵ Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. ⁶ Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. ⁷ Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. ⁸ Tada Iliji dođe riječ Jahvina: ⁹ "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani." ¹⁰ Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: "Donesi mi malo vode u vrču da pijem!" ¹¹ Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!" ¹² Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo." ¹³ Ali joj Ilija reče: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. ¹⁴ Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'" ¹⁵ Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. ¹⁶ Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. ¹⁷ Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. ¹⁸ Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" ¹⁹ On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. ²⁰ Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" ²¹ Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" ²² Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. ²³ Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" ²⁴ Žena mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!" ¹⁸ ¹ Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bi upravljena treće godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje." ² I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža, ³ pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve; ⁴ jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom. ⁵ I reče Ahab Obadiji: "Hajde, obići ćemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda ćemo naći trave da sačuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka." ⁶ Podijelili su zemlju koju će pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem. ⁷ I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade ničice i reče: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!" ⁸ On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'" ⁹ Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije? ¹⁰ Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli. ¹¹ I sada mi naređuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' ¹² Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet će te ne znam kamo, a ja ću doći i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nađe, ubit će me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! ¹³ Zar nije poznato mome gospodaru što sam učinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom. ¹⁴ I sada ti naređuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' Pa on će me ubiti!" ¹⁵ Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još ću mu se danas pokazati." ¹⁶ Obadija pođe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab pođe u susret Iliji. ¹⁷ Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: "Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?" ¹⁸ Ilija odgovori: "Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. ¹⁹ Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim." ²⁰ Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. ²¹ Ilija pristupi svemu narodu i reče: "Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio. ²² Ilija nastavi: "Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. ²³ Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. ²⁴ Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!" ²⁵ Potom reče Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja." ²⁶ Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili. ²⁷ U podne im se Ilija naruga i reče: "Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!" ²⁸ A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. ²⁹ Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. ³⁰ Tada Ilija reče svemu narodu: "Priđite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. ³¹ Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael će biti ime tvoje!" ³² I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. ³³ Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. ³⁴ Tada reče: "Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!" Učiniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada reče: "Učinite i treći put." Oni tako i treći put. ³⁵ Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. ³⁶ Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. ³⁷ Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca." ³⁸ I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. ³⁹ Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!" ⁴⁰ Ilija im reče: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. ⁴¹ Ilija reče Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše." ⁴² Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. ⁴³ Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reče: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta." ⁴⁴ Ali sedmoga puta reče momak: "Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora." Tada reče Ilija: "Idi, kaži Ahabu: 'Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.'" ⁴⁵ Odjednom se nebo zamrači od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel. ⁴⁶ Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrča pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela. ¹⁹ ¹ Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. ² Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!" ³ On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. ⁴ A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." ⁵ Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: "Ustani i jedi." ⁶ On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. ⁷ Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!" ⁸ Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. ⁹ Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: "Što ćeš ti ovdje, Ilija?" ¹⁰ On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život." ¹¹ Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; ¹² a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. ¹³ Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: "Što ćeš ovdje, Ilija?" ¹⁴ On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život." ¹⁵ Jahve mu reče: "Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. ¹⁶ Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. ¹⁷ Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. ¹⁸ Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala." ¹⁹ Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. ²⁰ On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?" ²¹ On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje. ²⁰ ¹ Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju. ² Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu ³ i reče mu: "Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a žene tvoje i djeca ostaju tebi.'" ⁴ Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada." ⁵ Ali se glasnici vratiše i rekoše: "Ovako kaže Ben-Hadad i poručuje ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu. ⁶ Budi siguran da ću sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni će pretražiti tvoju kuću i kuće tvojih sluga i stavit će svoju ruku na sve što im se svidi i to će odnijeti.'" ⁷ Izraelski kralj sazva sve starješine zemaljske i reče: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato." ⁸ Starješine mu i sav narod odgovoriše: "Nemoj poslušati! Nemoj pristati!" ⁹ Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru kralju: 'Sve što si prvi put tražio od svoga sluge, ja ću učiniti, ali ovo drugo ne mogu.'" I poslanici odoše i odnesoše odgovor. ¹⁰ Tada mu Ben-Hadad poruči: "Neka mi bogovi učine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!" ¹¹ Ali mu kralj izraelski odgovori: "Kaže se: 'Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!'" ¹² A kad je Ben-Hadad to čuo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzeše svoje položaje protiv grada. ¹³ Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reče: "Ovako veli Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja ću ti ga danas evo predati u ruke i ti ćeš spoznati da sam ja Jahve.'" ¹⁴ Ahab reče: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko će početi boj?" On odgovori: "Ti!" ¹⁵ Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuća. ¹⁶ Oni iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. ¹⁷ Momci pokrajinskih upravitelja iziđoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije." ¹⁸ On reče: "Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!" ¹⁹ Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska ²⁰ i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima. ²¹ Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz. ²² Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reče mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je činiti, jer će dogodine aramejski kralj napasti na te." ²³ Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jači od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno ćemo mi biti jači od njih. ²⁴ Učinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje. ²⁵ Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno ćemo ih nadvladati." On ih posluša i učini tako. ²⁶ Na početku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i pođe na Afek da vojuje s Izraelom. ²⁷ Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. ²⁸ Tada pristupi Božji čovjek izraelskom kralju i reče: "Ovako veli Jahve: 'Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja ću predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve'." ²⁹ Sedam dana bijahu utaboreni jedni sučelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuća pješaka u jedan jedini dan. ³⁰ Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuća ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo. ³¹ Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo čuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izađimo pred kralja izraelskog: možda će ti poštedjeti život." ³² I svezaše kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: 'Ostavi me na životu!'" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat." ³³ Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za riječ govoreći: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad dođe i on ga uze na kola. ³⁴ Ben-Hadad reče mu tada: "Vratit ću ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat će ti na raspolaganju četvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. ³⁵ Neki od proročkih sinova reče po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali čovjek ne htjede da ga tuče. ³⁶ Tada mu onaj reče: "Budući da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav će te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiđe na lava koji ga razdera. ³⁷ Prorok nađe drugoga čovjeka i reče: "Udari me!" Čovjek ga izudara i izrani. ³⁸ Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko očiju navuče povez da ga ne prepoznaju. ³⁹ Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog čovjeka govoreći: 'Čuvaj ovoga čovjeka! Ako nestane, tvoj će život biti za njegov život, ili ćeš platiti srebrni talenat.' ⁴⁰ I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu reče kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!" ⁴¹ Nato onaj odmah ukloni povez s očiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka. ⁴² A on reče kralju: "Ovako veli Jahve: 'Budući da si pustio da ti iz ruke utekne čovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj će život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.'" ⁴³ I kralj izraelski ode svojoj kući, mrk i srdit, i uđe u Samariju. ²¹ ¹ Nakon tih događaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palače Ahaba, kralja samarijskog, ² i Ahab ovako reče Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuće. Ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat ću ti novca koliko vrijedi." ³ Ali Nabot reče Ahabu: "Jahve me sačuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!" ⁴ Ahab se vrati kući mrk i ljutit zbog riječi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane. ⁵ Dođe mu njegova žena Izebela i reče: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?" ⁶ On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat ću ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'" ⁷ Tada mu žena Izebela reče: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja ću ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca." ⁸ I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapečati ih kraljevskim pečatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugrađanima. ⁹ U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda. ¹⁰ Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine." ¹¹ I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. ¹² Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda. ¹³ Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe. ¹⁴ Zatim poručiše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je." ¹⁵ Pošto je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav." ¹⁶ Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siđe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne. ¹⁷ Tada bi upućena riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: ¹⁸ "Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. ¹⁹ Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.'" ²⁰ Ahab reče Iliji: "Nađe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Jahvinim. ²¹ Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. ²² Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. ²³ I nad Izebelom reče Jahve: psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. ²⁴ Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske." ²⁵ Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. ²⁶ Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. ²⁷ Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. ²⁸ Tada dođe riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: ²⁹ "Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu." ²² ¹ Tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela. ² Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. ³ Kralj Izraela reče svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja." ⁴ Zatim reče Jošafatu: "Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji." ⁵ Tada Jošafat reče kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom." ⁶ Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke." ⁷ Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" ⁸ Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako!" ⁹ Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja." ¹⁰ Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u svečanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. ¹¹ Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: "Ovako govori Jahve: 'Njima ćeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'." ¹² Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: "Idi na Ramot Gilead i uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke." ¹³ Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: "Eno, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!" ¹⁴ Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Jahve kaže!" ¹⁵ Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Pođi! Uspjet ćeš: Jahve će ga dati u ruke kraljeve." ¹⁶ Ali mu kralj reče: "Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?" ¹⁷ Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.'" ¹⁸ Tada izraelski kralj reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo!" ¹⁹ A Mihej reče: "Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. ²⁰ Jahve upita: 'Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reče ovo, drugi ono. ²¹ Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja ću ga', reče, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?' ²² On odgovori: 'Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reče: 'Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!' ²³ Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo." ²⁴ Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?" ²⁵ Mihej odgovori: "Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ." ²⁶ Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu. ²⁷ Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'" ²⁸ Mihej reče: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Čujte, svi puci!" ²⁹ Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. ³⁰ Izraelski kralj reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i onda ući u boj, ali ti ostani u svojoj odjeći!" Izraelski se kralj preobuče i pođe u boj. ³¹ Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!" ³² Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. ³³ A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. ³⁴ Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro." ³⁵ Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. ³⁶ O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! ³⁷ Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. ³⁸ Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Jahve. ³⁹ Ostala povijest Ahabova, sve što je učinio, o kući od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ⁴⁰ Ahab je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. ⁴¹ Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. ⁴² Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva. ⁴³ Išao je sasvim putem oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u očima Jahvinim. ⁴⁴ Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kađenice na uzvišicama. ⁴⁵ Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. ⁴⁶ Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ⁴⁷ Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase. ⁴⁸ Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. ⁴⁹ Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. ⁵⁰ Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: "Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama." Ali Jošafat to ne prihvati. ⁵¹ Jošafat počinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. ⁵² Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. ⁵³ On je činio što je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh. [ (I Kings 22:54) Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je činio njegov otac. ]

2 Kings

¹ ¹ Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela. ² Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reče: "Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoću li ozdraviti od ove bolesti." ³ Ali je Anđeo Jahvin rekao Iliji Tišbijcu: "Ustani! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?' ⁴ I zato veli Jahve ovako: 'Nećeš sići s postelje u koju si se popeo; sigurno ćeš umrijeti.'" I ode Ilija. ⁵ Glasnici se vratiše k Ahazji, a on im reče: "Kako to da ste se već vratili?" ⁶ Oni mu odgovoriše: "Sreo nas neki čovjek i rekao nam: 'Idite, vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekronskom? Zato nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti.'" ⁷ On ih upita: "Kakav bijaše na oči taj čovjek koji vas je sreo i rekao vam te riječi?" ⁸ A oni mu odgovoriše: "Bio je to čovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara." On reče: "To je Ilija Tišbijac!" ⁹ Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu i, našavši ga gdje sjedi na vrhu brijega, reče mu: "Čovječe Božji! Kralj je naredio: Siđi!" ¹⁰ Ilija odgovori i reče pedesetniku: "Ako sam čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. ¹¹ Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a taj, kad dođe, reče mu: "Čovječe Božji! Kralj je ovo zapovjedio: Brže siđi!" ¹² Ilija odgovori i reče mu: "Ako sam čovjek Božji, neka siđe oganj s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu." I spusti se oganj s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. ¹³ Kralj posla opet trećega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treći pedesetnik dođe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: "Čovječe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim očima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu! ¹⁴ Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim očima!" ¹⁵ Anđeo Jahvin reče Iliji: "Siđi s njim, ne boj se!" On ustade i siđe s njim pred kralja ¹⁶ i reče mu: "Ovako veli Jahve: zato što si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti." ¹⁷ I umrije po riječi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jošafata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova. ¹⁸ Ostala povijest Ahazje, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ² ¹ Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. ² I reče Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I siđoše do Betela. ³ A proročki sinovi koji su boravili u Betelu iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!" ⁴ Ilija mu reče: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I uđoše u Jerihon. ⁵ Proročki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priđoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!" ⁶ Ilija mu reče: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I tako pođoše obojica. ⁷ I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. ⁸ Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. ⁹ A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: "Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!" ¹⁰ Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti." ¹¹ I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. ¹² Elizej je gledao i vikao: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. ¹³ I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. ¹⁴ Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe. ¹⁵ Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju ¹⁶ i rekoše mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne šaljite nikoga." ¹⁷ Ali kako su oni svejednako navaljivali, reče im: "Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. ¹⁸ Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reče: "Nisam li vam rekao: 'Nemojte ići!'" ¹⁹ Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna." ²⁰ On reče: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše. ²¹ On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'" ²² I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej. ²³ Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći: "Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!" ²⁴ On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece. ²⁵ Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju. ³ ¹ Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina. ² Činio je što je zlo u očima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac. ³ Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega. ⁴ Meša, kralj moapski, bio je stočar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuća janjaca i vunu od stotine tisuća ovnova. ⁵ Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja. ⁶ U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca. ⁷ Zatim je poručio judejskom kralju Jošafatu: "Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoćeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj odgovori: "Hoću! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji." ⁸ I doda: "Kojim ćemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju." ⁹ I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode četama ni stoci koja je išla za njima. ¹⁰ Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!" ¹¹ Ali Jošafat reče: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan između slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke." ¹² Jošafat reče: "U njega je riječ Božja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju. ¹³ A Elizej reče kralju izraelskom: "Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu: "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima." ¹⁴ Elizej uzvrati: "Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraćao pažnje niti bih te pogledao. ¹⁵ Sada mi dovedite svirača." I dok je glazbenik svirao, siđe ruka Jahvina nada nj. ¹⁶ I on reče: "Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama. ¹⁷ Jer ovako veli Jahve: nećete osjetiti vjetra niti ćete vidjeti dažda, a ova će se dolina napuniti vodom. I pit ćete vi, vaš marva i vaša stoka.' ¹⁸ Ali to još nije ništa u očima Jahve: on će predati Moab u vaše ruke. ¹⁹ Vi ćete zauzeti sve utvrđene gradove, posjeći sve plodno drveće, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem ćete ih zasijati." ²⁰ I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, dođe voda od Edoma i preplavi svu okolinu. ²¹ Kad su Moapci čuli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu. ²² Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda učini crvenom kao krv. ²³ I rekoše: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi međusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!" ²⁴ Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce. ²⁵ Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveće. Konačno, ostao je samo grad Kir Harešet; praćari su ga opkolili i tukli ga. ²⁶ Kada je moapski kralj vidio da neće izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih mačevima, pokuša se probiti i doći do kralja edomskog, ali ne uspje. ²⁷ Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju. ⁴ ¹ Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima." ² Elizej joj reče: "Što ti mogu učiniti! Reci mi što imaš u kući?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja." ³ Tada joj reče: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! ⁴ Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu." ⁵ I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. ⁶ I kad se sudovi napuniše, reče ona svome sinu: "Dodaj mi još jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema više sudova." I ulje stade. ⁷ Ona ode i kaza čovjeku Božjem, a on joj reče: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ćeš ti i tvoji sinovi!" ⁸ Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. ⁹ Ona reče svome mužu: "Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. ¹⁰ Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo." ¹¹ Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. ¹² Reče zatim svome momku Gehaziju: "Pozovi tu Šunamku!" On je pozva te ona stade preda nj. ¹³ I još mu reče: "Kaži joj: 'Lijepo se brineš za nas. Što možemo učiniti za te? Treba li reći riječ za te kralju ili vojskovođi?'" Ali ona odgovori: "Ja živim usred svoga naroda." ¹⁴ On nastavi: "Dakle, što da učinimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto, nema sina, a muž joj je vremešan." ¹⁵ A on reče: "Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza. ¹⁶ "Dogodine u ovo doba", reče joj, "zagrlit ćeš sina u naručju." A ona reče: "Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!" ¹⁷ Ali je žena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej. ¹⁸ Dječak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod žetelaca. ¹⁹ I potuži se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci. ²⁰ On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije. ²¹ Ona tada ode gore i položi ga u postelju Božjega čovjeka. Izišla je zatim i zaključala vrata. ²² Potom je pozvala svoga muža i rekla: "Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrčat ću do čovjeka Božjeg i vratit ću se." ²³ On je upita: "Zašto da danas pođeš k njemu? Nije ni mlađak niti je subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!" ²⁴ Pošto joj je momak osamario magaricu, ona će mu: "Povedi i pođi! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim." ²⁵ Ode ona i dođe k čovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svome momku Gehaziju: "Evo one Šunamke. ²⁶ Otrči pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo." ²⁷ Kada je stigla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: "Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio." ²⁸ A ona reče: "Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?" ²⁹ On tada reče Gehaziju: "Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka." ³⁰ Ali dječakova majka reče: "Života mi Jahvina i tvoga, neću te ostaviti!" On tada ustade i pođe za njom. ³¹ Gehazi je otišao prije njih i položio štap na dječaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Dječak se nije probudio." ³² Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. ³³ Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. ³⁴ Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo. ³⁵ Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči. ³⁶ I zovnu Elizej Gehazija i reče: "Pozovi tu Šunamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: "Uzmi svoga sina." ³⁷ Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziđe. ³⁸ Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su proročki sinovi sjedili pred njim, reče svome momku: "Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proročkim." ³⁹ Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali nađe divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su. ⁴⁰ Usuše ljudima da jedu. Ali kad su počeli jesti, povikaše: "Čovječe Božji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti. ⁴¹ Tada će Elizej: "Donesite brašna!" I baci ga u lonac i reče: "Uspite ljudima neka jedu!" I ništa više nije bilo štetno u loncu. ⁴² Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!" ⁴³ Ali njegov momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: 'Jest će i preostat će.'" ⁴⁴ I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Jahvinoj. ⁵ ¹ Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. ² Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. ³ Ona reče svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" ⁴ Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." ⁵ Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. ⁶ I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube." ⁷ Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: "Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!" ⁸ A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu." ⁹ I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. ¹⁰ A Elizej poruči dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto." ¹¹ Naaman se naljuti i pođe govoreći: "Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. ¹² Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?" Okrenu se i ode odande ljutit. ¹³ Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist.'" ¹⁴ I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! ¹⁵ Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge." ¹⁶ Ali on odgovori: "Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam." Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. ¹⁷ Tada Naaman reče: "Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi. ¹⁸ A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar pođe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj čin sluzi tvome." ¹⁹ A on mu reče: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijeđe dio puta. ²⁰ Gehazi, momak Elizeja, Božjega čovjeka, pomisli: "Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrčat ću ja za njim i uzet ću štogod od njega." ²¹ I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trči, skoči mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?" ²² On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine." ²³ Naaman reče: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. ²⁴ Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kući. Zatim otpusti ljude i oni odoše. ²⁵ Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio." ²⁶ Ali Elizej reče: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje. ²⁷ Ali će se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega. ⁶ ¹ Proročki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe. ² Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i načinimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite." ³ Jedan od njih reče mu: "Udostoj se poći sa svojim slugama." On odgovori: "Hoću." ⁴ I pođe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeći drva. ⁵ A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posuđena!" ⁶ A čovjek Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsiječe komad drveta, baci ga na ono mjesto i učini da sjekira ispliva. ⁷ I reče: "Izvadi je!" I čovjek pruži ruku te je uze. ⁸ Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim časnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu." ⁹ Ali Elizej poruči izraelskom kralju: "Čuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili." ¹⁰ I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji. On je upozoravao i kralj se čuvao; a bilo je to više puta. ¹¹ Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje časnike te ih upita: "Nećete li mi reći tko od naših drži s kraljem Izraelovim?" ¹² Jedan od časnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju riječi koje kazuješ u svojoj spavaonici." ¹³ On reče: "Idite i pogledajte gdje je, pa ću već poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu." ¹⁴ Tada kralj posla onamo konje, kola i jake čete. Oni stigoše noću i opkoliše grad. ¹⁵ Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: "Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?" ¹⁶ A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima." ¹⁷ I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oči da vidi!" I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! ¹⁸ Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoćom ove ljude!" I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom. ¹⁹ Elizej im reče: "Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju. ²⁰ Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče: "Jahve, otvori ovima oči da progledaju." Jahve im otvori oči i oni vidješe da su usred Samarije! ²¹ Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju: "Treba li ih poubijati, oče moj?" ²² A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar ćeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i mačem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru." ²³ Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljačkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo. ²⁴ Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzađe i opkoli Samariju. ²⁵ I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareća glava stajala osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubinje nečisti pet šekela srebra. ²⁶ Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!" ²⁷ On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako ću ti ja pomoći? Nečim s gumna ili iz tijeska?" ²⁸ Još joj kralj reče: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga!' ²⁹ Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina." ³⁰ Kada je kralj čuo riječi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet. ³¹ I reče tada kralj: "Neka mi Bog učini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!" ³² Elizej sjedio u svojoj kući i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reče starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnički sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne čuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?" ³³ Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reče mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još očekujem od Jahve?" ⁷ ¹ Elizej reče tada: "Čuj riječ Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra će u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere ječmenog brašna za šekel.'" ² Dvorjanik, o čiju se ruku kralj oslanjao, odgovori čovjeku Božjemu: "I kad bi Jahve načinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet ćeš svojim očima, ali nećeš jesti." ³ A pred gradskim vratima bijahu četiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i očekujemo smrt? ⁴ Ako odlučimo ući u grad, glad je u gradu te ćemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet ćemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeđimo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet ćemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet ćemo!" ⁵ U sumračje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga! ⁶ Jer je Jahve učinio te se u taboru aramejskom čula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su među sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas." ⁷ Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu. ⁸ Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa uđoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga. ⁹ Rekoše tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako dočekamo jutro, bit ćemo krivi. Zato pođimo! Javimo dvoru novost." ¹⁰ I vratiše se, pozvaše gradsku stražu i javiše: "Otišli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje čovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a šatori ostavljeni kakvi jesu." ¹¹ Stražari viknuše i dojaviše u unutrašnjost dvora. ¹² Kralj ustade noću i reče svojim časnicima: "Ja ću vam objasniti što su nam učinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izišli su iz tabora i sakrili se u polju, misleći: već će oni izići iz grada, a mi ćemo ih žive pohvatati i ući u grad." ¹³ A jedan između njegovih časnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima će biti kao sa svim mnoštvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Pošaljimo ih pa ćemo vidjeti." ¹⁴ I uzeše dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreći: "Idite, izvidite!" ¹⁵ Išli su za njima do Jordana; put bijaše sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiše i obavijestiše kralja. ¹⁶ I narod iziđe i uze pljačkati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere ječmenoga za jedan šekel, prema riječi Jahvinoj. ¹⁷ Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o čiju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema riječi što ju je rekao Božji čovjek kad mu kralj bijaše došao. ¹⁸ Dogodilo se kako je čovjek Božji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit će dvije mjere ječmenoga brašna za šekel i mjera finoga brašna za šekel." ¹⁹ Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve načini i okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet ćeš svojim očima, ali nećeš jesti." ²⁰ I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije. ⁸ ¹ Elizej bijaše savjetovao ženi kojoj je oživio sina: "Ustani, pođi sa svojom obitelji i skloni se kao tuđinka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad; već je došla u zemlju za sedam godina." ² Žena usta i učini kako joj je rekao čovjek Božji: otišla je, ona i njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj. ³ Na kraju sedme godine žena se vrati iz zemlje filistejske i ode kralju da zatraži svoju kuću i njivu. ⁴ Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Božjega čovjeka. Govorio mu je: "Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je Elizej učinio." ⁵ I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto žene kojoj je Elizej oživio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuće i njive. A Gezahi reče: "Gospodaru kralju, evo one žene i evo njena sina koga je Elizej oživio." ⁶ Kralj upita ženu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade jednoga slugu, komu naredi: "Neka joj se vrati sve što je njeno i svi prihodi od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!" ⁷ Elizej dođe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaše obolio. Odmah mu javiše: "Božji čovjek došao ovamo." ⁸ Tada reče kralj Hazaelu: "Uzmi sa sobom dar pa idi pred Božjeg čovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoću li se izliječiti od ove bolesti." ⁹ Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na četrdeset deva. Dođe on i stade preda nj i reče: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoće li ozdraviti od one bolesti." ¹⁰ Elizej mu odgovori: "Idi i reci mu: 'Ozdravit ćeš, dakako!' Ali mi je Jahve pokazao da će umrijeti." ¹¹ I čovjek Božji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka. ¹² Hazael reče: "Zašto plačeš, moj gospodaru?" Elizej odgovori: "Zato što znam sva zla koja ćeš ti učiniti Izraelcima: spalit ćeš im utvrde, mačem ćeš poubijati njihove ratnike, njihovu ćeš djecu satirati, a trudne žene parati." ¹³ Hazael reče: "Ali što je tvoj sluga? Zar je pas da učini tako strašne stvari?" Elizej odgovori: "U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebe kao kralja aramejskog." ¹⁴ Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita: "Što ti je rekao Elizej?" On odgovori: "Rekao mi je da ćeš ozdraviti." ¹⁵ Ali sutradan uze pokrivač, namoči ga u vodi i pokri kralja preko lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael. ¹⁶ Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu, postade judejskim kraljem Joram, sin Jošafatov. ¹⁷ Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. ¹⁸ Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kći Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim očima. ¹⁹ Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato što mu obeća da će dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. ²⁰ U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. ²¹ Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Diže se noću i pobi Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narod pobježe u svoje šatore. ²² Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna. ²³ Ostala povijest Jorama, sve što je učinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ²⁴ Joram počinu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima u Davidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. ²⁵ Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov. ²⁶ Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je kći izraelskog kralja Omrija. ²⁷ I on je hodio putem obitelji Ahabove i činio je zlo u očima Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu. ²⁸ On je pošao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u boj protiv Hazaela, aramskog kralja. ²⁹ Kralj Joram vratio se u Jizreel da se liječi od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio. ⁹ ¹ Prorok Elizej pozva jednoga od proročkih sinova i reče mu: "Opaši se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead. ² Kad onamo stigneš, potraži Jehua, sina Jošafatova, sina Nimšijeva. Kad ga nađeš, izvedi ga između njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju sobu. ³ I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.' Zatim otvori vrata i bježi, ne oklijevaj." ⁴ Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead. ⁵ Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On reče: "Imam ti riječ reći, zapovjedniče!" Jehu upita: "Komu od nas?" On odgovori: "Tebi, zapovjedniče!" ⁶ Jehu tada ustade i uđe u kuću. Mladi mu čovjek izli ulje na glavu i reče mu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom. ⁷ Ti ćeš pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja ću osvetiti krv svojih slugu proroka i krv sviju službenika Jahvinih na Izebeli ⁸ i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit ću Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. ⁹ Učinit ću s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baše, sina Ahijina. ¹⁰ A Izebelu će proždrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neće pokopati.'" - Zatim otvori vrata i pobježe. ¹¹ Jehu iziđe k časnicima svoga gospodara. Oni ga upitaše: "Je li sve u miru? Zašto je ta budala dolazila k tebi?" On im odgovori: "Znate čovjeka i besjedu njegovu." ¹² Oni rekoše: "Ne znamo! Kazuj nam!" On im reče: "Govorio mi je tako i tako i rekao mi: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.'" ¹³ Odmah oni uzeše svoje ogrtače i prostriješe ih pred njim po stepenicama, zatrubiše u rogove i povikaše: "Jehu je kralj!" ¹⁴ Tako Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, skova urotu protiv Jorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela, aramejskog kralja. ¹⁵ Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da liječi rane koje su mu zadali Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reče Jehu: "Ako vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel." ¹⁶ Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, došao ga posjetiti. ¹⁷ Stražar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videći da dolazi Jehuova četa, javi: "Vidim nekakvu četu." Joram naredi: "Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da upita: je li sve s mirom." ¹⁸ Ode konjanik preda nj i reče: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." Stražar javi: "Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraća." ¹⁹ Kralj posla drugoga konjanika. Taj dođe k njima i upita: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu mu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." ²⁰ Stražar opet javi: "Došao je do njih, ali se ne vraća. A vožnja je kao vožnja Jehua, sina Nimšijeva: vozi kao mahnit!" ²¹ Joram reče: "Preži!" I upregoše u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja iziđoše, svaki u svojim kolima, u susret Jehuu. Susretoše ga u polju Nabota Jizreelca. ²² Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Je li sve u miru, Jehu?" Ovaj odgovori: "Kakvu miru dok traju bludništva tvoje majke Izebele i njena mnoga čaranja!" ²³ Joram okrenu i udari u bijeg govoreći Ahazji: "Izdaja, Ahazja!" ²⁴ Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama među pleća: strijela mu prođe posred srca te se on sruši u kola. ²⁵ Jehu reče svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, kako Jahve izreče protiv njega: ²⁶ 'Kunem se: kako sinoć vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,' riječ je Jahvina, 'tako ću ti vratiti isto na ovome polju,' riječ je Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema riječi Jahvinoj." ²⁷ Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobježe prema Bet Haganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: "Ubijte i njega!" Ranili su ga u kolima na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i ondje umrije. ²⁸ Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. ²⁹ Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade kralj nad Judejom. ³⁰ A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to čula Izebela, namaza oči, uresi glavu i pogleda s prozora. ³¹ I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reče: "Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?" ³² Jehu okrenu lice prema prozoru i reče: "Tko je sa mnom, tko?" I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu. ³³ On reče: "Bacite je dolje." I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše. ³⁴ Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kći." ³⁵ I odoše da je sahrane, ali ne nađoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku. ³⁶ Vratiše se i javiše, a Jehu reče: "To je riječ koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: 'U polju jizreelskom psi će proždrijeti Izebelino tijelo. ³⁷ Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju, da se neće moći kazati: Ovo je Izebela.'" ¹⁰ ¹ U Samariji bijaše sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starješinama i skrbnicima Ahabove djece. Kazivaše u njemu: ² "Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi vašeg gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oružje - ³ pogledajte koji je između sinova vašeg gospodara najbolji i najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se za dom svoga gospodara." ⁴ Ali se oni veoma uplašiše i rekoše: "Eto, dva mu kralja nisu mogla odoljeti, kako ćemo mu mi odoljeti?" ⁵ Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starješine i skrbnici poručiše ovo Jehuu: "Mi smo tvoje sluge, činit ćemo sve što nam budeš naredio; kraljem proglašavati nećemo nikoga. Čini što misliš da je dobro." ⁶ Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reče: "Ako ste za mene i želite me slušati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potražite me sutra u ovo doba u Jizreelu." Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo kod uglednih građana koji su ih odgajali. ⁷ I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u košare i poslali su ih njemu u Jizreel. ⁸ Glasnik dođe i javi mu: "Donijeli su glave kraljevih sinova." On reče: "Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe." ⁹ Ujutro iziđe, stade i reče svomu narodu: "Vi ste pravedni! Ja sam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove? ¹⁰ Znajte, dakle, da nije izostala nijedna riječ koju reče Jahve o obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvršio sve što je rekao preko sluge svoga Ilije." ¹¹ I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuće Ahabove, sve velikaše njegove, pouzdanike i svećenike njegove. Nije poštedio nikoga. ¹² Potom usta Jehu i pođe u Samariju. Kad je bio na cesti kod Bet Ekeda pastirskoga, ¹³ nađe braću judejskog kralja Ahazje te ih upita: "Tko ste?" Oni mu odgovoriše: "Mi smo braća Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kraljičine." ¹⁴ Tada zapovjedi: "Pohvatajte ih žive!" I žive ih pohvataše i pobiše ih na studencu kod Bet Ekeda, njih četrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni jednoga od njih. ¹⁵ Otišavši odatle, nađe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u susret. On ga pozdravi i reče mu: "Je li tvoje srce iskreno prema mome, kao što je moje prema tvome srcu?" Jonadab odgovori: "Jest." - "Ako je tako, daj mi ruku." Jonadab mu pruži ruku i Jehu ga posadi kraj sebe na kola. ¹⁶ I reče mu: "Hodi sa mnom, divit ćeš se mojoj revnosti za Jahvu." I odvede ga na svojim kolima. ¹⁷ Ušao je u Samariju i poubijao sve preživjele iz obitelji Ahabove u Samariji. Sve ih je iskorijenio po riječi koju Jahve bijaše rekao Iliji. ¹⁸ Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: "Ahab je malo poštivao Baala; Jehu će ga više poštivati. ¹⁹ Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove svećenike, neka ni jedan ne izostane, jer ću žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit će život." Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike. ²⁰ Jehu reče: "Sazovite svečani zbor Baalu." I sazvaše ga. ²¹ Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i došli su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga. ²² Jehu reče čuvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima." I iznese im haljine. ²³ Jehu uđe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reče Baalovim vjernicima: "Provjerite dobro da nema ovdje među vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika." ²⁴ I pođe žrtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi što ih predajem u vaše ruke, svojim će životom platiti njegov život." ²⁵ Kad je Jehu završio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straži i dvoranima: "Uđite, pobijte ih! Nitko neka ne iziđe!" Tjelesna straža i dvorani uđoše, pobiše ih oštricom mača i prodriješe sve do svetišta Baalova hrama. ²⁶ Iznesoše Baalov lik iz hrama i spališe ga. ²⁷ Raskopaše žrtvenik Baalov, srušiše i hram Baalov i pretvoriše ga u jame za nečist, koje su ostale do danas. ²⁸ Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela. ²⁹ Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu. ³⁰ Jahve je rekao Jehuu: "Zato što si dobro izvršio ono što mi je po volji i što si učinio sve što sam nosio u srcu protiv kuće Ahabove, tvoji će sinovi sve do četvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu." ³¹ Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela. ³² U ono je vrijeme Jahve počeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se tukao s Izraelcima na svom području, ³³ od Jordana prema sunčevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji Gadovoj, Rubenovoj i Manašeovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do Gileada i Bašana. ³⁴ Ostala povijest Jehuova, sve što je učinio, sva njegova djela, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ³⁵ Počinuo je kraj svojih otaca i pokopaše ga u Samariji. Joahaz, sin njegov, zakralji se mjesto njega. ³⁶ Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina. ¹¹ ¹ Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. ² Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen. ³ Bio je sakriven u Domu Jahvinu šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. ⁴ Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu i pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina. ⁵ I reče im: "Evo što valja da učinite: trećina vas koji subotom ulazite u službu neka čuva stražu kod kraljevskoga dvora. ⁶ Druga trećina, ona kod Surskih vrata, i treća trećina, ona kod stražnjih stražarskih vrata, neka čuvaju stražu kod ulaza u dvor; ⁷ a ostala dva vaša odreda, svi koji subotom izlaze iz službe, neka čuvaju stražu u Domu Jahvinu kod kralja. ⁸ Tako ćete okružiti kralja, svaki s oružjem u ruci. I tko god pokuša proći kroz vaše redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god pođe ili izađe." ⁹ Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli svećeniku Jojadi. ¹⁰ Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Jahvinu. ¹¹ Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma i prema žrtveniku i Domu oko kralja unaokolo. ¹² Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedočanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: "Živio kralj!" ¹³ Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u Dom Jahvin. ¹⁴ Pogleda bolje, kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja! Izdaja!" ¹⁵ Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga mačem." Još je svećenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu." ¹⁶ Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše. ¹⁷ Tada Jojada sklopi savez između Jahve, kralja i naroda da narod bude narod Jahvin. ¹⁸ Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. A svećenik opet postavi straže kod Doma Jahvina. ¹⁹ Zatim uze satnike Karijaca, stražu i sav narod. Oni izvedoše kralja iz Doma Jahvina i uvedoše ga u dvor kroz Vrata stražarska. I Joaš sjede na kraljevsko prijestolje. ²⁰ Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru. ²¹ ¹² ¹ Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio. ² Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaš je postao kraljem i kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe. ³ Joaš je činio što je pravo u očima Jahve svega svog vijeka jer ga je poučavao svećenik Jojada. ⁴ Ali uzvišica nisu srušili i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. ⁵ Joaš reče svećenicima: "Sav novac od posvećenih darova što se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac što ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin ⁶ neka svećenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave Dom gdje god se nađe koje oštećenje." ⁷ Ali u dvadeset i trećoj godini kraljevanja Joaševa svećenici nisu još popravili Doma. ⁸ Tada kralj Joaš pozva svećenika Jojadu i druge svećenike i reče im: "Zašto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete više sebi uzimati novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma." ⁹ Svećenici pristadoše da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne popravljaju. ¹⁰ Tada svećenik Jojada uze kovčeg, proreza rupu na zaklopcu i stavi ga uza žrtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Svećenici, čuvari praga, stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu. ¹¹ Kad bi se vidjelo da u kovčegu ima mnogo novaca, došao bi kraljev tajnik s velikim svećenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se nalazio u Domu Jahvinu. ¹² Prebrojeni novac uručivao se upraviteljima poslova oko popravka Doma Jahvina, a oni su isplaćivali drvodjeljama i graditeljima koji su radili u Domu Jahvinu ¹³ i zidarima i klesačima kamena, i za nabavu drveta i tesanog kamena određena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za troškove oko popravka Doma. ¹⁴ Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne čaše, ni noževi, ni plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac koji je darovan, ¹⁵ nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak Jahvina Doma. ¹⁶ Nije se tražio obračun od ljudi kojima su predavali novac da ga daju radnicima, jer su oni radili savjesno. ¹⁷ Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je pripao svećenicima. ¹⁸ Tada Hazael, aramejski kralj, pođe u rat protiv Gata i osvoji ga. Zatim odluči poći protiv Jeruzalema. ¹⁹ Joaš, judejski kralj, uze sve posvećene darove koje su posvetili judejski kraljevi, njegovi oci: Jošafat, Joram i Ahazja, sve što je sam prikazao i sve zlato koje se našlo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji od Jeruzalema. ²⁰ Ostala povijest Joaševa i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ²¹ Njegovi časnici ustadoše i skovaše zavjeru; ubiše Joaša u Bet Milu kad je u nj silazio. [ (II Kings 12:22) Njegovi časnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega. ] ¹³ ¹ Dvadeset i treće godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina. ² On je činio što je zlo u očima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao. ³ Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme. ⁴ Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu. ⁵ Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije. ⁶ Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji. ⁷ Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi. ⁸ Ostala povijest Joahazova, sve što je učinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ⁹ Joahaz je počinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega. ¹⁰ Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina. ¹¹ Činio je što je zlo u očima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo. ¹² Ostala povijest Joaševa, sve što je učinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ¹³ Joaš je počinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve. ¹⁴ Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" ¹⁵ Elizej mu reče: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele. ¹⁶ Elizej će tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve, ¹⁷ zatim reče: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato će Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reče: "Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednička strijela nad Aramejcima! Do nogu ćeš potući Aramejce kod Afeka." ¹⁸ I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reče kralju: "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade. ¹⁹ Tada se rasrdi na njega Božji čovjek i reče: "Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako ćeš ih pobijediti samo tri puta." ²⁰ Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine. ²¹ Dogodilo se te su neki, sahranjujući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge. ²² Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova. ²³ Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas. ²⁴ Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. ²⁵ Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove. ¹⁴ ¹ Druge godine kraljevanja Joaša, sina Joahazova, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joašev. ² Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. ³ Činio je što je pravo u Jahvinim očima, ali ne sasvim kao praotac njegov David. U svemu je slijedio Joaša, svoga oca. ⁴ Ali uzvišica nije razrušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. ⁵ Kad je učvrstio kraljevstvo, smakao je one časnike koji su mu ubili oca. ⁶ Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se očevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za očeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." ⁷ On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuća njih, i u bitki je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do današnjega dana. ⁸ Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza, i poruči mu: "Dođi da se ogledamo!" ⁹ A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: 'Daj kćer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. ¹⁰ Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu! Radije ostani kod kuće. Zašto izazivaš zlo i hoćeš da propadneš ti i svi Judejci s tobom?" ¹¹ Ali Amasja ne posluša. Izađe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. ¹² Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše svaki pod svoj šator. ¹³ Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Joaševa, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od četiri stotine lakata. ¹⁴ Uzevši sve zlato, srebro i posuđe što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. ¹⁵ Ostala povijest Joaševa, sve što je činio i poduzimao i kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva? ¹⁶ Joaš je počinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz kraljeve izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega. ¹⁷ Amasja, sin Joašev, judejski kralj, živio je još petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova. ¹⁸ A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ¹⁹ Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. ²⁰ Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. ²¹ Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bijaše šesnaest godina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje. ²² On opet sagradi Elat povrativši ga Judeji, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca. ²³ Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev. On je kraljevao četrdeset i jednu godinu. ²⁴ Činio je što je zlo u očima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. ²⁵ On je dobio natrag izraelsko područje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema riječi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera. ²⁶ Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da više nema ni slobodnih ni robova i nikoga da pomogne Izraelu. ²⁷ Ali Jahve nije odlučio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio ga je rukom Jeroboama, sina Joaševa. ²⁸ Ostala povijest Jeroboama, sve što je učinio i sve što je poduzimao, kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ²⁹ Jeroboam je počinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji uz kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega. ¹⁵ ¹ Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin. ² Bilo mu je šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. ³ Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja. ⁴ Samo uzvišica nije srušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. ⁵ Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj kući. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje. ⁶ Ostala povijest Azarjina i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? ⁷ Azarja je počinuo i sahraniše ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam. ⁸ Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade izraelskim kraljem u Samariji za šest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov. ⁹ On je činio što je zlo u očima Jahvinim, kao što su činili njegovi oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh naveo Izraela. ¹⁰ Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega. ¹¹ Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. ¹² Ispunila se riječ koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji će sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do četvrtog koljena." I tako je bilo. ¹³ Šalum, sin Jabešov, postade kraljem trideset i devete godine kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji. ¹⁴ Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uđe u Samariju te udari Šaluma, sina Jabešova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega. ¹⁵ Ostala povijest Šalumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. ¹⁶ Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo područje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu. ¹⁷ Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u Samariji. ¹⁸ Činio je što je zlo u očima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme ¹⁹ Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuću talenata srebra da mu pomogne učvrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama. ²⁰ Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imućnih ljudi, da bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset šekela srebra. Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji. ²¹ Ostala povijest Menahema i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ²² Menahem je počinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se na njegovo mjesto. ²³ Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije godine. ²⁴ On je činio što je zlo u očima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. ²⁵ Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto njega. ²⁶ Ostala povijest Pekahje i sve što je učinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. ²⁷ Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja, postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset godina. ²⁸ On je činio što je zlo u očima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. ²⁹ U vrijeme izraelskog kralja Pekaha došao je asirski kralj Tiglat Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead, Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovništvo u Asiriju. ³⁰ Hošea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina. ³¹ Ostala povijest Pekahova, sve što je učinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. ³² Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin. ³³ Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bješe ime Jeruša, Sadokova kći. ³⁴ Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i otac mu Uzija. ³⁵ Ali ni on nije srušio uzvišica; narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu. ³⁶ Ostala povijest Jotama i sve što je učinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ³⁷ U njegove je dane Jahve počeo slati protiv Judeje aramejskog kralja Resina i Pekaha, sina Remalijina. ³⁸ Tada Jotam počinu kod otaca i sahraniše ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz. ¹⁶ ¹ Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov. ² Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije činio što je pravo u očima Jahve, Boga njegova, kao što je činio predak mu David. ³ Živio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz oganj po gnusnom običaju naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. ⁴ Prinosio je žrtve i kad po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. ⁵ Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, pođoše u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoše ga, ali ga ne mogoše osvojiti. ⁶ U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je Judejce iz Elata; ušli su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. - ⁷ Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu kažu: "Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Dođi i izbavi me iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene." ⁸ Ahaz je uzeo srebro i zlato što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju. ⁹ I posluša ga asirski kralj: otišao je na Damask i osvojio ga. Stanovništvo je odveo u sužanjstvo u Kir, a Resina je pogubio. ¹⁰ Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla svećeniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove građe. ¹¹ Svećenik Urija sagradi žrtvenik; sve je upute što ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvršio svećenik Urija prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska. ¹² Pošto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je žrtvenik, prišao mu i popeo se na nj. ¹³ Spalio je na žrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio svoju ljevanicu i krvlju pričesnica poškropio žrtvenik. ¹⁴ A mjedeni žrtvenik, koji bijaše pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama, gdje je bio između novoga žrtvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je pokraj novoga žrtvenika sa sjevera. ¹⁵ Kralj Ahaz zapovjedio je svećeniku Uriji: "Na velikom ćeš žrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i večernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu ćeš izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o žrtveniku od mjedi još ću razmisliti." ¹⁶ Svećenik Urija učini sve što mu je naredio kralj Ahaz. ¹⁷ Kralj Ahaz skinuo je okvire s podnožja; s njih je skinuo i umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim i stavio ga na kameni pod. ¹⁸ Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz. ¹⁹ Ostala povijest Ahazova i sve što je učinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ²⁰ Ahaz je počinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija. ¹⁷ ¹ Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hošea, sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina. ² On je činio što je zlo u očima Jahvinim, ali ne kao izraelski kraljevi, njegovi prethodnici. ³ Asirski kralj Salmanasar pošao je protiv Hošee, koji mu se pokorio i plaćao mu danak. ⁴ Ali je asirski kralj otkrio da mu Hošea sprema zavjeru: još je Hošea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu. ⁵ Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. ⁶ Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim. ⁷ I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, ⁸ slijedili običaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po običajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi. ⁹ Izraelci i njihovi kraljevi potajno su činili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvrđenih gradova. ¹⁰ Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom. ¹¹ Ondje su, na svim uzvišicama, palili kad po običaju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i činili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin. ¹² Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne činite toga!" ¹³ A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka." ¹⁴ Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. ¹⁵ Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upućivao. Težili su za ispraznošću, pa su i sami postali isprazni slijedeći narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne čine kao oni. ¹⁶ Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i načinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. ¹⁷ Provodili su svoje sinove i kćeri kroz oganj, odavali se vračanju i gatanju, čineći tako zlo u očima Jahvinim i razjarujući ga. ¹⁸ Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino. ¹⁹ Ali ni pleme Judino nije držalo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i slijedilo je običaje kojih su se držali Izraelci. ²⁰ I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga pljačkašima, dok ih konačno ne odbaci daleko od svoga lica. ²¹ On je, konačno, otrgnuo Izraelce od kuće Davidove, a Izrael je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu. ²² Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam počinio i od njega se nisu odvraćali, ²³ dok konačno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bijaše objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u sužanjstvo u Asiriju, gdje su do današnjega dana. ²⁴ Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim. ²⁵ U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju. ²⁶ Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmrćuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje." ²⁷ Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od svećenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouči ih u štovanju Boga one zemlje." ²⁸ Tako ode jedan od svećenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je poučio kako treba štovati Jahvu. ²⁹ Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše. ³⁰ Babilonci načiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaćani Ašimu; ³¹ Avijci načiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u čast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova. ³² Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke između sebe za svećenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica. ³³ Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po običaju onih naroda između kojih su ih preselili. ³⁴ Oni se još i danas drže starih običaja. Ne štuju Jahve i ne usklađuju svojih pravila i običaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael. ³⁵ Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tuđih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi. ³⁶ Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite. ³⁷ Držite se pravila i običaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuđih bogova. ³⁸ Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova, ³⁹ samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on će vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja." ⁴⁰ Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog običaja. ⁴¹ Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova čine do dana današnjega onako kako su činili njihovi oci. ¹⁸ ¹ Treće godine kraljevanja Hošee, sina Elina, u Izraelu, postao je judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov. ² Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, Zaharijina kći. ³ Činio je što je pravo u očima Jahvinim, sasvim kao njegov otac David. ⁴ On je uklonio uzvišice, srušio je stupove, sasjekao je ašere i razbio zmiju od mjedi koju bijaše načinio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada prinosili žrtve. Zvali su je Nehuštan. ⁵ Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaše mu ravna među kraljevima judejskim. ⁶ Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Držao je sve zapovijedi što ih je Jahve dao preko Mojsija. ⁷ I Jahve bijaše s njim, pomagaše ga u svim njegovim pothvatima. Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu više bio podložan. ⁸ On je potukao Filistejce do Gaze, opustošio njihovo područje od stražarskih kula sve do utvrđenih gradova. ⁹ Četvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina kraljevanja izraelskog kralja Hošee, sina Elina, napade asirski kralj Salmanasar Samariju i opsjede je. ¹⁰ Osvojio ju je nakon tri godine. Šeste godine Ezekijine vladavine, a devete godine izraelskog kralja Hošee, pala je Samarija. ¹¹ Asirski je kralj odveo Izraelce u sužanjstvo u Asiriju i naselio ih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima. ¹² Bijaše to stoga što nisu poslušali glas Jahve, Boga svoga, i što su prekršili njegov Savez i sve što im je naredio Mojsije, sluga Jahvin. Nisu ništa slušali niti vršili. ¹³ Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade utvrđene judejske gradove i osvoji ih. ¹⁴ Tada judejski kralj Ezekija poruči asirskom kralju u Lakiš: "Pogriješio sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit ću sve što mi nametneš." Asirski kralj zatraži od Ezekije, judejskog kralja, tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata. ¹⁵ I dade Ezekija sve srebro što se našlo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora. ¹⁶ U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Svetištu Jahvinu što ih bijaše pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to asirskom kralju. ¹⁷ Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenuše oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoše kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. ¹⁸ Oni pozvaše kralja. Pred njim je izašao upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. ¹⁹ Veliki peharnik reče im: "Kažite Ezekiji: 'Ovako veli veliki kralj, kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaš? ²⁰ Misliš li da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? ²¹ Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada i prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' ²² Možda ćete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu klanjajte.' ²³ Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat ću ti dvije tisuće konja ako mogneš naći jahače za njih! ²⁴ Kako ćeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali se ti uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanika. ²⁵ Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'" ²⁶ Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama!" ²⁷ Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?" ²⁸ Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove riječi: "Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskog! ²⁹ Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. ³⁰ Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreći: Jahve će nas sigurno izbaviti, ovaj grad neće pasti u ruke kralju asirskom.' ³¹ Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: 'Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca ³² dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda da biste živjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreći vam: Jahve će vas izbaviti.' ³³ Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? ³⁴ Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz ruke moje? ³⁵ Koji su među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" ³⁶ Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!" ³⁷ Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopćiše mu riječi velikoga peharnika ¹⁹ ¹ Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. ² Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. ³ Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode. ⁴ Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'" ⁵ Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, ⁶ on im reče: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. ⁷ Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'" ⁸ Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša. ⁹ Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: ¹⁰ "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! ¹¹ Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? ¹² Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? ¹³ Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" ¹⁴ Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. ¹⁵ I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju. ¹⁶ Prikloni uho, Jahve, i počuj, otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga. ¹⁷ Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; ¹⁸ pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. ¹⁹ Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini." ²⁰ Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.' ²¹ Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska. ²² Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! ²³ Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti. ²⁴ Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. ²⁵ Čuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline. ²⁶ Stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim. ²⁷ Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš. ²⁸ Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provuć' kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit ću te putem kojim si i došao! ²⁹ A znak nek' ti bude ovo: Ove će se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. ³⁰ Preživjeli iz kuće Judine žilje će pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. ³¹ Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak, Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit' ljubomora Jahvina! ³² Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. ³³ Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući' - Jahvina je riječ. ³⁴ Grad ću ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." ³⁵ Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. ³⁶ Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. ³⁷ Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon. ²⁰ ¹ U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.'" ² Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: ³ "Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač. ⁴ Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla riječ Jahvina: ⁵ "Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. ⁶ Dodat ću tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit ću ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.'" ⁷ Izaija naloži: "Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti." ⁸ Ezekija upita Izaiju: "Po kojem ću znaku prepoznati da će me Jahve izliječiti i da ću za tri dana uzići u Dom Jahvin?" ⁹ Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: hoćeš li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?" ¹⁰ Ezekija odgovori: "Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!" ¹¹ Prorok Izaija zazva Jahvu i on učini da se sjena vrati za deset stupnjeva. Sišla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sunčaniku. ¹² U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše čuo da se razbolio i ozdravio. ¹³ Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ničega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. ¹⁴ Tada prorok Izaija dođe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." ¹⁵ Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ničega što im nisam pokazao." ¹⁶ Tada Izaija reče Ezekiji: "Čuj riječ Jahvinu: ¹⁷ 'Evo dolaze dani kada će sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati, ' kaže Jahve. ¹⁸ A od sinova što poteku od tebe, što ti se rode, neke će uzeti da budu uškopljeni dvorani u palači babilonskoga kralja." ¹⁹ Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je riječ koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Zašto ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga života!" ²⁰ Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ²¹ Ezekija je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Manaše zakralji se mjesto njega. ²¹ ¹ Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah. ² Činio je što je zlo u Jahvinim očima, povodeći se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. ³ Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenik Baalu, načinio ašere kako bijaše učinio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i služiti joj. ⁴ Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu će prebivati moje Ime zauvijek." ⁵ Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. ⁶ I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vračao je, gatao, stvorio bajače i opsjenare, učinio je premnogo zla u očima Jahve i razjarivao ga. ⁷ Dao je načiniti lik Ašere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću svoje Ime zauvijek. ⁸ Neću više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu njihovim očevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: Zakon što im ga je objavio moj sluga Mojsije." ⁹ Ali oni nisu poslušali, Manaše ih je zaveo te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima. ¹⁰ Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka: ¹¹ "Zato što je judejski kralj Manaše činio te gnusobe, zato što je učinio više zla nego što su prije njega radili Amorejci i što je zaveo Judejce svojim idolima, ¹² ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, učinit ću da dođe nevolja na Jeruzalem i Judeju, takva da će zazujati oba uha onima koji o njoj čuju. ¹³ Nategnut ću nad Jeruzalemom isto uže kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad kućom Ahabovom; zbrisat ću Jeruzalem kao što se briše zdjela pa se tad izvrne. ¹⁴ Odbacit ću ostatke svoje baštine, predat ću ih u ruke njihovih neprijatelja; služit će za plijen i grabež svim svojim neprijateljima ¹⁵ jer su činili što je zlo u mojim očima jer su izazivali moj gnjev od dana kada su njihovi oci izišli iz Egipta pa sve do danas.'" ¹⁶ I mnogo je nedužne krvi prolio Manaše, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da čini što je zlo u očima Jahvinim. ¹⁷ Ostala povijest Manašeova, njegova djela i grijesi koje je počinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ¹⁸ Manaše je počinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega. ¹⁹ Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Mešulemet, kći Harusova, i bila je iz Jotbe. ²⁰ On je činio što je zlo u očima Jahvinim, kao što je činio njegov otac Manaše. ²¹ U svemu je slijedio put svoga oca, služio je idolima kojima je služio i njegov otac i klanjao im se. ²² On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem Jahvinim. ²³ Amonovi se časnici urotiše protiv njega i ubiše kralja u dvoru. ²⁴ Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. ²⁵ Ostala povijest Amonova i sve što je činio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ²⁶ Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin Jošija zakralji se mjesto njega. ²² ¹ Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, kći Adajina, i bila je iz Boskata. ² Činio je što je pravo u Jahvinim očima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo. ³ Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jošija posla svoga tajnika Šafana, sina Asalijahina, sina Mešulamova, u Dom Jahvin i reče mu: ⁴ "Idi velikom svećeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su čuvari praga sakupili od naroda. ⁵ Neka ga uruči poslovođama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin, ⁶ drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje klesano što je potrebno za popravak Doma. ⁷ Ali neka se ne traži od njih račun za uručeni novac jer oni rade pošteno." ⁸ Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je pročitao. ⁹ Tajnik Šafan dođe kralju te ga izvijesti: "Tvoje sluge", reče on, "pokupile su novac koji se našao u Domu i predale su ga poslovođama postavljenim u Domu Jahvinu." ¹⁰ Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem. ¹¹ Čuvši riječi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje. ¹² I naredi svećeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: ¹³ "Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu slušali riječi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano." ¹⁴ Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, ¹⁵ ona im reče: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: ¹⁶ Ovako veli Jahve: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve što kaže knjiga koju je pročitao judejski kralj. ¹⁷ Jer su me ostavili i prinose žrtve tuđim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti.' ¹⁸ A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: 'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Riječi si čuo. ¹⁹ Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje će pogoditi pustošenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te uslišio' - riječ je Jahvina. ²⁰ 'Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svojim očima svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto.'" Oni odnesoše taj odgovor kralju. ²³ ¹ Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. ² Kralj potom uzađe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najvećega. I pročita im sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u Domu Jahvinu. ³ Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez. ⁴ Kralj je zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji, svećenicima drugog reda i čuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu načinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel. ⁵ Uklonio je lažne svećenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. ⁶ Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova pučkih. ⁷ Razorio je stanove posvećenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. ⁸ Iz svih judejskih gradova doveo je svećenike i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti svećenici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima. ⁹ Isto tako svećenici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa među svojom braćom. ¹⁰ Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili kćerku provodio kroz oganj u čast Moleku. ¹¹ Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sunčana kola. ¹² Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku. ¹³ Uzvišice koje su bile sučelice Jeruzalemu, na južnom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio. ¹⁴ Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima. ¹⁵ Isto tako i žrtvenik u Betelu, uzvišicu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je srušio, oborio žrtvenik i tu uzvišicu, satro kamenje u prah, spalio ašere. ¹⁶ A kad se Jošija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvršavajući riječ Jahvinu, koju je objavio čovjek Božji (dok je Jeroboam bio na žrtveniku za vrijeme svečanosti). Okrenuvši se, Jošija baci oči na grob čovjeka Božjeg koji je objavio sve to ¹⁷ i upita: "Kakav je ono spomenik što ga vidim?" Ljudi iz grada odgovoriše mu: "To je grob čovjeka Božjeg koji je došao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo što si ti učinio s betelskim žrtvenikom." ¹⁸ "Pustite ga na miru", reče kralj, "i neka nitko ne dira njegove kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije. ¹⁹ Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i učinio je s njima kao što je učinio u Betelu. ²⁰ Sve svećenike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem. ²¹ Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u čast Jahve, Boga svoga, po običaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza." ²² Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih. ²³ Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jošijina svetkovana takva Pasha u čast Jahve, u Jeruzalemu. ²⁴ Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik Doma Jahvina. ²⁵ Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. ²⁶ Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. ²⁷ Jahve je odlučio: "Maknut ću Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu će biti Ime moje.'" ²⁸ Ostala povijest Jošijina i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ²⁹ U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jošija pošao je preda nj, ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu. ³⁰ Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida, odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi Joahaza, sina Jošijina; pomazaše ga i proglasiše kraljem namjesto njegova oca. ³¹ Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, kći Jeremije, i bila je iz Libne. ³² On je činio što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što su činili oci njegovi. ³³ Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na području Hamata, da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata srebra i deset talenata zlata. ³⁴ Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto njegova oca Jošije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje. ³⁵ Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu Neku. ³⁶ Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Zebida, kći Pedajina, i bila je iz Rume. ³⁷ On je činio što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što su činili i oci njegovi. ²⁴ ¹ U njegovo je vrijeme došao Nabukodonozor, kralj babilonski, i Jojakim mu je bio podložan tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv njega. ² Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljačkaške čete, aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opustoše, potvrđujući riječ koju je Jahve bio objavio po slugama svojim prorocima. ³ To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da će je istrijebiti ispred svoga lica zbog grijeha Manašeovih: zbog svega što je Manaše učinio ⁴ i zbog nedužne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju nedužnom. Jahve nije htio oprostiti. ⁵ Ostala povijest Jojakimova i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ⁶ Jojakim je počinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada mjesto njega. ⁷ Egipatski kralj nije više izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve što je pripadalo egipatskom kralju. ⁸ Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehušta, kći Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. ⁹ On je činio što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što je činio i njegov otac. ¹⁰ U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen. ¹¹ Dođe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. ¹² Tada je judejski kralj Jojakin izišao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovođe i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja. ¹³ On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, načinio za Svetište Jahvino. Tako se ispunila riječ Jahvina. ¹⁴ Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. ¹⁵ Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon. ¹⁶ Sve sposobne ljude, njih sedam tisuća na broju; kovače i bravare, tisuću na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u sužanjstvo. ¹⁷ Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija. ¹⁸ Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kći Jeremije, i bila je iz Libne. ¹⁹ Činio je što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što je činio Jojakin. ²⁰ To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv babilonskog kralja. ²⁵ ¹ Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. ² Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. ³ Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, ⁴ neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. ⁵ Kaldejske čete nagnuše u potjeru za kraljem i sustigoše ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. ⁶ Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. ⁷ Sidkijine sinove pokla pred njegovim očima, Sidkiji iskopa oči, okova ga verigama i odvede u Babilon. ⁸ Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i časnik babilonskog kralja. ⁹ On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu. ¹⁰ Kaldejske čete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem. ¹¹ Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. ¹² Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare. ¹³ Kaldejci razbiše tučane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu i tuč odniješe u Babilon. ¹⁴ Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopće sav tučani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. ¹⁵ Zapovjednik uze i kadionice i škropionice, uopće sve što bijaše od zlata i srebra, ¹⁶ dva stupa, jedno more i podnožja, što je Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguće procijeniti koliko je tuča bilo u svim tim predmetima. ¹⁷ Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata, imao je glavicu od tuča, visoku pet lakata; obvijaše je oplet i mogranji, sve od tuča. Takav je bio i drugi stup. ¹⁸ Zapovjednik straže odveo je svećeničkog poglavara Seraju, drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga. ¹⁹ Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojničkog zapovjednika, pet ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novačio puk i šezdeset pučana koji se također zatekoše u gradu. ²⁰ Zapovjednik kraljevske tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskoga u Riblu. ²¹ I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. ²² Narodu što je ostao u zemlji judejskoj i što ga je ostavio babilonski kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja Gedaliju, sina Ahikamova, unuka Šafanova. ²³ Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi saznaše da je babilonski kralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i dođoše pred njega u Mispu: Netanijin sin Jišmael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz Netofe, Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi. ²⁴ Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reče: "Ne bojte se služiti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podložni babilonskom kralju i bit će vam dobro." ²⁵ Ali sedmoga mjeseca Jišmael, sin Netanijin, unuk Elišamin, koji bijaše kraljevskog roda, i još deset ljudi s njim ubiše Gedaliju te on umrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi. ²⁶ Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici četa ustadoše i odoše u Egipat jer se bojahu Kaldejaca. ²⁷ Trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. ²⁸ Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio više nego ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. ²⁹ Jojakin je odložio svoje tamničke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. ³⁰ Do kraja njegova života babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

1 Chronicles

¹ ¹ Adam, Šet, Enoš, ² Kenan, Mahalalel, Jared, ³ Henok, Metušalah, Lamek, ⁴ Noa, Šem, Ham i Jafet. ⁵ Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras. ⁶ Gomerovi sinovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. ⁷ Javanovi sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. ⁸ Hamovi sinovi: Kuš, Misrajim, Put i Kanaan. ⁹ Kuševi sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka; Ramini sinovi: Šeba i Dedan. ¹⁰ Kušu se rodi Nimrod, koji bijaše prvi vlastodržac na zemlji. ¹¹ Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Neftuhijci, ¹² Patrušani i Kasluhijci, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorci. ¹³ Kanaan rodi Sidona, svog prvenca, i Heta, ¹⁴ i Jebusejce, Amorejce, Girgašane, ¹⁵ Hivijce, Arkijce, Sinijce, ¹⁶ Arvadijce, Semarijce i Hamatijce. ¹⁷ Šemovi sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i Mešek. ¹⁸ Arpakšadu se rodi Šelah, Šelahu se rodi Eber. ¹⁹ Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. ²⁰ Od Joktana se rodiše Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, ²¹ Hadoram, Uzal, Dikla, ²² Obal, Abimael, Šeba, ²³ Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi. ²⁴ Šem, Arpakšad, Šalah, ²⁵ Eber, Peleg, Rau, ²⁶ Serug, Nahor, Tarah, ²⁷ Abram, to jest Abraham. ²⁸ Abrahamovi sinovi: Izak i Jišmael. ²⁹ Ovo je njihovo rodoslovlje: Jišmaelov prvenac Nebajot, zatim Kedar, Adbeel, Mibsam, ³⁰ Mišma, Duma, Masa, Hadad, Tema, ³¹ Jetur, Nafiš i Kedma. To su Jišmaelovi sinovi. ³² Sinovi Keture, Abrahamove inoče: ona rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. Sinovi Jokšanovi jesu: Šeba i Dedan. ³³ Midjanovi su sinovi bili: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Svi su oni bili Keturini sinovi. ³⁴ Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael. ³⁵ Ezavovi su sinovi bili: Elifaz, Reuel, Jeuš, Jalam i Korah. ³⁶ Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek. ³⁷ Reuelovi su sinovi bili: Nahat, Zerah, Šama i Miza. ³⁸ Seirovi su sinovi bili: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, Dišon, Eser i Dišan. ³⁹ Lotanovi su sinovi bili: Hori i Homam; Lotanova je sestra bila Timna. ⁴⁰ Šobalovi su sinovi bili: Alvan, Manahat, Ebal, Šefi i Onam. Sibeonovi su sinovi bili: Aja i Ana. ⁴¹ Anin je sin bio Dišon, a Dišonovi su sinovi bili: Hamram, Ešban, Jitran i Keran. ⁴² Eserovi su sinovi bili: Bilhan, Zaavan i Jaakan. Dišonovi su sinovi bili Us i Aran. ⁴³ Evo kraljeva koji su kraljevali u zemlji edomskoj prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih: Bela, sin Beorov; gradu mu je bilo ime Dinhaba. ⁴⁴ Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zareha iz Bosre. ⁴⁵ Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje. ⁴⁶ Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju; gradu mu je bilo ime Avit. ⁴⁷ Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. ⁴⁸ Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci. ⁴⁹ Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. ⁵⁰ Kad je umro Baal Hanan, zavladao je Hadad; gradu mu je bilo ime Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kći Matredova iz Me Zahaba. ⁵¹ Kad je umro Hadad, nastali su knezovi u Edomu: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, ⁵² knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, ⁵³ knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar, ⁵⁴ knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski. ² ¹ Evo Izraelovih sinova: Ruben, Šimun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun, ² Dan, Josip i Benjamin, Naftali, Gad i Ašer. ³ Judini sinovi: Er, Onan i Šela. Ta mu je tri rodila Kanaanka, Šuina kći. Ali Er, Judin prvenac, bijaše nevaljao u Jahvinim očima i Jahve ga pogubi. ⁴ Njegova nevjesta Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. U svemu je bilo pet Judinih sinova. ⁵ Peresovi su sinovi bili: Hesron i Hamul. ⁶ Zerahovi su sinovi bili: Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara; u svemu pet. ⁷ Karmijevi su sinovi bili: Akar, koji je nanio zlo Izraelu prekršivši kletvu. ⁸ A sinovi Etanovi: Azarja. ⁹ Hesronovi sinovi koji mu se rodiše bijahu: Jerahmeel, Ram i Kelubaj. ¹⁰ Ram rodi Aminadaba, a Aminadab rodi Nahšona, kneza Judinih sinova. ¹¹ Nahšon rodi Salmu, Salma rodi Boaza. ¹² Boaz rodi Obeda, Obed rodi Jišaja. ¹³ Jišaj rodi prvenca Eliaba, drugog Abinadaba, trećeg Šimu, ¹⁴ četvrtog Netanela, petog Radaja, ¹⁵ šestog Osema, sedmoga Davida. ¹⁶ Sestre im: Sarviju i Abigajilu. Sarvijini su sinovi bili: Abišaj, Joab, Asahel, trojica. ¹⁷ Abigajila je rodila Amasu, Amasin je otac bio Jišmaelac Jeter. ¹⁸ Hesronov sin Kaleb imao je sa ženom Azubom i s Jeriotom sinove, a sinovi su mu bili: Ješer, Šobab i Ardon. ¹⁹ Kad je umrla Azuba, uze Kaleb za ženu Efratu i ona mu rodi Hura. ²⁰ Hur rodi Urija, a Uri rodi Besalelu. ²¹ Potom Hesron uze kćer Makira, oca Gileadova; uzeo ju je za ženu kad mu je bilo šezdeset godina i ona mu rodi Seguba. ²² Segub rodi Jaira, koji je imao dvadeset i tri grada u gileadskoj zemlji. ²³ Ali su Gešurci i Aramejci osvojili od njih Jairova Sela, Kenat sa selima, šezdeset gradova. To su sve osvojili sinovi Makira, oca Gileadova. ²⁴ Kad je umro Hesron u Kaleb Efrati, Hesronova žena Abija rodi mu Ašhura, oca Tekoina. ²⁵ Sinovi Jerahmeela, Hesronova prvenca, bili su: prvenac Ram, pa Buna, Oren, Osem i Ahija. ²⁶ Jerahmeel je imao i drugu ženu, zvala se Atara, koja je bila Onamova majka. ²⁷ Sinovi Rama, Jerahmeelova prvenca, bili su Maas, Jamin i Eker. ²⁸ Onamovi su sinovi bili: Šamaj i Jada; Šamajevi sinovi: Nadab i Abišur. ²⁹ Abišurova se žena zvala Abihajla, koja mu rodi Ahbana i Molida. ³⁰ Nadabovi su sinovi bili: Seled i Afajim, ali je Seled umro bez djece. ³¹ Sinovi su Afajimovi bili: Jiši; Jišijevi sinovi: Šešan; Šešanov sin Ahlaj. ³² Sinovi Jade, brata Šamajeva, bili su: Jeter i Jonatan; ali je Jeter umro bez djece. ³³ Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza. To su bili Jerahmeelovi sinovi. ³⁴ Šešan nije imao sinova, nego kćeri; ali je Šešan imao slugu Egipćanina po imenu Jarhu. ³⁵ Zato je Šešan dao kćer sluzi Jarhi za ženu i ona mu rodi Ataja. ³⁶ Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada. ³⁷ Zabad rodi Eflala, Eflal rodi Obeda; ³⁸ Obed rodi Jehua, Jehu rodi Azarju, ³⁹ Azarja rodi Helesa, Heles rodi Elasu; ⁴⁰ Elasa rodi Sismaja, Sismaj rodi Šaluma, ⁴¹ Šalum rodi Jekamju, Jekamja rodi Elišamu. ⁴² Sinovi Kaleba, Jerahmeelova brata, bili su: njegov prvenac Meša, otac Zifov; sinovi oca Mareše bili su: Hebron. ⁴³ Hebronovi sinovi Korah, Tapuah, Rekem i Šema. ⁴⁴ Šema rodi Rahama, oca Jorkoamova, a Rekem rodi Šamaja. ⁴⁵ Šamajev je sin bio Maon, a Maon je bio otac Bet-Sarov. ⁴⁶ Efa, Kalebova inoča, rodila je Harana, Mosu i Gazeza; Haran je rodio Gazeza. ⁴⁷ Johdajevi su sinovi bili: Regem, Jotam, Gešan, Felet, Efa i Šaaf. ⁴⁸ Maaka, Kalebova inoča, rodila je Šebera i Tirhanu. ⁴⁹ Rodila je Šaafa, oca Madmanina, Ševu, oca Makbenina, i oca Gibina; a Kalebova je kći bila Aksa. ⁵⁰ To su bili sinovi Kalebovi. A sinovi Hura, Efratina prvenca: Šobal, otac Kirjat Jearimov, ⁵¹ Salma, otac Betlehemov, i Haref, otac Bet-Gaderov. ⁵² A sinovi Šobala, oca Kirjat Jearimova: Reaja, polovica Manahaćana. ⁵³ Kirjatjearimske su porodice bile: Jitrani, Pućani, Šumaćani i Mišrani; od njih su potekli Soraćani i Eštaoljani. ⁵⁴ Salmini su sinovi: Betlehem, Netofaćani, Atrot, Bet Joab i polovina Manahaćana, Saraćani. ⁵⁵ Književničke obitelji koje su živjele u Jabesu bile su: Tiraćani, Simeaćani, Sukaćani. To su Kinejci koji su potekli od Hamata, oca Rekabova doma. ³ ¹ Ovo su Davidovi sinovi koji mu se rodiše u Hebronu: prvenac Amnon od Jizreelke Ahinoame, drugi Daniel od Karmelke Abigajle, ² treći Abšalom, sin Maake, kćeri Talmaja, gešurskoga kralja, četvrti Adonija, sin Hagitin, ³ peti Šefatja od Abitale, šesti Jitream od njegove žene Egle. ⁴ Šest mu se sinova rodilo u Hebronu, gdje je kraljevao sedam godina i šest mjeseci; a trideset je i tri godine kraljevao u Jeruzalemu. ⁵ Ovi mu se sinovi rodiše u Jeruzalemu: Šimeja, Šobab, Natan i Salomon; četiri od Bat-Šebe, kćeri Amielove. ⁶ Jibhar, Elišama, Elifalet, ⁷ Nogah, Nefeg, Jafija, ⁸ Elišama, Elijada, Elifelet: devet. ⁹ Sve Davidovi sinovi osim inočkih sinova i njihove sestre Tamare. ¹⁰ Salomonov je sin bio Roboam, njegov sin Abija, njegov sin Asa, njegov sin Jošafat, ¹¹ njegov sin Joram, njegov sin Ahazja, njegov sin Joaš, ¹² njegov sin Amasja, njegov sin Azarja, njegov sin Jotam, ¹³ njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sin Manaše, ¹⁴ njegov sin Amon, njegov sin Jošija. ¹⁵ Jošijini su sinovi bili: prvenac Johanan, drugi Jojakim, treći Sidkija, četvrti Šalum. ¹⁶ Jojakimovi su sinovi bili: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegov sin. ¹⁷ Sinovi sužnja Jekonje bili su Šealtiel, njegov sin, ¹⁸ Malkiram, Pedaja, Šenasar, Jekamja, Jošama i Nebadja. ¹⁹ Pedajini su sinovi bili: Zerubabel i Šimej; Zerubabelovi sinovi: Mešulam i Hananija, i sestra im Šelomita. ²⁰ Hašuba, Ohel, Berekja, Hasadja i Jušab-Hesed, njih petorica. ²¹ Hananijini su sinovi bili: Pelatja i Jišaja, Refajini sinovi, Arnanov sin, Obadjin sin, Šekanijin sin. ²² Šekanijini su sinovi bili: Šemaja, a Šemajini su sinovi bili: Hatuš, Jigal, Barijah, Nearja i Šafat, šestorica. ²³ Nearjini su sinovi bili Elijoenaj, Ezekija i Azrikam, trojica. ²⁴ Elijoenajevi su sinovi bili Hodavja, Elijašib, Felaja, Akub, Johanan, Delaja i Anani, sedmorica. ⁴ ¹ Judini su sinovi bili: Peres, Hesron, Karmi, Hur i Šobal. ² Šobalov sin Reaja rodi Jahata, a Jahat rodi Ahumaja i Lahada. To su soratski rodovi. ³ Ovo su sinovi od oca Etama: Jizreel, Jišma i Jidbaš, a njihovoj je sestri bilo ime Haslelponija. ⁴ Fenuel je bio otac Gedoru, a Ezer je bio Hušin otac. To su bili sinovi Hura, prvenca Efrate, oca Betlehema. ⁵ A otac Tekoe Ašhur imao je dvije žene, Helu i Naaru. ⁶ Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnance i Ahaštarce. To su Naarini sinovi. ⁷ Helini su sinovi bili: Seret, Sohar i Etnan. ⁸ Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Harumova sina Aharhela. ⁹ Jabes je bio izvrsniji među braćom i mati mu je nadjela ime Jabes govoreći: "Rodila sam ga s bolom." ¹⁰ Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreći: "Ako me odista blagoslivljaš, raširi moje područje, neka bude tvoja ruka uza me i sačuvaj me oda zla, tako da se ne mučim!" Ispuni mu Bog za što ga je molio. ¹¹ Šuhin brat Kelub rodi Mehira; on je bio Eštonov otac. ¹² Od Eštona poteče Bet Rafa, Paseah i Tehina, otac Ir Nahaša. To su Rekini ljudi. ¹³ A Kenazovi su sinovi bili: Otniel i Seraja. Otnielovi sinovi: Hatat i Meonotaj. ¹⁴ Meonotaj rodi Ofru; Šeraja rodi Joaba, oca onih što žive u Dolini rukotvoraca, jer bijahu rukotvorci. ¹⁵ Sinovi Jefuneova sina Kaleba bili su: Ir, Ela i Naam; Elin je sin bio Kenaz. ¹⁶ Jehalelelovi su sinovi bili Zif, Zifa, Tirja i Asrael. ¹⁷ Ezrini sinovi: Jeter, Mered, Efer i Jalon; Jeter rodi Mirjamu, Šamaja i Jišboha, Eštemoina oca. ¹⁸ Njegova žena Judejka rodila je Jereda, Gedorova oca, Hebera, Sokova oca, i Jekutiela, Zanoahova oca. To su bili sinovi Bitje, faraonove kćeri koju je za ženu uzeo Mered. ¹⁹ Sinovi Hodijine žene, sestre Nahama, Keilina oca, bili su: Šimun, otac Jomama Garmijca, i Eštemoa Maakaćanin. ²⁰ Šimunovi su sinovi bili: Amnon, Rina, Ben-Hanan i Tilon. Išijevi sinovi: Zohet i Ben-Zohet. ²¹ Sinovi Judina sina Šele bili su: Er, Lekin otac, Lada, Marešin otac, i obitelji platnarske kuće u Bet Ašbeji; ²² Jokim i ljudi iz Kozebe Joaš i Saraf, koji su vladali nad Moabom i vratili se u Betlehem. Ali su to stari događaji. ²³ To su bili lončari koji su živjeli u Netajimu i u Gederi kod kralja i bili su ondje zaposleni u njega. ²⁴ Šimunovi su sinovi bili Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i Šaul. ²⁵ Njegov je sin bio Šalum, a njegov je sin Mibsam, njegov sin Mišma. ²⁶ Mišmini su sinovi bili: Hamuel, sin mu, i njegov sin Zakur i njegov sin Šimej. ²⁷ Šimej je imao šesnaest sinova i šest kćeri; njegova braća nisu imala mnogo sinova, i sve njihove porodice nije bilo tako mnogo kao Judinih sinova. ²⁸ Živjeli su u Beer Šebi, Moladi i Hasar Šualu, ²⁹ u Bilhi, u Esemu, u Toladu, ³⁰ u Betuelu, u Hormi, u Siklagu, ³¹ u Bet Markabotu, u Hasar Susimu, u Bet Biriju i u Šaarajimu. To su bili njihovi gradovi do Davidova kraljevanja. ³² A njihova su naselja bila: Etam i Ajin, Rimon, Token i Ašan, pet gradova. ³³ I sva njihova naselja što su bila oko tih gradova do Baala. To su bili njihovi stanovi i njihovi plemenski popisi. ³⁴ Mešobad, Jamlek i Amasjin sin Joša, ³⁵ Joel i Jehu, sin Jošibje, sina Serajina, sina Asielova, ³⁶ Elijoenaj, Jaakoba, Ješohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel i Benaja, ³⁷ Ziza, sin Šifija, sina Alonova, sina Jedajeva, sina Šimrijeva, sina Šemajina. ³⁸ Ti su imenovani bili starješine svojim rodovima i njihove su se porodice veoma umnožile. ³⁹ Zato su otišli do mjesta kako se ide u Gedor do istočne strane doline da traže pašu stoci. ⁴⁰ Našli su obilatu i dobru pašu i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju. Budući da su ondje prije živjeli Hamovi potomci, ⁴¹ Šimunovci, poimence popisani, navališe za vremena judejskoga kralja Ezekije te razbiše njihove šatore i njihove zaklone koji se nađoše ondje. Baciše na njih kletvu, koja traje do današnjega dana, i nastaniše se na njihovo mjesto jer su ondje bili pašnjaci za njihovu stoku. ⁴² Onda su neki među onima što su pripadali Šimunovim sinovima, njih pet stotina, izbili na planinu Seir, na čelu s Felatjom, Nearjom, Refajom i Uzielom, Išijevim sinovima. ⁴³ Oni pobiše ostatak koji se spasio između Amalečana i naseliše se ondje do današnjega dana. ⁵ ¹ Sinovi Izraelova prvenca Rubena. On je doista bio prvenac; ali kad je oskvrnuo očevu postelju, njegovo je pravo prvorodstva bilo dano sinovima Izraelova sina Josipa, ali im nije bilo upisano u rodovnik, ² jer je Juda nadvladao među braćom, a od njega se rodio knez. Ipak je pravo prvorodstva pripalo Josipu. ³ Sinovi Izraelova prvenca Rubena bili su Henok, Falu, Hesron i Karmi. ⁴ Joelovi sinovi: njegov sin Šemaja, njegov sin Gog, njegov sin Šimej, ⁵ njegov sin Mika, njegov sin Reaja, njegov sin Baal, ⁶ njegov sin Beera, koga je odveo u sužanjstvo asirski kralj Tiglat Pileser; on je bio poglavar Rubenova plemena. ⁷ Njegovoj braći, po obiteljima, kad su se zapisali u plemenski rodovnik po naraštajima, bio je poglavar Jeiel, Zaharija, ⁸ Bela, sin Azazov, sin Šemin, sin Joelov. On je živio u Aroeru i do Neba i Baal Meona. ⁹ Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju, od rijeke Eufrata, jer mu se stoka umnožila u gileadskoj zemlji. ¹⁰ Za Šaulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli od njihove ruke; tako su se naselili u njihove šatore po svemu istočnom području od Gileada. ¹¹ Gadovi su sinovi živjeli blizu njih u bašanskoj zemlji do Salke. ¹² Poglavar je bio Joel, a drugi Šafan, pa Janaj i Šafat u Bašanu. ¹³ Njihova su braća po svojim rodovima bila: Mihael, Mešulam, Šeba, Joraj, Jakan, Zija, Eber, sedmorica. ¹⁴ To su bili sinovi Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada, sina Mihaela, sina Ješišaja, sina Jahdona, sina Buza. ¹⁵ Ahi, sin Abdiela, Gunijeva sina, bio je poglavar njihova roda. ¹⁶ Živjeli su u Gileadu i u njihovim zaseocima te po svim šaronskim pašnjacima do njihovih krajeva. ¹⁷ Svi su bili zapisani u plemenski rodovnik za vremena judejskoga kralja Jotama i za vremena izraelskoga kralja Jeroboama. ¹⁸ Rubenovih i Gadovih sinova, i polovine Manašeova plemena, hrabrih junaka koji su nosili štit i mač te zapinjali luk i bili vješti boju, bijaše četrdeset tisuća sedam stotina i šezdeset vojnika. ¹⁹ Ratovali su protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafišejaca i Nodabejaca. ²⁰ U boju su zavapili k Bogu i on ih je uslišao jer su se pouzdali u nj: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke Hagrijci sa svim njihovim saveznicima. ²¹ Zaplijenili su njihovu stoku - pedeset tisuća deva, dvije stotine i pedeset tisuća ovaca i koza i dvije tisuće magaraca - i odveli u ropstvo sto tisuća ljudi. ²² Pobijenih je mnogo palo, jer je taj boj bio od Boga; onda se naseliše na njihovo mjesto do sužanjstva. ²³ Sinovi polovine Manašeova plemena nastanili su se u toj zemlji od Bašana do Baal Hermona i Šenira i do Hermonske gore. I bijahu se umnožili. ²⁴ Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Jiši, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni muževi: poglavari u svojim rodovima. ²⁵ Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima, ²⁶ probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula i neprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u sužanjstvo Rubenovo i Gadovo pleme i polovinu Manašeova plemena. Doveli su ih u Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do današnjega dana. [ (I Chronicles 5:27) Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari. ] [ (I Chronicles 5:28) Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. ] [ (I Chronicles 5:29) Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Nabad i Abihu, Eleazar i Itamar. ] [ (I Chronicles 5:30) Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abišuu; ] [ (I Chronicles 5:31) Abišua rodi Bukija, Buki rodi Uziju; ] [ (I Chronicles 5:32) Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota. ] [ (I Chronicles 5:33) Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; ] [ (I Chronicles 5:34) Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa; ] [ (I Chronicles 5:35) Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana; ] [ (I Chronicles 5:36) Johanan rodi Azarju, koji je bio svećenik u Hramu što ga je sagradio Salomon u Jeruzalemu. ] [ (I Chronicles 5:37) Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; ] [ (I Chronicles 5:38) Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi Šaluma; ] [ (I Chronicles 5:39) Šalum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju; ] [ (I Chronicles 5:40) Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka. ] [ (I Chronicles 5:41) Josadak je otišao kad je Jahve odveo u sužanjstvo Judu i Jeruzalem Nabukodonozorovom rukom. ] ⁶ ¹ Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari. ² Evo imena Geršomovih sinova: Libni i Šimej. ³ Kehatovi su sinovi bili: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. ⁴ Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Ovo su rodovi Levijevaca po svojim ocima. ⁵ Od Geršoma: sin mu Libni, njegov sin Jahat, njegov sin Zima, ⁶ njegov sin Joah, njegov sin Ido, njegov sin Zerah, njegov sin Jeatraj. ⁷ Kehatovi sinovi: sin mu Aminadab, njegov sin Korah, njegov sin Asir, ⁸ njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf, njegov sin Asir; ⁹ njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, njegov sin Uzija, njegov sin Šaul. ¹⁰ Elkanini sinovi: Amasaj i Ahimot; ¹¹ njegov sin Elkana, njegov sin Sufaj, njegov sin Nahat; ¹² njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham, njegov sin Elkana. Elkanini sinovi: ¹³ Samuel, njegov prvenac, drugi Abija. ¹⁴ Merarijevi sinovi: Mahli, njegov sin Libni, njegov sin Šimej, njegov sin Uza, ¹⁵ njegov sin Šima, njegov sin Hagija, njegov sin Asaja. ¹⁶ Ovo su oni koje je postavio David da se brinu za pjevanje u Domu Jahvinu kad je Kovčeg ondje našao svoje počivalište; ¹⁷ oni koji su služili pred Prebivalištem, Šatorom sastanka, pjevajući, dok nije Salomon sagradio Dom Jahvin u Jeruzalemu i koji su obavljali službu po propisanom redoslijedu. ¹⁸ Evo onih što su obavljali službu i njihovih sinova: od Kehatovih sinova: pjevač Heman, sin Joela, sina Samuela, ¹⁹ sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sina Toaha, ²⁰ sina Sifa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasaja, ²¹ sina Elkane, sina Joela, sina Azarje, sina Sefanije, ²² sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha, ²³ sina Jishara, sina Kehata, sina Levija, sina Izraelova. ²⁴ Brat mu Asaf stajao je s desne strane; Asaf je bio sin Berekje, sina Šime, ²⁵ sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije, ²⁶ sina Etnija, sina Zeraha, sina Adaje, ²⁷ sina Etana, sina Zime, sina Šimeja, ²⁸ sina Jahata, sina Geršoma, sina Levijeva. ²⁹ Merarijevi sinovi, njihova braća, stajala su mu s lijeve strane: Etan, sin Kušija, sina Abdija, sina Maluka, ³⁰ sina Hašabje, sina Amasje, sina Hilkije, ³¹ sina Amsija, sina Banija, sina Šomera, ³² sina Mahlija, sina Mušija, sina Merarija, sina Levijeva. ³³ Njihova braća leviti bili su postavljeni za svu službu u svetom Prebivalištu, u Domu Božjem. ³⁴ Aron i njegovi sinovi prinosili su kad na žrtveniku za paljenice i na kadionom žrtveniku, obavljajući sav posao u Svetinji nad svetinjama i izvršujući obred pomirenja nad Izraelom, prema svemu što je zapovjedio Božji sluga Mojsije. ³⁵ Ovo su Aronovi sinovi: sin mu Eleazar, njegov sin Pinhas, njegov sin Abišua, ³⁶ njegov sin Buki, njegov sin Uzi, njegov sin Zerahja, ³⁷ njegov sin Merajot, njegov sin Amarja, njegov sin Ahitub, ³⁸ njegov sin Sadok, njegov sin Ahimaas. ³⁹ Ovo su im boravišta po naseljima u njihovu području: Aronovim sinovima od Kehatove obitelji - jer na njih je pao ždrijeb - ⁴⁰ dali su Hebron u judejskoj zemlji s pašnjacima oko njega. ⁴¹ Gradsko polje i njegova sela dali su Jefuneovu sinu Kalebu. ⁴² Dali su, dakle, Aronovim sinovima gradove-utočišta Hebron i Libnu s pašnjacima, Jatir i Eštemou s pašnjacima, ⁴³ Hilez s pašnjacima, Debir s pašnjacima, ⁴⁴ Ašan s pašnjacima i Bet Šemeš s pašnjacima. ⁴⁵ Od Benjaminova plemena: Gebu s pašnjacima, Alemet s pašnjacima i Anatot s pašnjacima; dakle trinaest gradova po njihovim rodovima. ⁴⁶ Ostalim Kehatovim sinovima prema plemenskim rodovima pripalo je ždrijebom deset gradova od polovine Manašeova plemena. ⁴⁷ Geršomovim sinovima po njihovim rodovima pripalo je od Jisakarova plemena, od Ašerova plemena, od Naftalijeva plemena i od Manašeova plemena u Bašanu trinaest gradova. ⁴⁸ Merarijevim sinovima po njihovim rodovima pripalo je ždrijebom od Rubenova plemena, od Gadova plemena i od Zebulunova plemena dvanaest gradova. ⁴⁹ Tako su Izraelovi sinovi dali levitima te gradove s pašnjacima. ⁵⁰ Dali su ždrijebom od plemena Judinih sinova, od plemena Šimunovih sinova i od plemena Benjaminovih sinova te gradove koje su spomenuli poimence. ⁵¹ Onima koji su bili od rodova Kehatovih sinova te dobili ždrijebom gradove od Efrajimova plemena ⁵² dali su kao gradove-utočišta Šekem s pašnjacima u Efrajimovoj gori i Gezer s pašnjacima, ⁵³ Jokmeam s pašnjacima, Bet Horon s pašnjacima, ⁵⁴ Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. ⁵⁵ Od polovine Manašeova plemena dali su rodovima ostalih Kehatovih sinova: Aner s pašnjacima i Bileam s pašnjacima. ⁵⁶ Geršomovim sinovima dali su od rodova polovine Manašeova plemena Golan u Bašanu s pašnjacima i Aštarot s pašnjacima. ⁵⁷ Od Jisakarova plemena Kedeš s pašnjacima, Dobrat s pašnjacima, ⁵⁸ Ramot s pašnjacima i Anem s pašnjacima. ⁵⁹ Od Ašerova plemena Mašal s pašnjacima, Abdon s pašnjacima, ⁶⁰ Hukok s pašnjacima i Rehob s pašnjacima. ⁶¹ Od Naftalijeva plemena Kedeš u Galileji s pašnjacima, Hamon s pašnjacima i Kirjatajim s pašnjacima. ⁶² Ostalim Merarijevim sinovima dali su od Zebulunova plemena Rimon s pašnjacima i Tabor s pašnjacima. ⁶³ S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istočnoj strani Jordana, dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s pašnjacima, Jahsu s pašnjacima, ⁶⁴ Kedemot s pašnjacima i Mefaat s pašnjacima. ⁶⁵ Od Gadova plemena Ramot u Gileadu s pašnjacima, Mahanajim s pašnjacima, ⁶⁶ Hešbon s pašnjacima i Jazer s pašnjacima. ⁶⁷ ⁶⁸ ⁶⁹ ⁷⁰ ⁷¹ ⁷² ⁷³ ⁷⁴ ⁷⁵ ⁷⁶ ⁷⁷ ⁷⁸ ⁷⁹ ⁸⁰ ⁸¹ ⁷ ¹ Jisakarovi su sinovi bili Tola i Fua, Jašub i Šimron, njih četvorica. ² Tolini sinovi: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavari obitelji od Tole, hrabri junaci svrstani po srodstvu; bilo ih je na broju za Davidova vremena dvadeset i dvije tisuće i šest stotina. ³ Uzijevi sinovi: Jizrahja; Jizrahjini sinovi: Mihael, Obadja, Joel i Jišija, u svemu pet glavara. ⁴ S njima je po obiteljima srodnih bilo u vojnim četama za rat trideset i šest tisuća ljudi, jer su imali mnogo žena i sinova. ⁵ Njihove braće po svim Jisakarovim rodovima, hrabrih junaka, bilo je svega osamdeset i sedam tisuća i svi su bili popisani u plemenskim rodovnicima. ⁶ Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica. ⁷ Belini sinovi: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih glavara, hrabrih junaka; u plemenskom popisu bilo je zapisanih dvadeset dvije tisuće i trideset četiri. ⁸ Bekerovi sinovi: Zimra, Joaš, Eliezer, Elijoenaj, Omri, Jerimot, Abija, Anatot i Alamet, svi Bekerovi sinovi. ⁹ U plemenskom popisu po koljenima, po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka, bilo je zapisano dvadeset tisuća i dvije stotine. ¹⁰ Jediaelovi sinovi: Bilhan, Bilhanovi sinovi: Jeuš, Benjamin, Ahud, Kenaana, Zetan, Taršiš i Ahišahar. ¹¹ Svih Jediaelovih sinova po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka, bilo je sedamnaest tisuća i dvije stotine, sve za rat sposobnih. ¹² Šupim i Hupim. Sinovi Irovi: Hušim; njegov sin Aher. ¹³ Naftalijevi sinovi: Jahasiel, Guni, Jeser i Šalum. Bilhini sinovi. ¹⁴ Manašeovi sinovi: Asriel, koga je rodila Manašeova inoča Aramejka; ona je rodila i Makira, Gileadova oca. ¹⁵ Makir je oženio Hupima i Šupima; sestra mu se zvala Maaka; ime drugome bilo je Selofhad, a Selofhad je imao kćeri. ¹⁶ Makirova žena Maaka rodila je sina, komu je nadjela ime Pereš. Bratu mu je dala ime Šareš, a njegovi su sinovi bili Ulam i Rakem. ¹⁷ Ulamovi sinovi: Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira, Manašeova sina. ¹⁸ Njegova sestra Hamoleketa rodila je Išhoda, Abiezera i Mahlu. ¹⁹ Šemidini su sinovi bili: Ahjan, Šekem, Likhi i Aniam. ²⁰ Efrajimovi sinovi: Šutelah, njegov sin Bered, njegov sin Tahat, njegov sin Elada, njegov sin Tahat, ²¹ njegov sin Zabad, njegov sin Šutelah, Ezer i Elad. Njih su ubili gatski građani, rođeni u zemlji, jer su sišli da im otmu stoku. ²² Zato je njihov otac Efrajim tugovao dugo vremena, a braća su mu odlazila da ga tješe. ²³ Onda je ušao k svojoj ženi i ona je zatrudnjela i rodila sina, a on mu nadjenu ime Berija, jer se nesreća dogodila u njegovoj kući. ²⁴ Kći mu je bila Šeera, koja je sagradila Donji i Gornji Bet Horon i Uzen Šeeru. ²⁵ Sin mu je bio Refah i Rešef, njegov sin Telah, njegov sin Tahan, ²⁶ njegov sin Ladan, njegov sin Amihud, njegov sin Elišama, ²⁷ njegov sin Nun, njegov sin Jošua. ²⁸ Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, s istoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, Šekem i njegova sela do Gaze s njezinim selima. ²⁹ U rukama Manašeovih sinova bio je Bet Šean sa svojim selima, Tanak sa svojim selima, Megido sa svojim selima, Dor sa svojim selima. U njima su živjeli sinovi Izraelova sina Josipa. ³⁰ Ašerovi su sinovi bili: Jimna, Jišva, Jišvi i Berija, i njihova sestra Seraha. ³¹ Berijini sinovi: Heber i Malkiel; on je bio Birzajitov otac. ³² Heber postade otac Jafletu, Šomeru, Hotamu i njihovoj sestri Šui. ³³ Jafletovi su sinovi bili: Pasak, Bimhal i Ašvat; to su bili Jafletovi sinovi. ³⁴ A sinovi njegova brata Šomera: Rohga, Huba i Aram. ³⁵ Sinovi njegova brata Helema: Sofah, Jimna, Šeleš i Amal. ³⁶ Sofahovi sinovi: Suah, Harnefer, Šual, Beri, Jimra, ³⁷ Beser, Hod, Šama, Šilša, Jitran i Bera. ³⁸ Jeterovi sinovi: Jefune, Fispa i Ara. ³⁹ Ulini sinovi: Arah, Haniel i Risja. ⁴⁰ Svi su oni bili Ašerovi sinovi, obiteljski glavari, probrani hrabri junaci, glavari među knezovima; kad su bili popisani, bilo ih je dvadeset i šest tisuća ljudi u bojnim četama. ⁸ ¹ Benjamin rodi prvenca Belu, drugog Ašbela, trećeg Ahraba, ² četvrtog Nohu i petog Rafu. ³ Belini su sinovi bili: Adar, Gera, Ehudov otac, ⁴ Abišua, Naaman, Ahoah, ⁵ Gera, Šefufan i Huram. ⁶ Oni su bili Ehudovi sinovi i bili su obiteljski glavari onima koji su živjeli u Gebi, odakle su ih odveli u sužanjstvo u Manahat; ⁷ Naaman, Ahija i Gera; on ih je vodio u sužanjstvo i rodio Uzu i Ahihuda. ⁸ Šaharajim, pošto je otpustio žene Hušimu i Baru, dobio je sinove u Moapskom polju: ⁹ sa svojom ženom Hodešom imao je sinove Jobaba, Sibju, Mešu, Malkama, ¹⁰ Jeusa, Sakju i Mirmu; to su bili njegovi sinovi, obiteljski glavari. ¹¹ S Hušimom je rodio Abituba i Elpaala. ¹² Elpaalovi su sinovi bili: Eber, Mišam i Šamed; on je sagradio Ono i Lod s njihovim selima. ¹³ Zatim Berija i Šema. Oni su bili obiteljski glavari onima koji su živjeli u Ajalonu i istjerali su gatske stanovnike. ¹⁴ Njegov brat: Šešak. Jeremot, ¹⁵ Zabadja, Arad i Eder, ¹⁶ Mihael, Jišpa i Joha bili su Berijini sinovi. ¹⁷ Zebadja, Mešulam, Hizki, Haber, ¹⁸ Jišmeraj, Jizlia i Jobab bili su Elpaalovi sinovi. ¹⁹ Jakim, Zikri, Zabdi, ²⁰ Elijoenaj, Siltaj, Eliel, ²¹ Adaja, Beraja i Šimrat bili su Šimijevi sinovi. ²² Jišpan, Eber, Eliel, ²³ Abdon, Zikri, Hanan, ²⁴ Hananija, Elam, Antotija, ²⁵ Jifdeja, Fenuel bili su Šešakovi sinovi. ²⁶ Šamšeraj, Šeharja, Atalija, ²⁷ Jaarešja, Elija i Zikri bili su Jerohamovi sinovi. ²⁸ To su bili glavari obitelji svrstanih po koljenima. Živjeli su u Jeruzalemu. ²⁹ U Gibeonu su živjeli: praotac Gibeon, čija se žena zvala Maaka. ³⁰ Njegov je sin prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiš, Baal, Nadab, ³¹ Gedor, Ahjo, Zaker, ³² i Miklot, koji je rodio Šimu; pa su i oni živjeli kod svoje braće u Jeruzalemu, sa svojom braćom. ³³ Ner rodi Kiša, a Kiš rodi Šaula, Šaul rodi Jonatana, Malki-Šua, Abinadaba, Ešbaala, ³⁴ Jonatanov je sin bio Merib Baal; Merib Baal rodi Miku. ³⁵ Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tarea i Ahaz. ³⁶ Ahaz rodi Joadu; Joada rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu. ³⁷ Mosa rodi Biniju, čiji je sin bio Rafa, a njegov sin Elasa, njegov sin Asel. ³⁸ Asel je imao šest sinova, kojima su imena: Azrikam, njegov prvenac, Bokru, Jišmael, Šearja, Obadja i Hanan; svi su oni bili Aselovi sinovi. ³⁹ Sinovi njegova brata Ešeka bili su: Ulam, prvenac mu, drugi Jehuš, treći Elifelet. ⁴⁰ Ulamovi su sinovi bili hrabri junaci koji su zapinjali luk i imali mnogo sinova i unuka, sto pedeset. Svi su oni bili od Benjaminovih sinova. ⁹ ¹ Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani su i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni u sužanjstvo u Babilon. ² Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili Izraelci, svećenici, leviti i netinci. ³ U Jeruzalemu su živjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovih sinova, od Efrajimovih i Manašeovih sinova, i to: ⁴ Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinova Judina sina Peresa. ⁵ Od Šilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima. ⁶ Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braća, šest stotina i devedeset. ⁷ Od Benjaminovih sinova Salu, sin Mešulama, sina Hodavje, Hasenuina sina; ⁸ Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Mešulam, sin Šefatje, sina Reuela, Ibnijina sina. ⁹ Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i šestero braće. Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda. ¹⁰ Od svećenika: Jedaja, Jojarib i Jakin, ¹¹ Azarja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, Ahitubova sina, predstojnik Doma Božjeg. ¹² Adaja, sin Jerohama, sina Pašhura, Malkijina sina, Masaj, sin Adiela, sina Jahzere, sina Mešulama, sina Mešilemita, Imerova sina. ¹³ Njihove braće, glava obitelji, boraca što su obavljali službu u Domu Božjem, bilo je tisuću sedam stotina i šezdeset. ¹⁴ Od levita Šemaja, sin Hašuba, sin Azrikama, Hašabjina sina, između Merarijevih sinova; ¹⁵ Bakbakar, Hereš, Galal i Matanija, sin Mike, sina Zikrija, Asafova sina; ¹⁶ Obadja, sin Šemaje, sina Galala, Jedutunova sina, i Berekja, sin Ase, Elkanina sina, koji je živio u Netofatskim selima. ¹⁷ Vratari: Šalum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braća; Šalum je bio poglavar, ¹⁸ i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili vratari po četama levita. ¹⁹ Šalum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojom braćom Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogoslužje; oni su čuvali pragove Šatora, dok su njihovi oci čuvali ulaz u Jahvin tabor. ²⁰ Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahve bio s njim!). ²¹ Mešelemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima Šatora sastanka. ²² Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u službu David i vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti. ²³ Oni i njihovi sinovi čuvali su stražu na vratima Doma Jahvina, Doma Šatora. ²⁴ Vratari su stajali na četiri strane: na istoku, na zapadu, na sjeveru i na jugu. ²⁵ Njihova braća po selima dolazila su od vremena do vremena da im se pridruže po sedam dana. ²⁶ Samo su četiri vratarska predstojnika bila neprestano u službi. Bili su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Božjega Doma. ²⁷ Noćivali su oko Božjega Doma jer im je bila dužnost da stražare i da otključavaju svako jutro. ²⁸ Neki su od njih bili odgovorni za bogoslužno posuđe. Prebrojavali su ga kad bi ga unosili i kad bi ga iznosili. ²⁹ Neki su se od njih brinuli za pokućstvo, sve posvećene stvari, fino brašno, vino, ulje, tamjan i miomirise; ³⁰ a neki od svećeničkih sinova miješali su pomast od miomirisa. ³¹ Matitja, jedan od levita, prvenac Šaluma Korahovca, brinuo se za stvari koje se peku na tavi. ³² Neki od Kehatovaca, njihove braće, bili su odgovorni za kruhove što se postavljaju svake subote. ³³ Oni su bili i pjevači, glavari levitskih obitelji. Kad su bili slobodni, živjeli su u hramskih sobama, jer su dan i noć bili na dužnosti. ³⁴ To su bili glavari levitskih obitelji prema svom srodstvu. Ti su poglavari živjeli u Jeruzalemu. ³⁵ U Gibeonu su živjeli: Gibeonov otac Jeiel, čijoj je ženi bilo ime Maaka. ³⁶ Sin mu je prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiš, Baal, Ner, Nadab, ³⁷ Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot. ³⁸ Miklot rodi Šimeama. I oni su živjeli u Jeruzalemu, naprama svojoj braći. ³⁹ Ner rodi Kiša; a Kiš rodi Šaula; Šaul rodi Jonatana, Malki-Šuu, Abinadaba i Ešbaala. ⁴⁰ Jonatanov je sin bio Merib Baal. Merib Baal rodi Miku. ⁴¹ Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz. ⁴² Ahaz rodi Jaru; Jara rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu. ⁴³ Mosa rodi Binu; njegov je sin bio Rafaja, njegov sin Elasa, njegov sin Asel. ⁴⁴ Asel je imao šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Bokru, Jišmael, Šearja, Obadja i Hanan; to su Aselovi sinovi. ¹⁰ ¹ Filistejci su zavojštili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. ² Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. ³ Boj je postao žešći oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade ranjen od strijelaca. ⁴ Tada Šaul reče svome štitonoši: "Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanci i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. ⁵ Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj mač i umrije s njim. ⁶ Tako onog dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina i sav njegov dom. ⁷ Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostavili su svoje gradove i razbježali se. Filistejci dođoše i nastaniše se u njima. ⁸ Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijene, našli su Šaula s njegovim sinovima gdje leže mrtvi na gori Gilboi. ⁹ Svukavši ga, uzeše mu glavu i oružje te poslaše po filistejskoj zemlji unaokolo javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu. ¹⁰ Potom su oružje metnuli u hram svoga boga, a lubanju mu izložili u Dagonovu hramu. ¹¹ Kad su čuli svi Jabeš-Gileađani što su Filistejci učinili od Šaula, ¹² ustali su svi hrabri ljudi i uzeli Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova i, donijevši ih u Jabeš, pokopali su njihove kosti pod tamarisom u Jabešu; i postiše sedam dana. ¹³ Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajačicu, ¹⁴ a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida. ¹¹ ¹ Tada se sabraše svi Izraelci k Davidu u Hebron i rekoše: "Evo, mi smo od tvoje kosti i tvojeg mesa. ² Još prije, dok je Šaul bio kralj, ti si upravljao svim pokretima Izraela; Jahve, tvoj Bog, rekao ti je: 'Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad mojim narodom Izraelom.'" ³ Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David s njima sklopi savez u Hebronu pred Jahvom i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom, kako bijaše Jahve rekao Samuelu. ⁴ Onda je otišao David sa svim Izraelom na Jeruzalem, a to je Jebus, jer su ondje bili Jebusejci i živjeli su u onoj zemlji. ⁵ Ali su Jebusejci poručili Davidu: "Nećeš ući ovamo!" Ipak David osvoji Sionsku tvrđavu, to jest Davidov grad. ⁶ Jer je David rekao: "Tko prvi porazi Jebusejce, bit će vrhovni vojvoda i knez." Prvi se popeo Sarvijin sin Joab i postao vojvoda. ⁷ Tada se David nastanio u toj tvrđavi; zato su je prozvali Davidovim gradom. ⁸ Sazidao je tada grad unaokolo, od Milona do ograde, a Joab je obnovio ostali dio grada. ⁹ David je postajao sve silniji, jer je Jahve nad vojskama bio s njim. ¹⁰ Evo vojvoda Davidovim junacima koji su junački radili uza nj za njegovo kraljevstvo sa svim Izraelom da ga po Jahvinoj riječi zakralje nad Izraelom. ¹¹ Evo popisa Davidovih junaka: Hakmonijev sin Jašobam, glavar nad tridesetoricom; on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobio ih odjednom. ¹² Za njim Dodonov sin Eleazar, Ahošanin, jedan između tri junaka. ¹³ On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad su se Filistejci skupili na boj, a ondje je bilo polje puno ječma; kad je narod počeo bježati ispred Filistejaca, ¹⁴ oni su stali usred toga polja i obranili ga pobivši Filistejce. Tako im Jahve dade veliku pobjedu. ¹⁵ Trojica su između tridesetorice jednom sišla do hridi k Davidu u Adulamsku pećinu kad su filistejske čete stajale u taboru u Refaimskoj dolini. ¹⁶ David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada tada bila u Betlehemu. ¹⁷ David uzdahnu: "O kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata!" ¹⁸ Tada ta trojica prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskoga studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti nego je proli kao ljevanicu Jahvi ¹⁹ govoreći: "Ne dao mi moj Bog da to učinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažući život pogibli donijeli su vode." I nije htio piti. To su, eto, učinila ta tri junaka. ²⁰ Abišaj, Joabov brat, bio je vojvoda nad tridesetoricom; on je vitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se među tridesetoricom. ²¹ Bio je među trojicom ugledniji od druge dvojice i bio im vojvoda, ali prve trojice nije dostigao. ²² Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junačkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. ²³ Ubio je i nekog Egipćanina, čovjeka od pet lakata. Egipćanin je imao u ruci koplje kao tkalačko vratilo, a on je izišao preda nj sa štapom i, istrgavši Egipćaninu koplje iz ruke, ubio ga njegovim kopljem. ²⁴ To je učinio Jojadin sin Benaja i proslavio se imenom među ona tri junaka. ²⁵ Bio je najznamenitiji među tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao. David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. ²⁶ Hrabri su junaci bili: Joabov brat Asahel, Dodonov sin Elhanan iz Betlehema, ²⁷ Haroranin Šamot, Pelonjanin Heles; ²⁸ Akešov sin Ira, Tekoanin, Abiezer Anatoćanin; ²⁹ Sibkaj Hušaćanin, Ilaj Ahošanin; ³⁰ Mahraj Netofaćanin, Baanin sin Heled, Netofaćanin; ³¹ Ribajev sin Itaj iz Gibeata sinova Benjaminovih, Benaja Piratonjanin; ³² Huraj iz Gaaških potoka, Abiel Arbaćanin; ³³ Azmavet Bahurimljanin, Eljahba Šaalbonjanin. ³⁴ Sinovi Hašema Gizonjanina: Sagejin sin Jonatan, Hararanin; ³⁵ Sakarov sin Ahiam, Hararanin, Urov sin Elipal; ³⁶ Hefer Mekeranin, Ahija Pelonjanin; ³⁷ Hesro Karmelac, Ezbajev sin Naaraj; ³⁸ Natanov brat Joel, Hagrijev sin Mibhar; ³⁹ Amonac Selek, Beroćanin Nahraj, štitonoša Sarvijina sina Joaba; ⁴⁰ Ira Jitranin, Gareb Jitranin; ⁴¹ Urija Hetit, Ahlajev sin Zabad; ⁴² Šizin sin Adina, Rubenovac, vojvoda Rubenova plemena, i s njime tridesetorica. ⁴³ Maakin sin Hanan i Jošafat Mitnjanin. ⁴⁴ Uzija Aštaroćanin, Šama i Jeiel, sinovi Aroerca Hotama; ⁴⁵ Šimrijev sin Jediael i njegov brat Joha Tišanin. ⁴⁶ Mahavac Eliel i Elnaamovi sinovi Jeribaj i Jošavja i Moabac Jitma; ⁴⁷ Eliel i Obed i Mesobajanin Jaasiel. ¹² ¹ Evo onih što dođoše k Davidu u Siklag dok se još uklanjao od Kiševa sina Šaula i bili su mu među junacima pomagači u boju; ² umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se služiti kamenjem i strijelama. Između Šaulove braće, Benjaminovaca: ³ vojvoda Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoćanin; ⁴ Gibeonac Išmaja, junak među tridesetoricom i nad tridesetoricom, ⁵ Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoćanin; ⁶ Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatja Harufejac; ⁷ Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam Korhinjani, ⁸ Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca. ⁹ Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrđavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama: ¹⁰ vojvoda Ezer, drugi Obadja, treći Eliab; ¹¹ četvrti Mišmana, peti Jeremija, ¹² šesti Ataj, sedmi Eliel; ¹³ osmi Johanan, deveti Elzabad, ¹⁴ deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj. ¹⁵ To su bile od Gadovih sinova vojne starješine, najmanji nad stotinom, a najveći nad tisućom. ¹⁶ To su oni koji su prvoga mjeseca prešli preko Jordana kad se razlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih dolina na istok i na zapad. ¹⁷ Došli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrđavu. ¹⁸ David je izašao pred njih i, progovorivši, rekao im: "Ako dolazite s mirom k meni da mi pomognete, moje će se srce ujediniti s vama; ako li ste došli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naših otaca vidi i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!" ¹⁹ Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reče: "Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoćnik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i postavio ih među vojvode nad četama. ²⁰ Od Manašeovih su sinova neki prešli k Davidu kad je išao s Filistejcima na Šaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski knezovi, dobro promislivši, otpustili govoreći: "Mogao bi prijeći k svome gospodaru Šaulu, a to bi nas stajalo glava." ²¹ Kad se, dakle, vraćao u Siklag, prešli su k njemu od Manašeova plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari tisućnici u Manašeovu plemenu. ²² Oni su pomagali Davidu protiv razbojničkih četa jer su svi bili hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci. ²³ Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomažu, sve dok njegov tabor ne postade divovski, kao Božji tabor. ²⁴ Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi: ²⁵ Judinih sinova, koji su nosili štit i koplje, šest tisuća i osam stotina naoružanih za rat. ²⁶ Od Šimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuća i sto. ²⁷ Od Levijevih sinova četiri tisuće i šest stotina. ²⁸ Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuće i sedam stotina; ²⁹ i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza. ³⁰ A od Benjaminovih sinova, Šaulove braće, tri tisuće, jer ih je dotad najveći dio još ostao vjeran Šaulovoj kući. ³¹ Efrajimovih sinova dvadeset tisuća i osam stotina, sve hrabrih junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama. ³² Od polovine Manašeova plemena osamnaest tisuća, poimence spomenutih, da dođu da zakralje Davida. ³³ Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da učini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braća bila podložna. ³⁴ Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoružanih za boj svakojakim bojnim oružjem, pedeset tisuća, koji su se odvažna srca vrstali u bojne redove. ³⁵ Od Naftalijeva plemena tisuću knezova i s njima trideset i sedam tisuća ljudi sa štitovima i kopljima; ³⁶ od Danova plemena dvadeset i osam tisuća i šest stotina naoružanih za boj, ³⁷ a od Ašerova plemena četrdeset tisuća sposobnih za vojsku i za boj opremljenih. ³⁸ Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine Manašeova plemena, sto i dvadeset tisuća ljudi sa svakojakim ratnim oružjem. ³⁹ Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, dođoše poštena srca u Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bili jednodušni da Davida postave za kralja. ⁴⁰ Proveli su s Davidom tri dana, jedući i pijući. Braća sve spremiše za njih. [ (I Chronicles 12:41) Njihovi su najbliži susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija, donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela: brašna, smokvenih kolača, suha grožđa, vina, ulja, krupne i sitne stoke izobila, jer je bilo veselje u Izraelu. ] ¹³ ¹ David je vijećao s tisućnicima, stotnicima i sa svim vođama. ² I reče on svemu zboru Izraelovu: "Ako vam je pravo te ako je naš Bog Jahve odlučio tako, poslat ćemo glasnike k svojoj ostaloj braći u svim izraelskim zemljama, a tako i svećenicima s njima i levitima po gradovima pašnjaka njihovih, da se ujedine s nama. ³ Prenijet ćemo k sebi Kovčeg svoga Boga, jer ga nismo doista tražili za Šaulovih dana." ⁴ Sav zbor odluči da se tako učini, jer je to bilo pravo u očima svega naroda. ⁵ Tako je David sabrao sav narod Izraelov od Egipatskoga Šihora pa do Ulaza u Hamat da donesu Kovčeg Božji iz Kirjat Jearima. ⁶ Pošao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u Judi, da odande ponesu Kovčeg Božji nazvan imenom Jahve, koji stoluje nad kerubinima. ⁷ Povezli su Kovčeg Božji na novim kolima iz Abinadabove kuće; a Uza i Ahjo upravljali su kolima. ⁸ David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajući uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba. ⁹ Kad su došli do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridrži Kovčeg jer ga volovi umalo ne prevrnuše. ¹⁰ Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato što je pružio ruku prema Kovčegu. Umro je ondje pred Bogom. ¹¹ Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas. ¹² Toga se dana David uplaši Boga i reče: "Kako ću donijeti k sebi Kovčeg Božji?" ¹³ Nije dao svratiti Kovčega k sebi u Davidov grad nego ga skloni u kuću Obed-Edoma Gitejca. ¹⁴ I ostade Kovčeg Božji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovoj kući, tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuću i sve što je imao. ¹⁴ ¹ Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrovih drva, zidara i tesara da mu grade dvor. ² Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. ³ David je uzeo još žena u Jeruzalemu i imao još sinova i kćeri. ⁴ Evo imena djece koja mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, ⁵ Jibhar, Elišua, Elpalet, ⁶ Nogah, Nefeg, Jafija, ⁷ Elišama, Beeljada i Elifelet. ⁸ Kad su Filistejci čuli da su Davida pomazali za kralja nad svim Izraelom, iziđoše svi da se dočepaju Davida. David, čuvši to, iziđe pred njih. ⁹ Filistejci dođoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. ¹⁰ Tada David upita Boga: "Mogu li napasti Filistejce? Hoćeš li ih predati meni u ruke?" Jahve mu odgovori: "Napadni, jer ću ih predati tebi u ruke!" ¹¹ Tada krenuše u Baal Perasim i David ih ondje pobi. David reče: "Bog je prodro među moje neprijatelje mojom rukom, kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. ¹² Ostavili su ondje svoje bogove; a David zapovjedi da ih spale. ¹³ Opet se Filistejci raširiše po onoj dolini. ¹⁴ David opet upita Boga, a Bog mu odgovori: "Ne idi za njima nego ih opkoli i navali na njih s protivne strane Bekaima. ¹⁵ Pa kad začuješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda izađi u boj, jer će tada ići Bog pred tobom da pobije filistejsku vojsku." ¹⁶ David učini kako mu je zapovjedio Bog; i pobili su filistejsku vojsku od Gibeona do Gezera. ¹⁷ Davidovo se ime pročulo po svim zemljama, a Jahve uli strah od njega svim narodima. ¹⁵ ¹ Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjesto za Kovčeg Božji i razapeo mu Šator. ² Potom je rekao David: "Ne smije nositi Kovčeg Božji nitko osim levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovčeg Jahvin i da mu služe dovijeka." ³ David je sakupio sav Izrael u Jeruzalem da prenesu Kovčeg Jahvin gore na njegovo mjesto koje mu bijaše pripravio. ⁴ Skupio je David i Aronove sinove i levite. ⁵ Od Kehatovih sinova: kneza Uriela i sto dvadeset njegove braće; ⁶ od Merarijevih sinova: kneza Asaju i dvjesta dvadeset njegove braće; ⁷ od Geršomovih sinova: kneza Joela i sto trideset njegove braće. ⁸ Od Elisafanovih sinova: kneza Šemaju i dvjesta njegove braće. ⁹ Od Hebronovih sinova: kneza Eliela i osamdeset njegove braće; ¹⁰ od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegove braće. ¹¹ Tada David pozva svećenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela, Asaju, Joela, Šemaju, Eliela i Aminadaba, ¹² pa im reče: "Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i svoju braću da prenesete gore Kovčeg Jahve, Izraelova Boga, na mjesto koje sam mu pripravio. ¹³ Jer nas je pobio Jahve, Bog naš, zato što prvi put vi niste bili nazočni i što ga nismo tražili onako kako je trebalo." ¹⁴ Posvetiše se tada svećenici i leviti da prenesu gore Kovčeg Jahve, Izraelova Boga. ¹⁵ Levitski su sinovi ponijeli Božji Kovčeg, na svojim ramenima, o motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj riječi. ¹⁶ Tada David reče levitskim knezovima da između svoje braće postave pjevače s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da se čuje i da gromko odjekuje radosno pjevanje. ¹⁷ Leviti su postavili Joelova sina Hemana, a od njegove braće Berekjina sina Asafa, i od njihove braće, Merarijevih sinova, Kušajina sina Etana. ¹⁸ S njima njihovu braću drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova, Šemiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Eliflehua, Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare. ¹⁹ A pjevači, Heman, Asaf i Etan gromko su udarali u mjedene cimbale. ²⁰ A Zaharija, Uziel, Šemiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u harfe s visokim zvucima; ²¹ a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazja u citre, u osminskoj pratnji. ²² Kenanja, knez onih levita koji su nosili Kovčeg, upravljao je prenošenjem jer je bio vješt u tome. ²³ Berekja i Elkana bili su vratari kod Kovčega. ²⁴ Šebanija, Jošafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer, svećenici, trubili su u trube pred Božjim Kovčegom; Obed Edom i Jehija bili su vratari kod Kovčega. ²⁵ Tako je David s izraelskim starješinama i tisućnicima radosno išao prenoseći gore Kovčeg saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuće. ²⁶ Kad je Bog pomogao levitima koji su nosili Kovčeg saveza Jahvina, žrtvovali su sedam junaca i sedam ovnova. ²⁷ David bijaše ogrnut plaštem od tanka platna, a tako i svi leviti što su nosili Kovčeg, kao i pjevači i Kenanija koji je upravljao pjevačima. David je imao na sebi lanen oplećak. ²⁸ Tako je sav Izrael prenosio gore Kovčeg saveza Jahvina, radosno kličući uz jeku rogova, truba i cimbala, igrajući uza zvuke harfe i citre. ²⁹ Kad je Kovčeg saveza Jahvina ulazio u Davidov grad, Šaulova kći Mikala, gledajući s prozora, vidje kralja Davida kako skače i igra i prezre ga ona u svom srcu. ¹⁶ ¹ Tada unesoše Kovčeg Božji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i pričesnice pred Bogom. ² Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod Jahvinim imenom. ³ Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ženama, svakome po jedan okrugao kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa. ⁴ Onda je postavio pred Jahvinim Kovčegom službenike među levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to: ⁵ poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale. ⁶ Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom saveza Jahvina. ⁷ Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom pohvalnicom: ⁸ "Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navješćujte među narodima djela njegova! ⁹ Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova čudesa! ¹⁰ Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! ¹¹ Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! ¹² Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih. ¹³ Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici. ¹⁴ On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! ¹⁵ Sjećajte se uvijek njegova Saveza, Riječi koju objavi tisući naraštaja; ¹⁶ Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku. ¹⁷ Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez. ¹⁸ Govoreći 'Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu, ¹⁹ kad vas još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.' ²⁰ Išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu. ²¹ Ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: ²² 'Ne dirajte u moje pomazanike, ne činite zla mojim prorocima!' ²³ Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo! ²⁴ Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova. ²⁵ Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova. ²⁶ Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa. ²⁷ Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu. ²⁸ Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! ²⁹ Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove! ³⁰ Strepi pred njim, zemljo sva! Učvrstio je svemir da se ne poljulja. ³¹ Neka se vesele nebesa i neka klikće zemlja; neka se govori među poganima: 'Jahve kraljuje!' ³² Neka huči more i što je u njemu; nek' se raduje polje i što je na njemu! ³³ Neka klikće šumsko drveće pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji. ³⁴ Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. ³⁵ I recite: 'Spasi nas, o Bože, Spasitelju naš, i saberi nas i izbavi nas od bezbožnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo tvojom slavom. ³⁶ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod neka kaže: 'Amen! Aleluja!'" ³⁷ I ondje pred Kovčegom saveza Jahvina ostaviše Asafa i njegovu braću da služe pred Kovčegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan; ³⁸ i Obed-Edoma s njegovom braćom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari; ³⁹ a svećenika Sadoka s njegovom braćom svećenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu ⁴⁰ da prinose paljenice Jahvi na žrtveniku za paljenice bez prestanka, jutrom i večerom, i da vrše sve što je napisano u Zakonu koji je Jahve odredio Izraelu; ⁴¹ s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence spomenuti, da slave Jahvu, "jer je vječna njegova ljubav"; ⁴² i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na čast; a Jedutunove sinove da budu vratari. ⁴³ Tada se razišao sav narod, svatko svojoj kući; a David se vratio da blagoslovi svoj dvor. ¹⁷ ¹ Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg saveza Jahvina pod zavjesama!" ² Natan odgovori Davidu: "Što ti je god na srcu, čini, jer je Bog s tobom." ³ Ali još iste noći dođe Natanu ova Božja riječ: ⁴ "Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi nećeš sagraditi kuće da prebivam u njoj. ⁵ Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta. ⁶ Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu riječ rekao nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?' ⁷ Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. ⁸ Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. ⁹ Odredit ću prebivalište svome izraelskom narodu i posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo niti da ga zlikovci muče kao prije, ¹⁰ onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit ću sve tvoje neprijatelje i učinit ću te velikim. Jahve će ti podići dom. ¹¹ Jer kad se ispune tvoji životni dani i dođe vrijeme da počineš kod otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će biti između tvojih sinova, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. ¹² On će mi sagraditi dom, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. ¹³ Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika. ¹⁴ Utvrdit ću ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje će mu čvrsto stajati zasvagda.'" ¹⁵ Natan prenese Davidu sve te riječi i cijelo viđenje. ¹⁶ Tada kralj David dođe i stade pred Jahvu i reče: "Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? ¹⁷ Pa i to je bilo premalo u tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu svoga sluge i za daleku budućnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Bože Jahve! ¹⁸ Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tÓa ti poznaješ svoga slugu! ¹⁹ Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti. ²⁰ Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. ²¹ Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? ²² Tako si učinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. ²³ Zato sada, Jahve, neka bude čvrsta dovijeka riječ koju si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao. ²⁴ Neka bude čvrsta, da se veliča tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji čvrsto pred tobom. ²⁵ Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da ćeš mu podići dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. ²⁶ Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obećanje dao svome sluzi. ²⁷ Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen zasvagda." ¹⁸ ¹ Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. ² Porazio je i Moapce i oni postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. ³ David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kad je izišao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata. ⁴ David zarobi od njega tisuću bojnih kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu. ⁵ Damaščanski su Aramejci bili došli u pomoć Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio među Aramejcima dvadeset i dvije tisuće ljudi. ⁶ Postavio je namjesnike u Damaščanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaćati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. ⁷ David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. ⁸ I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuč od kojega je Salomon načinio mjedeno more, stupove i tučano posuđe. ⁹ Kad je čuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku Hadadezera, sopskoga kralja, ¹⁰ posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu čestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio u ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i tučanih predmeta. ¹¹ I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana. ¹² Sarvijin sin Abišaj pobio je osamnaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini. ¹³ David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali Davidove sluge. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. ¹⁴ David kraljevaše nad svim Izraelom čineći pravo i pravicu svemu svome narodu. ¹⁵ Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Jošafat bijaše tajni savjetnik. ¹⁶ Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su svećenici, Šavša pisar. ¹⁷ Jojadin sin Benaja bio je nad Kerećanima i Pelećanima, a Davidovi su sinovi bili prvi do kralja. ¹⁹ ¹ Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin na njegovo mjesto. ² David reče u sebi: "Iskazat ću ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze sućut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze sućut, ³ rekoše knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što bi htio iskazati čast tvome ocu? Nisu li zato došle njegove sluge k tebi da razvide, istraže i uhode zemlju?" ⁴ Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im haljine dopola, do zadnjice, i posla ih natrag! ⁵ Kad su to javili Davidu, posla on čovjeka pred njih, jer su bili vrlo osramoćeni, i poruči im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada pa se onda vratite." ⁶ Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je Hanun s Amonovim sinovima tisuću srebrnih talenata da za plaću najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake i iz Soba. ⁷ Najmili su za plaću trideset i dvije tisuće bojnih kola, i kralja Maake s njegovim narodom te su oni došli i utaborili se pred Medebom. Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i došli u boj. ⁸ Kad je to čuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junačkom vojskom. ⁹ Amonovi sinovi iziđoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima; a kraljevi koji su došli stajali su zasebno na polju. ¹⁰ Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi, sprijeda i straga, Joab probra najvrsnije među Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. ¹¹ Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. ¹² I reče mu: "Ako Aramejci budu jači od mene, onda ti meni priskoči u pomoć; ako li Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi pohrliti u pomoć. ¹³ Budi hrabar i junački se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka učini što je dobro u njegovim očima." ¹⁴ Tada se Joab i vojska koja je bila s njim počeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. ¹⁵ Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred njegova brata Abišaja i povukoše se u grad. Tada se Joab vrati u Jeruzalem. ¹⁶ A Aramejci, vidjevši gdje su ih potukli Izraelci, uputili su poslanike i doveli Aramejce što su s onu stranu Rijeke, na čelu sa Šofakom, vojvodom Hadadezerove vojske. ¹⁷ Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, primače se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se David svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnuše s njime boj. ¹⁸ Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuća konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubio je i vojvodu Šofaka. ¹⁹ Kad Hadadezerove sluge vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Davidom i počeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuđivali pomagati Amoncima. ²⁰ ¹ Slijedeće godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, izvede Joab vojsku i poče pustošiti zemlju amonsku. Došavši, opsjeo je Rabu; David bijaše ostao u Jeruzalemu. Joab je osvojio Rabu i razorio je. ² Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da je teška jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je na glavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen. ³ Narod koji bijaše u gradu izvede van i stavi ga da radi pilama, gvozdenim pijucima i sjekirama. Tako je David učinio svim gradovima Amonovih sinova. Potom se vratio sa svim narodom u Jeruzalem. ⁴ Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gezeru; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, koji je bio od Refaimovih potomaka; i bili su pokoreni. ⁵ Uz to je nastao i rat s Filistejcima, u kojem je Jairov sin Elhanan pogubio Lahmija, brata Golijata Gitejca, koji je imao kopljaču kao tkalačko vratilo. ⁶ Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki čovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i četiri; i on bijaše Rafin potomak. ⁷ Kad je počeo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. ⁸ To su bili Rafini potomci u Gatu koji su izginuli od Davidove ruke i od ruke njegovih slugu. ²¹ ¹ Tada Satan ustade na Izraela i potače Davida da izbroji Izraelce. ² Kralj reče Joabu i narodnim knezovima: "Idite, izbrojte Izraelce od Beer Šebe pa do Dana, onda se vratite i kažite mi koliko ih je na broju." ³ Joab reče: "Neka Jahve dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome gospodaru? Zašto traži to moj gospodar? Zašto da bude na krivicu Izraelu?" ⁴ Ali kraljeva riječ bijaše jača od Joabove. Tako je Joab otišao i počeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem. ⁵ Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bijaše milijun i sto tisuća ljudi vičnih maču, a Judejaca četiri stotine i sedamdeset tisuća vičnih maču. ⁶ Ali nije pobrojio među njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena, jer je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed. ⁷ Bilo je to mrsko i u Božjim očima, pa Bog udari Izraela. ⁸ David reče Bogu: "Veoma sam sagriješio što sam to učinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!" ⁹ Jahve reče Davidovu vidiocu Gadu: ¹⁰ "Idi i kaži Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti učinim!'" ¹¹ Došavši k Davidu, Gad mu reče: "Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi ¹² ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i mač tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin mač i kuga bude na zemlji i Jahvin anđeo da ubija po svim izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" ¹³ David reče Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!" ¹⁴ Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuća Izraelaca. ¹⁵ Bog je poslao anđela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je počeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, pa je rekao anđelu zatorniku: "Dosta je sada, spusti ruku!" Jahvin je anđeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana. ¹⁶ David, podigavši oči, vidje Jahvina anđela kako stoji između zemlje i neba držeći u ruci isukan mač koji je podigao na Jeruzalem, i on pade ničice sa starješinama obučenim u kostrijet. ¹⁷ David reče Bogu: "Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo načinio, a što učiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka dođe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!" ¹⁸ Tada Jahvin anđeo reče Gadu da kaže Davidu neka uziđe i neka podigne žrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana. ¹⁹ David je otišao po riječi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime. ²⁰ A Ornan, okrenuvši se, opazi anđela, a njegova se četiri sina sakriše. Ornan je vrhao pšenicu. ²¹ Uto dođe David do Ornana, a on, pogledavši i opazivši Davida, dođe s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje. ²² Tada David reče Ornanu: "Daj mi to gumno da sagradim na njemu žrtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor u narodu!" ²³ Ornan odgovori Davidu: "Neka ga uzme i neka čini moj gospodar kralj što je dobro u njegovim očima; evo, dajem ti goveda za paljenice, i mlatilice za drva, i pšenicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam." ²⁴ Kralj David reče Ornanu: "Ne, nego hoću da kupim u tebe i da platim, jer neću da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene." ²⁵ I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru. ²⁶ Tada sagradi ondje žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i pričesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliša spustivši oganj s neba na žrtvenik za paljenice. ²⁷ Jahve zapovjedi anđelu da vrati mač u korice. ²⁸ U ono vrijeme, vidjevši da ga je Jahve uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, David poče prinositi žrtve ondje. ²⁹ Jahvino prebivalište, koje je napravio Mojsije u pustinji, i žrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu. ³⁰ David nije mogao ići k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od mača Jahvina anđela. ²² ¹ Zato David reče: "Ovo je Dom Jahve i ovo je žrtvenik za paljenice Izraelu!" ² David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskoj zemlji i odredi klesare da propisno klešu kamenje za gradnju Doma Božjeg. ³ David je pripravio mnogo željeza za čavle na vratnim krilima i za kvačice; i bez mjere mnogo tuča. ⁴ Mnogo cedrovine, jer su Sidonci i Tirci dovozili mnogo cedrovih drva Davidu. ⁵ Jer David mišljaše: "Moj je sin Salomon mlad i nježan, a Dom koji treba graditi Jahvi mora biti veličanstven, na slavu i čast po svim zemljama. Hajde da mu sve pripravim." I David je pripravio mnogo toga prije svoje smrti. ⁶ Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu. ⁷ Još David reče Salomonu: "Sine! Bio sam nakanio u srcu da sagradim Dom imenu Jahve, svoga Boga. ⁸ Ali mi je došla Jahvina riječ: 'Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; nećeš ti graditi Doma mome imenu jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. ⁹ Gle, rodit će ti se sin; on će biti miroljubac i dat ću mu mir od svih njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime će mu biti Salomon. Mir i pokoj dat ću Izraelu za njegova vremena. ¹⁰ On će sagraditi Dom mome imenu, on će mi biti sin, a ja ću njemu biti otac i utvrdit ću njegovo kraljevsko prijestolje nad Izraelom zauvijek.' ¹¹ Sada, moj sine, neka bude Jahve s tobom da izvršiš i sagradiš Dom Jahve, svoga Boga, kao što je rekao za te. ¹² Samo neka ti Jahve poda razum i mudrost kad te postavi nad Izraelom zato da se držiš Zakona Jahve, svoga Boga! ¹³ Bit ćeš sretan budeš li brižno vršio uredbe i zakone koje je Jahve preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne plaši se! ¹⁴ Ja sam, evo, svojim trudom pripravio za Dom Jahvin sto tisuća zlatnih talenata i milijun srebrnih talenata, a tuča i željeza bez mjere, jer ga je tako mnogo. Pripravio sam i drva i kamenja, a i ti dodaj nešto k tomu. ¹⁵ Imaš mnogo valjanih radnika, klesara, zidara, tesara i svakovrsnih vještaka u svakom umijeću; ¹⁶ zlatu, srebru, tuču i željezu nema mjere; idi, dakle, i gradi, i neka Jahve bude s tobom!" ¹⁷ Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da pomažu njegovu sinu Salomonu: ¹⁸ "Nije li s vama Jahve, Bog vaš, koji vam je dao mir odasvud unaokolo jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja je pokorena pred Jahvom i pred njegovim narodom. ¹⁹ Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom dušom da tražite Jahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetište Bogu Jahvi, unesite Kovčeg saveza Jahvina i Božje sveto posuđe u Dom koji će se sagraditi Jahvinu imenu!" ²³ ¹ Ostarjevši i nauživši se dana, postavi David svoga sina Salomona kraljem nad Izraelom. ² Potom skupi sve izraelske knezove, svećenike i levite. ³ On izbroji levite od trideset godina naviše, i bilo ih je po muškim glavama trideset i osam tisuća. ⁴ Između njih bilo je dvadeset i četiri tisuće onih koji su upravljali poslom oko Jahvina Doma, a šest tisuća nadzornika i sudaca, ⁵ četiri tisuće vratara i četiri tisuće onih koji su hvalili Jahvu uz glazbala što ih je napravio za hvalu. ⁶ David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Geršonu, Kehatu i Merariju. ⁷ Od Geršonova su koljena bili: Ladan i Šimej. ⁸ Ladanovi sinovi: poglavari Jehiel, Zetam i Joel, njih trojica. ⁹ Šimejevi sinovi: Šelomit, Haziel i Haram, njih trojica; to su poglavari Ladanovih obitelji. ¹⁰ Šimejevi sinovi: Jahat, Zina, Jeuš i Berija. Ta su četvorica Šimejevi sinovi. ¹¹ Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeuš i Berija nisu imali mnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred. ¹² Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel, četvorica. ¹³ Amramovi sinovi: Aron i Mojsije. Aron je bio određen da posvećuje Svetinju nad svetinjama; on i njegovi sinovi dovijeka da kade pred Jahvom, da mu služe i da blagoslivljaju u njegovo ime dovijeka. ¹⁴ Mojsije je bio Božji čovjek. Njegovi se sinovi broje u Levijevo pleme. ¹⁵ Mojsijevi su sinovi Geršom i Eliezer. ¹⁶ Geršomovi sinovi: poglavar Šebuel. ¹⁷ Eliezerovi su sinovi bili: poglavar Rehabja. Eliezer nije imao drugih sinova, nego su se Rehabjini sinovi vrlo namnožili. ¹⁸ Jisharovi sinovi: poglavar Šelomit. ¹⁹ Hebronovi sinovi: poglavar Jerija, drugi Amarja, treći Jahaziel, četvrti Jekamam. ²⁰ Uzielovi sinovi: poglavar Mika, drugi Ješija. ²¹ Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiš. ²² Eleazar je umro nemajući sinova, nego samo kćeri, koje su sebi uzeli za žene njihovi rođaci, Kiševi sinovi. ²³ Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot, trojica. ²⁴ To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, koji su bili popisani poimence; oni su radili posao za službu Jahvina Doma u dobi od dvadeset godina naviše. ²⁵ David je rekao: "Jahve, Izraelov Bog, dao je mir svojem narodu i živjet će u Jeruzalemu zauvijek. ²⁶ Zato ni leviti neće više nositi Prebivališta ni svakovrsnog pribora za njegovu službu." ²⁷ Po posljednjim Davidovim riječima, bili su izbrojeni Levijevi sinovi od dvadeset godina naviše. ²⁸ Bili su određeni da budu kraj Aronovih sinova u službi u Jahvinu Domu, u predvorjima i u dvoranama, da čiste sve svete stvari, da rade u službi oko Jahvina Doma, ²⁹ oko prinesenih hljebova, oko sitnog brašna za prinos, oko beskvasnih kolača pripravljenih na tavi i u ulju zamiješenih i oko mjera za sadržaj i dužinu; ³⁰ da pristupaju svakoga jutra, da slave i hvale Jahvu; tako i večerom. ³¹ A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlađaka i na blagdane, da dolaze prema svom broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu. ³² I da vrše što treba vršiti u Šatoru sastanka, službu u Svetištu i službu za svoju braću, Aronove sinove, u službi oko Jahvina Doma. ²⁴ ¹ Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. ² Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su svećeničku službu vršili Eleazar i Itamar. ³ David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih sinova, i Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj službi. ⁴ Ali se u Eleazarovih sinova našlo više muških poglavara nego u Itamarovih sinova, pa kad ih podijeliše, od Eleazarovih je sinova bilo šesnaest porodičnih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam porodičnih poglavara. ⁵ Zato su ih razdijelili ždrebovima, jedne i druge, jer su posvećeni knezovi i Božji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih sinova. ⁶ Popisao ih je Netanelov sin Šemaja, pisar od Levijeva plemena, pred kraljem, knezovima, svećenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom, pred poglavarima porodica među svećenicima i levitima, uzevši po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara. ⁷ Prvi je ždrijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju, ⁸ treći na Harima, četvrti na Seorima, ⁹ peti na Malkiju, šesti na Mijamina, ¹⁰ sedmi na Hakosa, osmi na Abiju, ¹¹ deveti na Ješuu, deseti na Šekaniju, ¹² jedanaesti na Elijašiba, dvanaesti na Jakima, ¹³ trinaesti na Hupu, četrnaesti na Ješebaba, ¹⁴ petnaesti na Bilgu, šesnaesti na Imera, ¹⁵ sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa, ¹⁶ devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela, ¹⁷ dvadeset i prvi na Jakina, dvadeset i drugi na Gamula, ¹⁸ dvadeset i treći na Delaju, dvadeset i četvrti na Maazju. ¹⁹ To je njihov red u službi kojim treba da idu u Jahvin Dom, po svom pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. ²⁰ Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova Šubael; od Šubaelovih sinova Jehdeja; ²¹ od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Jišija; ²² od Jisharovaca Šelomot; od Šelomotovih sinova Jahat. ²³ Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treći Jahaziel, četvrti Jekaman. ²⁴ Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova Šamir; ²⁵ Mikin brat Jišija; od Jišijinih sinova Zaharija; ²⁶ Merarijevi sinovi: Mahli i Muši; sinovi Jaazije, njegova sina. ²⁷ Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: Šoham, Zakur i Ibri; ²⁸ po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece; ²⁹ po Kišu, Kišovi sinovi, Jerahmeel. ³⁰ Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot. To su bili levitski sinovi po svojim porodicama. ³¹ I oni su bacali ždrebove kao njihovi rođaci, Aronovi sinovi, pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodičnim poglavarima među svećenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov najmlađi brat. ²⁵ ¹ David je s vojničkim zapovjednicima izabrao za službu Asafove, Hemanove i Jedutunove sinove koji će zanosno pjevati hvalu uz citre, harfe i cimbale; između njih su bili izbrojeni ljudi za posao u svojoj službi: ² od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija i Asarela; Asafovi sinovi pod upravom Asafa, koji je zanosno pjevao hvalu po kraljevoj uredbi. ³ Od Jedutuna: Jedutunovih šest sinova: Gedalija, Sori, Ješaja, Šimej, Hašabja i Matitja pod upravom svog oca Jedutuna koji je zanosno pjevao hvalu uz citru slaveći i hvaleći Jahvu. ⁴ Od Hemana: Hemanovi sinovi: Bukija, Matanija, Uziel, Šebuel, Jerimot, Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Jošbekaša, Maloti, Hotir, Mahaziot. ⁵ Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivao Božje stvari da uzvisi njegovu moć; a Bog je dao Hemanu četrnaest sinova i tri kćeri. ⁶ Svi su oni pod vodstvom svoga oca Asafa te Jedutuna i Hemana pjevali u Jahvinu Domu uz cimbale, harfe i citre za službu u Božjem Domu, po kraljevoj uredbi. ⁷ Bilo ih je, s njihovom braćom, uvježbanih u pjevanju Jahvinih pjesama, dvjesta osamdeset i osam, sve samih vještaka. ⁸ Bacili su ždrebove za svoju službenu dužnost, najmanji isto kao i najveći, učitelj kao i učenik. ⁹ Prvi je ždrijeb pao na Asafovca Josipa, drugi na Gedaliju s njegovom braćom i sinovima, njih dvanaest, ¹⁰ treći na Zakura s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ¹¹ četvrti na Jisrija s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ¹² peti na Netaniju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ¹³ šesti na Bukiju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest, ¹⁴ sedmi na Isarelu s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ¹⁵ osmi na Ješaja s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ¹⁶ deveti na Mataniju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ¹⁷ deseti na Šimeja s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ¹⁸ jedanaesti na Azarela s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ¹⁹ dvanaesti na Hašabju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²⁰ trinaesti na Šubaela s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²¹ četrnaesti na Matitju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²² petnaesti na Jeremota s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²³ šesnaesti na Hananiju s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²⁴ sedamnaesti na Jošbekaša s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²⁵ osamnaesti na Hananija s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²⁶ devetnaesti na Malotija s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²⁷ dvadeseti na Elijatu s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²⁸ dvadeset i prvi na Hotira s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ²⁹ dvadeset i drugi na Gidaltija s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ³⁰ dvadeset i treći na Mahaziota s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest; ³¹ dvadeset i četvrti na Romamti-Ezera s njegovim sinovima i braćom, njih dvanaest. ²⁶ ¹ Vratarski su redovi bili: od Korahovaca: Korahov sin Mešelemja između Asafovih sinova; ² a Mešelemjini sinovi: prvenac Zaharija, drugi Jediael, treći Zebadja, četvrti Jatniel; ³ peti Elam, šesti Johanan, sedmi Elijoenaj. ⁴ Sinovi Obed-Edomovi: prvenac Šemaja, drugi Jozabad, treći Joah, četvrti Sakar, a peti Netanel, ⁵ šesti Amiel, sedmi Jisakar, osmi Peuletaj, jer ga je blagoslovio Bog, ⁶ a njegovu su se sinu Šemaji rodili sinovi koji su bili poglavari u porodici jer bijahu hrabri junaci. ⁷ Šemajini su sinovi bili: Otni, Rafael, Obed, Elzabad sa svojom braćom, vrsnim ljudima, Elihu i Semakja. ⁸ Svi su oni bili od Obed-Edomovih sinova, oni i njihovi sinovi i njihova braća, vrsni ljudi, sposobni za službu; bilo ih je šezdeset i dva od Obed-Edoma. ⁹ Mešelemjinih sinova i braće, vrsnih ljudi, bilo je osamnaest. ¹⁰ Hosini sinovi od Merarijevih sinova: poglavar Šimri, iako nije bio prvenac, njegov ga je otac postavio za poglavara; ¹¹ drugi Hilkija, treći Tebalija, četvrti Zaharija; Hosinih svih sinova i braće bilo je trinaest. ¹² Ovo su vratarski redovi. Glavari ovih junaka bili su, kao i njihova braća, čuvari u službi Jahvina Doma. ¹³ Bacali su ždrebove, najmanji kao i najveći, po obiteljima za svaka pojedina vrata. ¹⁴ Ždrijeb na istok pao je Šelemji; njegov sin Zaharija bio je mudar savjetnik. Kad su bacili ždrebove, dopao mu je ždrijeb na sjever, ¹⁵ Obed-Edomu na jug; a njegovim sinovima na spremište; ¹⁶ Šufimu i Hosi na zapad Šaleketskim vratima, na putu koji vodi k usponu; straža je bila do straže. ¹⁷ S istoka šest levita, sa sjevera četiri na dan, s juga četiri na dan; a kod spremišta po dva. ¹⁸ Na hramskoj prigradnji, sa zapada, četiri na usponu, dva kod prigradnje. ¹⁹ To su vratarski redovi među Korahovim i Merarijevim sinovima. ²⁰ Leviti, njihova braća, bili su: Ahija nad blagom Božjega Doma i nad blagom posvećenih stvari. ²¹ Ladanovi sinovi, Geršonovci po Ladanu, poglavari obitelji Ladana Geršonovca, bili su Jehielovci. ²² Jehielovci Zetam i brat mu Joel bili su nadstojnici nad blagom Jahvina Doma. ²³ Od Amramovaca, Jisharovaca, Hebronovaca i Uzielovaca bili su: ²⁴ Šebuel, sin Mojsijeva sina Geršoma, nadstojnik nad blagom. ²⁵ Njegova braća po Eliezeru: Rehabja, sin mu, njegov sin Izaija, njegov sin Joram, njegov sin Zikri, njegov sin Šelomit. ²⁶ Taj je Šelomit sa svojom braćom bio odgovoran za sve blago od posvećenih stvari koje je posvetio kralj David s porodičnim poglavarima, s tisućnicima, stotnicima i vojnim zapovjednicima. ²⁷ Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojača Jahvin Dom. ²⁸ Što je god bio posvetio vidjelac Samuel, Kišev sin Šaul, Nerov sin Abner i Sarvijin sin Joab, sve posvećeno, bilo je pod nadzorom Šelomita i njegove braće. ²⁹ Jisharovci Kenanija i njegovi sinovi bili su nad svjetovnim poslovima kao nadzornici i suci u Izraelu. ³⁰ Hebronovci Hašabja i njegova braća, tisuću i sedam stotina vrsnih ljudi, upravljali su Izraelom s ovu stranu Jordana na zapadu u svakom Jahvinu poslu i u kraljevskoj službi. ³¹ Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Četrdesete godine Davidova kraljevanja potražili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i našlo se među njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru. ³² Njegove braće, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuće i sedam stotina porodičnih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim i Gadovim plemenom i nad polovinom Manašeova plemena za sve Božje poslove i za kraljevske poslove. ²⁷ ¹ Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisućnici, stotnici i nadzornici služili su kralju u svakom poslu. U redovima su dolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godišnjim mjesecima; svaki je red imao dvadeset i četiri tisuće ljudi. ² Nad prvim je redom, prvoga mjeseca, bio Zabdielov sin Jašobam. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće ljudi. ³ Pripadao je Peresovim sinovima i bio zapovjednik svih vojvoda u vojsci prvoga mjeseca. ⁴ Nad redom drugoga mjeseca bio je Ahošanin Dodaj, a predstojnik u njegovu redu bio je Mikelot. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće ljudi. ⁵ Vojvoda treće vojske, trećega mjeseca, bio je sin svećenika Jojade, poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ⁶ Taj je Benaja bio junak među tridesetoricom i nad tridesetoricom i u njegovu je redu bio sin mu Amizabad. ⁷ Četvrti, četvrtoga mjeseca, bio je Joabov brat Asahel, a za njim sin mu Zebadja. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ⁸ Peti, petoga mjeseca, bio je vojvoda Jizrahanin Šamhut. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ⁹ Šesti, šestoga mjeseca, bio je Ikešov sin Ira, Tekoanac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ¹⁰ Sedmi, sedmoga mjeseca, bio je Pelonjanin Heles od Efrajimovih sinova. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ¹¹ Osmi, osmoga mjeseca, bio je Hušaćanin Sibkaj, Zarhijevac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ¹² Deveti, devetoga mjeseca, bio je Anatoćanin Abiezer, Benjaminovac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ¹³ Deseti, desetoga mjeseca, bio je Netofaćanin Mahraj, Zarhijevac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ¹⁴ Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, bio je Piratonjanin Benaja, Efrajimovac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ¹⁵ Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, bio je Netofaćanin Heldaj, Otnielovac. U svom je redu imao dvadeset i četiri tisuće. ¹⁶ Nad Izraelovim plemenima bili su knezovi: nad Rubenovim Zikrijev sin knez Eliezer; nad Šimunovim Maakin sin Šefatja; ¹⁷ nad Levijevim Kemuelov sin Hašabja; nad Aronovim Sadok; ¹⁸ nad Judinim Elihu od Davidove braće; nad Jisakarovim Mihaelov sin Omri; ¹⁹ nad Zebulunovim Obadjin sin Jišmaja; nad Naftalijevim Azrielov sin Jerimot. ²⁰ Nad Efrajimovim sinovima Azazjin sin Hošea; nad polovinom Manašeova plemena Pedajin sin Joel, ²¹ nad drugom polovinom Manašeova plemena u Gileadu Zaharijin sin Jido; nad Benjaminom Abnerov sin Jaasiel; ²² nad Danom Jerohamov sin Azarel. To su bili knezovi izraelskih plemena. ²³ Ali David nije dao izbrojiti onih kojima bijaše dvadeset godina i manje, jer Jahve bijaše rekao da će umnožiti Izraelce kao nebeske zvijezde. ²⁴ Sarvijin je sin Joab počeo vršiti popis, ali ga nije dovršio. Stoga je Srdžba došla na Izrael i zato taj broj nije bio primljen u brojčani izvještaj Ljetopisa kralja Davida. ²⁵ Nadstojnik nad kraljevim blagom bio je Adielov sin Azmavet, a nadstojnik za blago u zemlji, u gradovima, selima i tvrđavama, bio je Uzijin sin Jonatan. ²⁶ Nadstojnik nad poljskim radnicima koji su obrađivali zemlju bio je Kelubov sin Ezri. ²⁷ Nadstojnik nad vinogradarima Ramaćanin Šimej. Nadstojnik nad vinogradrskim klijetima bio je Šifmejac Zabdi. ²⁸ Nadstojnik nad maslinama i dudovima što su po Šefeli bio je Gederac Hanan; nadstojnik nad skladištima ulja Joaš. ²⁹ Nadstojnik nad govedima što su pasla u Šaronu bio je Šaronac Šitraj. Nadstojnik nad krupnom stokom u dolinama bio je Edlajev sin Šafat. ³⁰ Nadstojnik nad devama Jišmaelac Obil. Nadstojnik nad magaricama Meronoćanin Jehdeja. ³¹ Nadstojnik nad ovcama i kozama Hagrijac Jaziz. Svi su oni bili nadstojnici nad imanjem kralja Davida. ³² Savjetnik je bio Davidov stric Jonatan, mudar čovjek; bio je i književnik; a Hakmonijev sin Jehiel bio je s kraljevim sinovima. ³³ Ahitofel je bio kraljev savjetnik, Arkijac Hušaj kraljev prijatelj. ³⁴ Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Ebjatar, kraljev je vojvoda bio Joab. ²⁸ ¹ David sakupi u Jeruzalem sve izraelske knezove, plemenske knezove i poglavare od redova koji su služili kralja, tisućnike, stotnike i nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih sinova, zajedno s dvoranima i junacima i svim hrabrim vojnicima. ² Ustavši na noge, kralj David reče: "Čujte me, moja braćo i moj narode! Ja sam bio namislio u svom srcu da sagradim dom gdje bi počivao Kovčeg saveza Jahvina i da bude podnožje nogama našega Boga te sam pripravio što treba za gradnju. ³ Ali mi je Bog rekao: 'Nećeš ti sagraditi Doma mome imenu jer si ratnik i prolijevao si krv.' ⁴ Jahve, Izraelov Bog, izabrao je mene od sveg moga roda da budem kralj nad Izraelom zauvijek; jer je Judu izabrao za kneza, a iz Judina doma dom moga oca; između sinova moga oca bilo mu je drago da mene postavi kraljem nad svim Izraelom. ⁵ Tako je između mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve, izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstva nad Izraelom. ⁶ I rekao mi je: 'Tvoj sin Salomon sagradit će meni Dom i moja predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja ću mu biti otac. ⁷ Utvrdit ću njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vršio moje zapovijedi i moje zakone kao danas.' ⁸ Sada, dakle, pred očima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim Bogom, koji nas sluša, velim: držite i tražite sve zapovijedi Jahve, svoga Boga, da biste zadržali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u baštinu svojim sinovima nakon sebe dovijeka. ⁹ A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu čitavim srcem i spremnom dušom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat će ti se da ga nađeš; ako li ga ostaviš, odbacit će te zauvijek. ¹⁰ Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiš Dom za Svetište, budi junak i radi!" ¹¹ Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuća, riznica, gornjih soba, ćelija i doma Pomirilišta; ¹² uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari, ¹³ za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina: ¹⁴ zlato u šipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuđe ove ili one službe; srebro u šipkama potrebno za sve srebrno posuđe, za sve posuđe ove ili one službe; ¹⁵ šipke za zlatne svijećnjake sa zlatnim svjetiljkama, prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijećnjake prema težini svakoga svijećnjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjeni svakog svijećnjaka; ¹⁶ zlato u šipkama za stolove na kojima će stajati prineseni hljebovi, za svaki stol; srebro za srebrne stolove, ¹⁷ za viljuške i kotliće, za čaše od čista zlata, za zlatne pehare, zlato u šipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u šipkama za svaki pehar, ¹⁸ za kadioni žrtvenik žeženoga zlata u šipkama; za uzorak od kola sa zlatnim kerubinima koji će raširenim krilima zaklanjati Jahvin Kovčeg. ¹⁹ Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak. ²⁰ Tada David reče svome sinu Salomonu: "Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neće te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Jahvina Doma. ²¹ Evo svećeničkih i levitskih redova za svaku službu u Božjem Domu; imaš uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vještih svakoj službi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedništvom." ²⁹ ¹ Kralj David reče svemu zboru: "Bog je izabrao moga sina Salomona, mlado i nježno momče, a ovo je velik posao, jer neće biti za čovjeka dvor nego za Boga Jahvu. ² Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata za zlatne stvari i srebra za srebrne, tuča za tučane, željeza za željezne, drva za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za ukras i šarenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobila mramora. ³ Iz ljubavi prema Bogu dajem još i svoga zlata i srebra za Dom svoga Boga, osim svega što sam pripravio za sveti Dom. ⁴ Tri tisuće zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuća talenata čistoga srebra da se oblože zidovi prostorija. ⁵ Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo umjetničkih ruku. Bi li danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?" ⁶ Tada su dragovoljno priložili knezovi obitelji i knezovi izraelskih plemena, tisućnici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima. ⁷ Dali su za službu u Božjem Domu zlata pet tisuća talenata i deset tisuća zlatnih darika, srebra deset tisuća talenata, tuča osamnaest tisuća talenata, željeza sto tisuća talenata. ⁸ U koga se god našlo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma na ruke Jehiela Geršonovca. ⁹ Narod se veselio što su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca. ¹⁰ Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reče David: "Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! ¹¹ Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! ¹² Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve. ¹³ I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dično ime. ¹⁴ Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi! ¹⁵ Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši očevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade. ¹⁶ Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! ¹⁷ Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. ¹⁸ Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, sačuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi! ¹⁹ A mome sinu Salomonu daj pošteno srce da bi se držao tvojih zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vršio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio!" ²⁰ Tada David reče svemu zboru: "Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!" I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavši ničice, poklonio se Jahvi i kralju. ²¹ Žrtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan: tisuću junaca, tisuću ovnova, tisuću jaganjaca s njihovim ljevanicama, mnogo drugih žrtava za sav Izrael. ²² Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujući. Zakraljili su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji za kneza, a Sadoka za svećenika. ²³ Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto svoga oca Davida. Bio je sretan i slušao ga je sav Izrael. ²⁴ Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pružili ruku kralju Salomonu i svečano mu obećali pokornost. ²⁵ Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred očima sveg Izraela i dao njegovu kraljevstvu veličanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao u Izraelu. ²⁶ Tako je Jišajev sin David kraljevao nad svim Izraelom. ²⁷ Nad Izraelom je kraljevao četrdeset godina; u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. ²⁸ Umro je u lijepoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon. ²⁹ Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada, ³⁰ sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaštvom i događajima što prijeđoše preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih.

2 Chronicles

¹ ¹ Salomon, sin Davidov, bio se učvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma. ² Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisućnicima, satnicima, sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji, ³ te se on i s njim sav Zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji. ⁴ David bijaše prenio Kovčeg Božji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je sam pripravio za nj; jer je bio podigao Šator u Jeruzalemu. ⁵ Tučani žrtvenik što ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bijaše ondje pred Prebivalištem Jahvinim, kamo dođoše Salomon i zbor da mu se obrate. ⁶ Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tučani žrtvenik, koji bješe tik do Šatora sastanka, i prinese na njemu tisuću paljenica. ⁷ Iste se noći Bog ukaza Salomonu i reče mu: "Traži što da ti dadem." ⁸ Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si mene na njegovo mjesto. ⁹ Bože Jahve, neka se ispuni sada obećanje što si ga dao mome ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske prašine. ¹⁰ Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!" ¹¹ Bog reče Salomonu: "Budući da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tražio duga života nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih, ¹² dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave kakve nije imao nijedan kralj što bješe prije tebe i kakve neće imati ni oni koji dođu poslije tebe." ¹³ Salomon s uzvišice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od Šatora sastanka, i kraljevaše nad Izraelom. ¹⁴ Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisuću četiri stotine kola i dvanaest tisuća konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jeruzalemu. ¹⁵ Salomon učini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobila kao kamenja, a cedrova mnogo kao dudova u Šefeli. ¹⁶ Konji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevski dvorani kupovahu ih u Koi za srebro. ¹⁷ Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela, a konji po sto i pedeset; to bješe isto tako za sve hetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih. [ (II Chronicles 1:18) Salomon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugi sebi za kraljevski dvorac. ] ² ¹ Odbroji sedamdeset tisuća nosača, osamdeset tisuća kamenolomaca u gori i tri tisuće i šest stotina poslovođa. ² Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: "Kao što si mome ocu Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje će živjeti, tako učini i meni. ³ Kanim podići Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se diže pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da se prinose paljenice jutrom i večerom, subotom, na dane mlađaka i na blagdane Jahve, Boga našega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu. ⁴ Dom koji gradim bit će velik, jer je naš Bog najveći među svim bozima. ⁵ TÓa tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam Dom, osim zato da mu se kad diže pred lice? ⁶ Pošalji mi čovjeka vična obradi zlata, srebra, tuča, željeza, grimiza, karmezina i ljubičastog baršuna, i vična umjetnosti rezbarstva: radit će s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s onima što mi ih ostavi moj otac David. ⁷ Pošalji mi iz Libanona cedrovine, čempresovine i sandalovine, jer znam da tvoje sluge umiju sjeći libanonska stabla. Moje će sluge raditi s tvojima. ⁸ Morat će mi pripraviti mnogo drva, jer će kuća što je mislim graditi biti velika i veličanstvena. ⁹ Drvosječama što će obarati stabla dajem dvadeset tisuća kora pšenice, dvadeset tisuća kora ječma, dvadeset tisuća bata vina i dvadeset tisuća bata ulja za izdržavanje tvojih slugu." ¹⁰ Hiram, tirski kralj, odgovori pismom što ga posla Salomonu: "Zato što voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim." ¹¹ Dometnu još i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji će jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje. ¹² Stoga ti šaljem čovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija, ¹³ sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obrađivati zlato, srebro, tuč, željezo, kamen, drvo, grimiz, ljubičasti baršun, bÓez i karmezin, umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On će raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca. ¹⁴ Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama pošalje pšenice, ječma, ulja i vina kako je obećao. ¹⁵ A mi ćemo nasjeći stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest ćemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem." ¹⁶ Salomon pobroji sve strance koji se zatekoše u Izraelovoj zemlji poslije popisa što ga bijaše proveo njegov otac David i nađe ih sto pedeset tri tisuće i šest stotina. ¹⁷ Od njih odredi sedamdeset tisuća nosača, osamdeset tisuća tesara u planini, tri tisuće i šest stotina ljudi da upravljaju radom naroda. ¹⁸ ³ ¹ Salomon tada poče graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Morijskoj gori, ondje gdje je njegov otac David imao viđenje. To je mjesto koje je pripravio David, gumno Jebusejca Ornana. ² Salomon otpoče gradnju drugoga mjeseca četvrte godine svojega vladanja. ³ Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju Doma Božjega: šezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u širinu dvadeset lakata. ⁴ Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po širini ovoga potonjega, u dužinu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata. Obložio ga je iznutra čistim zlatom. ⁵ Veliku je dvoranu obložio čempresovinom, koju je prekrio čistim zlatom i postavio palme i cvjetne vijence. ⁶ Optočio je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlato parvajimsko. ⁷ Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila te izrezao kerubine po zidovima. ⁸ Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, prema hramskoj širini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata široka i obloži je sa šest stotina talenata suhog zlata. ⁹ Za čavle je dao na mjeru pedeset zlatnih šekela. I gornje je odaje obložio zlatom. ¹⁰ U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, liveno djelo. I njih obloži zlatom. ¹¹ Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od pet lakata dodirivaše hramski zid, a drugo od pet lakata doticaše krilo drugoga kerubina. ¹² Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hramski zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugoga kerubina. ¹³ Raširena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali su kerubini uspravno, lic-a okrenutih Dvorani. ¹⁴ Napravi zastor od ljubičastog baršuna, od grimiza, karmezina i bÓeza te na njemu izveze kerubine. ¹⁵ Pred Dvoranom napravi dva stupa dugačka trideset i pet lakata, a glavice im na vrhu pet lakata. ¹⁶ U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravi sto mogranja koje postavi među vijence. ¹⁷ Postavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, te nazva Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva. ⁴ ¹ Napravi tučani žrtvenik dugačak dvadeset lakata, širok dvadeset i visok deset. ² Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. ³ Pod njim bijahu likovi volovski što ga opasivahu uokrug. Po deset ih je bilo na jednom laktu te okruživahu more uokolo; dva je reda bilo tih volova, salivenih s morem. ⁴ More je počivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. ⁵ Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u čaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuće bata. ⁶ Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da se u njima pere; u njima su prali što je trebalo za paljenice; more je bilo namijenjeno svećenicima da se umivaju u njemu. ⁷ Napravi deset zlatnih svijećnjaka prema propisu i stavi ih u Hekal, pet s desne strane, pet s lijeve. ⁸ Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, a pet slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotlića. ⁹ Onda načini trijem svećenički veliko dvorište s vratima koja prevuče tučem. ¹⁰ More stavi s desne strane prema jugoistoku. ¹¹ Huram načini lonce, lopate i kotliće. Dovrši sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Božji: ¹² dva stupa; dvije glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da prekriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; ¹³ četiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; ¹⁴ deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; ¹⁵ jedno more i dvanaest volova pod njim; ¹⁶ lonce, lopate, viljuške i sav pribor za njih napravi od tuča Huram Abi kralju Salomonu za Dom Jahvin. ¹⁷ Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame, između Sukota i Serede. ¹⁸ Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla izmjeriti težina tuča. ¹⁹ Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Božjemu: zlatni žrtvenik i stolove na kojima bjehu prineseni kruhovi, ²⁰ zlatne svijećnjake sa svjetiljkama od čistoga zlata što su se, po propisu, trebale paliti pred Debirom; ²¹ cvjetove, svjetiljke i usekače od zlata; bilo je to čisto zlato; ²² nožice, kotliće, mašice i kadionice od čistoga zlata; ulaz u Dom, nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila su zlatna. ⁵ ¹ Tako bi priveden kraju posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i sve posuđe - i stavi ih u riznicu Božjega Doma. ² Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starješine, knezove plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Kovčeg saveza Jahvina iz Davidova grada, to jest sa Siona. ³ Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem na blagdan što je u sedmom mjesecu. ⁴ Kad se sastadoše sve Izraelove starješine, leviti ponesoše Kovčeg ⁵ i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru; svećenici ih i leviti prenesoše. ⁶ Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica što se sabra k njemu žrtvovaše pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu ni prebrojiti ni procijeniti. ⁷ Svećenici donesoše Kovčeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubinÄa. ⁸ Kerubini su imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg i zaklanjahu Kovčeg i njegove motke. ⁹ Motke su bile tako dugačke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana današnjega. ¹⁰ U Kovčegu nije bilo ništa, osim dviju ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta. ¹¹ Svi svećenici izađoše iz Svetišta, jer su se svi nazočni svećenici posvetili bez obzira na redove. ¹² Svi levitski pjevači, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braćom, stajahu obučeni u bÓez, s cimbalima, harfama i citrama, istočno od žrtvenika, a s njima sto i dvadeset svećenika koji su trubili u trube. ¹³ I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu "jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav", oblak ispuni Dom Jahvin. ¹⁴ Svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Božji dom! ⁶ ¹ Tada reče Salomon: "Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku, ² a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." ³ I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. ⁴ Reče on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obećanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: ⁵ 'Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom izraelskim. ⁶ Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.' ⁷ Otac mi David naumi podići Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, ⁸ ali mu Jahve reče: 'Naumio si podići Dom Imenu mojem, i dobro učini, ⁹ ali nećeš ti podići toga Doma, nego tvoj sin koji izađe iz tvoga krila; on će podići Dom Imenu mojem.' ¹⁰ Jahve ispuni obećanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeća Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, ¹¹ i namjestio Kovčeg u kojem je Savez što ga Jahve sklopi sa sinovima Izraelovim." ¹² Tada Salomon stupi, u nazočnosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin i raširi ruke. ¹³ Salomon je, naime, bio napravio tučano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu, ¹⁴ rekao: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sličan ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroče pred tobom sa svim svojim srcem. ¹⁵ Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obećao. Što si obećao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. ¹⁶ Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obećao kad si rekao: 'Neće ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoje putove hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' ¹⁷ Jahve, Bože Izraelov, neka se sada dakle ispuni obećanje koje si dao svome sluzi Davidu! ¹⁸ Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! ¹⁹ Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upućuje! ²⁰ Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče da ćeš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. ²¹ I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti! ²² Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu naređeno da se zakune i zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, ²³ ti je čuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj. ²⁴ Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi, ²⁵ onda ti čuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim očevima. ²⁶ Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, ²⁷ tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujući mu valjan put kojim će ići, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu. ²⁸ Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rđa, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština, ²⁹ počuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god čovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu, ³⁰ usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi ³¹ da te se boje idući tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim očevima. ³² Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi veličine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako dođe i pomoli se u ovom Domu, ³³ usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. ³⁴ Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu, ³⁵ usliši mu s neba molitvu i prošnju i učini mu pravdu. ³⁶ Kad ti sagriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, ³⁷ pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i počnu te moliti za milost u zemlji svojih osvajača govoreći: 'Zgriješili smo' ³⁸ i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim očevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, ³⁹ usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, učini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio. ⁴⁰ Sada, Bože moj, neka tvoje oči budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu! ⁴¹ Pa sada ustani, o Bože Jahve, pođi k svojem počivalištu, ti i Kovčeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji svećenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreći! ⁴² Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostÄi što ih dade sluzi svome Davidu!" ⁷ ¹ Kad Salomon dovrši molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom. ² Svećenici ne mogoše ući, jer slava Jahvina bješe ispunila Dom Jahvin. ³ Svi sinovi Izraelovi, videći gdje se oganj sa slavom Jahvinom spustio na Dom, padoše ničice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se, počeše slaviti Jahvu "jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav". ⁴ Potom kralj i čitav narod stadoše žrtvovati žrtve pred Jahvom. ⁵ Kralj Salomon prinese za žrtvu dvadeset i dvije tisuće goveda, sto i dvadeset tisuća ovaca; i tako posvetiše Dom Jahvin i kralj i sav narod. ⁶ Dok su svećenici stajali na dužnostima, leviti su na glazbalima za Jahvine pjesme, što ih učini kralj David, slavili Jahvu "jer je vječna njegova ljubav". Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred njima su svećenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali. ⁷ Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred Jahvinim Domom, jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od pričesnica, jer na tučani žrtvenik koji bijaše napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni prinosi ni pretilina. ⁸ U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i sav Izrael s njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga potoka. ⁹ A osmoga su dana svetkovali svečani zbor, jer su posvetu žrtveniku svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana. ¹⁰ Dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim šatorima i odoše vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve učinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom. ¹¹ Tako je Salomon dovršio Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo sve što god bješe zasnovano da izvrši u Domu Jahvinu i u svojem dvoru. ¹² Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: "Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom žrtve. ¹³ Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod, ¹⁴ i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju. ¹⁵ Moje će oči biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta. ¹⁶ Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje zauvijek i ovdje će sve dane biti moje oči i moje srce. ¹⁷ A ti, budeš li išao preda mnom kako ti je išao otac David, vršeći sve što sam ti zapovjedio i držeći se mojih uredaba i zakona, ¹⁸ uzdržat ću tvoje kraljevsko prijestolje kako sam obećao tvome ocu Davidu govoreći: 'Neće ti ponestati nasljednika koji bi vladao u Izraelu.' ¹⁹ Ali ako me ostavite i napustite uredbe i zapovijedi koje sam vam dao te otiđete i počnete služiti tuđim bogovima i klanjati im se, ²⁰ istjerat ću Izraelce iz svoje zemlje koju sam im dao i odbacit ću od sebe ovaj Dom koji sam posvetio svojem Imenu i učinit ću od njega priču i sramotu među svim narodima. ²¹ Tko god prođe mimo ovaj Dom koji bijaše preslavan zaprepastit će se od užasa i pitati: 'Zašto je Jahve tako učinio s ovom zemljom i s ovim Domom?' ²² I odgovorit će mu se: 'Ostavili su Jahvu, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuđinskim bogovima, i klanjali im se, i služili im, i zato je Jahve pustio na njih sve ovo zlo.'" ⁸ ¹ A kad je prošlo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon podigao Jahvin Dom i svoj dvor, ² posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio ondje Izraelove sinove. ³ Potom otiđe Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga. ⁴ Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladišta u Hamatu. ⁵ Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa zidovima, vratima i prijevornicama; ⁶ i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladišta, sve gradove za bojna kola i gradove za konjanike i što je god Salomon zaželio da gradi u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva. ⁷ Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, ⁸ sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do današnjega dana. ⁹ Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao, nego su bili vojnici, zapovjednici njegovih štitonoša i zapovjednici bojnih kola i konjice. ¹⁰ Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imao dvjesta i pedeset, i upravljali su narodom. ¹¹ Salomon preseli i faraonovu kćer iz Davidova grada u kuću koju joj bijaše sagradio, jer je mislio: "Neće moja žena živjeti u dvoru izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj došao Kovčeg Jahvin." ¹² Tada Salomon poče prinositi paljenice Jahvi na Jahvinu žrtveniku što ga bijaše sagradio pred trijemom, ¹³ i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevoj zapovijedi, u subote, i na mlađake, i na blagdane tri puta u godini, na Blagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdan sjenica. ¹⁴ Postavio je, po uredbi oca Davida, svećeničke redove po njihovoj službi i levitske po njihovim dužnostima da pjevaju hvale i da služe pred svećenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim redovima na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Božjega čovjeka Davida. ¹⁵ Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za svećenike i levite ni u čemu, ni za riznice. ¹⁶ Tako se svršio sav Salomonov posao od dana kad je bio zasnovan Dom Jahvin pa dokle ga god nije dovršio. Tako bijaše dovršen Dom Jahvin. ¹⁷ Tada je Salomon otišao u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u zemlji edomskoj. ¹⁸ A Hiram mu je poslao po slugama lađe i mornare vične moru te su otišli sa Salomonovim slugama u Ofir; uzeše odande četiri stotine i pedeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu. ⁹ ¹ Uto kraljica od Sabe ču glas o Salomonu; hoteći iskušati Salomona zagonetkama, dođe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. ² Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. ³ Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaše sagradio, ⁴ jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah. ⁵ Tada reče kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. ⁶ Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno o tvojoj velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slušala. ⁷ Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost! ⁸ Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da te postavio na svoje prijestolje da kraljuješ umjesto Jahve, svojega Boga, jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga održao dovijeka; i zato je postavio tebe za kralja da činiš pravo i pravicu." ⁹ Dala je tada kralju sto i dvadeset zlatnih talenata i mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. ¹⁰ Hiramove sluge, koje su sa Salomonovim slugama donosile zlata iz Ofira, dovezle su također sandalovine i dragulja. ¹¹ Kralj je napravio i citre i harfe za pjevače: nikad se prije nisu vidjele takve stvari u zemlji judejskoj. ¹² Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je zaželjela i zatražila, izuzev ono što je sama donijela kralju. Potom ona krenu i sa slugama ode u svoju zemlju. ¹³ Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, ¹⁴ osim onoga što je dolazilo od trgovaca i putujućih prodavača. I svi su arapski kraljevi i zemaljski upravitelji Salomonu donosili zlato i srebro. ¹⁵ Kralj Salomon načini dvjesta štitova od kovanoga zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina šekela kovanoga zlata; ¹⁶ i načini trista štitića od kovanoga zlata; za svaki je štitić utrošio trista zlatnih šekela. Kralj ih je pohranio u kuću zvanu Libanonska šuma. ¹⁷ Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga čistim zlatom. ¹⁸ Prijestolje je imalo šest stepenica i zlatno podnožje sastavljeno s prijestoljem, i ručice s obiju strana prijestolja, a kraj ručica stajala dva lava. ¹⁹ Dvanaest je lavova stajalo s obiju strana onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izrađeno ni u jednom kraljevstvu. ²⁰ Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sve posuđe u kući zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; srebro se smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. ²¹ Kraljeve su lađe išle u Taršiš s Hiramovim slugama; svake treće godine vraćale su se i dolazile taršiške lađe donoseći zlato i srebro, slonovu kost, majmune i paune. ²² Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošću. ²³ Svi su zemaljski kraljevi željeli vidjeti Salomona i čuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. ²⁴ Svatko mu je donosio dar, srebrno i zlatno posuđe, haljine, oružje i miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu. ²⁵ Salomon je imao četiri tisuće konjskih jasala i bojnih kola i dvanaest tisuća konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. ²⁶ Vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do zemlje filistejske i do egipatske međe. ²⁷ Kralj je učinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Judejskoj nizini. ²⁸ Salomon je uvozio konje iz Musrija i iz svih zemalja. ²⁹ Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti proroka Natana, u proročkoj knjizi Šilonjanina Ahije i u proročkoj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu. ³⁰ Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom četrdeset godina. ³¹ Potom je počinuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca mu Davida, a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam. ¹⁰ ¹ Tada Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. ² Čim to ču Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamo bijaše pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, ³ jer bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: ⁴ "Tvoj nam je otac nametnuo težak jaram, ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca i teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti." ⁵ On im odgovori: "Za tri dana dođite opet k meni." I narod ode. ⁶ Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" ⁷ A oni mu odgovoriše: "Ako udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek biti sluge." ⁸ Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. ⁹ Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovomu narodu koji mi reče: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac!'" ¹⁰ Odgovoriše mu mladići koji bijahu s njim odrasli: "Narodu koji ti je rekao 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', odvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! ¹¹ Dakle, moj vam je otac nametnuo težak jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.'" ¹² Trećega dana dođe Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer im kralj bijaše naredio: "Vratite se k meni trećega dana." ¹³ Kralj im oštro odgovori; odbacivši savjet starijih, ¹⁴ odvrati po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ću još dometnuti na nj; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima." ¹⁵ Kralj, dakle, ne htjede poslušati naroda, jer tako upriliči Bog da se ispuni riječ što je preko Šilonjanina Ahije kaza Nabatovu sinu Jeroboamu. ¹⁶ Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom! U šatore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. ¹⁷ Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. ¹⁸ Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola te pobježe u Jeruzalem. ¹⁹ Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. ¹¹ ¹ Došavši u Jeruzalem, skupi sav dom Judin i Benjaminov, sto i osamdeset tisuća vrsnih ratnika, da udare na Izraela i da Roboamu vrate kraljevstvo. ² Ali dođe Jahvina riječ Božjem čovjeku Šemaji: ³ "Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskomu kralju, i svim Izraelcima u Judinu i Benjaminovu plemenu: ⁴ Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tući s braćom! Neka se svatko vrati svojoj kući, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslušaše riječ Jahvinu, vratiše se i ne udariše na Jeroboama. ⁵ Roboam, stolujući u Jeruzalemu, poče dizati tvrde gradove po Judeji. ⁶ Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou, ⁷ Bet Sur, Sokon, Adulam, ⁸ Gat, Maresu, Zif, ⁹ Adorajim, Lakiš, Azeku, ¹⁰ Soru, Ajalon i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovu plemenu. ¹¹ Utvrdivši gradove, postavi im zapovjednike i dovuče zalihe hrane, ulja i vina; ¹² u svaki pojedini grad stavi štitova i kopalja i utvrdi ih vrlo jako. Tako je on imao Judino i Benjaminovo pleme. ¹³ Svećenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiše k njemu iz svih krajeva. ¹⁴ Leviti ostaviše pašnjake i posjed te otiđoše u Judeju i Jeruzalem, jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju svećeničku službu Jahvi, ¹⁵ a postavio je svećenike za uzvišice, za jarce i za telad koju je napravio. ¹⁶ Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da žrtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem tražili Jahvu, Boga Izraelova. ¹⁷ Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova sina Roboama za tri godine, jer su tri godine živjeli poput Davida i Salomona. ¹⁸ Roboam je sebi uzeo za žemu Mahalatu, kćer Davidova sina Jerimota, i Abihajilu, kćer Jišajeva sina Eliaba, ¹⁹ koja mu rodi sinove: Jeuša, Šemarju i Zahama. ²⁰ A poslije nje oženio se Abšalomovom kćerju Maakom, koja mu rodi Abiju, Etaja, Zizu i Šelomita. ²¹ Roboam je ljubio Abšalomovu kćer Maaku više od svih svojih žena i inoča, iako je uzeo osamnaest žena i šezdeset inoča i rodio dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri. ²² I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad njegovom braćom, jer ga je naumio postaviti za kralja. ²³ I, mudro radeći, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjaminovim krajevima, po svim tvrdim gradovima, davši im hrane izobila i poženivši ih sa mnogo žena. ¹² ¹ Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojačao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. ² Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem, koji se bijaše iznevjerio Jahvi. ³ Došao je sa tisuću i dvjesta bojnih kola i sa šezdeset tisuća konjanika, a narodu koji je došao s njim iz Egipta - Libijcima, Sukijcima i Etiopljanima - nije bilo broja. ⁴ Osvojivši tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema. ⁵ Tada dođe prorok Šemaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bježeći od Šišaka, i reče im: "Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku.'" ⁶ Tada se poniziše izraelski knezovi i kralj i rekoše: "Pravedan je Jahve!" ⁷ Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, dođe njegova riječ Šemaji: "Ponizili su se; neću ih uništiti, nego ću im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neće oboriti na Jeruzalem preko Šišaka. ⁸ Bit će mu sluge, da vide što znači služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima." ⁹ Tako egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem, opljačka blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. ¹⁰ Namjesto njih kralj Roboam napravi tučane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je čuvala vrata kraljevskoga dvora. ¹¹ Kad je god kralj išao u Dom Jahvin, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraćali u stražaru. ¹² Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije sasvim uništio, jer i u Judeji bijaše dobra. ¹³ Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila četrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra između svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. ¹⁴ Činio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traži Jahvu. ¹⁵ Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se neprestano vodili između Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti proroka Šemaje i u plemenskom popisu vidioca Adona. ¹⁶ Potom Roboam počinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija. ¹³ ¹ Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad Judejom. ² Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova kći iz Gabe. Tada izbi rat između Abije i Jeroboama. ³ Abija je izašao u boj s hrabrim ratnicima, sa četiri stotine tisuća izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuća ljudi, sve biranih junaka. ⁴ Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: "Čujte me, Jeroboame i sav Izraele! ⁵ Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom? ⁶ Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara. ⁷ Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih. ⁸ Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi. ⁹ Otjerali ste Jahvine svećenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi svećenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je svećenik vašim ništavim bogovima. ¹⁰ Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a svećenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu. ¹¹ Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake večeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na čist stol i upaljuju svake večeri zlatan svijećnjak sa svijećama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili. ¹² Zato je, evo, nama na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer nećete imati sreće!" ¹³ Ali Jeroboam zavede zasjedu da im dođe za leđa; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga. ¹⁴ Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a svećenici stadoše trubiti u trube. ¹⁵ Uto Judejci snažno povikaše, a kad su počeli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima. ¹⁶ Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke. ¹⁷ Abija je s narodom učinio velik pokolj među njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuća izabranih ljudi. ¹⁸ Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi ojačali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca. ¹⁹ Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa selima, Ješanu sa selima i Efron sa selima. ²⁰ Jeroboam se više nije oporavio za Abijina života; Jahve ga je udario tako da je umro. ²¹ Abija se utvrdio i uzeo sebi četrnaest žena te je rodio dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri. ²² A ostali Abijini doživljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su u tumačenju proroka Adona. [ (II Chronicles 13:23) Potom Abija počinu kraj svojih otaca. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja bila mirna deset godina. ] ¹⁴ ¹ Asa je činio što je dobro i pravo u očima Jahve, njegova Boga. ² Uklonio je tuđinske žrtvenike i uzvišice, polomio stupove i razbio ašere. ³ Naredio je Judejcima da traže Jahvu, Boga svojih otaca, da se drže zakona i zapovijedi. ⁴ Uklonio je iz svih judejskih gradova uzvišice i sunčane stupove, a kraljevstvo je bilo mirno za njegova vremena. ⁵ Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna. Nitko se nije zaratio na nj onih godina, jer mu je Jahve dao mir. ⁶ Zato je Asa rekao Judejcima: "Da pogradimo ove gradove i da ih opašemo zidom i kulama, vratima i prijevornicama; još je zemlja pred nama naša, jer smo tražili Jahvu, svoga Boga; tražili smo ga, i on nam je dao mir odasvud uokolo!" Tako su gradili i bili sretni. ⁷ Asa je imao vojske trista tisuća ljudi između Judejaca koji su nosili štit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset tisuća koji su nosili štit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci. ⁸ Izašao je na njih Etiopljanin Zerah sa tisuću tisuća vojnika i tri stotine bojnih kola i došao do Mareše. ⁹ Asa je izašao preda nj; svrstali su se u bojni red u Sefatskoj dolini kod Mareše. ¹⁰ Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: "O Jahve, tebi je ništa pomoći silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Jahve, ti si Bog naš, ne daj snažnu čovjeku protiv sebe!" ¹¹ Jahve razbi Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te Etiopljani pobjegoše. ¹² Asa ih je s narodom koji bijaše s njim potjerao sve do Gerara. Etiopljani su popadali, tako da nijedan nije ostao živ jer ih je satro Jahve i njegove čete; i one su odnijele vrlo velik plijen. ¹³ Osvojile su sve gradove oko Gerara jer je Jahvin strah došao na njih; oplijenile su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena. ¹⁴ Poharale su i šatore za stoku i zaplijenile mnoštvo sitne stoke i deva; a onda su se vratile u Jeruzalem. ¹⁵ ¹⁵ ¹ Tada duh Božji dođe na Odedova sina Azarju. ² On je izišao pred Asu i rekao mu: "Čujte me, Asa i sve Judino i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas. ³ Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez svećenika-učitelja i bez Zakona. ⁴ Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga. ⁵ U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali među svim zemaljskim stanovnicima. ⁶ Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom. ⁷ Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela." ⁸ Čuvši te riječi i proročku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin žrtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom. ⁹ Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i došljake koji su bili kod njih od Efrajimova, Manašeova i Šimunova plemena, jer ih je mnogo prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve, njegov Bog. ¹⁰ I skupili su se u Jeruzalemu trećega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. ¹¹ Onoga su dana prinijeli Jahvi žrtve od plijena koji su dognali, sedam stotina goveda i sedam tisuća sitne stoke. ¹² Zavjetovaše se da će tražiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svom dušom. ¹³ A tko god ne bi tražio Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio malen ili velik, čovjek ili žena. ¹⁴ Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i rogove. ¹⁵ Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca zakleli i od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo. ¹⁶ I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila načinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada, satro ga i spalio u potoku Kidronu. ¹⁷ Ali uzvišice nisu bile uklonjene iz Izraela. Ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. ¹⁸ Unio je u Dom Božji posvećene darove svoga oca i svoje: srebro i zlato i posuđe. ¹⁹ Nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja. ¹⁶ ¹ Trideset i šeste godine Asina kraljevanja navali izraelski kralj Baša na Judeju i stade utvrđivati Ramu da spriječi svako kretanje judejskom kralju Asi. ² Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u Damasku, i poruči mu: ³ "Neka bude savez između mene i tebe i između moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene." ⁴ Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovođe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftalijeve gradove-skladišta. ⁵ A kada to Baša dozna, presta utvrđivati Ramu i obustavi posao. ⁶ Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrđivao Ramu, pa time utvrdiše Gebu i Mispu. ⁷ U to vrijeme dođe vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reče mu: "Budući da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke. ⁸ Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne čete sa vrlo mnogo bojnih kola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u ruke. ⁹ Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato će se od sada dizati ratovi na te." ¹⁰ Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer se razjario na nj. U to je vrijeme Asa potlačio i neke iz naroda. ¹¹ I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. ¹² Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala, ali ni u bolesti nije tražio Jahvu nego liječnike. ¹³ Tako Asa počinu sa svojim ocima i umrije četrdeset i prve godine svoga kraljevanja. ¹⁴ Sahranili su ga u grobnici koju bijaše iskopao sebi u Davidovu gradu i položili ga na odar što ga bijaše napunio miomirisima i mastima, zgotovljenima mastilačkom vještinom, i spalili mu ih vrlo mnogo. ¹⁷ ¹ Onda se na njegovo mjesto zakralji sin mu Jošafat; on pokaza svoju silu protiv Izraela. ² Razmjestio je vojsku po svim utvrđenim judejskim gradovima i postavio namjesnike po judejskoj zemlji i po Efrajimovim gradovima, koje bijaše zauzeo otac mu Asa. ³ Jahve je bio s Jošafatom jer je hodio pravim putovima svoga oca Davida i nije tražio baala. ⁴ Tražio je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima, ne čineći kao Izraelovi sinovi. ⁵ Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci davali Jošafatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu. ⁶ Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio još i uzvišice i ašere iz Judeje. ⁷ Treće godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da uče po judejskim gradovima. ⁸ I s njima levite: Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima svećenike Elišamu i Jorama. ⁹ Poučavali su po Judeji noseći sa sobom Knjigu Zakona Jahvina i obilazili sve judejske gradove učeći narod. ¹⁰ Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da nisu smjela zaratiti na Jošafata. ¹¹ Sami su mu neki Filistejci donosili darove i novčani danak, a Arapi mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisuća i sedam stotina ovnova te sedam tisuća i sedam stotina jaraca. ¹² Tako je Jošafat sve više napredovao dok ne postade vrlo velik. Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladišta. ¹³ Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junaka u Jeruzalemu. ¹⁴ Evo njihova popisa po obiteljima: od Judina plemena tisućnici: vojvoda Adna i s njim trista tisuća hrabrih junaka; ¹⁵ do njega vojvoda Johanan i s njim dvjesta i osamdeset tisuća; ¹⁶ za njim Zikrijev sin Amasja, koji se spremno stavio u Jahvinu službu, a s njim dvjesta tisuća hrabrih junaka. ¹⁷ Od Benjaminova plemena: hrabri junak Eliada i s njim dvjesta tisuća ljudi naoružanih lukom i štitom; ¹⁸ za njim Jehozabad i s njim sto i osamdeset tisuća pripravnih za boj. ¹⁹ To su oni koji su služili kralju, ne brojeći one što ih je kralj namjestio u tvrdim gradovima po svoj Judeji. ¹⁸ ¹ Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s Ahabom. ² Poslije nekoliko godina došao je k Ahabu u Samariju. Ahab nakla mnogo sitne stoke i goveda njemu i ljudima što su bili s njim i nagovaraše ga da pođe na Ramot Gilead. ³ Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Jošafata: "Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?" On odgovori: "Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj; s tobom ćemo u rat." ⁴ Jošafat još reče kralju izraelskom: "De, posavjetuj se prije s Jahvom!" ⁵ Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih četiri stotine, i upita ih: "Hoćemo li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer će ga Bog predati kralju u ruke." ⁶ Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" ⁷ Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne proriče dobra nego uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako!" ⁸ Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja!" ⁹ Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svojem prijestolju, u svečanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. ¹⁰ Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: "Ovako veli Jahve: njima ćeš bosti Aramejce dokle ih god ne zatreš." ¹¹ Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: "Idi na Ramot Gilead, uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke." ¹² Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: "Evo, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci uspjeh!" ¹³ Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Bog kaže!" ¹⁴ Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Idite i uspjet ćete, jer će vam se predati u ruke!" ¹⁵ Na to mu kralj reče: "Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?" ¹⁶ Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate!'" ¹⁷ Tada izraelski kralj reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo?" ¹⁸ A Mihej reče: "Zato čujte riječ Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. ¹⁹ Jahve upita: 'Tko će zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reče ovo, drugi ono. ²⁰ Tada uđe jedan duh, stade pred Jahvu i reče: 'Ja ću ga zavesti!' Jahve ga upita: 'Kako?' ²¹ On odvrati: 'Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve mu reče: 'Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!' ²² Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta tvojim prorocima; ali ti Jahve navješćuje zlo." ²³ Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?" ²⁴ Mihej odvrati: "Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ." ²⁵ Tada izraelski kralj naredi: "Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu. ²⁶ Recite im: 'Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'" ²⁷ Mihej reče: "Ako se doista sretno vratiš, onda nije Jahve govorio iz mene!" i nadoda: "Čujte, svi puci!" ²⁸ Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. ²⁹ Izraelski kralj reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i onda ući u boj, a ti ostani u svojoj odjeći!" Preobuče se tada izraelski kralj i oni krenuše u boj. ³⁰ Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!" ³¹ Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je izraelski kralj!" I krenuše na nj da udare. Ali Jošafat povika za pomoć te mu Jahve pomože i odvrati ih od njega. ³² Kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. ³³ Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja između nabora na pojasu i oklopa. Kralj reče vozaču: "Potegni uzdu i izvedi me iz boja jer sam ranjen." ³⁴ Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se izraelski kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do večeri. Umro je o zalasku sunca. ¹⁹ ¹ Kad se judejski kralj Jošafat sretno vrati kući u Jeruzalem, ² iziđe preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i reče kralju Jošafatu: "Zar da pomažeš bezbožniku i da ljubiš Jahvine mrzitelje? Zato i udara na te srdžba Jahvina. ³ Ipak se našlo nešto dobro u tebe: uklonio si ašere iz zemlje i pregnuo svim srcem da tražiš Jahvu!" ⁴ Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio među narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraćao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. ⁵ Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu. ⁶ I reče im: "Gledajte što radite, jer ne sudite u ime čovjeka nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite. ⁷ Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita." ⁸ Jošafat postavi levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izriču Jahvine sudove i da presuđuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu ⁹ i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca. ¹⁰ Kakav god spor iziđe pred vas od vaše braće što žive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili običaji, valja sve da im rastumačite, kako ne bi sagriješili Jahvi i kako se njegova srdžba ne bi oborila na vas i na vašu braću. Tako radite pa nećete sagriješiti. ¹¹ I evo, svećenički će poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve će biti s onim tko je dobar." ²⁰ ¹ Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana, zaratiše na Jošafata. ² Ali Jošafat dobi ovu vijest: "Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju." ³ Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji. ⁴ Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže. ⁵ Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu, pred novim predvorjem ⁶ i reče: "Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožačkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom. ⁷ Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama; ⁸ i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetište tvojem Imenu govoreći: ⁹ 'Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni mač ili kuga, ili glad, te kad stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliši nas i spasi.' ¹⁰ Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko kojih nisi dao Izraelu da prođe kad je dolazio iz zemlje egipatske, nego ih je obišao i nije ih zatro - ¹¹ sada, dakle, oni nama uzvraćaju zlom, došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao. ¹² O Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te." ¹³ Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima. ¹⁴ Tada siđe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova. ¹⁵ On reče: "Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: 'Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji. ¹⁶ Sutra siđite na njih; oni će se penjati uz Hasiški uspon, a vi ćete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji. ¹⁷ Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziđite pred njih, i Jahve će biti s vama!'" ¹⁸ Tada Jošafat pade ničice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone. ¹⁹ Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i počeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova. ²⁰ Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reče: "Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!" ²¹ Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: "Slavite Jahvu jer je vječna ljubav njegova!" ²² Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni. ²³ Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga te se poklaše. ²⁴ Kad Judejci dođoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio. ²⁵ Tada dođe Jošafat s narodom da pokupi plijen i nađoše ga mnogo: svakoga blaga, odjeće i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da više nisu mogli nositi; tri su dana pljačkali plijen jer ga je bilo mnogo. ²⁶ Četvrti se dan sakupiše u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do danas. ²⁷ Potom se okrenuše svi Judejci i Jeruzalemci, s Jošafatom na čelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim neprijateljima. ²⁸ Došli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin. ²⁹ A strah Božji ušao je u sva zemaljska kraljevstva kad su čula da je Jahve zavojštio na Izraelove neprijatelje. ³⁰ Tako je počinulo Jošafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir odasvud uokolo. ³¹ Jošafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva. ³² Išao je putem oca Ase ne skrećući s njega nego čineći što je pravo u Jahvinim očima. ³³ Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, jer narod još nije bio upravio svoje srce Bogu otaca. ³⁴ Ostala Jošafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrštena su u Knjigu o izraelskim kraljevima. ³⁵ Poslije toga udružio se judejski kralj Jošafat s izraelskim kraljem Ahazjom, koji je bezbožno radio. ³⁶ Udružio se s njim zato da naprave lađe i da odu u Taršiš; napravili su lađe u Esjon Geberu. ³⁷ Dodavahuov sin Eliezer iz Mareše prorekao je protiv Jošafata: "Budući da si se udružio s Ahazjom, Jahve će razoriti tvoja djela." Lađe su se razbile i nisu mogle otploviti u Taršiš. ²¹ ¹ Jošafat počinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. ² Joram je imao šestoricu braće, Jošafatovih sinova: Azarju, Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihaela i Šefatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog kralja Jošafata. ³ Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima, s utvrđenim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio prvenac. ⁴ Stupivši na očevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braću mačem, pa i neke izraelske knezove. ⁵ Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. ⁶ Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kći Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim očima. ⁷ Ipak Jahve ne htjede razoriti kuće Davidu zbog Saveza što ga sklopi s njim i zato što mu obeća da će dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. ⁸ U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. ⁹ Zato Joram pođe sa svojim vojskovođama i sa svim bojnim kolima. Diže se noću i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. ¹⁰ Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlašću, jer je on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca. ¹¹ Još je i uzvišice napravio po judejskim gorama, naveo na blud Jeruzalemce i zaveo Judejce. ¹² Tada mu od proroka Ilije stiže pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Kako nisi išao putovima oca Jošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase, ¹³ nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je učinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu braću, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe: ¹⁴ evo, Jahve će svaliti veliku nesreću na tvoj narod, na tvoje sinove, tvoje žene, na sve tvoje imanje. ¹⁵ Oboljet ćeš od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da će ti crijeva izaći od bolesti koja će trajati dane i dane.'" ¹⁶ Jahve podiže na Jorama srdžbu Filistejaca i Arapa koji žive kraj Etiopljana. ¹⁷ Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmlađega sina, Joahaza. ¹⁸ Poslije svega toga udari ga Jahve neizlječivom crijevnom bolešću. ¹⁹ Ona je trajala dane i dane, a kad su se navršile dvije godine, izašla su mu crijeva s bolešću te je umro u strašnim mukama. Narod mu nije priredio mirisna paljenja, kao što je palio njegovim ocima. ²⁰ Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici. ²² ¹ Jeruzalemci zakraljiše na njegovo mjesto najmlađeg mu sina, Ahazju, jer sve starije bijaše poubijala četa koja je s Arapima navalila na tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama. ² Bile su mu četrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kći. ³ I on je išao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaše. ⁴ Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao dom Ahabov, jer mu baš oni bijahu savjetnici poslije očeve smrti, na njegovu propast. ⁵ Po njihovu je savjetu pošao s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su Aramejci porazili Jorama. ⁶ On se vratio da se liječi u Jizreelu od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio. ⁷ Ali Bog učini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji. Došavši, izišao je s Joramom na Nimšijeva sina Jehua, koga je Jahve pomazao da iskorijeni Ahabovu kuću. ⁸ Dok je izvršavao osvetu nad Ahabovom kućom, Jehu zateče judejske knezove i sinove Ahazjine braće koji su posluživali Ahazju i pobi ih, ⁹ a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli: "Sin je onoga Jošafata koji je tražio Jahvu svim srcem." Tako ne ostade nitko od Ahazjine kuće koji bi imao snage da bude kralj. ¹⁰ Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod Judina plemena. ¹¹ Ali kraljeva kći Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kći kralja Jorama, žena svećenika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen. ¹² Bio je sakriven s njima u Domu Božjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. ²³ ¹ Sedme se godine Jojada ojunači i poče tražiti satnike: Jerohamova sina Azarju, Johananova sina Jišmaela, Obedova sina Azarju, Adajina sina Maaseju, Zikrijeva sina Elišafata, i sklopi s njima savez. ² Počeše obilaziti po Judeji i skupiše levite iz svih judejskih gradova i obiteljske glavare u Izraelu te dođoše u Jeruzalem. ³ Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Božjem. Jojada im reče: "Gle, kraljev će sin kraljevati kao što je obećao Jahve za Davidove sinove. ⁴ Evo što valja da učinite: trećina vas koji subotom ulazite u službu, i svećenici i leviti, neka budu vratari na pragovima; ⁵ trećina neka bude u kraljevskom dvoru, trećina na Jesodskim vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina. ⁶ Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim svećenika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posvećeni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe. ⁷ Leviti neka okruže kralja, svaki s oružjem u ruci, i tko god pokuša ući u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god pođe ili izađe." ⁸ Leviti i sav judejski narod učinili su sve onako kako je naredio svećenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. Jer svećenik Jojada nije otpustio redova. ⁹ Svećenik Jojada dade satnicima koplja, štitove i oklope kralja Davida što su bili u Božjemu Domu. ¹⁰ Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, prema žrtveniku i prema Domu oko kralja unaokolo. ¹¹ Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedočanstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: "Živio kralj!" ¹² Kad Atalija ču viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, dođe k narodu u Jahvin Dom. ¹³ Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk kliče od radosti i trubi u trube, pjevači pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!" ¹⁴ Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga mačem!" Još je svećenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!" ¹⁵ Staviše ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskoga dvora, ondje je pogubiše. ¹⁶ Tada Jojada sklopi savez između Jahve, naroda i kralja da narod bude Jahvin. ¹⁷ Potom sav narod otiđe u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. ¹⁸ Zatim Jojada postavi straže kod Jahvina Doma pod nadzorom svećenika i levita, koje David bijaše porazdijelio za službu u Jahvinu Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao što je pisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i s pjesmama, kako uredi David. ¹⁹ Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio čovjek nečist od bilo čega. ²⁰ Uzevši satnike, odličnike i uglednike u narodu i sav puk, izveo je kralja iz Jahvina Doma, a onda su ušli kroz gornja vrata u kraljevski dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje. ²¹ Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili mačem. ²⁴ ¹ Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe. ² Joaš je činio što je pravo u Jahvinim očima dok je bio živ svećenik Jojada. ³ Jojada ga je oženio dvjema ženama i on je s njima imao sinova i kćeri. ⁴ Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom. ⁵ Skupivši svećenike i levite, reče im: "Zađite po judejskim gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima nije htjelo. ⁶ Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reče mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedočanstva? ⁷ Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Božji Dom, i sve stvari što su bile posvećene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale." ⁸ Potom kralj zapovjedi da se napravi kovčeg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma. ⁹ Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji. ¹⁰ Obradovaše se svi knezovi i sav narod i počeše donositi i bacati u kovčeg dok se nije napunio. ¹¹ Leviti bi donosili kovčeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik svećeničkog poglavara te bi ispraznili kovčeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i sabrali mnogo novca. ¹² Onda su ga kralj i Jojada davali poslovođama nad poslom oko Jahvina Doma, a oni su za plaću unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin Dom, pa kovače i mjedare da se popravi Jahvin Dom. ¹³ Poslovođe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji Dom u red i obnovili ga. ¹⁴ A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posuđe za Jahvin Dom, posuđe za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god živio Jojada. ¹⁵ Onda je Jojada, ostarjevši i nasitivši se života, umro u sto i tridesetoj godini. ¹⁶ Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je činio dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu. ¹⁷ Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. ¹⁸ Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. ¹⁹ Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. ²⁰ Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: "Ovako veli Bog: 'Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.'" ²¹ Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma. ²² Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: "Jahve neka vidi i osveti!" ²³ Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. ²⁴ Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. ²⁵ Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici. ²⁶ Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. ²⁷ A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumačenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja. ²⁵ ¹ Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. ² Činio je što je pravo u Jahvinim očima, ali ne svim srcem. ³ Kad je učvrstio kraljevstvo, pogubio je časnike koji su ubili kralja, njegova oca. ⁴ Ali im sinova nije pogubio, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se očevi ne pogubljuju za sinove, ni sinovi za očeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." ⁵ Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih prema obiteljima, tisućnicima i satnicima. Pošto popisa od dvadeset godina naviše, nađe trista tisuća izabranih momaka za vojsku, vičnih koplju i štitu. ⁶ Među Izraelcima najmi sto tisuća hrabrih junaka za sto srebrnih talenata. ⁷ Ali k njemu dođe čovjek Božji i reče: "Kralju, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim sinovima, ⁸ nego idi ti sam, ponesi se junački u boju; inače će te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može pomoći i oboriti." ⁹ Tada Amasja upita čovjeka Božjeg: "A što će biti od sto talenata koje sam dao izraelskim četama?" Božji čovjek odgovori: "Jahve ima da ti dade više od toga." ¹⁰ Tada Amasja odvoji čete koje mu bijahu došle od Efrajima, da se vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjeviše na Judejce i vratiše se u svoje mjesto plamteći od srdžbe. ¹¹ A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i pobi deset tisuća seirskih sinova. ¹² Judini su sinovi zarobili deset tisuća živih, odveli ih na vrh hridi te ih pobacali, tako da se svi razmrskaše. ¹³ Četa koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj harala je po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila u njima tri tisuće ljudi i naplijenila silan plijen. ¹⁴ Poslije toga, kad se Amasja vratio razbivši Edomce, donio je bogove seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i počeo im se klanjati i kaditi im. ¹⁵ Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka koji ga upita: "Zašto tražiš bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga naroda iz tvoje ruke?" ¹⁶ Dok je on to govorio, kralj ga upita: "Jesi li postavljen kralju za savjetnika? Prestani! Zašto da te pogube?" Tada prorok ušutje, ali nadoda: "Znam da te Bog odlučio uništiti kad to činiš a ne slušaš mojega savjeta." ¹⁷ Tada judejski kralj Amasja smisli i poruči izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza: "Dođi da se ogledamo!" ¹⁸ A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poručio: 'Daj kćer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. ¹⁹ Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu. Radije ostani kod kuće. Zašto izazivaš zlo i hoćeš da padneš i ti i svi Judejci s tobom?" ²⁰ Ali Amasja ne posluša, jer tako bijaše odredio Bog, da ih preda u ruke Joašu zato što su pristali uz edomske bogove. ²¹ Izađe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. ²² Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše pod svoj šator. ²³ Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskog kralja Amasju, sina Joaševa, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od četiri stotine lakata. ²⁴ Uzevši sve zlato, srebro i posuđe što se nalazilo u Domu Božjem kod Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. ²⁵ Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina. ²⁶ Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. ²⁷ Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. ²⁸ Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u Judinu gradu. ²⁶ ¹ Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje. ² On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca. ³ Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. ⁴ Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja. ⁵ Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je učio Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreću. ⁶ On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji. ⁷ Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. ⁸ Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio. ⁹ Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. ¹⁰ Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo. ¹¹ Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u četama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. ¹² Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuće i šest stotina. ¹³ Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuća i pet stotina boju vičnih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja. ¹⁴ Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke. ¹⁵ Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašće nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao čudesnu pomoć sve dok se nije osilio. ¹⁶ Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kad na kadionom žrtveniku. ¹⁷ Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi. ¹⁸ Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!" ¹⁹ Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. ²⁰ Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario. ²¹ Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. ²² Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. ²³ Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam. ²⁷ ¹ Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeruša, Sadokova kći. ² Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao otac mu Uzija; samo što nije ušao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren. ³ Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu mnogo je gradio. ⁴ Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u šumama dvorove i kule. ⁵ Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovi su mu sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisuća kora pšenice i deset tisuća kora ječma. Toliko su mu Amonovi sinovi priložili i druge i treće godine. ⁶ Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj život pred Jahvom, svojim Bogom. ⁷ Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. ⁸ Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. ⁹ Tada Jotam počinu kod otaca i sahraniše ga u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz. ²⁸ ¹ Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije činio što je pravo u Jahvinim očima kao što je činio njegov otac David. ² Živio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima. ³ Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove kroz oganj, po gnusnom običaju krivobožačkih naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. ⁴ Prinosio je žrtve i kadio po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. ⁵ Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potuče, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio. ⁶ Remalijin je sin Pekah pobio među Judejcima sto dvadeset tisuća hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih otaca. ⁷ A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja. ⁸ Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braće dvjesta tisuća žena, sinova i kćeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju. ⁹ Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo. ¹⁰ A sada još mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome Bogu? ¹¹ Zato me poslušajte sada i vratite to roblje što ga zarobiste od svoje braće, jer će se izliti na vas Jahvin gnjev." ¹² Tada ustadoše neki između glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja i Šalumov sin Ezekija, Hadlajev sin Amasa, na one što su se vraćali s vojske. ¹³ Pa im rekoše: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu." ¹⁴ Tada ostaviše ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom. ¹⁵ Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve gole u odjeću iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmov grad Jerihon do njihove braće, a potom se vratili u Samariju. ¹⁶ U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu. ¹⁷ Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje. ¹⁸ Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje. ¹⁹ Jahve je počeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi. ²⁰ Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi. ²¹ Ahaz bijaše opljačkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo. ²² Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz. ²³ Počeo je žrtvovati damaščanskim bogovima koji su ga porazili, misleći: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat ću im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu. ²⁴ Ahaz je pokupio posuđe iz Božjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigao žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu. ²⁵ I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvišice da kadi tuđim bogovima, dražeći Jahvu, Boga otaca. ²⁶ Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. ²⁷ Onda je Ahaz počinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija. ²⁹ ¹ Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, kći Zaharijina. ² Činio je što je pravo u očima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac David. ³ Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma Jahvina i popravio ih. ⁴ Onda je pozvao svećenike i levite i, sabravši ih na istočni trg, ⁵ rekao: "Čujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve, Boga svojih otaca, i uklonite nečist iz Svetinje. ⁶ Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u očima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leđa. ⁷ Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom niti su prinosili paljenice u Svetištu Izraelova Boga. ⁸ Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da budu zlostavljeni i da budu na užas i ruglo, kako vidite svojim očima. ⁹ I očevi su nam, eto, pali od mača, a sinovi, kćeri i žene zato su nam u ropstvu. ¹⁰ Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom, Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev. ¹¹ Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite." ¹² Tada ustadoše leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Kiš i Jehalelelov sin Azarja; od Geršonovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden; ¹³ od Elisafanovih sinova: Šimri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija i Matanija; ¹⁴ od Hemanovih sinova: Jehiel i Šimej; od Jedutunovih sinova: Šemaja i Uziel. ¹⁵ Oni skupiše braću, posvetiše se i dođoše kako je bio zapovjedio kralj po Jahvinim riječima da očiste Jahvin Dom. ¹⁶ Svećenici uđoše u Jahvin Dom da ga očiste. Počeli su svu nečist što su je našli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma; leviti su je primali iznoseći je napolje na potok Kidron. ¹⁷ Počeli su posvećivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga su dana istoga mjeseca ušli u Jahvin trijem; posvećivali su Jahvin Dom osam dana; šesnaestoga su dana prvoga mjeseca završili. ¹⁸ Onda su ušli kralju Ezekiji i rekli: "Očistili smo sav Jahvin Dom: žrtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene kruhove sa svim njegovim priborom, ¹⁹ a sve posuđe koje bijaše zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim žrtvenikom." ²⁰ Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin Dom. ²¹ Dovedoše sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetište i za Judu; on zapovjedi Aronovim sinovima svećenicima da ih prinesu za paljenicu na Jahvinu žrtveniku. ²² Zaklavši goveda, svećenici uzeše krv i poškropiše žrtvenik; zaklaše ovnove i krvlju poškropiše žrtvenik, zaklaše jaganjce i krvlju poškropiše žrtvenik. ²³ Dovedoše jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnuše ruke na njih. ²⁴ Onda ih zaklaše svećenici i prinesoše kao okajnicu njihovu krv na žrtveniku da izvrše obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaše zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael. ²⁵ Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i citrama, kako bijaše zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan, jer je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima. ²⁶ Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubama. ²⁷ Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na žrtveniku. Kad se stala prinositi paljenica, počela je Jahvina pjesma uz trube i uz glazbala izraelskoga kralja Davida. ²⁸ Sav se zbor klanjao, pjevači pjevali, a trubači trubili, i to sve dok se nije svršila paljenica. ²⁹ Kad se svršilo prinošenje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim pobožno padoše na koljena i pokloniše se. ³⁰ Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu riječima Davida i vidioca Asafa; oni su počeli hvaliti s najvećim veseljem i, pavši ničice, poklonili se. ³¹ Tada Ezekija progovori: "Sada ste posvetili ruke Jahvi; pristupite i donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin." Sav je zbor donio klanice i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio je paljenice. ³² Paljenica što ih je donio zbor bijaše na broj: sedamdeset goveda, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi. ³³ Ostalih posvećenih darova bilo je šest stotina goveda i tri tisuće grla sitne stoke. ³⁴ Ali je svećenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih paljenica; zato su im pomagala braća leviti, dok se nije svršio posao i dok se nisu posvetili drugi svećenici, jer su leviti bili gorljiviji srcem da se posvete nego svećenici. ³⁵ Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od pričesnica i s ljevanicama na paljenice. Tako se opet obnovila služba u Jahvinu Domu. ³⁶ I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, što je Bog spremio narodu, jer se sve to iznenada dogodilo. ³⁰ ¹ Potom Ezekija poruči svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da dođu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. ² Kralj, vijećajući s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluči da slave Pashu drugoga mjeseca. ³ Toga nisu mogli učiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posvećenih svećenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. ⁴ I to je bilo prÓavo u kraljevim očima i u očima svega zbora, ⁵ pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da dođu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. ⁶ Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. ⁷ I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. ⁸ Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. ⁹ Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu." ¹⁰ I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali. ¹¹ Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem. ¹² Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošću da čine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj riječi. ¹³ Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik. ¹⁴ Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su bili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron. ¹⁵ Onda su stali klati Pashu četrnaestoga dana drugoga mjeseca, a svećenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, počeli unositi paljenice u Jahvin Dom. ¹⁶ Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg; svećenici su škropili krvlju primajući je iz ruku levita. ¹⁷ Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili čisti, da bi ih posvetili Jahvi. ¹⁸ Najveći se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije očistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreći: "Blagi Jahve neka očisti od grijeha svakoga ¹⁹ tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije čist kako dolikuje Svetištu!" ²⁰ Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu. ²¹ Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i svećenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu. ²² Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su svečanu žrtvu sedam dana, žrtvujući žrtve pričesnice i slaveći Jahvu, Boga svojih otaca. ²³ Potom je sav zbor vijećajući odlučio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem. ²⁴ Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuću mladih junaca i sedam tisuća grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuću mladih junaca i deset tisuća grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo svećenika. ²⁵ Tako se proveselio sav judejski zbor, i svećenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji. ²⁶ Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu. ²⁷ Onda su ustali svećenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu. ³¹ ¹ Kad se sve to svršilo, svi Izraelovi sinovi koji su se našli ondje zađoše po judejskim gradovima te su razbijali stupove, sjekli ašere i obarali uzvišice i žrtvenike po svem Judinu, Benjaminovu, Efrajimovu i Manašeovu plemenu dokle god nisu završili. Onda se svi Izraelovi sinovi vratiše svaki na svoj posjed, u svoje gradove. ² Ezekija je opet uredio svećeničke i levitske redove po njihovim redovima, svakoga prema njegovoj službi, svećenike i levite, za paljenice i za pričesnice, da služe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora. ³ Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, za paljenice jutarnje i večernje i za paljenice što se prinose subotom, za mlađaka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu. ⁴ Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju dio svećenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu. ⁵ Kad se to razglasilo, počeli su Izraelovi sinovi donositi najboljega žita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili su obilne desetine od svega. ⁶ Izraelovi i Judini sinovi, koji su živjeli u judejskim gradovima, također su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od svetih stvari posvećenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve hrpu na hrpu. ⁷ Trećega su mjeseca počeli slagati u hrpe, a sedmoga su mjeseca završili. ⁸ Onda je došao Ezekija s knezovima i, ugledavši hrpe, blagosloviše Jahvu i njegov izraelski narod. ⁹ Potom se Ezekija propitao kod svećenika i levita za hrpe. ¹⁰ Odgovarajući, svećenički poglavar Azarja, od Sadokova doma, reče: "Otkako su počeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti smo, a mnogo i pretječe, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo ovo mnoštvo." ¹¹ Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu; kad su ih spremili, ¹² počeli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim je bio predstojnik levit Konanija i brat mu Šimej, drugi do njega. ¹³ A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja biše postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i brata mu Šimeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Božjem Domu. ¹⁴ Kore, sin levita Jimne, vratar Istočnih vrata, bio je nad dragovoljnim Božjim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i svetinje nad svetinjama. ¹⁵ Pod njim su bili Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija po svećeničkim gradovima da savjesno dijele svojoj braći po njihovim redovima, kako velikome tako i malome - ¹⁶ osim muškaraca starijih od trideset godina popisanih u rodovnicima - svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakidašnji posao da obave obredne dužnosti po svojim redovima. ¹⁷ U rodovnike su bili popisani svećenici po obiteljima i leviti od dvadeset godina naviše po svojim službama, po svojim redovima. ¹⁸ U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetili svetinjama. ¹⁹ Aronovi sinovi, svećenici na poljskim pašnjacima svojih gradova, u svakom pojedinom gradu, bijahu poimence određeni da daju dio svakome muškarcu među svećenicima. Sve su rodovnike sastavili leviti. ²⁰ Ezekija je uradio tako po svoj Judeji čineći što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom. ²¹ U svakom poslu koji je počeo za službu Božjega Doma, i u zakonu i u zapovijedi tražeći Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao. ³² ¹ Poslije tih događaja i dokaza vjernosti dođe asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misleći ih osvojiti. ² Ezekija, vidjevši gdje je došao Sanherib i kako snuje da zavojšti na Jeruzalem, ³ posavjetova se s knezovima i s junacima da začepi vodene izvore koji bijahu izvan grada. Oni mu podupriješe osnovu. ⁴ Sabralo se mnogo naroda te su začepili sva vrela i potok koji teče posred zemlje; govorahu: "Zašto da asirski kraljevi nađu toliko vode kad dođu!" ⁵ Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio je mnogo kopalja i štitova, ⁶ zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavši ih k sebi na trg kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim riječima: ⁷ "Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama moćniji nego s njim: ⁸ s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve." Narod se uzda u riječi judejskoga kralja Ezekije. ⁹ Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaše kod Lakiša sa svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poručio im: ¹⁰ "Ovako veli asirski kralj Sanherib: 'U što se uzdate stojeći opsjednuti u Jeruzalemu? ¹¹ Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeđi kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit će nas iz ruke asirskoga kralja? ¹² Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreći: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite! ¹³ Zar ne znate što sam učinio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? ¹⁴ Koji je među svim bogovima onih naroda što su ih sasvim uništili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke?' ¹⁵ Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli će vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!" ¹⁶ Još su više njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu Ezekiju. ¹⁷ Napisao je i pismo ružeći Jahvu, Izraelova Boga: "Kao što bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neće ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke." ¹⁸ I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji bijaše na zidu da ga uplaše i prepadnu kako bi osvojili grad. ¹⁹ Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda, bogovima koji su djelo čovječjih ruku. ²⁰ Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoć. ²¹ Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje mačem neki koji su se rodili iz njegova krila. ²² Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odasvud uokolo. ²³ Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u očima svih naroda. ²⁴ U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i učinio čudo. ²⁵ Ali se Ezekija nije odužio dobročinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem. ²⁶ Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života. ²⁷ Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude; ²⁸ skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada. ²⁹ Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje. ³⁰ Isti je Ezekija začepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu. ³¹ Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za čudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu. ³² Ostala Ezekijina djela, njegova pobožnost, zapisani su u proročkom viđenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. ³³ Ezekija je počinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali počast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše. ³³ ¹ Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. ² Činio je što je zlo u Jahvinim očima, povodeći se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim. ³ Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenike Baalu, načinio ašere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci i služiti joj. ⁴ Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu će prebivati Ime moje zauvijek." ⁵ Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. ⁶ I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vračao je, gatao, čarao, stvorio bajače i opsjenare i uopće učinio premnogo zla u Jahvinim očima razjarujući ga. ⁷ Načinio je idolski lik i posadio ga u Domu Božjem, za koji Bog bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću Ime svoje zauvijek. ⁸ Neću više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu vašim očevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i običaje dane preko Mojsija." ⁹ Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim. ¹⁰ Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali. ¹¹ Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. ¹² Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. ¹³ Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. ¹⁴ Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. ¹⁵ Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. ¹⁶ Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pričesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. ¹⁷ Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. ¹⁸ Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, riječi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. ¹⁹ Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj. ²⁰ Tada Manaše počinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon. ²¹ Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. ²² Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše načinio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im. ²³ Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu. ²⁴ Tada se protiv njega urotiše njegove sluge i ubiše ga u dvoru. ²⁵ Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. ³⁴ ¹ Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. ² Činio je što je pravo u Jahvinim očima. U svemu je hodio putovima oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo. ³ Osme godine kraljevanja, dok još bijaše dječak, počeo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao čistiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova. ⁴ Pred njim su oborili žrtvenike Baalu, polomio je sunčane stupove koji bijahu na njima; izlomio je i satro ašere i rezane i livene likove, prosuo ih po grobovima onih što su im prinosili žrtve. ⁵ Svećeničke je kosti spalio na njihovim žrtvenicima i tako očistio Judeju i Jeruzalem. ⁶ Isto je učinio i po gradovima Manašeova, Efrajimova i Šimunova plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustošenim mjestima unaokolo. ⁷ Oborio je žrtvenike i ašere, raskovao i satro rezane likove i isjekao sve sunčane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u Jeruzalem. ⁸ Osamnaeste godine kraljevanja, očistivši zemlju i Dom, posla Asalijahina sina Šafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga. ⁹ Oni su došli k velikom svećeniku Hilkiji i predali mu novce donesene u Božji Dom, koje bijahu sabrali leviti, čuvari hramskog praga, iz ruke Manašeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika. ¹⁰ Dali su to na ruku poslovođama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu, popravljajući što je bilo trošno i obnavljajući Hram. ¹¹ Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za grede i da se pobrvnaju kuće koje bijahu porušili judejski kraljevi. ¹² Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vični glazbalima. ¹³ Jedni su bili nad bremenošama i nadstojnicima svih poslenika u svakoj službi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari. ¹⁴ Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je svećenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija. ¹⁵ I, progovorivši, Hilkija reče tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu Šafanu. ¹⁶ Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo. ¹⁷ Izasuvši novce što su se našli u Domu Jahvinu, dadoše ih na ruku poslovođama i poslenicima." ¹⁸ Tada tajnik Šafan javi kralju: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem. ¹⁹ Čuvši riječi Zakona, kralj razdrije haljine svoje. ²⁰ I naredi Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: ²¹ "Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu čuvali Jahvine riječi, nisu vršili što je pisano u knjizi." ²² Hilkija s kraljevim ljudima ode proročici Huldi, ženi Šaluma, Tokhatova sina, sina Hasre, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, ²³ ona im reče: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: ²⁴ Ovako veli Jahve: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve kletve napisane u knjizi što je pročitaše pred judejskim kraljem. ²⁵ Jer su me ostavili i kadili tuđim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti. ²⁶ A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Riječi si čuo. ²⁷ Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Bogom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivši se preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te uslišio - riječ je Jahvina! ²⁸ Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.'" Oni odnesoše taj odgovor kralju. ²⁹ Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske starješine. ³⁰ Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima, levitima i sa svim narodom, od najvećega do najmanjeg. I pročita im sve riječi Knjige Saveza što je nađena u Domu Jahvinu. ³¹ Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi. ³² I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca. ³³ Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i učini te svi koji su se našli u Izraelu počeše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca. ³⁵ ¹ Potom je Jošija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se pashalno jagnje četrnaestoga dana prvoga mjeseca. ² Postavio je svećenike na njihove službe, osokolivši ih na službu u Jahvinu Domu. ³ Zatim je rekao levitima koji su poučavali sve Izraelce i bili posvećeni Jahvi: "Metnite sveti Kovčeg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga više nositi na ramenima; sada služite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu! ⁴ I pripravite se po otačkim domovima, po redovima, kako je napisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon. ⁵ Stojte u Svetinji po redovima otačkih domova svoje braće, običnoga puka, i po redu levitskoga otačkog doma. ⁶ I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju braću da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija." ⁷ Jošija je darovao običnom puku od sitne stoke jaganjaca i jarića, sve za Pashu, svima koji su se našli ondje, na broj trideset tisuća, i tri tisuće goveda, sve to s kraljeva imanja. ⁸ Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, svećenicima i levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Božjem Domu, dali su svećenicima za Pashu dvije tisuće i šest stotina jaganjaca i jarića i tri stotine goveda. ⁹ A Konanija, Šemaja i Netanel, njegova braća Hašabja, Jehiel i Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuća grla sitne stoke i pet stotina goveda. ¹⁰ A kad je bila uređena služba, stali su svećenici na svoje mjesto i leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi. ¹¹ Klali su Pashu, a svećenici su škropili krvlju, dok su leviti odirali kožu. ¹² Onda su pripravili paljenice da ih dadu običnom puku po redovima otačkih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su učinili i s govedima. ¹³ Pekli su Pashu na ognju po običaju, a ostale su posvećene stvari kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu običnom puku. ¹⁴ Poslije su pripravljali Pashu sebi i svećenicima, jer su svećenici, Aronovi sinovi, bili zaposleni prinošenjem paljenica i pretiline do noći; zato su leviti pripravljali sebi i svećenicima, Aronovim sinovima. ¹⁵ A pjevači, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je bio zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od službe, nego su im njihova braća leviti pripravljala sve. ¹⁶ Tako je bila uređena sva Jahvina služba onoga dana da se proslavi Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu žrtveniku po zapovijedi kralja Jošije. ¹⁷ Tako su Izraelovi sinovi, koji su se našli ondje, u to doba sedam dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova. ¹⁸ Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija - sa svećenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima, koliko ih se god našlo, i s Jeruzalemcima. ¹⁹ Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jošijina kraljevanja. ²⁰ Poslije svega toga, kad je Jošija uredio Dom, došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu, a Jošija je izišao preda nj. ²¹ Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poručio: "Što ja imam s tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se požurim. Okani se Boga koji je sa mnom da te ne upropastim!" ²² Ali Jošija nije odvratio lica od njega, nego se ojunačio da se bije s njim; ne poslušavši Nekovih riječi iz Božjih usta, došao je da se bije na Megidskom polju. ²³ Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju, a on reče slugama: "Izvedite me jer sam teško ranjen." ²⁴ Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. ²⁵ I Jeremija je protužio za Jošijom. I svi pjevači i pjevačice spominju u tužbalicama Jošiju do danas; uveli su ih u običaj u Izraelu, i eno su zapisane u Tužbalicama. ²⁶ Ostala Jošijina djela i njegova pobožnost, vršeni onako kako piše u Jahvinu Zakonu, ²⁷ svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. ³⁶ ¹ Tada priprosti puk uze Jošijina sina Joahaza i zakralji ga u Jeruzalemu namjesto njegova oca. ² Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. ³ Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemlju danak od sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat. ⁴ Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzalemom njegova brata Elijakima, promijenivši mu ime na Jojakim; njegova je brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat. ⁵ Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu; činio je što je zlo u očima Jahve, njegova Boga. ⁶ Na nj je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezavši ga u dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon. ⁷ Dio posuđa iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babilon i metnuo ga u svoj dvorac u Babilonu. ⁸ Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je činio i što se na njemu našlo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin. ⁹ Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; činio je što je zlo u Jahvinim očima. ¹⁰ O godišnjoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su ga odveli u Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nad Jeruzalemom zakraljio je njegova rođaka Sidkiju. ¹¹ Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. ¹² Činio je što je zlo u očima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta, ¹³ nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi, Bogu Izraelovu. ¹⁴ Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. ¹⁵ Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. ¹⁶ Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. ¹⁷ Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod mač njihove mladiće u domu njihova Svetišta, ne štedeći ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna.Sve mu je predao u ruke. ¹⁸ Sve posuđe Božjega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma i kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon. ¹⁹ Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. ²⁰ One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. ²¹ Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: "Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina." ²² Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: ²³ "Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!'"

Ezra

¹ ¹ Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno: ² "Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. ³ Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu. ⁴ I gdje god se još zadržao ostatak toga naroda, neka ga stanovništvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i dragovoljnim prinosima za Dom Božji u Jeruzalemu.'" ⁵ Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi Dom Jahvin u Jeruzalemu. ⁶ I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi, stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega što su dragovoljno prilagali. ⁷ Kralj Kir iznese posuđe Jahvina Doma koje Nabukodonozor bijaše odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga. ⁸ Kir, kralj perzijski, uruči ga Mitredatu, rizničaru, koji ga izbroji judejskom knezu Šešbasaru. ⁹ Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela: tisuću i dvadeset devet; ¹⁰ zlatnih čaša: trideset; srebrnih čaša: četiri stotine i deset; ostalog posuđa: tisuću. ¹¹ Svega zlatnog i srebrnog posuđa: pet tisuća i četiri stotine. Sve je to odnio Šešbasar kada se sužnji vraćahu iz Babilona u Jeruzalem. ² ¹ Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz sužanjstva u Babilonu, kamo ih bijaše odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. ² Stigli su oni i s njima Zerubabel, Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Nahamani, Mordokaj, Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Evo popisa ljudi od naroda Izraelova: ³ sinovi Paroševi: dvije tisuće stotinu sedamdeset i dva; ⁴ sinovi Šefatjini: tri stotine sedamdeset i dva; ⁵ Arahovi sinovi: sedam stotina sedamdeset i pet; ⁶ sinovi Pahat-Moabovi, to jest sinovi Ješuini i Joabovi sinovi: dvije tisuće osam stotina i dvanaest; ⁷ Elamovi sinovi: tisuću dvije stotine pedeset i četiri; ⁸ sinovi Zatuovi: devet stotina četrdeset i pet; ⁹ Zakajevi sinovi: sedam stotina i šezdeset; ¹⁰ Banijevi sinovi: šest stotina četrdeset i dva; ¹¹ Bebajevi sinovi: šest stotina dvadeset i tri; ¹² sinovi Azgadovi: tisuću dvije stotine dvadeset i dva; ¹³ Adonikamovi sinovi: šest stotina šezdeset i šest; ¹⁴ sinovi Bigvajevi: dvije tisuće pedeset i šest; ¹⁵ Adinovi sinovi: četiri stotine pedeset i četiri; ¹⁶ sinovi Aterovi, od Ezekije: devedeset i osam; ¹⁷ Besajevi sinovi: tri stotine dvadeset i tri; ¹⁸ sinovi Jorini: stotinu i dvanaest; ¹⁹ Hašumovi sinovi: dvije stotine dvadeset i tri; ²⁰ sinovi Gibarovi: devedeset i pet; ²¹ ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri; ²² ljudi iz Netofe: pedeset i šest; ²³ ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; ²⁴ ljudi iz Bet Azmaveta: četrdeset i dva; ²⁵ ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina četrdeset i tri; ²⁶ ljudi iz Rame i Gebe: šest stotina dvadeset i jedan; ²⁷ ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; ²⁸ ljudi iz Betela i Aja: dvije stotine dvadeset i tri; ²⁹ nebonski sinovi: pedeset i dva; ³⁰ sinovi Magbiša: stotinu pedeset i šest; ³¹ sinovi jednoga drugog Elama: tisuću dvije stotine pedeset i četiri; ³² Harimovi sinovi: tri stotine i dvadeset; ³³ sinovi Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i pet; ³⁴ sinovi Jerihona: tri stotine četrdeset i pet; ³⁵ sinovi Senajini: tri tisuće šest stotina trideset. ³⁶ Svećenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; ³⁷ sinovi Imerovi: tisuću pedeset i dva; ³⁸ Pašhurovi sinovi: tisuću dvije stotine četrdeset i sedam; ³⁹ sinovi Harimovi: tisuću i sedamnaest. ⁴⁰ Leviti: sinovi Ješuini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedamdeset i četiri. ⁴¹ Pjevači: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam. ⁴² Vratari: sinovi Šalumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi Akubovi, sinovi Hatitini i sinovi Šobajevi: u svemu stotinu trideset i devet. ⁴³ Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinovi Tabaotovi, ⁴⁴ Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi, ⁴⁵ sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi, ⁴⁶ Hagabovi sinovi, Šamlajevi sinovi, Hananovi sinovi, ⁴⁷ sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini, ⁴⁸ Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi, ⁴⁹ sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi, ⁵⁰ Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi, ⁵¹ sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi, ⁵² Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Haršini sinovi, ⁵³ sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi, ⁵⁴ Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi. ⁵⁵ Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi, sinovi Farudini, ⁵⁶ Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi, ⁵⁷ sinovi Šefatjini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi, sinovi Amijevi. ⁵⁸ Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset i dva. ⁵⁹ Oni koji su pošli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adana, Imera, a nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog podrijetla: ⁶⁰ sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih šest stotina pedeset i dva. ⁶¹ A od svećeničkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja - onoga koji je uzeo za ženu jednu kćer Barzilaja Gileađanina te se prozvao tim imenom. ⁶² Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izlučeni iz svećeništva. ⁶³ I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumim. ⁶⁴ Sav je zbor brojio četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset duša, ⁶⁵ ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine i sedam. Bijaše i dvije stotine pjevača i pjevačica. ⁶⁶ Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i šest, njihovih mazga dvije stotine četrdeset i pet, ⁶⁷ deva je bilo četiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca ukupno šest tisuća sedam stotina i dvadeset. ⁶⁸ Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji je u Jeruzalemu, dragovoljno su priložili darove za Dom Božji da bi se podigao na svome mjestu. ⁶⁹ Dali su prema svojim mogućnostima u riznicu šezdeset tisuća drahmi zlata, pet tisuća mina srebra i stotinu svećeničkih haljina. ⁷⁰ Svećenici, leviti i dio naroda nastaniše se u Jeruzalemu; a vratari, pjevači, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima. ³ ¹ Kad je došao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili već u svojim gradovima - sabrao se sav narod kao jedan čovjek u Jeruzalemu. ² Tada Ješua, sin Josadakov, sa svojom braćom svećenicima, i Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braćom, počeše graditi žrtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg. ³ I podigoše žrtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i večernje; ⁴ i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan. ⁵ Osim toga prinosili su svakidašnje paljenice, zatim žrtve određene za mlađak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli dragovoljno žrtvovati Jahvi. ⁶ Od prvoga dana u sedmom mjesecu počeli su prinositi Jahvi žrtve paljenice, premda još nisu bili položeni temelji svetišta Jahvina. ⁷ I dadoše novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima poslaše hranu i piće i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po dopuštenju perzijskoga kralja Kira. ⁸ A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Božjemu u Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, s ostalom svojom braćom svećenicima, levitima i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem počeli graditi, postavili su levite od dvadeset godina naviše da upravljaju poslovima oko Doma Jahvina. ⁹ Ješua, njegovi sinovi i braća njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma Božjega. ¹⁰ Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina, postavili su se svećenici u svečanim odjećama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova. ¹¹ I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vječna njegova ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleći Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje. ¹² Zaista, mnogi svećenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim očima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti. ¹³ I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se čula vrlo daleko. ⁴ ¹ Ali kada su čuli Judini i Benjaminovi neprijatelji da povratnici iz sužanjstva grade svetište Jahvi, Bogu Izraelovu, ² potražiše Zerubabela, Ješuu i glavare obiteljske i rekoše im: "Mi želimo s vama graditi, jer, kao i vi, tražimo Boga vašega i njemu prinosimo žrtve od vremena Esar Hadona, asirskoga kralja, koji nas je ovamo doveo." ³ Zerubabel, Ješua i glavari izraelskih obitelji odgovoriše im: "Nije na vama da s nama gradite Dom našemu Bogu: gradit ćemo mi sami Jahvi, Bogu Izraelovu, kako nam je naredio Kir, kralj perzijski." ⁴ Tada je narod one zemlje plašio ljude Judeje i smetao im u gradnji. ⁵ Podmitili su savjetnike da im ometaju naum: tako je bilo za vrijeme perzijskoga kralja Kira sve do perzijskoga kralja Darija. Samarijanske smetnje za Kserksove i Artakserksove vladavine ⁶ Za Kserksova kraljevanja, na početku njegove vladavine, sastaviše tužbu protiv stanovnika Judeje i Jeruzalema. ⁷ I za vremena Artakserksova pisali su Bišlam, Mitredat, Tabel i ostali njihovi drugovi protiv Jeruzalema perzijskom kralju Artakserksu. Podnesak je bio pisan aramejskim pismom i jezikom. ⁸ Zatim su upravitelj Rehum i tajnik Šimšaj napisali kralju Artakserksu slijedeće pismo protiv Jeruzalema - ⁹ upravitelj Rehum, tajnik Šimšaj i ostali drugovi njihovi: perzijski suci, poslanici, činovnici; Arkevajci, Babilonci, Suzanci - to jest Elamci - ¹⁰ i ostali narodi koje je veliki i slavni Asurbanipal bio odveo u sužanjstvo i naselio ih u gradove Samarije i druge krajeve s onu stranu Rijeke. ¹¹ Evo prijepisa pisma koje su mu poslali: "Kralju Artakserksu, tvoje sluge, ljudi s onu stranu Rijeke. Sada, dakle, ¹² neka zna kralj da su Judejci stigli k nama od tebe; došavši u Jeruzalem, žele ponovo sagraditi odmetnički i opaki grad; podižu zidine, a temelje su već postavili. ¹³ Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagrađen i zidovi podignuti, neće se više plaćati porez, ni danak, ni carina, i ovaj će grad biti na štetu kraljevske riznice. ¹⁴ Budući da jedemo dvorsku sol, ne čini nam se doličnim gledati ovu sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavještavamo kralja: ¹⁵ neka se poduzmu istraživanja u ljetopisima tvojih očeva: u tim ćeš ljetopisima naći i utvrditi da je ovaj grad odmetnički grad, nesretan za kraljeve i pokrajine i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zato je ovaj grad bio razoren. ¹⁶ Obavješćujemo kralja da neće biti više tvoje područje preko Rijeke ako ovaj grad bude ponovo sagrađen i zidovi podignuti!" ¹⁷ Kralj je poslao ovaj odgovor: "Rehumu, upravitelju, Šimšaju, tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji borave u Samariji i drugdje, s onu stranu Rijeke - mir! Evo, ¹⁸ podnesak koji ste mi poslali bio je preda mnom pričitan u njegovu prijevodu. ¹⁹ Po mojoj su naredbi poduzeli istraživanja i utvrdili da se taj grad dizao od davnine protiv kraljeva i da su u njemu bivali ustanci i bune. ²⁰ I moćni su kraljevi kraljevali u Jeruzalemu, koji su gospodarili svime s onu stranu Rijeke: njima se plaćao danak, porez i carina. ²¹ Zapovjedite, dakle, da se prekine pothvat onih ljudi: taj se grad neće zidati dok ja o tome ne odlučim. ²² Čuvajte se svakog propusta u postupku, da ne bi zlo poraslo na štetu kraljeva." ²³ Pošto je prijepis otpisa kralja Artakserksa pročitan pred Rehumom, upraviteljem, Šimšajem, tajnikom, i pred njihovim drugovima, oni brzo odoše u Jeruzalem k Judejcima te im oružanom snagom zabraniše radove. ²⁴ Tako su obustavljeni poslovi oko gradnje Doma Božjega u Jeruzalemu. Bili su prekinuti sve do druge godine kraljevanja Darija, perzijskoga kralja. ⁵ ¹ Tada su proroci Hagaj i Zaharija, sin Adonov, počeli prorokovati Judejcima u Judeji i Jeruzalemu, u ime Boga Izraelova, koji je bio nad njima; ² na to ustadoše Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, i počeše zidati Dom Božji u Jeruzalemu: proroci su Božji bili s ljudima i bodrili ih. ³ U to vrijeme dođoše k njima Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i drugovi njihovi poslanici i upitaše ih: "Tko vam je dopustio da gradite ovaj hram i da podižete ove zidove? ⁴ Kako se zovu ljudi koji su sagradili ovu zgradu?" ⁵ Ali je oko Božje bdjelo nad starješinama judejskim, te im nisu zabranili da rade dok obavijest nije otišla Dariju i stigao o tom pismeni odgovor. ⁶ Ovo je prijepis pisma koje su kralju Dariju poslali Tatnaj, satrap s one strane Rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi poslanici s one strane Eufrata. ⁷ Oni su mu uputili izvješće ovog sadržaja: "Kralju Dariju svaki mir! ⁸ Neka znade kralj da smo došli u pokrajinu Judeju k Domu Boga velikoga: grade ga od krupnog kamenja, drvetom oblažu zidove; posao se brižljivo izvodi i napreduje u njihovim rukama. ⁹ Zapitali smo njihove starješine i rekli smo im: 'Tko vam je dopustio da gradite ovaj hram i da podignete njegove zidove?' ¹⁰ Pitali smo ih i za njihova imena da bismo ti javili. Tako smo i zapisali imena onih koji zapovijedaju ljudstvu. ¹¹ A oni nam ovako odgovoriše: 'Mi smo sluge Boga neba i zemlje; gradimo Hram koji je bio sagrađen prije mnogo godina i koji je bio sagradio i podigao veliki kralj Izraela. ¹² Ali kad su naši oci rasrdili Boga neba, on ih je predao u ruke Nabukodonozora Kaldejca, babilonskog kralja, koji je razorio ovaj Hram i odveo narod u sužanjstvo u Babilon. ¹³ Ali prve godine Kira, kralja babilonskog, zapovjedio je kralj Kir da se ponovo sazida ovaj Dom Božji. ¹⁴ Još i zlatno i srebrno posuđe Doma Božjega, koje Nabukodonozor bijaše odnio iz svetišta u Jeruzalemu i prenio ga u svetište babilonsko, uzeo je kralj Kir iz svetišta u Babilonu i predao čovjeku po imenu Šešbasaru, koga je postavio upraviteljem, ¹⁵ i rekao mu je: 'Uzmi ovo posuđe, pođi i metni ga u svetište jeruzalemsko, i neka se Dom Božji zida na svome starom mjestu.' ¹⁶ Taj je Šešbasar došao, dakle, i postavio temelje Doma Božjega u Jeruzalemu. I od tada pa do danas gradi se, i još nije dovršen.' ¹⁷ Sada, dakle, ako kralj želi, neka se istraži u pismohrani kraljevoj u Babilonu je li zaista kralj Kir izdao zapovijed da se sagradi Dom Božji u Jeruzalemu. A kraljeva odluka o tome neka nam se saopći." ⁶ ¹ Tada, po naredbi kralja Darija, uzeše tražiti u Babilonu, u spremištu gdje je bila pismohrana, ² i nađoše u Ekbatani, tvrđavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom poveljom: "Na spomen. ³ Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir: Dom Božji u Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje će se prinositi žrtve i gdje će se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata. ⁴ Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Trošak će se podmiriti iz kraljevskog dvora. ⁵ Povrh toga, posuđe zlatno i srebrno iz Doma Božjeg koje Nabukodonozor bijaše uzeo iz svetišta u Jeruzalemu i prenio u Babilon neka se vrati i bude na svome mjestu u svetištu jeruzalemskom i neka se postavi u Domu Božjem." ⁶ "Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaju i drugovi vaši poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle! ⁷ Pustite neka taj Dom Božji grade upravitelji i starješine židovske. Dom Božji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu. ⁸ Evo mojih naredaba o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Božji: od kraljevskog blaga - to jest od danka s onu stranu Rijeke - neka se plaća onim ljudima brižljivo, bez prijekida, ⁹ i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama svećenika u Jeruzalemu. ¹⁰ Neka prinose žrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za život kralja i njegovih sinova. ¹¹ Naređujem osim toga: tko god prekrši ovu naredbu, neka mu se izvadi greda iz kuće pa neka na njoj bude pogubljen, a kuća da mu zato postane bunište. ¹² I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kralja i narod koji bi se drznuo da prekrši moju naredbu i sruši Dom Božji u Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se točno vrši!" ¹³ Tada Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi učiniše onako kako je zapovjedio kralj Darije. ¹⁴ A židovske su starješine nastavile uspješno graditi po nadahnuću proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovršili su gradnju po naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga. ¹⁵ Hram je zavšen dvadeset i trećeg dana mjeseca Adara. Bilo je to šeste godine vladavine kralja Darija. ¹⁶ Izraelci - svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva - radosno posvetiše taj Dom Božji. ¹⁷ Žrtvovaše za posvećenje Doma Božjega stotinu junaca, dvije stotine ovnova, četiri stotine janjaca i, kao žrtvu za grijehe svega Izraela, dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih. ¹⁸ Zatim postaviše svećenike po njihovim redovima i levite po njihovim razredima za službu Domu Božjem u Jeruzalemu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj. ¹⁹ Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca. ²⁰ Svi su se leviti, kao jedan čovjek, očistili: svi su bili čisti; žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braću svećenike i za sebe. ²¹ Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni koji su im se, prekinuvši s nečistoćom naroda zemlje, pridružili da traže Jahvu, Boga Izraelova. ²² I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošću i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojača njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova. ⁷ ¹ Poslije tih događaja, za kraljevanja Artakserksa, kralja perzijskoga, Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije, ² sina Šaluma, sina Sadoka, sina Ahituba, ³ sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota, ⁴ sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija, ⁵ sina Abišue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnog svećenika Arona - ⁶ taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je književnik vješt Mojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve što je tražio. ⁷ Stanovit broj Izraelaca, svećenika, levita, pjevača, vratara i sluga krenuše u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa. ⁸ A Ezra je došao u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedme godine kraljeve. ⁹ Pošao je iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a stigao je u Jeruzalem prvoga dana petoga mjeseca: nad njim je bila blaga ruka Boga njegova! ¹⁰ Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vršiti ga i poučavati Izraela u zakonima i običajima. ¹¹ Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao svećeniku Ezri, književniku vještu naredbama i zakonima što ih je Jahve dao Izraelu: ¹² "Artakserkso, kralj kraljeva, svećeniku Ezri, pisaru Zakona Boga nebeskoga, potpuni mir. ¹³ Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda izraelskog, njegovih svećenika ili od njegovih levita želi poći u Jeruzalem, može ići s tobom. ¹⁴ Osim toga, šalje te kralj i njegovih sedam savjetnika da pregledaš Judeju i Jeruzalem prema Zakonu Boga tvoga, koji ti je u ruci, ¹⁵ i da odneseš srebro i zlato koje kralj i njegovih sedam savjetnika dragovoljno prinose Bogu Izraelovu, koji prebiva u Jeruzalemu, ¹⁶ i sve srebro i zlato koje skupiš po svoj pokrajini babilonskoj s dragovoljnim prinosima koje narod i svećenici prinesu za Dom svoga Boga u Jeruzalemu. ¹⁷ I pobrini se da tim novcem kupiš junaca, ovnova i jaganjaca, a tako i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na žrtvenik Doma Boga vašega u Jeruzalemu. ¹⁸ Sa srebrom i zlatom što preostane učinite ti i tvoja braća kako vam se bude najviše svidjelo, vršeći volju Boga vašega. ¹⁹ Posuđe koje si primio za službu Domu Boga tvoga ostavi pred Bogom tvojim, u Jeruzalemu. ²⁰ I što bi još trebalo za Dom Boga tvoga i što bi trebalo nabaviti primit ćeš iz kraljevskih riznica. ²¹ Ja, kralj Artakserkso, još zapovijedam svim rizničarima s one strane Rijeke: sve što od vas zatraži svećenik Ezra, pisar Zakona Boga nebeskoga, podajte odmah najtočnije, ²² do stotinu talenata srebra, stotinu kora pšenice, do stotinu bata vina, do stotinu bata ulja, a soli po želji. ²³ Sve što naredi Bog nebeski, neka se odmah izvrši u svoj gorljivosti za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne dođe na kraljevstvo kraljevo i na djecu njegovu. ²⁴ I još vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni carina ni na jednoga od svećenika, levita, pjevača, netinaca i drugih službenika toga Doma Božjega. ²⁵ A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju imaš u rukama, postavi činovnike i suce koji će suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to jest svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga poučite. ²⁶ Tko ne bude držao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon - neka se oštro osudi: na smrt, na progonstvo, na novčanu globu ili na tamnicu." ²⁷ "Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naših, koji je nadahnuo srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu ²⁸ i koji je okrenuo prema meni naklonost kralja, njegovih savjetnika i svih najmoćnijih kraljevskih činovnika. A ja se osmjelih jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom i sabrah glavare Izraela da pođu sa mnom." ⁸ ¹ Evo glavara obitelji s rodoslovljem koji su sa mnom pošli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa: ² Od Pinhasovih sinova: Geršom; od Itamarovih sinova: Daniel; od Davidovih sinova: Hatuš, ³ Šekanijini sinovi; od sinova Paroševih: Zaharija i s njim upisanih muškaraca stotinu i pedeset; ⁴ od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvije stotine muškaraca; ⁵ od Zatuovih sinova: Šekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotine muškaraca; ⁶ od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset muškaraca; ⁷ od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset muškaraca; ⁸ od Šefatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset muškaraca; ⁹ od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i osamnaest muškaraca; ¹⁰ od sinova Banijevih: Šelomit, sin Josifjin, i s njim stotinu i šezdeset muškaraca; ¹¹ od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam muškaraca; ¹² od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu i deset muškaraca; ¹³ od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima šezdeset muškaraca; ¹⁴ i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset muškaraca. ¹⁵ Sabrao sam ih kod rijeke koja teče prema Ahavi. Utaborili smo se za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i svećenike, ali nisam ondje našao ni jednog levita. ¹⁶ Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju, Mešulama i učitelje Jojariba i Elnatana ¹⁷ i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u njihova usta riječi koje će reći Idonu i njegovoj braći koja su se nalazila u mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga našega. ¹⁸ Milostiva ruka Boga našega bijaše nad nama i oni nam dovedoše razumna čovjeka između sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova: Šerebju s njegovim sinovima i braćom - njih osamnaest. ¹⁹ Još Hašabju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i njihove sinove: njih dvadeset. ²⁰ A od poslužitelja koje su David i glavari postavili levitima da im služe: dvije stotine i dvadeset poslužitelja. Svi su bili poimence zabilježeni. ²¹ Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. ²² Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: "Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju." ²³ I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša. ²⁴ Izabrao sam dvanaest glavara svećeničkih, Šerebju i Hašabju, i s njima desetoricu njihove braće; ²⁵ izmjerih im srebro, zlato i posuđe, darove koje su kralj, njegovi savjetnici, velikaši i svi Izraelci darovali za Dom Boga našega. ²⁶ Izmjerih i stavih u njihove ruke šest stotina i pedeset talenata srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata zlata, ²⁷ dvadeset zlatnih čaša od tisuću darika i dva vrča od dobre pozlaćene mjedi, skupocjene kao zlato. ²⁸ I rekoh im: "Vi ste Jahvi posvećeni; ovo je posuđe posvećeno, ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaših. ²⁹ Pazite i čuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima svećeničkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu, u dvoranama Doma Jahvina." ³⁰ Svećenici i leviti primiše, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuđe da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga našega. ³¹ Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave da pođemo u Jeruzalem: ruka Boga našega bijaše nad nama; on nas je na putu štitio od napada neprijatelja i od pljačkaša. ³² Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali. ³³ Četvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuđe u Domu Boga našega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev. ³⁴ Sve je bilo na broju i težini. Zabilježena je tada sveukupna težina. U to vrijeme ³⁵ oni koji su se vratili iz sužanjstva, povratnici, priniješe žrtvu paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe - sve to kao paljenicu Jahvi. ³⁶ Zatim predaše kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima s one strane Rijeke i oni pomogoše narod i Dom Božji. ⁹ ¹ Pošto je sve to uređeno, dođoše mi glavari govoreći: "Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca, ² nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kćeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su počinili tu nevjernost." ³ Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen. ⁴ Svi koji su strahovali od riječi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utučen, sve do večernje žrtve. ⁵ A o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome, ⁶ i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba. ⁷ Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i svećenici naši - pod mač, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. ⁸ Ali sada, za kratko vrijeme, učinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utočište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oči i dao nam malo života u robovanju našem. ⁹ Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te nađosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utočište u Judeji i Jeruzalemu. ¹⁰ Ali sada, što možemo reći, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje ¹¹ koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim riječima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete nečista je zemlja od nečistoće naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga. ¹² Stoga ne dajite kćeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreću njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.' ¹³ I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloća njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak! ¹⁴ Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo? ¹⁵ Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!" ¹⁰ ¹ Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plačući i ležeći pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao. ² Tada Šekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajući riječ reče Ezri: "Mi smo izdali Boga svoga ženeći se tuđinkama iz naroda zemlje. Ali još ima nade Izraelu. ³ Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obećajmo da ćemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjećaju strahopočitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuđinke i djecu koju su rodile. Učinimo dakle po Zakonu! ⁴ Ustani, jer to je tvoja dužnost, a mi ćemo biti uza te. Budi hrabar i na djelo!" ⁵ Tada ustade Ezra i zakle glavare svećeničke, i levite, i sve Izraelce da će učiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se. ⁶ Ezra se udalji ispred Doma Božjega i uđe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noć i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika. ⁷ Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima da se skupe u Jeruzalemu: ⁸ a tko ne bude došao u Jeruzalem za tri dana, toga će pozvati glavari i starješine, bit će mu zaplijenjeno imanje i isključit će ga iz zbora povratnika. ⁹ Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu. Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Božjim, dršćući zbog svega toga i zbog jake kiše. ¹⁰ Tada, ustavši, svećenik Ezra reče im: "Vi ste se iznevjerili kad ste se oženili tuđinkama. Tako ste povećali grijeh Izraelov! ¹¹ Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvršite volju njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od žena tuđinki." ¹² Sav je zbor odgovorio snažnim glasom: "Jest, dužnost nam je učiniti po tvome savjetu! ¹³ Ali naroda ima mnogo i dažd nahodi: vani se ne može stajati. Osim toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome sagriješili. ¹⁴ Mogu nas na zajedničkom zboru zastupati naši glavari: svi koji su po našim gradovima oženjeni tuđinkama mogu doći u određeno vrijeme u pratnji starješina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo odvratili gnjev Boga svojega zbog ovoga." ¹⁵ Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu se usprotivili; a podupirahu ih Mešulam i levit Šabetaj. ¹⁶ Povratnici učiniše tako: rastaše se. Svećenik Ezra izabra za pomoćnike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili poimence određeni. Počeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca da bi sve ispitali. ¹⁷ I prvoga dana prvoga mjeseca završiše sa svima koji se bijahu oženili tuđinkama. ¹⁸ Među pripadnicima svećenstva evo koji bijahu oženjeni tuđinkama: između sinova Ješue, sina Josadakova, i među njegovom braćom: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija; ¹⁹ oni dadoše svoju ruku da će otpustiti svoje žene i da će za svoj grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu. ²⁰ Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja; ²¹ od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, Šemaja, Jehiel i Uzija; ²² od Pašhurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Jišmael, Netanel, Jozabad i Elasa. ²³ Od levita: Jozabad, Šimej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja, Juda i Eliezer. ²⁴ Od pjevača: Elijašib i Zakur. Od vratara: Šalum, Telem i Uri. ²⁵ A između Izraelaca: od sinova Paroševih: Ramja, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja; ²⁶ od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Ilija; ²⁷ od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza; ²⁸ od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj; ²⁹ od Banijevih sinova: Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot; ³⁰ od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše; ³¹ od sinova Harimovih: Eliezer, Jišija, Malkija, Šemaja, Šimun, ³² Benjamin, Maluk, Semarja; ³³ od sinova Hašumovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše, Šimej; ³⁴ od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel, ³⁵ Benaja, Bedja, Kelu, ³⁶ Vanija, Meremot, Elijašib, ³⁷ Matanija, Matnaj i Jaasaj; ³⁸ od sinova Binujevih: Šimej, ³⁹ Šelemja, Natan i Adaja; ⁴⁰ od Zakajevih sinova: Šašaj, Šaraj, ⁴¹ Azareel, Šelemja, Šemarja, ⁴² Šalum, Amarja, Josip; ⁴³ od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel, Benaja. ⁴⁴ Svi su ovi bili oženjeni tuđinkama, ali su ih otpustili, žene i djecu.

Nehemiah

¹ ¹ Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete godine, kad sam bio u Susi, ² dođe Hanani, jedan od moje braće, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o Židovima - o Ostatku što se spasio od sužanjstva i o Jeruzalemu. ³ Oni mi odgovoriše: "Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena." ⁴ Kad sam čuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim. ⁵ I rekoh: "O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji čuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! ⁶ Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noću, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo učinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuća oca mojega! ⁷ Veoma smo zlo činili prema tebi, ne držeći naredaba tvojih, zakona i običaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome. ⁸ Ali se opomeni riječi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako budete nevjerni, ja ću vas rasuti među narode; ⁹ ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja ću vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.' ¹⁰ A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moći i snažnom rukom svojom. ¹¹ Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreću sluzi svome i učini da nađe milost pred ovim čovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev. ² ¹ Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tužan. ² Tada mi kralj reče: "Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaših ³ i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?" ⁴ Kralj me upita: "Što, dakle, želiš?" Zazvah Boga nebeskoga ⁵ i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim." ⁶ Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada ćeš se vratiti?" Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem. ⁷ Još rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje; ⁸ i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrđi Hrama, za gradski bedem i za kuću u kojoj ću se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom. ⁹ I dođoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom časnike i konjanike. ¹⁰ Kad to ču Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko što je došao čovjek da se zauzme za dobro Izraelaca. ¹¹ Stigavši u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana. ¹² Zatim ustah noću, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao. ¹³ Iziđoh, dakle, noću na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. ¹⁴ Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao. ¹⁵ Uspeo sam se zato noću uz Potok, i dalje razgledajući zid, i ponovo sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio, ¹⁶ a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam učinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni svećenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima. ¹⁷ Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu." ¹⁸ I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopćih im i riječi koje mi kralj bijaše rekao. "Ustanimo", povikaše oni, "i gradimo!" I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo. ¹⁹ Na te vijesti počeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: "Što radite ovdje? Hoćete li se pobuniti protiv kralja?" ²⁰ Ali im ja odgovorih ovim riječima: "Nebeski će nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu." ³ ¹ Tada usta veliki svećenik Elijašib sa svojom braćom svećenicima te sagradiše Ovčja vrata. Posvetiše ih, postaviše im krila i nastaviše graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule. ² Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev. ³ Sinovi Hasnaini gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdili krila, stožere i prijevornice. ⁴ Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do njega je popravljao Mešulam, sin Berekje, sina Mešezabelova; a do njega je popravljao Sadok, sin Baanin. ⁵ Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenitaši odbili da prignu šiju na službu svojim gospodarima. ⁶ Stara vrata popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Mešulam, sin Besodjin. Oni su stavili dovratke, učvrstili krila, stožere i prijevornice. ⁷ A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoćanin i ljudi iz Gibeona i Mispe, podložnici upravitelja s onu stranu Rijeke. ⁸ A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega je popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem sve do Širokog zida. ⁹ Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovice jeruzalemskog okruga. ¹⁰ A do njega je popravljao Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kućom; a do njega je popravljao Hatuš, sin Hašabnejin. ¹¹ Malkija, sin Harimov, i Hašub, sin Pahat-Moabov, popravljali su dio sve do Pećne kule. ¹² A do njih je popravljao Šalum, sin Halohešov, glavar polovice okruga, on i njegovi sinovi. ¹³ Dolinska vrata popravljao je Hanum i stanovnici Zanoaha: sagradili su ih, učvrstili krila, stožere i prijevornice i postavili tisuću lakata zida do Smetlišnih vrata. ¹⁴ Smetlišna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, glavar bethakeremskog okruga, sa svojim sinovima: učvrstili su krila, stožere i prijevornice. ¹⁵ Izvorska vrata popravljao je Šalum, sin Kol-Hozeov, glavar nad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila, stožere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka Šiloaha, koji se proteže od Kraljevskog vrta do stepenica što silaze iz Davidova grada. ¹⁶ Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad polovicom betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim grobnicama i do umjetnog ribnjaka i Vojarne. ¹⁷ Za njim su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega je popravljao Hašabja, glavar nad polovicom keilskog okruga, za svoje područje. ¹⁸ Do njih su popravljala njihova braća: Bavaj, sin Henadadov, glavar nad polovicom keilskog kotara; ¹⁹ a do njega Ezer, sin Ješuin, glavar Mispe, popravljao je drugi dio, sučelice usponu prema Oružarnici na uglu. ²⁰ Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi dio, od ugla do kućnih vrata velikog svećenika Elijašiba. ²¹ Za njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, drugi dio: od Elijašibova kućnog ulaza do kraja Elijašibove kuće. ²² Za njima su radili na popravcima svećenici koji su živjeli u Okružju. ²³ Za njima su pak popravljali Benjamin i Hašub sučelice svojim kućama. Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje, nasuprot svojoj kući. ²⁴ Za njima je popravljao Binuj, sin Henadadov, drugi dio - od Azarjine kuće do ugla, do zidnog kruništa. ²⁵ Palal, sin Uzajev, popravljao je nasuprot uglu i kuli koja se uzdiže iznad Gornje kraljevske palače, a nalazi se prema dvorištu Tamnice. Za njim je Pedaja, sin Parošev, popravljao ²⁶ sve do Vodenih vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutu kulu. ²⁷ Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot velikoj Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida. ²⁸ Od Konjskih vrata popravljali su svećenici, svaki nasuprot svojoj kući. ²⁹ Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao nasuprot svojoj kući. Za njim je popravljao Šemaja, sin Šekanijin, čuvar Istočnih vrata. ³⁰ Za njim su Hananija, sin Šelemjin, i Hanun, šesti sin Salafov, popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Mešulam, sin Berekjin, nasuprot svome stanu. ³¹ Za njim je Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivališta netinaca i trgovaca, nasuprot Nadgledničkim vratima do Gornje dvorane na zidnom kruništu. ³² A zlatari su i trgovci popravljali između Gornje dvorane na zidnom kruništu do Ovčjih vrata. [ (Nehemiah 3:33) Kad je Sanbalat čuo da gradimo zid, razljutio se. Bio je veoma srdit, ismijavao je Židove ] [ (Nehemiah 3:34) i vikao je pred svojom braćom i samarijanskom vojskom: "Što poduzimaju ovi jadni Židovi? Kane li možda popraviti, žrtvovati i završiti sve u jedan dan? Zar će iz hrpe praha dozvati u život spaljeno kamenje?" ] [ (Nehemiah 3:35) Tobija, Amonac, koji je bio uz njega, reče: "Neka samo grade! Ali popne li se lisica, srušit će im kamene zidove." ] [ (Nehemiah 3:36) Čuj, o Bože naš, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na njihovu glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. ] [ (Nehemiah 3:37) Ne pokrivaj njihova bezakonja i grijeh njihov neka ne bude izbrisan pred licem tvojim jer su se rugali graditeljima. ] [ (Nehemiah 3:38) Tako smo gradili zid, koji je uskoro bio završen do pola visine. Narod je imao oduševljenja za rad. ] ⁴ ¹ Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuli da napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se počele zatvarati pukotine - veoma se ražestiše. ² Zakleše se svi zajedno da će napasti Jeruzalem i da će nas smesti. ³ Mi smo tada zazvali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noćnu stražu da bismo zaštitili grad. ⁴ A Židovi govorahu: "Snage su nosačima klonule, a ruševina je mnogo: nećemo nikada stići sagraditi zida!" ⁵ A naši neprijatelji rekoše: "Uvući ćemo se među njih prije nego što doznaju i opaze nas: tada ćemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!" ⁶ A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!" ⁷ Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam narod po rodovima, s mačevima, kopljima i lukovima. ⁸ Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikašima, odličnicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, za sinove i kćeri svoje, za žene i kuće svoje!" ⁹ Kad su naši neprijatelji čuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu. ¹⁰ Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a ostali su držali koplja, štitove, lukove i oklope, a glavari stajali iza doma Judina, ¹¹ koji je gradio zid. I nosači tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oružje. ¹² Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio mač pripasan uz bok. Trubač je stajao kraj mene. ¹³ Rekao sam velikašima, odličnicima i ostalom narodu: "Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih: ¹⁴ skupite se oko nas na mjesto gdje čujete glas trube, a Bog naš borit će se za nas." ¹⁵ Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je bila naoružana kopljima. ¹⁶ U to sam vrijeme još rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka noći u Jeruzalemu: po redu ćemo noću stražariti, a danju raditi." ¹⁷ Ni ja, ni moja braća, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje. ¹⁸ ¹⁹ ²⁰ ²¹ ²² ²³ ⁵ ¹ Velika se vika digla među ljudima i ženama protiv njihove braće Židova. ² Jedni su govorili: "Zalažemo svoje sinove i kćeri da bismo mogli nabaviti pšenice te jesti i živjeti." ³ Drugi su govorili: "Zalažemo svoja polja, vinograde svoje i kuće svoje da bismo mogli nabaviti pšenice za vrijeme gladi." ⁴ Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete. ⁵ Tijelo je naše kao tijelo braće naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kćeri; među našim kćerima neke su već robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi." ⁶ Razljutio sam se veoma kad sam čuo njihovu viku i te riječi. ⁷ Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odličnike riječima: "Vi namećete teret svojoj braći!" I sazvao sam protiv njih velik zbor. ⁸ I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju židovsku braću koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braću da bismo ih otkupili!" Svi su šutjeli i nitko nije odgovorio. ⁹ Nastavio sam: "Nije dobro to što činite. Ne treba li da hodite u strahu Boga našega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda? ¹⁰ I ja, i moja braća, i moji momci davali smo im novaca i žita. Ali smo im dug oprostili. ¹¹ Vratite im i vi još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće njihove i oprostite im postotak u novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što ste im ga nametnuli." ¹² A oni odgovoriše: "Vratit ćemo; nećemo od njih ništa tražiti. Učinit ćemo kako si rekao." Tada pozvah svećenike i naredih neka se zakunu da će učiniti kako su obećali. ¹³ Zatim istresoh skute svoje odjeće govoreći: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuće i imanja svakog čovjeka koji se ne bude držao ovog obećanja! Tako bio istresen i ispražnjen!" A sav zbor odgovori "Amen!" hvaleći Jahvu. I narod je učinio prema ovom dogovoru. ¹⁴ I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braća nismo nikada jeli upraviteljskog kruha. ¹⁵ Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali četrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako činio, zbog straha Božjega. ¹⁶ Čak sam se jednako držao posla oko zida i nisam kupio ni jedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu. ¹⁷ Za mojim su stolom jeli Židovi i odličnici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda. ¹⁸ Svakoga se dana o mom trošku pripremalo jedno goveče, šest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A opet nisam nikada tražio upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod već bio teško opterećen. ¹⁹ Spomeni se, Bože moj, za moje dobro svega što sam učinio ovome narodu! ⁶ ¹ Kad su Sanbalat, Tobija, Gešem Arapin i ostali naši neprijatelji dočuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do toga vremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima - ² poručiše mi Sanbalat i Gešem: "Dođi da se sastanemo u Kefiri, u Dolini ononskoj." Ali su mi oni zlo mislili. ³ Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: "Zauzet sam velikim poslom i ne mogu sići: posao bi zastao kad bih ga ostavio da dođem k vama!" ⁴ Četiri su mi puta slali isti poziv i ja sam im odvraćao isti odgovor. ⁵ Tada, peti put, s istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugu s otvorenim pismom. ⁶ U njemu je pisalo: "Čuje se u narodima - a Gašmu potvrđuje - da se ti i Židovi spremate na bunu; zato da i gradiš zid i da želiš postati njihovim kraljem, kako vele. ⁷ I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh u Jeruzalemu i da kažu: Judeja ima kralja! Sada će ti glasovi stići kralju do ušiju: zato dođi da se posavjetujemo." ⁸ Ali sam mu ja odgovorio: "Ništa nije tako kao što tvrdiš; sve je to samo izmišljotina tvoga srca." ⁹ Jer su nas oni htjeli uplašiti govoreći: "Klonut će im ruke od posla i neće ga završiti nikada." A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke svoje! ¹⁰ Pošao sam Šemaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bijaše zatvorio u svojoj kući. On mi objavi: "Nađimo se u Domu Božjemu, usred Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer će doći da te ubiju. Jest, još noćas doći će da te ubiju!" ¹¹ A ja odgovorih: "Zar da bježi čovjek kao što sam ja? Koji čovjek, meni sličan, može ući u Hekal i ostati živ? Ne, ja ne idem." ¹² I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavio proroštvo, jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili, ¹³ da bih, uplašen, učinio onako te sagriješio. To bi im poslužilo da me ozloglase i da mi se rugaju! ¹⁴ Sjeti se, Bože moj, Tobije i Sanbalata prema ovim njihovim djelima, a i proročice Noadje i ostalih proroka što me htjedoše uplašiti. ¹⁵ Zid je završen dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana. ¹⁶ A kad su čuli svi naši neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, bilo je to čudo u očima njihovim, jer su shvatili da je Bog naš učinio to djelo. ¹⁷ A onih dana mnogi su židovski velikaši često slali svoja pisma Tobiji i mnoga su primali od Tobije. ¹⁸ Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: tÓa bio je u rodu sa Šekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom, koji je uzeo za ženu kćer Mešulama, sina Berekjina. ¹⁹ I veličali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje riječi. Zato je Tobija i slao pisma da me uplaši. ⁷ ¹ A kad je zid bio sagrađen i kad sam namjestio vratna krila, postavljeni su čuvari na vratima i pjevači i leviti. ² Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrđave, jer je ovaj bio čovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko. ³ Rekao sam im: "Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne ogrije; a dok ono bude još visoko, neka ih zatvore i prebace prijevornice. Treba postaviti straže uzete između žitelja jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kući. ⁴ Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnika jer nije bilo sagrađenih kuća. ⁵ A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velikaše, odličnike i narod da se unesu u rodovnike. Tada sam našao rodovnik onih koji su se prije vratili. U njemu nađoh zapisano: ⁶ Evo ljudi iz pokrajine koji su došli iz sužanjstva u koje ih bijaše odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. ⁷ Došli su sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova: ⁸ Paroševih sinova: dvije tisuće stotinu sedamdeset i dva; ⁹ sinova Šefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva; ¹⁰ Arahovih sinova: šest stotina pedeset i dva! ¹¹ Pahat-Moabovih sinova, to jest Ješuinih i Joabovih sinova: dvije tisuće osam stotina i osamnaest; ¹² sinova Elamovih: tisuću dvjesta pedeset i četiri; ¹³ Zatuovih sinova: osam stotina četrdeset i pet; ¹⁴ sinova Zakajevih: sedam stotina i šezdeset; ¹⁵ Binujevih sinova: šest stotina četrdeset i osam; ¹⁶ sinova Bebajevih: šest stotina dvadeset i osam; ¹⁷ Azgadovih sinova: dvije tisuće tri stotine dvadeset i dva; ¹⁸ sinova Adonikamovih: šest stotina šezdeset i sedam; ¹⁹ Bigvajevih sinova: dvije tisuće šezdeset i sedam; ²⁰ sinova Adinovih: šest stotina pedeset i pet; ²¹ Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam; ²² sinova Hašumovih: trista dvadeset i osam; ²³ Besajevih sinova: trista dvadeset i četiri; ²⁴ sinova Harifovih: stotinu i dvanaest; ²⁵ Gibeonovih sinova: devedeset i pet; ²⁶ ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam; ²⁷ ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; ²⁸ ljudi iz Bet Azmaveta: četrdeset i dva; ²⁹ ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina četrdeset i tri; ³⁰ ljudi iz Rame i Gabe: šest stotina dvadeset i jedan; ³¹ ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; ³² ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri; ³³ ljudi iz Neba: pedeset i dva; ³⁴ sinova drugoga Elama: tisuću dvjesta pedeset i četiri; ³⁵ Harimovih sinova: trista dvadeset; ³⁶ ljudi iz Jerihona: trista četrdeset i pet; ³⁷ ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan; ³⁸ sinova Senajinih: tri tisuće devet stotina i trideset. ³⁹ Svećenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; ⁴⁰ Imerovih sinova: tisuću pedeset i dva; ⁴¹ sinova Fašhurovih: tisuću dvjesta četrdeset i sedam; ⁴² Harimovih sinova: tisuću i sedamnaest. ⁴³ Levita: Ješuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset i četiri. ⁴⁴ Pjevača: Asafovih sinova: stotinu četrdeset i osam. ⁴⁵ Vratara: sinova Šalumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih, sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova Šobajevih: stotinu trideset i osam. ⁴⁶ Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih, ⁴⁷ sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih, ⁴⁸ sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Šalmajevih, ⁴⁹ sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih, ⁵⁰ sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih, ⁵¹ sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih, ⁵² sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefišesimovih, ⁵³ sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih, ⁵⁴ sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haršinih, ⁵⁵ sinova Barkošovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih, ⁵⁶ sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih. ⁵⁷ Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinih, ⁵⁸ sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih, ⁵⁹ sinova Šefatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih, sinova Amonovih. ⁶⁰ Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine devedeset i dva. ⁶¹ Slijedeći ljudi koji su došli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod izraelskog podrijetla: ⁶² sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: šest stotina četrdeset i dva. ⁶³ A od svećenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja - onoga koji se oženio jednom od kćeri Barzilaja Gileađanina te uzeo njegovo ime. ⁶⁴ Ovi su ljudi tražili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli naći: bili su isključeni iz svećeništva ⁶⁵ i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumin. ⁶⁶ Ukupno je na zboru bilo četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset osoba, ⁶⁷ ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine četrdeset i pet pjevača i pjevačica, ⁶⁸ četiri stotine trideset i pet deva i šest tisuća sedam stotina i dvadeset magaraca. ⁶⁹ Pojedini glavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik je položio u riznicu tisuću drahmi zlata, pedeset vrčeva, trideset svećeničkih haljina. ⁷⁰ Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuća drahmi zlata i dvije tisuće dvije stotine mina srebra. ⁷¹ A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuća drahmi zlata, dvije tisuće mina srebra i šezdeset i sedam svećeničkih haljina. ⁷² Svećenici, leviti, vratari, pjevači, netinci i sav Izrael naseliše se svaki u svoj grad. A kada se približio sedmi mjesec, već su sinovi Izraelovi bili u svojim gradovima. ⁷³ ⁸ ¹ Tada se skupi sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. ² I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. ³ Na trgu koji je pred Vodenim vratima počeo je čitati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. ⁴ Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. ⁵ Ezra je otvorio knjigu naočigled svemu narodu - jer je bio poviše od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade. ⁶ Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: "Amen! Amen!" Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. ⁷ A leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu. ⁸ I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita. ⁹ Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: "Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!" Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. ¹⁰ I još im reče Nehemija: "Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost." ¹¹ I leviti umirivahu sav narod govoreći: "Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!" ¹² I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili riječi koje su im objavljene. ¹³ Drugog dana skupiše se glavari obitelji svega naroda, svećenici i leviti oko književnika Ezre da prouče riječi Zakona. ¹⁴ I nađoše napisano u Zakonu što ga je Jahve naredio preko sluge Mojsija: "Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za svečanosti u sedmom mjesecu." ¹⁵ Čim su čuli, proglasiše u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu: "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveća da načinimo sjenice, kako je propisano." ¹⁶ I ode narod i donese granja i načiniše sjenice, svaki na svom krovu i svojim dvorištima, u predvorjima Doma Božjega, na trgu kod Vodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata. ¹⁷ Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva načini sjenice i boravili su u njima - Izraelci nisu toga činili od vremena Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost. ¹⁸ Ezra je čitao knjigu Zakona Božjeg svakog dana, od prvoga do posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana bio svečani zbor, kako je propisano. ⁹ ¹ Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokorničkim vrećama i posuti prašinom. ² Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. ³ Stajali su, svatko na svome mjestu, i čitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, četvrtinu dana; za druge su četvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome. ⁴ A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani, popevši se na poviše mjesto za levite, vapili su snažnim glasom Jahvi, Bogu svome. ⁵ I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega! Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno. ⁶ Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš, i vojske se nebeske tebi klanjaju. ⁷ Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham. ⁸ Vjerno si srce njegovo pred sobom našao i Savez s njim sklopio da ćeš mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i perižansku, jebusejsku i girgašansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si obećanja ispunio, jer si pravedan. ⁹ Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio, i vapaj si njihov čuo kraj Mora crvenoga. ¹⁰ Znacima si se i čudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje. ¹¹ More si pred njima razdvojio: prešli su usred mora po suhu. U dubine si utopio progonitelje njihove kao kamen među vode silovite. ¹² Stupom oblaka danju si ih vodio, a noću si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili. ¹³ Na goru si Sinajsku sišao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, čvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. ¹⁴ Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija. ¹⁵ S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si žeđ iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da pođu zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da ćeš im dati. ¹⁶ Ali se oni i oci naši uzjoguniše, vratove ukrutiše i zapovijedi tvojih nisu slušali. ¹⁷ Poslušnost su odbili, zaboravili čudesa što si ih za njih učinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdđu velik: i nisi ih ostavio! ¹⁸ Čak su načinili tele saliveno, 'To bog je tvoj', rekoše, 'koji te izveo iz Egipta!' I teško su hulili, ¹⁹ a ti u beskrajnom milosrđu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noću pred njima svijetlio putem kojim su hodili. ²⁰ Dao si im svoga Duha dobrog da ih naučiš mudrosti, mÓane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeđi si im vode pružio. ²¹ Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale. ²² I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama: zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga. ²³ I sinove si im umnožio kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih doveo za koju si rekao njihovim ocima da će ući u nju i zaposjesti je. ²⁴ Sinovi su ušli i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i narode zemlje da rade s njima što ih je volja; ²⁵ osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kuće pune svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnog drveća: jeli su, sitili se i debljali i uživali u velikoj dobroti tvojoj. ²⁶ Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leđa, ubijali su proroke, koji su ih obraćali da se tebi vrate, i grdno su hulili. ²⁷ U ruke si ih tada predao osvajačima, koji su ih tlačili. A u vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba uslišio i u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlačitelja njihovih izbavljali. ²⁸ Ali čim bi se smirili, opet su pred tobom zlo činili, a ti si ih puštao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih mučili. I opet su k tebi vapili i ti si ih s neba uslišio: u milosrđu svojem mnogo si ih puta izbavio. ²⁹ Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguniše, nepokorni tvojim zapovijedima; griješili su protiv naredaba tvojih, a čovjek živi kad ih obdržava. Leđa su izvlačili, šije ukrućivali i nisu slušali. ³⁰ Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao po službi svojih proroka; no nisu slušali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih. ³¹ U velikom milosrđu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti. ³² A sada, o Bože naš, veliki Bože, jaki i strašni, koji čuvaš Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove, svećenike i proroke naše, očeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas. ³³ Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pokazao vjernost, a mi zloću svoju. ³⁴ Kraljevi naši i knezovi, svećenici i oci naši nisu vršili Zakona tvoga, nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao. ³⁵ Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im činio, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu služili i od svojih zlih djela nisu se odvraćali. ³⁶ Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima našim da uživaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo. ³⁷ Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog grijeha naših, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima našim i stokom našom. Ah, u velikoj smo nevolji! ³⁸ ¹⁰ ¹ I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost." Na zapečaćenoj ispravi stajala su imena naših knezova, levita i svećenika ... ² Na zapečaćenoj ispravi su bili: namjesnik Nehemija, sin Hakalijin, i Sidkija, ³ Seraja, Azarja, Jeremija, ⁴ Pašhur, Amarja, Malkija, ⁵ Hatuš, Šebanija, Maluk, ⁶ Harim, Meremot, Obadja, ⁷ Daniel, Gineton, Baruk, ⁸ Mešulam, Abija, Mijamin, ⁹ Maazja, Bilgaj, Šemaja - to su svećenici. ¹⁰ Zatim leviti: Ješua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih - Kadmiel, ¹¹ i braća njihova: Šekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, ¹² Mika, Rehob, Hašabja, ¹³ Zakur, Šerebja, Šebanija, ¹⁴ Hodija, Bani, Beninu. ¹⁵ Glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani, ¹⁶ Buni, Azgad, Bebaj, ¹⁷ Adonija, Bigvaj, Adin, ¹⁸ Ater, Ezekija, Azur, ¹⁹ Hodija, Hašum, Besaj, ²⁰ Harif, Anatot, Nebaj, ²¹ Magpijaš, Mešulam, Hazir, ²² Mešezabel, Sadok, Jadua, ²³ Pelatja, Hanan, Anaja, ²⁴ Hošea, Hananija, Hašub, ²⁵ Haloheš, Pilha, Šobek, ²⁶ Rehum, Hašabna, Maaseja, ²⁷ Ahija, Hanan, Anan, ²⁸ Maluk, Harim, Baana. ²⁹ ... ali i ostali narod, svećenici, leviti - vratari, pjevači, netinci - i svi koji su se prema Zakonu Božjem odvojili od zemaljskih naroda, a i njihove žene, sinovi i kćeri, svi koji su bili sposobni da razumiju, ³⁰ priključili su se svojoj braći i glavarima te su se obvezali prisegom i zakletvom da će stupati prema Zakonu Božjem, koji je dan po rukama Mojsija, sluge Božjega, i da će držati i vršiti sve zapovijedi Jahve, Boga našega, njegove naredbe i zakone. ³¹ I osobito: da nećemo davati svojih kćeri narodima zemaljskim i njihovih kćeri nećemo uzimati svojim sinovima. ³² I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god žito u dan subotnji, mi ništa nećemo od njih kupovati u subotu ni u drugi posvećeni dan. Svake sedme godine ostavljat ćemo zemlju da počine i otpuštati dugove svake ruke. ³³ Uzeli smo kao obavezu: da ćemo svake godine davati trećinu šekela za bogoslužje u Domu Boga svojega: ³⁴ za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za svagdanje paljenice, za žrtve subotnje, mladog mjeseca, blagdanske i za okajnice, da se pomiri Izrael; i za svaku službu u Domu Boga našega. ³⁵ Mi svećenici, leviti i narod bacili smo ždrijeb za prinos drva koja treba da određenog dana svake godine prema svojim obiteljima donosimo u Dom Boga našega za vatru na žrtveniku Jahve, Boga našega, kako je zapisano u Zakonu; ³⁶ da ćemo svake godine donositi u Dom Jahvin prvine od plodova zemlje i prve plodove svakoga drveta ³⁷ i prvorođene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u Zakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga našega, jer su određene svećenicima koji služe u Domu Boga našega. ³⁸ Povrh toga prvine svojih naćava, plodova svakog drveta, novoga vina i ulja nosit ćemo svećenicima u sobe Doma Boga našega; a desetinu od svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim mjestima gdje radimo. ³⁹ Svećenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu. Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga našega, u sobe riznice, [ (Nehemiah 10:40) jer su onamo dužni, Izraelci i leviti donositi prinos od žita, vina i ulja. Ondje se nalaze posude svetišta, svećenici u službi, vratari i pjevači. Nećemo više zanemarivati Doma Boga svojega. ] ¹¹ ¹ Tada se nastaniše knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je narod bacao ždrijeb da od svakih deset ljudi izađe jedan koji će stanovati u svetom gradu Jeruzalemu, dok će ostalih devet ostati u drugim gradovima. ² I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli živjeti u Jeruzalemu. ³ A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po gradovima Judeje. Izrael, svećenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu. ⁴ U Jeruzalemu se nastaniše sinovi Judini i sinovi Benjaminovi. Od sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina Šefatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih; ⁵ Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, sina Zaharije, sina Šelina. ⁶ Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu četiri stotine šezdeset i osam ljudi sposobnih za boj. ⁷ Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Mešulama, sina Joedova, sina Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Ješajina, ⁸ i braća njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset i osam. ⁹ Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin, drugi upravitelj grada. ¹⁰ Od svećenika: Jedaja, Jojarib, Jakin, ¹¹ Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, predstojnik Doma Božjega, i ¹² njihova braća koja su vršila službu u Domu: osam stotina dvadeset i dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura, sina Malkijina, ¹³ i njegova braća, glavari obitelji: dvjesta četrdeset i dvojica; i Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, sina Imerova, ¹⁴ i njihove braće, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam. Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov. ¹⁵ Od levita: Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva; ¹⁶ i Šabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova Doma Božjega; ¹⁷ i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima, počinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi među svojom braćom; i Abda, sin Šamue, sina Galala, sina Jedutunova. ¹⁸ Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i četiri. ¹⁹ A vratari: Akub, Talmon i njihova braća koja su čuvala stražu na vratima: stotinu sedamdeset i dva. ²⁰ A ostali Izraelci, svećenici i leviti, nastaniše se u svim gradovima Judeje, svaki na svojoj baštini i po naseljima u njihovim poljima. ²¹ Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Gišpa bijahu na čelu netinaca. ²² Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih, koji su bili pjevači za službu Doma Božjega. ²³ Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnu službu. ²⁴ Petahja, sin Mešezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom. ²⁵ Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim naseljima, ²⁶ u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu, ²⁷ u Hasar Šualu, u Beer Šebi i u njenim zaseocima, ²⁸ u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima, ²⁹ u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu, ³⁰ Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Lakišu i njegovim poljima, u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer Šebe sve do Hinomske doline. ³¹ Benjaminovi sinovi življahu u Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i u njihovim zaseocima, ³² u Anatotu, Nobu, Ananiji, ³³ Hasoru, Rami, Gitajimu, ³⁴ Hadidu, Seboimu, u Nebalatu, ³⁵ Lodu, Ononu i u Dolini rukotvoraca. ³⁶ Skupine levita nalazile su se u Judi i Benjaminu. ¹² ¹ Ovo su svećenici i leviti koji su došli sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra, ² Amarja, Maluk, Hatuš, ³ Šekanija, Rehum, Meremot, ⁴ Ido, Gineton, Abija, ⁵ Mijamin, Maadja, Bilga, ⁶ Šemaja, Jojarib, Jedaja, ⁷ Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari svećenički i njihova braća za Ješuina vremena. ⁸ A leviti: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija - ovaj potonji i njegova braća ravnali su hvalospjevima. ⁹ Bakbukja i Uni i braća njihova izmjenjivali su se s njima u službi. ¹⁰ Ješua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elijašiba, a Elijašib Jojadu; ¹¹ Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu. ¹² U Jojakimovo vrijeme glavari svećeničkih obitelji bijahu: Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja; ¹³ Ezrine Mešulam; Amarjine Johanan; ¹⁴ Malukove Jonatan; Šebanijine Josip; ¹⁵ Harimove Adna; Meremotove Helkaj; ¹⁶ Idove Zaharija; Ginetonove Mešulam; ¹⁷ Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji Moadjine Piltaj; ¹⁸ Bilgine Šamua; Šemajine Jonatan; ¹⁹ Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi; ²⁰ Saluove Kelaj; Amokove Eber; ²¹ Hilkijine Hašabja; Jedajine Netanel. ²² U vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani glavari levitskih obitelji i svećenici sve do kraljevanja Darija Perzijanca. ²³ Sinovi Levijevi: glavari obitelji bili su zabilježeni u Knjizi ljetopisa, do vremena Johanana, sina Elijašibova. ²⁴ Glavari levitski bili su: Hašabja, Šerebja, Ješua, Binuj, Kadmiel, a njihova braća, koja su stajala prema njima da pjevaju naizmjenično pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Božjeg čovjeka, ²⁵ bijahu: Matanija, Bakbukja i Obadja. A Mešulam, Talmon i Akub, vratari, čuvali su stražu kod skladišta blizu vrata. ²⁶ Ti su živjeli u vrijeme Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, i u vrijeme upravitelja Nehemije i književnika svećenika Ezre. ²⁷ Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potražili su levite svugdje gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu radošću, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre. ²⁸ I skupiše se pjevači, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz netofatskih sela, ²⁹ iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevači sebi sagradili sela oko Jeruzalema. ³⁰ Svećenici i leviti očistili su sebe, a zatim su očistili narod, vrata i zid. ³¹ Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva velika zbora. Prvi je išao desno niza zid, prema Smetlišnim vratima; ³² za njima su išli Hošaja i polovina judejskih knezova - ³³ Azarja, Ezra i Mešulam, ³⁴ Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija, ³⁵ a od svećeničkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa, ³⁶ s braćom njihovom Šemajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida, Božjega čovjeka. A Ezra, književnik, išao je pred njima. ³⁷ Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palače sve do Vodenih vrata na istoku. ³⁸ Drugi zbor, a za njim ja i polovica narodnih knezova, išao je nalijevo zidom i Pećkom kulom sve do Tržnog zida, ³⁹ pa onda iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata, Hananelove kule, kule Meaha, sve do Ovčjih vrata. Zaustavili su se kod Zatvorskih vrata. ⁴⁰ Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Božjem. Tako i ja i sa mnom polovica odličnika, ⁴¹ svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija, Hananija s trubama, ⁴² zatim Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevači su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim. ⁴³ Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, jer ih je Bog ispunio velikom radošću, veselile se i žene i djeca. I radost Jeruzalema čula se nadaleko. ⁴⁴ U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremišta prinosa, prvina, desetina i da s polja uz gradove sabiru dijelove koje Zakon dodjeljuje svećenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali svećenicima i levitima koji su bili u službi. ⁴⁵ Oni su vršili službu Bogu svome i službu očišćenja - kao i pjevači i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona. ⁴⁶ Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevački glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu. ⁴⁷ Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan za danom davao dijelove određene za pjevače i vratare. Davali su levitima posvećene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim. ¹³ ¹ U ono vrijeme čitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada ući u zbor Božji, ² jer nisu sinovima Izraelovima izašli u susret s kruhom i vodom, nego su čak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naš Bog obratio kletvu u blagoslov. ³ Kad su čuli Zakon, isključili su iz Izraela sve strance. ⁴ A prije toga svećenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom rođaku Tobiji ⁵ uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuđe, desetine žita, vina i ulja, određene za levite, pjevače i vratare, i doprinosi za svećenike. ⁶ U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja ⁷ da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga učini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima Doma Božjega. ⁸ To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana ⁹ i naredih da se sobe očiste, zatim unesoh onamo posuđe Doma Božjega, prinose i tamjan. ¹⁰ Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevači, određeni za službu, razbježali svaki u svoje polje. ¹¹ I prekorih odličnike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevače i vratih ih k njihovim službama. ¹² Tada je sva Judeja donosila u spremišta desetinu žita, vina i ulja. ¹³ Nad spremištima postavio sam svećenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braći. ¹⁴ Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja učinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu. ¹⁵ U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožđe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. ¹⁶ A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu. ¹⁷ Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo činite i skrnavite dan subotnji? ¹⁸ Nisu li tako činili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesreću na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveći subotu?" ¹⁹ I zapovjedih još da uoči subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. ²⁰ Jednom su ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli noć izvan Jeruzalema, ²¹ ali sam ih upozorio i rekao im: "Zašto provodite noć pod zidom? Ako to ponovite, dignut ću na vas ruku!" Od toga vremena nisu više dolazili u subotu. ²² Zapovjedio sam levitima da se očiste i da dođu čuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrđu! ²³ Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdođankama, Amonkama i Moapkama. ²⁴ Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski. ²⁵ Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, čupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kćeri za svoje sinove, a ni za sebe! ²⁶ Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Među mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuđinke navele na grijeh! ²⁷ Treba li slušati kako i vi činite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeći se tuđinkama?" ²⁸ Jedan od sinova Jojade, sina velikog svećenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe. ²⁹ Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli svećeništvo i zavjet svećenički i levitski. ³⁰ Tako sam ih očistio od svega tuđega i opet uspostavio službe svećenika i levita dodijelivši svakome njegov posao. ³¹ Uredio sam i da se nose drva u određene dane i prvine. Sjeti me se, Bože moj, za moje dobro!

Esther

¹ ¹ [Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san. Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi, ugledan čovjek, činovnik na kraljevu dvoru; bio je jedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem. Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji. Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brekću snažno. Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv naroda pravednih. Bio je dan mraka i tame, jada i pečali, čemera i velike pometenosti na zemlji. Sav narod pravednih, smućen od straha pred vlastitim nesrećama, spremi se na propast i zavapi k Bogu. Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom. Ogranu svjetlo i sunce te se poniženi uzvisiše i proždriješe moćne. Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani učiniti, pošto se probudi, zadrža to u srcu trudeći se do noći da svakoj pojedinosti dokuči značenje. i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su čuvala dvor. Slušao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove, otkri da su se spremali podići ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza kralju. A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, pošto su priznali, bijahu usmrćeni. Kralj odredi da se zapišu ti događaji da bi se sačuvao spomen na njih, a opisa ih i Mordokaj. Kralj zbog toga imenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj palači i obdari ga poklonima. Ali Haman Hamdatin, Agađanin, koji bijaše u časti kod kralja, nastojaše da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih eunuha.] Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije. ² U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvrđavi grada Suze, ³ treće godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove i službenike. Našli su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odličnici i pokrajinski upravitelji. ⁴ Punih sto i osamdeset dana pokazivaše on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga i veličanstveni sjaj veličine svoje. ⁵ Kad je prošlo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palače sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrđavi grada Suze, od najvišega pa do najnižega. ⁶ Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubičasta skrleta bile su pričvršćene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata. ⁷ Za piće su služili zlatni pehari, sve jedan drugačiji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moći. ⁸ Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj želji. ⁹ I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskoj palači kralja Ahasvera. ¹⁰ Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili, ¹¹ da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlačna. ¹² Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdžba rasplamsa. ¹³ Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako proučavao među onima koji su poznavali zakone i pravo. ¹⁴ Najbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu. ¹⁵ Upita ih: "Što treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vašti, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopćili dvorani?" ¹⁶ Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. ¹⁷ Jer će za držanje kraljičino doznati sve žene pa će prezirati svoje muževe govoreći: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doći.' ¹⁸ I žene će knezova perzijskih i medijskih, pošto doznaju za kraljičino ponašanje, još danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa će biti prkosa i prezira u izobilju. ¹⁹ Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne među zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku čast drugoj ženi, boljoj od nje. ²⁰ Kad se ta naredba koju će kralj učiniti pročuje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve će žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega." ²¹ Riječ se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on učini kako mu je savjetovao Memukan. ²² Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj kući. ² ¹ Poslije tih događaja, kako mu se utiša gnjev, kralj Ahasver sjeti se Vaštije, onoga što je ona učinila i što je bilo odlučeno protiv nje. ² Rekoše tada momci što služahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda. ³ Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrđavi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, čuvara žena. On će se pobrinuti za njihovu njegu. ⁴ Ona djevojka koja se najviše svidi očima kraljevim neka kraljuje umjesto Vaštije." Bijaše to po volji kralju, i on tako uradi. ⁵ U tvrđavi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova. ⁶ On je bio protjeran iz Jeruzalema među prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom. ⁷ On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kćerku strica svoga, jer ona ne imađaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kćerku. ⁸ Kako se začu za kraljevu riječ i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvrđavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoše i Esteru u kraljevu palaču, pod nadzor Hegeja, čuvara žena. ⁹ Djevojka se svidje njegovim očima, steče ona njegovu naklonost i on se pobrinu za njezino uljepšavanje i uzdržavanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, u najudobnije prostorije harema. ¹⁰ Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bijaše zabranio da to učini. ¹¹ Svakoga je dana Mordokaj šetao pred dvorištem harema da bi doznao kako se Estera osjeća i kako se prema njoj odnose. ¹² Svaka je djevojka morala ući kralju kad je na nju, prema uredbi za žene, došao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se završavalo razdoblje njihova uljepšavanja: šest mjeseci uljem iz mirne, a šest mjeseci balzamom i ostalim pomastima za žensku njegu. ¹³ Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopušteno da sa sobom iz harema u kraljevsku palaču ponese sve što bi zatražila. ¹⁴ Ona bi ulazila uvečer, a ujutro bi se vraćala u drugi harem, pod nadzorom Šaašgaza, kraljeva eunuha, čuvara priležnica. Više se ne bi vraćala kralju, osim ako bi je posebno zaželio i dozvao je k sebi poimence. ¹⁵ Kada dođe red na Esteru, kćerku Abihajla, koji je bio stric Mordokaja koji ju je bio pokćerio, da uđe kralju, ona ne zatraži ništa osim onoga što joj bijaše rekao Hegej, kraljev eunuh, čuvar žena. Ipak je pobuđivala udivljenje svih koji su je gledali. ¹⁶ Esteru, dakle, uvedoše kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku palaču, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja. ¹⁷ Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom. ¹⁸ Nakon toga priredi kralj u čast Estere veliku gozbu za svoje knezove i službenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski darežljivo. ¹⁹ Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sjeđaše na vratima kraljevim. ²⁰ Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao što joj Mordokaj bijaše naredio. Estera se i dalje držala svih Mordokajevih uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbništvom. ²¹ U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, čuvari praga, planuše gnjevom i počeše snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera. ²² Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri, a Estera je u Mordokajevo ime saopći kralju. ²³ Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu obješena o stup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa. ³ ¹ Poslije tih događaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Agađanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim. ² Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali ničice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao ničice. ³ Službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: "Zašto prestupaš kraljevu zapovijed?" ⁴ Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluša. Onda oni to dojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov. ⁵ Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada ničice pred njim, jako se razljuti. ⁶ A kad dozna kojemu narodu pripada, učini mu se premalo podići ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu. ⁷ U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja u nazočnosti Hamana baciše "Pur", to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec. Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara. ⁸ I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut među drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. ⁹ Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja ću izbrojiti deset tisuća srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu." ¹⁰ Nakon toga kralj skinu pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agađaninu, neprijatelju Židova, ¹¹ i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa učini s njim što bude dobro u tvojim očima." ¹² Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na čelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev pečat. ¹³ Po skorotečama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od dječaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: [13b]Budući da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odlučih, ne zanesen ohološću moći nego u želji da uvijek blago i čovječno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te učvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. [13c] Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se među nama izdvaja razboritošću i koji se ističe prokušanom odanošću i ustrajnom vjernošću i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se među ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vječno prezire kraljeve odluke tako te se ne može učvrstiti zajedničko carstvo kojim inače besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se ističe načinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima počinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može učvrstiti. [13f] Stoga naređujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim mačevima bez ikakva sažaljenja i milosrđa potpuno iskorijene oni koji vam budu naznačeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to četrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuće godine. [13g] Tako će se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduće za sva vremena naši poslovi moći odvijati postojano i nesmetano." ¹⁴ Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. ¹⁵ Skoroteče žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrđavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i častili se, grad je Suza bio uznemiren. ⁴ ¹ Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko. ² Dođe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proći. ³ U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj. ⁴ Esterine djevojke i njezini eunusi dođoše da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi. ⁵ Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio određen za službu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog čega je takav. ⁶ Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva. ⁷ Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obećao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. ⁸ Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. [8a] "Sjeti se dana siromaštva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi čovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. [8b] Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti." ⁹ Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. ¹⁰ Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopći Mordokaju: ¹¹ "Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju u unutrašnje predvorje čeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju." ¹² Mordokaju bjehu saopćene Esterine riječi, ¹³ pa on poruči Esteri: "Nemoj misliti da ćeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palači spasiti jedina od svih Židova: ¹⁴ jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doći će Židovima pomoć i spas s druge strane, a ti ćeš s kućom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?" ¹⁵ Estera i opet poruči Mordokaju: ¹⁶ "Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noći ne jedite niti pijte. I ja ću tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena ući ću kralju i unatoč zakonu, pa treba li da poginem, poginut ću." ¹⁷ Mordokaj se onda povuče i učini što mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao ničice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz častoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam učinio zato da ne metnem čast koja se iskazuje čovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neću pasti ničice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne činim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od početka bila tvoja baština. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plač naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da iščeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred očima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu; pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela među svim drugim narodima: naše očeve među svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih učinio sve što si im obećao. [17n] Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali počast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17o] I sad oni, nezadovoljni već gorčinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da će poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, začepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je počeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuđinca. [17v] Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visočanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjesečnog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada počastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuća svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. [17y]Bože, nadasve moćni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!" ⁵ ¹ Trećega dana, pošto presta moliti, svuče molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako čarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeću. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom veličanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoči sa svoga prijestolja i uze je u naručje dok ne dođe k sebi. Hrabrio ju je utješnim riječima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, nećeš umrijeti - naša je uredba za obične ljude. Priđi!" ² I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reče: "Govori mi!" [2a] Ona mu reče: "Spazih te, gospodaru, kao anđela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti." [2b] Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila. ³ Kralj joj reče: "Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit ćeš je!" ⁴ Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, dođe s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila." ⁵ Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvršila Esterina želja." Kralj dakle dođe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila. ⁶ Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "Što god zatražiš, dobit ćeš. Što god zaželiš, bila to i polovica kraljevstva, bit će ti!" ⁷ Estera odgovori: "Molba mi je i želja, ⁸ ako sam našla milost u očima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi što molim i učiniti što želim, da kralj ponovo dođe s Hamanom na gozbu koju ću sutra pripremiti za njih i tad ću postupiti po riječi kraljevoj." ⁹ Toga dana Haman iziđe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim. ¹⁰ Haman se ipak svlada. Ode kući i posla po svoje prijatelje i po ženu Zarešu. ¹¹ Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemu onome čime ga je kralj uzveličao i čime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i službenike. ¹² Haman još dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik. ¹³ Ali me sve to ne može učiniti sretnim dokle god gledam Židova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim." ¹⁴ Reče mu Zareša, žena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vješala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraži od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu." Savjet se Hamanu učini dobar, pa on naredi da se podignu vješala. ⁶ ¹ Te noći kralj ne mogaše usnuti. Zato naredi da mu donesu i čitaju knjigu znamenitih događaja, Ljetopise. ² Tu se nađe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereša, dva dvoranina kraljeva, čuvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja Ahasvera. ³ Kralj upita: "Kakva je čast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja za sve to?" Kraljeve sluge, dvorani koji ga slušahu, odgovoriše: "Ništa nije učinjeno za nj." ⁴ Kralj onda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjsko predvorje kraljevske palače bijaše stigao Haman da traži od kralja neka objese Mordokaja na vješalima koja su već bila podignuta za nj. ⁵ Službenici kraljevi odgovoriše: "Eno se u predvorju nalazi Haman." "Neka uđe!" - naredi kralj. ⁶ Kako Haman uđe, kralj ga upita: "Što treba učiniti čovjeku koga kralj hoće da počasti?" Haman reče u sebi: "Koga ako ne mene kralj želi počastiti?" ⁷ Zato odgovori kralju: "Za čovjeka koga kralj želi počastiti ⁸ treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblači i dovesti konja kojega kralj jaše i položiti mu na glavu kraljevsku krunu. ⁹ Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kneževa kraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj želi počastiti i na konju ga odveo na gradski trg uzvikujući pred njim: 'Tako biva onome koga kralj hoće da počasti!'" ¹⁰ Kralj nato naredi Hamanu: "Uzmi odmah haljine i konja, kako si rekao, pa učini tako Mordokaju Židovu koji sjedi na kraljevim vratima i ne propusti ništa od onoga što si rekao!" ¹¹ Haman uze haljine i konja: obuče u haljine Mordokaja i provede ga na konju po trgu grada vičući pred njim: "Tako biva onome koga kralj hoće da počasti!" ¹² Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tužan i zastrte glave, ode žurno kući ¹³ te ispriča Zareši, ženi svojoj, i svima prijateljima svojim što se dogodilo. Njegovi mu savjetnici i žena Zareša rekoše: "Ako Mordokaj, pred kojim si počeo posrtati, pripada židovskom rodu, nećeš ga nadjačati, nego će te on zacijelo oboriti." ¹⁴ Još su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Došli su tražiti Hamana da ga žurno odvedu na gozbu koju je priredila Estera. ⁷ ¹ Kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri. ² I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri: "Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti!" ³ Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! ⁴ Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja." ⁵ Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u riječ pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što učiniti?" Estera tada odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!" ⁶ Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. ⁷ Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova. ⁸ Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na počivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. ⁹ Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!" ¹⁰ Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša. ⁸ ¹ Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri kuću Hamana, progonitelja Židova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je Estera objasnila kralju što joj je on. ² Kralj skinu pečatni prsten, koji je već bio oduzeo Hamanu, i dade ga Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom kućom. ³ Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka se i najvruće ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agađanina i naum opaki što ga bijaše zasnovao protiv Židova. ⁴ Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera se diže, stade pred kraljem ⁵ i reče: "Ako je kralju po volji, ako sam našla milost pred licem njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim očima, neka pismeno opozove sve što napisa Haman, sin Hamdatin, Agađanin, u opakoj nakani da se pobiju Židovi koji se nalaze u svim pokrajinama kraljevstva. ⁶ TÓa kako bih ja mogla gledati nesreću koja bi pogodila moj narod? Kako bih mogla gledati zator roda svoga?" ⁷ Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju Židovu: "Eto, poklonio sam Esteri kuću Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio digao svoju ruku na Židove, ⁸ a vi u ime kraljevo napišite o Židovima što vam se sviđa i zapečatite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan te kraljevim pečatom zapečaćen." ⁹ Tada, dvadeset i trećeg dana trećega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu što bijaše naredio Mordokaj napisa se Židovima, namjesnicima, upravljačima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, a bijaše sto dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom. ¹⁰ On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapečati ih kraljevim prstenom pa ih razasla po skorotečama koji su jahali na konjima, pastusima iz kraljevske ergele. ¹¹ Kralj je dopustio Židovima po svim gradovima da se mogu sastajati, braniti svoj život te uništiti, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu ili pokrajinsku koja bi ih napala, ne štedeći ni djecu ni žene, a slobodno im je oplijeniti njihova dobra; ¹² sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravljačima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav! [12c] Mnogi, koliko su više obasuti častima, poradi velike dobrodušnosti svojih dobročinitelja, toliko se više znaju uzobijestiti zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo našim podanicima nego, nesposobni da obuzdaju bahatost, namještaju zamku i samim svojim dobročiniteljima. [12d] Oni ne samo da iskorjenjuju osjećaj harnosti nego, zaneseni nadutošću onih koji ne znaju za dobro, umišljaju da će umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo. [12e] Često i mnogi od onih koji su na vlasti, kad upravu državnih poslova povjere prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje: [12f] smicalice,licemjerje i pokvarenosti izigraju čestitu dobronamjernost upravljača. [12g] To se može vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle: istražite samo kolike je zločine pred našim očima počinila opakost nedostojnih vladara. [12h] Zato ćemo se ubuduće truditi da svim ljudima damo mirno i spokojno kraljevstvo. [12i] Uvest ćemo promjene, a što nam se na uvid podastre prosuđivat ćemo s najdobrohotnijom susretljivošću. [12k]Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti, primili kao gosta, [12l] a on se toliko okoristio dobrohotnošću koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju. [12m] Ali ne znajući obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života, [12n] tražeći da mnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našeg spasitelja i trajnog dobročinitelja, i našu neporočnu družicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. [12o] Mislio je da će nas tako osamljene zaskočiti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca. [12p] Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani najpravednijim zakonima, [12q] sinovi Najvišega, Najvećega, živoga Boga koji čuva nama, kao i našim djedovima, carstvo u najboljem redu. [12r] Učinit ćete, dakle, dobro ne budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zločina, već obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zasluženu kaznu. [12s] Izloživši na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služe slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u času nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je baš to dan [12t] u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. [12u] Zato i vi među svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj svečanosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubuduće bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a našim neprijateljima spomen na propast. [12v] Svaki grad ili uopće pokrajina koja se ovoga ne bude pridržavala bit će nesmiljeno kopljem i ognjem uništena: postat će ne samo ljudima nepristupačna nego i zvijerima i pticama zauvijek mrska." ¹³ Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini, bijaše objavljen među svim narodima, kako bi Židovi toga dana bili spremni osvetiti se svojim neprijateljima. ¹⁴ Skoroteče, konjanici na kraljevskim pastusima, krenuše odmah i pojuriše, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u tvrđavi Suzi. ¹⁵ Mordokaj izađe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtačem od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se. ¹⁶ Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja. ¹⁷ U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada među Židovima veselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi među pucima zemlje postadoše Židovi jer ih je spopao strah od Židova. ⁹ ¹ Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim. ² Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuđivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova. ³ Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljači i činovnici kraljevi štitili Židove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja. ⁴ Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moćniji. ⁵ Židovi, dakle, udariše mačem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo. ⁶ Samo u tvrđavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi; ⁷ pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu, ⁸ Poratu, Adaliju, Aridatu, ⁹ Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu ¹⁰ i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom. ¹¹ Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrđavi Suzi, ¹² kralj reče kraljici Esteri: "U tvrđavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit će uslišana! Koja je tvoja želja? Bit će ispunjena!" ¹³ "Ako je kralju po volji," reče Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." ¹⁴ Kralj naredi da se tako učini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno. ¹⁵ Tako se Židovi Suze sakupiše i četrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. ¹⁶ Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuća dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. ¹⁷ Četrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja. ¹⁸ Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i četrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi. ¹⁹ Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrđenim selima, blagdanski svetkuju četrnaesti dan mjeseca Adara veseleći se i gozbujući i među sobom izmjenjujući darove. [19a] A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujući među sobom darove. ²⁰ Mordokaj opisa te događaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. ²¹ Naložio im je da četrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave ²² kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujući među sobom darove i dijeleći poklone ubogima. ²³ Židovi prihvatiše da drže ono što su već sami od sebe počeli slaviti i o čemu im je pisao Mordokaj: ²⁴ "Haman, sin Hamdatin, Agađanin, progonitelj svih Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuće i zator; ²⁵ ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'" ²⁶ Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema riječi Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno ²⁷ Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da će svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. ²⁸ Te dane valja slaviti i njih se sjećati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju iščeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. ²⁹ Kraljica Estera, kći Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu. ³⁰ Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti; ³¹ da obdržavaju te dane Purima u njihovo određeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke. ³² Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu. ¹⁰ ¹ Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske. ² Sva djela njegove moći i hrabrosti, a tako i izvještaj o uzdignuću Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medije i Perzije: ³ kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u očima Židova, voljen od mnoštva svoje subraće kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjećam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i učinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i čudesa kakvih nema među poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izađoše u čas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit će im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest četrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Četvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao svećenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeći da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema.

Job

¹ ¹ Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. ² Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. ³ Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima. ⁴ Sinovi su njegovi običavali naizmjence priređivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. ⁵ A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda činio. ⁶ Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. ⁷ Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. ⁸ Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!" ⁹ A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji? ¹⁰ Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. ¹¹ Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!" ¹² "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina. ¹³ Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, ¹⁴ dođe glasnik k Jobu i reče: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, ¹⁵ kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." ¹⁶ Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁷ Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁸ Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: "Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. ¹⁹ I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim." ²⁰ Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se ²¹ i reče: "Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!" ²² Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio. ² ¹ Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. ² Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. ³ Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim." ⁴ A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. ⁵ Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!" ⁶ "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!" ⁷ I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. ⁸ Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. ⁹ Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!" ¹⁰ Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. ¹¹ U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. ¹² A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. ¹³ Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol. ³ ¹ Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; ² poče svoju besjedu i reče: ³ "O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!' ⁴ U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! ⁵ Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! ⁶ O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci! ⁷ A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! ⁸ Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri! ⁹ Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! ¹⁰ Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju! ¹¹ Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe? ¹² Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? ¹³ U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao ¹⁴ s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, ¹⁵ ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. ¹⁶ Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje. ¹⁷ Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. ¹⁸ Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. ¹⁹ Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. ²⁰ Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše ²¹ koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? ²² Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. ²³ Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio? ²⁴ Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici. ²⁵ Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. ²⁶ Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka." ⁴ ¹ Tad prozbori Elifaz Temanac i reče: ² "Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi! ³ Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; ⁴ riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava. ⁵ A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo! ⁶ Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje? ⁷ TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici? ⁸ Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti. ⁹ Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje. ¹⁰ Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića. ¹¹ Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini. ¹² Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo. ¹³ Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, ¹⁴ strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. ¹⁵ Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu. ¹⁶ Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat: ¹⁷ 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem? ¹⁸ Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje - ¹⁹ kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: ²⁰ od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi. ²¹ Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.' ⁵ ¹ Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'? ² Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora. ³ Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade. ⁴ Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače. ⁵ Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima. ⁶ Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama, ⁷ nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu. ⁸ Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio. ⁹ Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu. ¹⁰ On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa. ¹¹ Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario, ¹² redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi. ¹³ On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa. ¹⁴ Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći. ¹⁵ On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha. ¹⁶ Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta. ¹⁷ Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog! ¹⁸ On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom. ¹⁹ Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće. ²⁰ U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču. ²¹ Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti. ²² Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš. ²³ Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti. ²⁴ U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat. ²⁵ Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste. ²⁶ U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori. ²⁷ Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj." ⁶ ¹ A Job progovori i reče: ² "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju! ³ Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju. ⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me. ⁵ TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala? ⁶ Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu? ⁷ Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti. ⁸ O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! ⁹ O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre! ¹⁰ Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga. ¹¹ Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim? ¹² Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno? ¹³ Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena? ¹⁴ Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga. ¹⁵ Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito. ¹⁶ Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao; ¹⁷ al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita. ¹⁸ Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube. ¹⁹ Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima. ²⁰ A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili. ²¹ U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste. ²² Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga; ²³ iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?' ²⁴ Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni. ²⁵ O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori? ²⁶ Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov! ²⁷ Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim? ²⁸ U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice. ²⁹ Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam! ³⁰ Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam? ⁷ ¹ Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika? ² Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka, ³ mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. ⁴ Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. ⁵ PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. ⁶ Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. ⁷ Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće! ⁸ Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. ⁹ Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. ¹⁰ Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. ¹¹ Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati. ¹² Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? ¹³ Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke', ¹⁴ snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim. ¹⁵ Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža. ¹⁶ Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji! ¹⁷ Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao ¹⁸ i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? ¹⁹ Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'? ²⁰ Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? ²¹ Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće." ⁸ ¹ Bildan iz Šuaha progovori tad i reče: ² "Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti? ³ TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni? ⁴ Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu. ⁵ Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; ⁶ ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku. ⁷ Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje. ⁸ No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi. ⁹ Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. ¹⁰ Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede: ¹¹ 'Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti? ¹² Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave. ¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: ¹⁴ Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova. ¹⁵ Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši. ¹⁶ Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. ¹⁷ Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena. ¹⁸ A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!' ¹⁹ I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje. ²⁰ Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake. ²¹ Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje. ²² Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'" ⁹ ¹ Job progovori i reče: ² "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo? ³ Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću. ⁴ Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? ⁵ On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće. ⁶ Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. ⁷ Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. ⁸ Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. ⁹ Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu. ¹⁰ Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu. ¹¹ Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam. ¹² Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?' ¹³ Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba. ¹⁴ Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem? ¹⁵ I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. ¹⁶ A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. ¹⁷ Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. ¹⁸ Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja! ¹⁹ Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud? ²⁰ Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila. ²¹ A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao! ²² Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava. ²³ I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih. ²⁴ U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? ²⁵ Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.' ²⁶ K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti. ²⁷ Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti, ²⁸ od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim. ²⁹ Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe. ³⁰ Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, ³¹ u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine! ³² Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti. ³³ Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, ³⁴ da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši! ³⁵ Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima! ¹⁰ ¹ Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje. ² Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš. ³ TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih? ⁴ Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi? ⁵ Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine? ⁶ Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti, ⁷ kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu? ⁸ Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš! ⁹ Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti. ¹⁰ Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam? ¹¹ Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama. ¹² S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom. ¹³ Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera: ¹⁴ da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno. ¹⁵ Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen! ¹⁶ Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni, ¹⁷ optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš. ¹⁸ Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi, ¹⁹ bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili. ²⁰ Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim ²¹ prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne, ²² u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj." ¹¹ ¹ Sofar iz Naama progovori tad i reče: ² "Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati? ³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano? ⁴ Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.' ⁵ Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori ⁶ kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište. ⁷ Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga? ⁸ Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? ⁹ Duže je od zemlje - šire je od mora! ¹⁰ Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti? ¹¹ Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda. ¹² Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori. ¹³ Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu, ¹⁴ ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana, ¹⁵ čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš. ¹⁶ Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla. ¹⁷ Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće. ¹⁸ U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru. ¹⁹ Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost. ²⁰ A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada." ¹² ¹ Job progovori i reče: ² "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. ³ Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? ⁴ Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan! ⁵ Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće! ⁶ Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže! ⁷ Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. ⁸ Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti. ⁹ Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! ¹⁰ U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela. ¹¹ Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela? ¹² Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. ¹³ Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. ¹⁴ Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa. ¹⁵ Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. ¹⁶ Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. ¹⁷ On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. ¹⁸ On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. ¹⁹ On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara. ²⁰ On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje. ²¹ On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje. ²² On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. ²³ On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. ²⁴ On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom ²⁵ i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca. ¹³ ¹ Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh. ² Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam. ³ Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti. ⁴ Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici! ⁵ Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali! ⁶ Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte. ⁷ Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne? ⁸ Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici? ⁹ Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka? ¹⁰ Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti. ¹¹ Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada? ¹² Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata. ¹³ Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago. ¹⁴ Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem? ¹⁵ On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam. ¹⁶ I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti. ¹⁷ Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda. ¹⁸ Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren. ¹⁹ Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'. ²⁰ Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: ²¹ digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. ²² Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. ²³ Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu. ²⁴ Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja? ²⁵ Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu? ²⁶ O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti, ²⁷ koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ! ²⁸ Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju! ¹⁴ ¹ Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. ² K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'. ³ Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? ⁴ Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko! ⁵ Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, ⁶ skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa. ⁷ TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. ⁸ Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, ⁹ oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo. ¹⁰ Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? ¹¹ Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema', ¹² al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće. ¹³ O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti, ¹⁴ - jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. ¹⁵ Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. ¹⁶ A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti, ¹⁷ u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao. ¹⁸ Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali, ¹⁹ k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku. ²⁰ Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen. ²¹ Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja. ²² On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života." ¹⁵ ¹ Elifaz Temanac progovori tad i reče: ² "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje? ³ Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste? ⁴ Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. ⁵ Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, ⁶ vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče. ⁷ Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? ⁸ Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio? ⁹ Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo? ¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu. ¹¹ Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi? ¹² Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima ¹³ kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze! ¹⁴ Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan? ¹⁵ Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu, ¹⁶ a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu! ¹⁷ Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim, ¹⁸ i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa ¹⁹ kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio. ²⁰ Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena. ²¹ Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. ²² Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen, ²³ strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži. ²⁴ Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. ²⁵ On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom ²⁶ Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. ²⁷ Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. ²⁸ Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda; ²⁹ cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti. ³⁰ On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga. ³¹ U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom. ³² Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'. ³³ Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove. ³⁴ Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca. ³⁵ Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj." ¹⁶ ¹ Job progovori i reče: ² "Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci! ³ Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš? ⁴ I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom; ⁵ i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana. ⁶ Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti? ⁷ Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me. ⁸ Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama. ⁹ Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima, ¹⁰ prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me. ¹¹ Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio. ¹² Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio. ¹³ Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi. ¹⁴ Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene. ¹⁵ Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu. ¹⁶ Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala. ¹⁷ A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista. ¹⁸ O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine. ¹⁹ Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj. ²⁰ Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju: ²¹ o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega. ²² No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti. ¹⁷ ¹ Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari. ² Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu. ³ Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari. ⁴ Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu. ⁵ K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu, ⁶ narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može. ⁷ Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju. ⁸ Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti; ⁹ neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više. ¹⁰ Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim! ¹¹ Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se. ¹² 'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.' ¹³ A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. ¹⁴ Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!' ¹⁵ Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti? ¹⁶ Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo?" ¹⁸ ¹ Bildad iz Šuaha progovori tad i reče: ² "Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo! ³ Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima? ⁴ O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine? ⁵ Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu. ⁶ Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka. ⁷ Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere. ⁸ Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži. ⁹ Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu. ¹⁰ Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi. ¹¹ Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. ¹² Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku. ¹³ Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. ¹⁴ Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota. ¹⁵ U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. ¹⁶ Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. ¹⁷ Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. ¹⁸ Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog. ¹⁹ U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu. ²⁰ Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja. ²¹ Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga." ¹⁹ ¹ Job progovori i reče: ² "TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'? ³ Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate. ⁴ Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje. ⁵ Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali? ⁶ Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. ⁷ Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema. ⁸ Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio. ⁹ Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu. ¹⁰ Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao. ¹¹ Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem. ¹² U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator. ¹³ Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici. ¹⁴ Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me. ¹⁵ Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima. ¹⁶ Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati. ¹⁷ Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe. ¹⁸ I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni. ¹⁹ Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah. ²⁰ Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba. ²¹ Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila. ²² Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa? ²³ O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale; ²⁴ kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale! ²⁵ Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. ²⁶ A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. ²⁷ Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima. ²⁸ Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?', ²⁹ mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!" ²⁰ ¹ Sofar iz Naamata progovori tad i reče: ² "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje ³ dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći. ⁴ Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio, ⁵ da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. ⁶ Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, ⁷ poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?' ⁸ Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog. ⁹ Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti ¹⁰ Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto. ¹¹ Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada. ¹² Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; ¹³ sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. ¹⁴ Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. ¹⁵ Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe. ¹⁶ Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. ¹⁷ Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku. ¹⁸ Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine. ¹⁹ Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, ²⁰ jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. ²¹ Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. ²² Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. ²³ I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. ²⁴ Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti. ²⁵ Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, ²⁶ na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. ²⁷ Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže. ²⁸ Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. ²⁹ Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje." ²¹ ¹ Job progovori i reče: ² "Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite. ³ Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno. ⁴ Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? ⁵ Pogledajte na me: užas će vas spopast', rukom ćete svoja zakloniti usta; ⁶ pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom. ⁷ Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju? ⁸ Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima. ⁹ Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. ¹⁰ Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. ¹¹ K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi. ¹² Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. ¹³ Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno. ¹⁴ A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! ¹⁵ TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' ¹⁶ Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? ¹⁷ Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? ¹⁸ Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? ¹⁹ Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti! ²⁰ Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! ²¹ TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci? ²² Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima? ²³ Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, ²⁴ bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih. ²⁵ A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće. ²⁶ Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. ²⁷ O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. ²⁸ Jer pitate: 'Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?' ²⁹ Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate: ³⁰ 'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.' ³¹ Al' na postupcima tko će mu predbacit' i tko će mu vratit' što je počinio? ³² A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. ³³ Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo. ³⁴ O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!" ²² ¹ Elifaz Temanac progovori tad i reče: ² "Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi. ³ Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan? ⁴ Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti? ⁵ Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? ⁶ Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine; ⁷ ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima; ⁸ otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; ⁹ puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku. ¹⁰ Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni. ¹¹ Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile. ¹² Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? ¹³ Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire? ¹⁴ Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' ¹⁵ TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? ¹⁶ Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela. ¹⁷ Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?' ¹⁸ A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa. ¹⁹ Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju: ²⁰ 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!" ²¹ S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. ²² Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. ²³ Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, ²⁴ tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. ²⁵ Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. ²⁶ Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. ²⁷ Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. ²⁸ Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost. ²⁹ Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe. ³⁰ Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke." ²³ ¹ Job progovori i reče: ² "Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi: ³ o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja, ⁴ pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. ⁵ Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao! ⁶ Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. ⁷ U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila. ⁸ Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. ⁹ Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. ¹⁰ Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići! ¹¹ Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć'; ¹² slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim. ¹³ Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti. ¹⁴ Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio! ¹⁵ Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata. ¹⁶ U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni, ¹⁷ premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro. ²⁴ ¹ Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? ² Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga. ³ Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. ⁴ Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. ⁵ K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. ⁶ Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog. ⁷ Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni. ⁸ Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. ⁹ Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. ¹⁰ Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose. ¹¹ Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama. ¹² Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje. ¹³ Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih. ¹⁴ Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće. ¹⁵ Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice. ¹⁶ [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju. ¹⁷ Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata. ¹⁸ Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. ¹⁹ K'o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike. ²⁰ Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina. ²¹ Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra. ²² Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi. ²³ Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze. ²⁴ Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima." ²⁵ Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?" ²⁵ ¹ Bildad iz Šuaha progovori tad i reče: ² "Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojim visinama. ³ Zar se njemu čete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi? ⁴ Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom i od žene rođen kako da čist bude? ⁵ Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim očima zvijezde nisu čiste. ⁶ Što reći onda o čovjeku, tom crvu, o sinu čovjekovu, crviću jadnom? ²⁶ ¹ Job progovori i reče: ² "Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! ³ Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. ⁴ Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?" ⁵ Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. ⁶ Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. ⁷ On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. ⁸ On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. ⁹ On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. ¹⁰ On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. ¹¹ Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. ¹² Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću. ¹³ Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. ¹⁴ Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?" ²⁷ ¹ Job nastavi svoju besjedu i reče: ² "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča: ³ sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, ⁴ usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. ⁵ Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. ⁶ Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće. ⁷ Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov! ⁸ Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? ⁹ Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? ¹⁰ Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati? ¹¹ Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog. ¹² Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?" ¹³ "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg. ¹⁴ Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha. ¹⁵ Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće. ¹⁶ Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, ¹⁷ nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro. ¹⁸ Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar: ¹⁹ bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema. ²⁰ Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese. ²¹ Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta. ²² Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke. ²³ Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao. ²⁸ ¹ "Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava. ² Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar. ³ Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim. ⁴ Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi. ⁵ Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano. ⁶ Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima. ⁷ Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža. ⁸ Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao. ⁹ Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine. ¹⁰ U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža. ¹¹ Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo. ¹² Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ¹³ Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili. ¹⁴ Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!' ¹⁵ Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti; ¹⁶ ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom. ¹⁷ Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata. ¹⁸ Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje. ¹⁹ Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se. ²⁰ Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? ²¹ Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim. ²² Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.' ²³ Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi. ²⁴ Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. ²⁵ Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti, ²⁶ kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove, ²⁷ tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao. ²⁸ A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost." ²⁹ ¹ Job nastavi svoju besjedu i reče: ² "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, ³ kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, ⁴ kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, ⁵ kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci, ⁶ kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen! ⁷ Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, ⁸ vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali. ⁹ Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. ¹⁰ Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. ¹¹ Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. ¹² Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. ¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. ¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. ¹⁵ Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, ¹⁶ otac ubogima, zastupnik strancima. ¹⁷ Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. ¹⁸ Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.' ¹⁹ Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. ²⁰ Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.' ²¹ Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju. ²² Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. ²³ Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim. ²⁴ Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. ²⁵ Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene. ³⁰ ¹ "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega. ² Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom. ³ Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina. ⁴ Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino. ⁵ Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima. ⁶ Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama. ⁷ Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. ⁸ Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani. ⁹ Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča! ¹⁰ Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice. ¹¹ I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. ¹² S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. ¹³ Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, ¹⁴ prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. ¹⁵ Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. ¹⁶ Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. ¹⁷ Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. ¹⁸ Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće. ¹⁹ U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo. ²⁰ K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš. ²¹ Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. ²² U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. ²³ Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih. ²⁴ Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju? ²⁵ Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? ²⁶ Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama. ²⁷ Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. ²⁸ Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo. ²⁹ Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. ³⁰ Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. ³¹ Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima. ³¹ ¹ Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. ² A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? ³ TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? ⁴ Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? ⁵ Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? ⁶ Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju! ⁷ Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, ⁸ neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! ⁹ Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, ¹⁰ neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju! ¹¹ Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi, ¹² užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu. ¹³ Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili, ¹⁴ što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži? ¹⁵ Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu? ¹⁶ Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? ¹⁷ Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? ¹⁸ TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! ¹⁹ Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača ²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? ²¹ Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj, ²² nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! ²³ Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu. ²⁴ Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' ²⁵ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? ²⁶ Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, ²⁷ moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? ²⁸ Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao. ²⁹ Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, ³⁰ ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre? ³¹ Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'? ³² Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata. ³³ Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu ³⁴ jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga? ³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, ³⁶ i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'. ³⁷ Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti." ³⁸ Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; ³⁹ ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare, ⁴⁰ [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih. ³² ¹ Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. ² Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; ³ a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili. ⁴ Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. ⁵ Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe. ⁶ I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. ⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.' ⁸ Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka. ⁹ Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči. ¹⁰ Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim. ¹¹ S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati. ¹² Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne. ¹³ Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.' ¹⁴ Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima. ¹⁵ Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu. ¹⁶ Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu! ¹⁷ Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti. ¹⁸ Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. ¹⁹ Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina. ²⁰ Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama. ²¹ Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome. ²² Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo. ³³ ¹ Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. ² Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. ³ Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu. ⁴ TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. ⁵ Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! ⁶ Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; ⁷ zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti. ⁸ Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: ⁹ 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. ¹⁰ Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. ¹¹ Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' ¹² Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može. ¹³ Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? ¹⁴ Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća. ¹⁵ U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, ¹⁶ tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim ¹⁷ da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, ¹⁸ da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. ¹⁹ Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, ²⁰ kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; ²¹ kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, ²² kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. ²³ Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, ²⁴ pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu! ²⁵ Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!' ²⁶ Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. ²⁷ Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. ²⁸ On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' ²⁹ Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka: ³⁰ da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja. ³¹ Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. ³² Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. ³³ Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti." ³⁴ ¹ Elihu nastavi svoju besjedu i reče: ² "I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene, ³ jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. ⁴ Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. ⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. ⁶ U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' ⁷ Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, ⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? ⁹ On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' ¹⁰ Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, ¹¹ te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. ¹² Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. ¹³ TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? ¹⁴ Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, ¹⁵ sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. ¹⁶ Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih. ¹⁷ Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - ¹⁸ Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' ¹⁹ Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih? ²⁰ Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju. ²¹ Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. ²² Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. ²³ Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti. ²⁴ Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. ²⁵ TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi. ²⁶ Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. ²⁷ Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove ²⁸ goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču. ²⁹ Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? ³⁰ Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. ³¹ Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću. ³² Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!' ³³ Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! ³⁴ Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene: ³⁵ Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. ³⁶ Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; ³⁷ a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila." ³⁵ ¹ Elihu nastavi svoju besjedu i reče: ² "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, ³ kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?' ⁴ Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno. ⁵ Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši! ⁶ Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao? ⁷ Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva? ⁸ Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi. ⁹ Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika, ¹⁰ nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja, ¹¹ umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?' ¹² Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca. ¹³ Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni! ¹⁴ A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.' ¹⁵ Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.' ¹⁶ Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne." ³⁶ ¹ Elihu nastavi i reče: ² "Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga. ³ Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. ⁴ Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen. ⁵ Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. ⁶ Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. ⁷ S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. ⁸ Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, ⁹ djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. ¹⁰ Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. ¹¹ Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove. ¹² Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako. ¹³ A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje; ¹⁴ u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. ¹⁵ Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči: ¹⁶ izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. ¹⁷ Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, ¹⁸ nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. ¹⁹ Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba. ²⁰ Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš. ²¹ Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje. ²² Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega? ²³ Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'? ²⁴ Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. ²⁵ S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka. ²⁶ Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih! ²⁷ U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. ²⁸ Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. ²⁹ Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? ³⁰ Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. ³¹ Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. ³² On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi. ³³ Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu. ³⁷ ¹ Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće. ² Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. ³ Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - ⁴ iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. ⁵ Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. ⁶ Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!' ⁷ svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo. ⁸ U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju. ⁹ S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose. ¹⁰ Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina. ¹¹ I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama; ¹² kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. ¹³ Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari. ¹⁴ Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna. ¹⁵ Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? ¹⁶ Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog. ¹⁷ Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? ¹⁸ Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog? ¹⁹ DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više. ²⁰ Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati? ²¹ Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? ²² Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu! ²³ Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači. ²⁴ Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!" ³⁸ ¹ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: ² "Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? ³ Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči. ⁴ Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. ⁵ Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? ⁶ Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni ⁷ dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? ⁸ Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; ⁹ kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; ¹⁰ kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? ¹¹ Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! ¹² Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, ¹³ da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; ¹⁴ da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. ¹⁵ Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. ¹⁶ Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? ¹⁷ Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? ¹⁸ Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to. ¹⁹ Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, ²⁰ da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? ²¹ Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! ²² Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio ²³ što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? ²⁴ Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? ²⁵ Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini ²⁶ da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, ²⁷ da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? ²⁸ Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? ²⁹ Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? ³⁰ Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? ³¹ Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, ³² u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? ³³ Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš? ³⁴ Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? ³⁵ Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? ³⁶ Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? ³⁷ Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove ³⁸ dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? ³⁹ Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima ⁴⁰ na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? ⁴¹ Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane? ³⁹ ¹ Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute? ² Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? ³ Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, ⁴ a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se. ⁵ Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? ⁶ U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. ⁷ Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika. ⁸ Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. ⁹ Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama? ¹⁰ Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim? ¹¹ Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? ¹² Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? ¹³ Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja. ¹⁴ On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, ¹⁵ ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti. ¹⁶ S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. ¹⁷ Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. ¹⁸ Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. ¹⁹ Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? ²⁰ Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? ²¹ Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. ²² Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće. ²³ Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. ²⁴ Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat': ²⁵ na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa. ²⁶ Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi? ²⁷ Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? ²⁸ Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih. ²⁹ Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko. ³⁰ Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on." ⁴⁰ ¹ I Jahve se obrati Jobu i reče mu: ² "Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!" ³ A Job odgovori Jahvi i reče: ⁴ "Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta. ⁵ Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti." ⁶ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: ⁷ "Bokove svoje opaši k'o junak, ja ću te pitat', a ti me pouči. ⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš? ⁹ Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega? ¹⁰ Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. ¹¹ Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika. ¹² Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca. ¹³ U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mračnu ih pozatvaraj tamnicu. ¹⁴ Tada ću i ja tebi odat' hvalu što si se svojom desnicom spasio. ¹⁵ A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput govečeta, ¹⁶ u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišićju trbušnom. ¹⁷ Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile. ¹⁸ Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge. ¹⁹ Prvenac on je Božjega stvaranja; mačem ga je naoružao tvorac. ²⁰ Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje što po njima se igra. ²¹ Pod lotosom on zavaljen počiva, guštik močvarni i glib kriju ga. ²² Sjenu mu pravi lotosovo lišće, pod vrbama on hladuje potočnim. ²³ Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale i sav Jordan jurne. ²⁴ Tko bi za oči uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio? [ (Job 40:25) Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom? ] [ (Job 40:26) Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu? ] [ (Job 40:27) Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti? ] [ (Job 40:28) I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude? ] [ (Job 40:29) Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš? ] [ (Job 40:30) Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci? ] [ (Job 40:31) Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima? ] [ (Job 40:32) Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji! ] ⁴¹ ¹ Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba. ² Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'? ³ Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema! ⁴ Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa. ⁵ Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop? ⁶ Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih? ⁷ Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim. ⁸ Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao. ⁹ Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu. ¹⁰ Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu. ¹¹ Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju. ¹² Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri. ¹³ Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču. ¹⁴ U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. ¹⁵ Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini. ¹⁶ Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno. ¹⁷ Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni. ¹⁸ Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela. ¹⁹ Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno. ²⁰ On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada. ²¹ K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim. ²² Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom. ²³ Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu. ²⁴ Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva. ²⁵ Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv. ²⁶ I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim." ²⁷ ²⁸ ²⁹ ³⁰ ³¹ ³² ³³ ³⁴ ⁴² ¹ A Job ovako odgovori Jahvi: ² "Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš. ³ Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim. ⁴ O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja ću te pitat', a ti me pouči. ⁵ Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe. ⁶ Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu." ⁷ Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. ⁸ Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job." ⁹ Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba. ¹⁰ I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao. ¹¹ Tad se vratiše Jobu sva njegova braća, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kući, žaleći ga i tješeći zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten. ¹² Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. ¹³ Imao je sedam sinova i tri kćeri. ¹⁴ Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. ¹⁵ U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći. ¹⁶ Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života. ¹⁷

Psalms

¹ ¹ Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, ² već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć. ³ On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. ⁴ Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi. ⁵ Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih. ⁶ Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih. ² ¹ Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? ² Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova: ³ "Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!" ⁴ Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. ⁵ Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje: ⁶ "TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom." ⁷ Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: "Ti si sin moj, danas te rodih. ⁸ Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. ⁹ Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski." ¹⁰ Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski. ¹¹ Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, ¹² da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu! ³ ¹ Psalam. Davidov. Kad je David bježao pred sinom Abšalomom. ² Jahve, koliko je tlačitelja mojih, koliki se podižu na me! ³ Mnogi su što o meni zbore: "Nema mu spasenja u Bogu!" ⁴ Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš. ⁵ Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje. ⁶ Sad mogu leć' i usnuti, i onda ustat' jer me Jahve drži. ⁷ Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski. ⁸ Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bože moj! Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš. [ (Psalms 3:9) U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov! ] ⁴ ¹ Zborovođi. Uz žičana glazbala. Psalam. Davidov. ² Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavÄi: smiluj mi se, usliši moju molitvu! ³ Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite? ⁴ Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem. ⁵ Promislite u srcima i ne griješite, dršćite na svojim ležajima i zanijemite. ⁶ Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte! ⁷ Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica! ⁸ Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. [ (Psalms 4:9) Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak. ] ⁵ ¹ Zborovođi. Uz frule. Psalam. Davidov. ² Čuj, o Jahve, riječi moje, jecaje moje razaberi! ³ Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam! ⁴ Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć'. ⁵ Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom, ⁶ opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve što čine bezakonje ⁷ i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi. ⁸ Po velikoj dobroti tvojoj unići ću u Dom tvoj; past ću ničice pred svetim Domom tvojim, Jahve, prepun poštovanja. ⁹ U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred očima. ¹⁰ U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloće; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju. ¹¹ Kazni ih, o Bože! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; tÓa oni se digoše na tebe. ¹² Nek' se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, [ (Psalms 5:13) jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš. ] ⁶ ¹ Zborovođi. Uz žičano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov. ² Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! ³ Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje. ⁴ Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve - dokle ćeš? ⁵ Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote: ⁶ jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? ⁷ Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam. ⁸ Od žalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji. ⁹ Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plač moj čuo. ¹⁰ Čuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu. [ (Psalms 6:11) Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i puni srama neka smjesta odstupe. ] ⁷ ¹ Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. ² O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, ³ da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. ⁴ Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim, ⁵ ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja: ⁶ neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci. ⁷ Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlačitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi! ⁸ Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko! ⁹ O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni. ¹⁰ Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege. ¹¹ Meni je štit Bog koji spasava čestita srca. ¹² Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti: ¹³ ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'. ¹⁴ Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti. ¹⁵ Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi. ¹⁶ Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade! ¹⁷ Pakost će njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo. [ (Psalms 7:18) A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega. ] ⁸ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Psalam. Davidov. ² Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! ³ U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora. ⁴ Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti - ⁵ pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? ⁶ Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. ⁷ Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: ⁸ ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, ⁹ ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim. [ (Psalms 8:10) Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji! ] ⁹ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Umri za sina". Psalam. Davidov. $ALEF ² Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva čudesna djela tvoja. ³ Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji! $BET ⁴ Dušmani moji natrag krenuše, padoše i pred licem tvojim pogiboše. ⁵ Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto - sudac pravedan: $GIMEL ⁶ ti pokara pogane, pogubi bezbošca, ime im izbrisa dovijeka. ⁷ Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena. $HE ⁸ Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi: ⁹ sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreče pucima osudu pravednu. $VAU ¹⁰ Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe. ¹¹ Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve. $ZAJIN ¹² Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglašujte među pucima djela njegova, ¹³ jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi. $HET ¹⁴ Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me ¹⁵ da naviještam sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionske, da radostan kličem zbog spasenja tvoga. $TET ¹⁶ Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu. ¹⁷ Jahve se iskaza i sud održa; grešnik se spleo u djela svoja. $JOD ¹⁸ Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga. $KAF ¹⁹ Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka. ²⁰ Ustani, Jahve, da se ne osili čovjek, nek' pogani budu osuđeni pred tobom! [ (Psalms 9:21) Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici! ] ¹⁰ ¹ $LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe? ² Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi. ³ Bezbožnik se pohlepom hvali, $NUN lakomac psuje i Jahvu prezire. ⁴ Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao. ⁵ Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire. ⁶ U srcu veli: "Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan." $PE ⁷ Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća. ⁸ U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, $AJIN očima siromaha vreba. ⁹ U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu. ¹⁰ Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju. ¹¹ U srcu svome veli: "ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!" $KOF ¹² Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha. ¹³ Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: "Neće kazniti!" $REŠ ¹⁴ Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć! $ŠIN ¹⁵ Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude! ¹⁶ Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana. $TAU ¹⁷ Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni: ¹⁸ da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljanÄi. ¹¹ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: "Odleti u goru kao ptica! ² Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika. ³ Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?" ⁴ Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske. ⁵ Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika. ⁶ Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine. ⁷ Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo. ¹² ¹ Zborovođi. U oktavi. Psalam. Davidov. ² U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima! ³ Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim. ⁴ Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive i jezik hvastavi; ⁵ one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?" ⁶ "Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih sada ću ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga želi." ⁷ Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno. ⁸ O Jahve, ti ćeš bdjeti nad nama, od naraštaja ovog čuvat' nas svagda, [ (Psalms 12:9) pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdižu ljudi najgori. ] ¹³ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² TÓa dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? ³ Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat' na me? ⁴ Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt, ⁵ nek' ne kaže dušmanin: "Nadjačah njega!" Nek' ne kliču protivnici ako posrnem! ⁶ Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg! ¹⁴ ¹ Zborovođi. Davidov. Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga." Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. ² Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. ³ No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema. ⁴ Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino: ⁵ jednom će drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim. ⁶ Želite razbiti nakane ubogog: Jahve je utočište njegovo. ⁷ O neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat se Izrael. ¹⁵ ¹ Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? ² Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, ³ i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; ⁴ koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; ⁵ koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, pokolebat' se neće dovijeka. ¹⁶ ¹ Miktam. Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. ² Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!" ³ Za svetima što su u zemlji sav plamtim od čežnje! ⁴ Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuđe. Ja im ljevanica nalijevat' neću, ime im spominjat' neću usnama. ⁵ Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu. ⁶ Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština. ⁷ Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noću srce opominje. ⁸ Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti. ⁹ Stog' mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva. ¹⁰ Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. ¹¹ Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno. ¹⁷ ¹ Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! ² Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. ³ Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja ⁴ kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona. ⁵ Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. ⁶ Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje. ⁷ Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj. ⁸ Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih ⁹ od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju, ¹⁰ bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto, ¹¹ Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore; ¹² slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji. ¹³ Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi, ¹⁴ a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. ¹⁵ A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati. ¹⁸ ¹ Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja ² Ljubim te, Jahve, kreposti moja! ³ Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! ⁴ Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen. ⁵ Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. ⁶ Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: ⁷ u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. ⁸ I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. ⁹ Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. ¹⁰ On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. ¹¹ Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. ¹² Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, ¹³ od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. ¹⁴ Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. ¹⁵ Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. ¹⁶ Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. ¹⁷ On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. ¹⁸ Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. ¹⁹ Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, ²⁰ na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. ²¹ Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, ²² jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. ²³ Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, ²⁴ do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. ²⁵ Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. ²⁶ S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. ²⁷ S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, ²⁸ jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole. ²⁹ Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: ³⁰ s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. ³¹ Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu. ³² Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? ³³ Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, ³⁴ noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste, ³⁵ ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. ³⁶ Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi. ³⁷ Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. ³⁸ Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. ³⁹ Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže. ⁴⁰ Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. ⁴¹ Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. ⁴² Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se. ⁴³ Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu. ⁴⁴ Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. ⁴⁵ Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju; ⁴⁶ sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda. ⁴⁷ Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! ⁴⁸ Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. ⁴⁹ Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš. ⁵⁰ Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu: [ (Psalms 18:51) umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke. ] ¹⁹ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. ³ Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. ⁴ Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, ⁵ al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator, ⁶ te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu. ⁷ Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu. ⁸ Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči; ⁹ prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje; ¹⁰ neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni, ¹¹ dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka. ¹² Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva. ¹³ Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me! ¹⁴ Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga. [ (Psalms 19:15) Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj! ] ²⁰ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Uslišio te Jahve u dan nevolje, štitilo te ime Boga Jakovljeva! ³ Poslao ti pomoć iz Svetišta, branio te sa Siona! ⁴ Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja! ⁵ Udijelio ti što ti srce želi, ispunio sve namisli tvoje! ⁶ Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju! ⁷ Znam evo: Jahve će pobjedu dati svom pomazaniku, uslišit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje. ⁸ Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga našega! ⁹ Oni posrću i padaju, mi se držimo i stojimo. [ (Psalms 20:10) Jahve, daruj pobjedu kralju, usliši nas u dan kad te zazovemo! ] ²¹ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli, zbog pomoći tvoje radosno kliče. ³ Ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih. ⁴ Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata. ⁵ Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova. ⁶ Pomoću tvojom slava je njegova velika, uresio si ga veličanstvom i sjajem. ⁷ Ti ga učini blagoslovom za vjekove, veseliš ga radošću lica svojega. ⁸ Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevišnjega neće se pokolebati. ⁹ Tvoja ruka nek' pronađe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze! ¹⁰ Nek' budu kao u peći ognjenoj kad se ukaže lice tvoje! Nek' ih Jahve gnjevom uništi, neka ih proguta oganj! ¹¹ Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih. ¹² Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neće uspjeti. ¹³ Ti ćeš ih natjerati u bijeg, svoj luk ćeš usmjeriti na njih. [ (Psalms 21:14) Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju! ] ²² ¹ Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov. ² Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. ³ Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. ⁴ A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! ⁵ U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; ⁶ k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. ⁷ A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. ⁸ Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: ⁹ "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" ¹⁰ Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. ¹¹ Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj. ¹² Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. ¹³ Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. ¹⁴ Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. ¹⁵ Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. ¹⁶ Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. ¹⁷ Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, ¹⁸ sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. ¹⁹ Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. ²⁰ Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! ²¹ Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. ²² Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih! ²³ A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. ²⁴ "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! ²⁵ Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo." ²⁶ Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete. ²⁷ Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! ²⁸ Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana. ²⁹ Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima. ³⁰ Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti, ³¹ njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat' [ (Psalms 22:32) slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!" ] ²³ ¹ Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; ² na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi ³ i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. ⁴ Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. ⁵ Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. ⁶ Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge. ²⁴ ¹ Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. ² On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti. ³ Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? ⁴ Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. ⁵ On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. ⁶ Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva. ⁷ "Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!" ⁸ "Tko je taj Kralj slave?" "Jahve silan i junačan, Jahve silan u boju!" ⁹ "Podignite, vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!" ¹⁰ "Tko je taj Kralj slave?" "Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!" ²⁵ ¹ Davidov. $ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju, $BET ² u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! $GIMEL ³ Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće: postidjet će se koji se lako iznevjere. $DALET ⁴ Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama! $HE ⁵ Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: $VAU u tebe se pouzdajem svagda. $ZAJIN ⁶ Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. $HET ⁷ Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve! $TET ⁸ Jahve je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. $JOD ⁹ On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. $KAF ¹⁰ Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise. $LAMED ¹¹ Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. $MEM ¹² Ima li koga da se boji Jahve? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. $NUN ¹³ Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju. $SAMEK ¹⁴ Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. $AJIN ¹⁵ K Jahvi su svagda oči moje upravljene, jer mi nogu izvlači iz zamke. $PE ¹⁶ Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan. $SADE ¹⁷ Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me! ¹⁸ Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! $REŠ ¹⁹ Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze. $ŠIN ²⁰ Čuvaj dušu moju, izbavi me: neću se postidjeti, jer se tebi utekoh. $TAU ²¹ Nedužnost i čestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve. ²² Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih. ²⁶ ¹ Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć' se u Jahvu ja se ne pokolebah. ² Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce. ³ Jer tvoja je dobrota pred očima mojim, u istini tvojoj ja hodim. ⁴ S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraćam podlima. ⁵ Mrsko mi je društvo zlotvora, i s bezbošcima sjesti ne želim. ⁶ U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve, ⁷ da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja. ⁸ O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš i mjesto gdje slava tvoja stoluje. ⁹ Ne pogubi mi dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima; ¹⁰ na rukama je njihovim zločin, a desnica im puna mita. ¹¹ A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi. ¹² Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat ću Jahvu. ²⁷ ¹ Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? ² Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju. ³ Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. ⁴ Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. ⁵ U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže. ⁶ I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati. ⁷ Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! ⁸ Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. ⁹ Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! ¹⁰ Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti. ¹¹ Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. ¹² Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem. ¹³ Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. ¹⁴ U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj! ²⁸ ¹ Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze. ² Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem. ³ Ne uzmi me s bezbožnicima i s onima koji čine bezakonje, koji govore slatko s bližnjima a u srcu im je pakost. ⁴ Daj im po djelima njihovim i po zloći njihovih nedjela! Po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi! ⁵ Jer ne mare za čine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i više ne podigne! ⁶ Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on štit je moj. ⁷ U njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce i pjesmom njega slavim. ⁸ Jahve je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom pomazaniku. ⁹ Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka! ²⁹ ¹ Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Božji, prinesite Jahvi slavu i moć! ² Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu! ³ Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim! ⁴ Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu! ⁵ Čuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, ⁶ i Liban skakuće poput teleta, a Sirion kao mlado bivolče! ⁷ Čuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! ⁸ Čuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom! ⁹ Čuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava! ¹⁰ Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka! ¹¹ Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje. ³⁰ ¹ Psalam. Pjesma za posvećenje Doma. Davidov. ² Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani. ³ Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio; ⁴ Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio. ⁵ Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu! ⁶ Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje. ⁷ U svojoj sreći rekoh: "Neću se pokolebati nikada!" ⁸ Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali čim lice sakriješ, sav se uplašim. ⁹ Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega: ¹⁰ "Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?" ¹¹ Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć! ¹² Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću. [ (Psalms 30:13) Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti! ] ³¹ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi! ³ Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja. ⁴ Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj. ⁵ Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište. ⁶ U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni. ⁷ Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam. ⁸ Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj. ⁹ Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo. ¹⁰ Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo. ¹¹ Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule. ¹² Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene. ¹³ Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda. ¹⁴ Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu. ¹⁵ A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj! ¹⁶ U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone! ¹⁷ Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi. ¹⁸ Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu. ¹⁹ Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno. ²⁰ O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu naočigled sinovima čovječjim. ²¹ Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih. ²² Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom. ²³ U tjeskobi svojoj već mišljah: "Odbačen sam od pogleda tvoga." Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio. ²⁴ Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo. [ (Psalms 31:25) Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate! ] ³² ¹ Davidov. Poučna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! ² Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! ³ Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. ⁴ Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega. ⁵ Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio. ⁶ Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići. ⁷ Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat', odjenut' me radošću spasenja. ⁸ Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom. ⁹ Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči! ¹⁰ Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. ¹¹ Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita! ³³ ¹ Pravednici, Jahvi kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. ² Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica veličajte njega! ³ Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima. ⁴ Jer prÓava je riječ Jahvina i vjernost su sva djela njegova. ⁵ On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine. ⁶ Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. ⁷ Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta. ⁸ Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta! ⁹ Jer on reče - i sve postade, naredi - i sve se stvori. ¹⁰ Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. ¹¹ Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena. ¹² Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za baštinu! ¹³ Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje. ¹⁴ Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske: ¹⁵ on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova. ¹⁶ Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka. ¹⁷ Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja. ¹⁸ Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: ¹⁹ da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi. ²⁰ Naša se duša Jahvi nada, on je pomoć i zaštita naša. ²¹ Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo. ²² Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo! ³⁴ ¹ Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on $ALEF ² Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima! $BET ³ Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' čuju ponizni i nek' se raduju! $GIMEL ⁴ Veličajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno! $DALET ⁵ Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga. $HE ⁶ U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. $ZAJIN ⁷ Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. $HET ⁸ Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi. $TET ⁹ Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe! $JOD ¹⁰ Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje. $KAF ¹¹ Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Jahvu ne trpe oskudice. $LAMED ¹² Dođite, djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem. $MEM ¹³ O čovječe, ljubiš li život? Želiš li dane mnoge uživati dobra? $NUN ¹⁴ Jezik svoj oda zla suspreži i usne od riječi prijevarnih! $SAMEK ¹⁵ Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi! $PE ¹⁶ Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove. $AJIN ¹⁷ Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca da im spomen zatre na zemlji. $SADE ¹⁸ Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. $KOF ¹⁹ Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. $REŠ ²⁰ Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja. $ŠIN ²¹ On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti. $TAU ²² Opakost bezbošca ubija, platit će koji mrze pravednika. [ (Psalms 34:23) Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neće platiti tko god se njemu utječe. ] ³⁵ ¹ Davidov. Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju! ² Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć! ³ Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje." ⁴ Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju! ⁵ Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anđeo Jahvin potjera! ⁶ Mračni i skliski bili im putovi kad ih Anđeo Jahvin bude gonio! ⁷ Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše. ⁸ Propast će ih stići iznenada, u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, past će u jamu što je iskopaše! ⁹ A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu. ¹⁰ Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša? ¹¹ Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam. ¹² Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu. ¹³ U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala. ¹⁴ Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali. ¹⁵ A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. ¹⁶ Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene. ¹⁷ O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje! ¹⁸ Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim. ¹⁹ Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze! ²⁰ Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji. ²¹ Razvaljuju svoja usta na me i govore: "Ha, ha, vidjesmo očima svojim!" ²² Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj! ²³ Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju! ²⁴ Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom! ²⁵ Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se želja!" Nek' ne reknu: "Progutali smo ga!" ²⁶ Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me! ²⁷ Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: "Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!" ²⁸ A moj će jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke. ³⁶ ¹ Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida. ² Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima. ³ Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi. ⁴ Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari. ⁵ Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje. ⁶ Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. ⁷ Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš. ⁸ Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; ⁹ site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš. ¹⁰ U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. ¹¹ Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošću svojom sve koji su srca čestita. ¹² Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni. [ (Psalms 36:13) Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu. ] ³⁷ ¹ Davidov. $ALEF Nemoj se žestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima: ² kao trava brzo se osuše, k'o mlada zelen brzo uvenu. $BET ³ U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru. ⁴ Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca! $GIMEL ⁵ Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. ⁶ Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno. $DALET ⁷ Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne žesti se na onog koji ima sreće, na čovjeka koji spletke kuje. $HE ⁸ Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš. ⁹ Jer će biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju. $VAU ¹⁰ Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema. ¹¹ Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat'. $ZAJIN ¹² Bezbožnik smišlja zlo pravedniku i zubima škrguće na njega. ¹³ A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi. $HET ¹⁴ Mač potežu bezbošci i zapinju lukove da obore jadnika i siromaha, da pokolju one koji hode pravim putem. ¹⁵ Mačem će vlastito srce probiti, slomit će se njihovi lukovi. $TET ¹⁶ Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora: ¹⁷ jer će se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku. $JOD ¹⁸ Jahve se brine za život čestitih, dovijeka će trajati baština njihova. ¹⁹ Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, bit će siti u danima gladi. $KAF ²⁰ A bezbožnici će propasti, dušmani Jahvini povenut će k'o ures livada, poput dima se rasplinuti. $LAMED ²¹ Bezbožnik zaima, ali ne vraća, pravednik se sažaljeva i daje. ²² Oni koje Jahve blagoslovi baštinit će zemlju, a koje prokune bit će zatrti. $MEM ²³ Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku i mio mu je put njegov. ²⁴ Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drži za ruku. $NUN ²⁵ Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose. ²⁶ Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov. $SAMEK ²⁷ Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka. ²⁸ Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja. $AJIN Zauvijek će biti zatrti zlikovci, istrijebit će se potomstvo bezbožnika. ²⁹ Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka. $PE ³⁰ Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo. ³¹ Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi. $SADE ³² Bezbožnik vreba pravednoga i smišlja da ga usmrti. ³³ Jahve ga neće ostaviti u njegovoj vlasti i neće dopustiti da ga na sudu osude. $KOF ³⁴ U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova: on će te uzvisit' i baštinit ćeš zemlju; radostan ćeš gledati propast bezbožnih. $REŠ ³⁵ Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi. ³⁶ Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh. $ŠIN ³⁷ Promatraj čestita i gledaj neporočna: mirotvorac ima potomstvo. ³⁸ A grešnici bit će svi iskorijenjeni, istrijebit će se zlikovačko sjeme. $TAU ³⁹ Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje. ⁴⁰ Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje. ³⁸ ¹ Psalam. Davidov. Za spomen. ² Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. ³ Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: ⁴ na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. ⁵ Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. ⁶ Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. ⁷ Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan. ⁸ Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema. ⁹ Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. ¹⁰ O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni. ¹¹ Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se. ¹² Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko. ¹³ Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare. ¹⁴ A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram. ¹⁵ Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora. ¹⁶ Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj! ¹⁷ Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!" ¹⁸ Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom. ¹⁹ Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega. ²⁰ A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno. ²¹ Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro. ²² O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! [ (Psalms 38:23) Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj! ] ³⁹ ¹ Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov. ² Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik." ³ Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča. ⁴ U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom: ⁵ "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan. ⁶ Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek. ⁷ Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti." ⁸ A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi! ⁹ Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku! ¹⁰ Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio. ¹¹ Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje. ¹² Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek. ¹³ Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji. [ (Psalms 39:14) Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem! ] ⁴⁰ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. ³ Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. ⁴ U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu. ⁵ Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari. ⁶ Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli. ⁷ Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. ⁸ Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: ⁹ Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim." ¹⁰ Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano. ¹¹ Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini. ¹² A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju. ¹³ Jer me okružiše nesreće nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo. ¹⁴ Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoć mi pohitaj! ¹⁵ Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreći mojoj raduju! ¹⁶ Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću! ¹⁷ Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube. [ (Psalms 40:18) Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni! ] ⁴¹ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti! ³ Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima. ⁴ Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu. ⁵ Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!" ⁶ Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?" ⁷ I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada. ⁸ Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni; zlo mi dosuđuju: ⁹ "Pogubna se pošast na nj oborila." Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje." ¹⁰ Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže. ¹¹ A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti. ¹² Po tome ću znati da sam mio tebi: što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom. ¹³ A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. [ (Psalms 41:14) Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen! ] ⁴² ¹ Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih. ² Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. ³ Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? ⁴ Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" ⁵ Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. ⁶ Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! ⁷ Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. ⁸ Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše. ⁹ Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog. ¹⁰ Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" ¹¹ Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" [ (Psalms 42:12) Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! ] ⁴³ ¹ Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka zlobna i opaka! ² Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima? ³ Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje! ⁴ I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj! ⁵ Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! ⁴⁴ ¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma. ² Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim. ³ Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio. ⁴ Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio. ⁵ Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu. ⁶ Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše. ⁷ U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao. ⁸ Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze. ⁹ Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. ¹⁰ A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim. ¹¹ Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši. ¹² Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce. ¹³ U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. ¹⁴ Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas. ¹⁵ Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama. ¹⁶ Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva ¹⁷ zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina. ¹⁸ Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga, ¹⁹ niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze, ²⁰ kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom. ²¹ Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli: ²² zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca! ²³ Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje. ²⁴ Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! ²⁵ Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu? ²⁶ Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. [ (Psalms 44:27) Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! ] ⁴⁵ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma. ² Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara. ³ Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. ⁴ Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom! ⁵ Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi! ⁶ Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost. ⁷ Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva! ⁸ Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. ⁹ Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele. ¹⁰ Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom. ¹¹ "Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! ¹² Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj. ¹³ Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda." ¹⁴ Sva lijepa korača kći kraljeva u haljinama zlatom vezenim. ¹⁵ U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine. ¹⁶ S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze. ¹⁷ Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi, postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji. [ (Psalms 45:18) Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, hvalit će te narodi u vijeke vjekova. ] ⁴⁶ ¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma. ² Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji. ³ Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. ⁴ Nek' buče i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! ⁵ Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega. ⁶ Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže. ⁷ Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi: ⁸ s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! ⁹ Dođite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji učini. ¹⁰ Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže. ¹¹ Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen! [ (Psalms 46:12) S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! ] ⁴⁷ ¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. ² Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim. ³ Jer Jahve je to - svevišnji, strašan, kralj velik nad zemljom svom. ⁴ Narode je nama podložio, pogane stavio pod noge naše, ⁵ baštinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca. ⁶ Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje. ⁷ Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju našemu, pjevajte! ⁸ Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevači vrsni! ⁹ Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju. [ (Psalms 47:10) Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Božji su svi vlastodršci zemlje, nad svima on je uzvišen. ] ⁴⁸ ¹ Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. ² Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga našega. ³ Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog. ⁴ Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom. ⁵ Jer gle, složiše se kraljevi, navališe zajedno. ⁶ Čim vidješe, zapanjiše se i zbunjeni u bijeg nagnuše. ⁷ Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje, ⁸ kao kad vjetar istočni razbija brodove taršiške. ⁹ Što smo čuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga našega - Bog ga utvrdi dovijeka. ¹⁰ Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred Hrama tvojega. ¹¹ Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko! ¹² Neka kliču gradovi Judini zbog tvojih sudova! ¹³ Obiđite Sion i prođite njime, prebrojite kule njegove! ¹⁴ Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da biste kazivali budućem koljenu: [ (Psalms 48:15) "Takav je Bog, Bog naš zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!" ] ⁴⁹ ¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. ² Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje, ³ vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno! ⁴ Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne. ⁵ K poučnoj izreci priklonit ću uho, uz harfu ću izložit' svoju zagonetku. ⁶ Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica ⁷ koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? ⁸ TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu: ⁹ životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti ¹⁰ tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. ¹¹ Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima. ¹² Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. ¹³ Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. ¹⁴ Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći: ¹⁵ Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina. ¹⁶ A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti. ¹⁷ Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova: ¹⁸ kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići. ¹⁹ Ako se u životu držao sretnim - "Govorit će se da ti je dobro bilo!" - ²⁰ i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neće. [ (Psalms 49:21) Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. ] ⁵⁰ ¹ Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza. ² Sa Siona predivnog Bog zablista: ³ Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. ⁴ On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu: ⁵ "Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!" ⁶ Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac! ⁷ "Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj! ⁸ Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom. ⁹ Neću od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova: ¹⁰ tÓa moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. ¹¹ Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima. ¹² Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja. ¹³ Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca? ¹⁴ Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! ¹⁵ I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti." ¹⁶ A grešniku Bog progovara: "Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj? ¹⁷ Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš? ¹⁸ Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima. ¹⁹ Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. ²⁰ U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje. ²¹ Sve si to činio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči." ²² Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće. ²³ Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu ću pokazati spasenje svoje. ⁵¹ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha ³ Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! ⁴ Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! ⁵ Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. ⁶ Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. ⁷ Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. ⁸ Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. ⁹ Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! ¹⁰ Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! ¹¹ Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! ¹² Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! ¹³ Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! ¹⁴ Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! ¹⁵ Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. ¹⁶ Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj! ¹⁷ Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. ¹⁸ Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. ¹⁹ Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. [ (Psalms 51:20) U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! ] [ (Psalms 51:21) Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu. ] ⁵² ¹ Zborovođi. Poučna pjesma. Davidova. ² Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuću Abimelekovu. ³ Što se to hvališ pakošću, silniče nesmiljeni? ⁴ Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru! ⁵ Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost! ⁶ Mili su ti pogubni govori, lažljivi jeziče! ⁷ Bog će te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iščupat će te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih. ⁸ Pravednici će gledati s užasom i njemu se smijati: ⁹ "Gle čovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu, već se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zločinima!" [ (Psalms 52:10) A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka. ] [ (Psalms 52:11) Hvalit ću te svagda što si to učinio i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika. ] ⁵³ ¹ Zborovođi. Prema napjevu "Bolest". Poučna pjesma. Davidova. ² Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga!" Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. ³ Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. ⁴ No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema. ⁵ Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje, koji proždiru narod moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju: ⁶ od straha će drhtat' gdje straha i nema jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju, bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti. [ (Psalms 53:7) O, neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat' se Izrael. ] ⁵⁴ ¹ Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova. ² Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreći: "David se kod nas ³ Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori mi pravdu! ⁴ Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši riječi usta mojih! ⁵ Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću. ⁶ Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj. ⁷ Okreni nesreću na dušmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj. [ (Psalms 54:8) Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ti ime, Jahve, jer je dobrostivo, ] [ (Psalms 54:9) jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiđene moje dušmane. ] ⁵⁵ ¹ Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova. ² Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj: ³ obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi, ⁴ zbuni me vika dušmanska i tlačenje grešničko. Navališe na me nesrećom, bijesno me progone. ⁵ Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade. ⁶ Užas me i trepet hvata, groza me obuze. ⁷ Zavapih: "O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem! ⁸ Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio; ⁹ brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora." ¹⁰ Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svađu vidim u gradu; ¹¹ danju i noću zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu. ¹² Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze. ¹³ Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio. ¹⁴ Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik ¹⁵ s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu. ¹⁶ Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu. ¹⁷ A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti. ¹⁸ Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj. ¹⁹ Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene. ²⁰ Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje. ²¹ Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju. ²² Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni - isukani mačevi. ²³ Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik. [ (Psalms 55:24) A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam! ] ⁵⁶ ¹ Zborovođi. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini". Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci. ² Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači. ³ Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji, ⁴ kad me strah spopadne, u te ću se uzdati. ⁵ Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik? ⁶ Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo. ⁷ Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade. ⁸ Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane! ⁹ Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj? ¹⁰ Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene! ¹¹ Božje obećanje slavim, ¹² u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek? ¹³ Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne [ (Psalms 56:14) jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih. ] ⁵⁷ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu. ² Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. ³ Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro. ⁴ Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost! ⁵ Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren. ⁶ Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! ⁷ Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu! ⁸ Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati. ⁹ Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. ¹⁰ Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi: ¹¹ jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. [ (Psalms 57:12) Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! ] ⁵⁸ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. ² Zar doista krojite pravdu, vi moćni, zar sudite pravo, sinovi ljudski? ³ Ne, već bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde. ⁴ Na krivu su putu bezbošci od krila majčina, na krivu su putu lašci od utrobe. ⁵ U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši začepljuje ⁶ da glas čarobnjakov ne čuje ni glas bajača vješta bajanju. ⁷ O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, čeljusti lavićima! ⁸ K'o vode što hitro otječu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše. ⁹ Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide. ¹⁰ Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese. ¹¹ Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora. [ (Psalms 58:12) I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!" ] ⁵⁹ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida. ² Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika! ³ Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me! ⁴ Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha: ⁵ bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj, ⁶ Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati! ⁷ Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu. ⁸ Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas čuje?" ⁹ No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima. ¹⁰ Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje. ¹¹ Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim! ¹² Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine. ¹³ Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore! ¹⁴ Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje! ¹⁵ Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu. ¹⁶ Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju. ¹⁷ A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje. [ (Psalms 59:18) Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje. ] ⁶⁰ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Miktam. Davidov. ² Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca ³ Bože, ti nas ÓodbÄaci i bojne nam redove prÓobi, razjari se, a sad nas opet vrati! ⁴ Potrese zemlju, rasječe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala. ⁵ Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim. ⁶ Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom. ⁷ Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! ⁸ Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu Sukot izmjeriti. ⁹ Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje! ¹⁰ Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slavit' pobjedu!" ¹¹ Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma? ¹² Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar više nećeš, Bože, s četama našim? [ (Psalms 60:13) Pomozi nam protiv dušmana, jer ljudska je pomoć ništavna! ] [ (Psalms 60:14) S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti, a on će zgaziti naše dušmane. ] ⁶¹ ¹ Zborovođi. Uza žičana glazbala. Davidov. ² O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! ³ S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati, ⁴ jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana. ⁵ O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje! ⁶ Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju. ⁷ Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju, ⁸ nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju! [ (Psalms 61:9) Ovako ću pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje. ] ⁶² ¹ Zborovođi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov. ² Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. ³ Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. ⁴ Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu? ⁵ Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju. ⁶ Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. ⁷ Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. ⁸ U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. ⁹ U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište! ¹⁰ Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili. ¹¹ U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione. ¹² Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo: [ (Psalms 62:13) "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima." ] ⁶³ ¹ Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. ² O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. ³ U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu. ⁴ Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'. ⁵ Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati. ⁶ Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima. ⁷ Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe. ⁸ Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih. ⁹ Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži. ¹⁰ Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje, ¹¹ nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima. [ (Psalms 63:12) A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta. ] ⁶⁴ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi čuvaj! ³ Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora ⁴ koji bruse jezike k'o mačeve, otrovne riječi izbacuju kao strijele, ⁵ da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega. ⁶ Spremni su na djelo pakosno, snuju kako će kradom zamke staviti i govore: "Tko će nas vidjeti?" ⁷ Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce čovječje bezdan su duboki. ⁸ No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju. ⁹ Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide: ¹⁰ svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on učini. [ (Psalms 64:11) Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe, i kliču svim srcem čestiti. ] ⁶⁵ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. Pjesma. ² Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet - ³ ti molitve uslišuješ. Svaka pÓut dolazi k tebi ⁴ pod teretom grijeha. Naši nas prijestupi taru, ti ih pomiruješ. ⁵ Blažen kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetošću tvoga Hrama. ⁶ Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, o Bože, spasenje naše, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih. ⁷ Učvršćuješ bregove jakošću svojom silom opasÄan. ⁸ Krotiš huku mora, huku valova i buku naroda. ⁹ Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i večeri radošću napunjaš. ¹⁰ Ti pÓohodÄi zemlju i ti je nÓatopÄi, ÓobogatÄi nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju: ¹¹ brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi. ¹² Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim. ¹³ Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću. [ (Psalms 65:14) Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma. ] ⁶⁶ ¹ Zborovođi. Pjesma. Psalam. ² Kliči Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu. ³ Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju. ⁴ Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!" ⁵ Dođite i gledajte djela Božja: čuda učini među sinovima ljudskim. ⁶ On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziše. Stog' se njemu radujmo! ⁷ Dovijeka vlada jakošću svojom, oči mu paze na narode da se ne izdignu ljudi buntovni. ⁸ Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, razglašujte hvalu njegovu! ⁹ Našoj je duši darovao život i ne dade da nam posrne noga. ¹⁰ Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. ¹¹ Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. ¹² Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo. ¹³ S paljenicama ću u Dom tvoj ući, zavjete ispuniti pred tobom ¹⁴ što ih obećaše usne moje, što ih usta moja u tjeskobi obrekoše. ¹⁵ Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova, žrtvovati volove i jarad. ¹⁶ Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj! ¹⁷ Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. ¹⁸ Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. ¹⁹ No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. ²⁰ Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene! ⁶⁷ ¹ Zborovođi. Uza žičana glazbala. Psalam. Pjesma. ² Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, ³ da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! ⁴ Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! ⁵ Nek' se vesele i kliču narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji. ⁶ Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! ⁷ Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš! [ (Psalms 67:8) Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski! ] ⁶⁸ ¹ Zborovođi. Davidov. Psalam. Pjesma. ² Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim! ³ Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim! ⁴ Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti. ⁵ Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim! ⁶ Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru. ⁷ Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji. ⁸ Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom, ⁹ tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela. ¹⁰ Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu. ¹¹ Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu. ¹² Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika: ¹³ kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele. ¹⁴ Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom: ¹⁵ ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu. ¹⁶ Božanska je gora gora bašanska vrletna. ¹⁷ Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda! ¹⁸ Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! ¹⁹ Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga. ²⁰ Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj. ²¹ Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja. ²² Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima. ²³ Reče Gospodin: "Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora, ²⁴ da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana." ²⁵ Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište: ²⁶ sprijeda pjevači, za njima svirači, u sredini djevojke s bubnjićima. ²⁷ "U svečanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!" ²⁸ Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa četama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi. ²⁹ Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas ³⁰ iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose! ³¹ Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele! ³² Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu! ³³ Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu, ³⁴ koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: ³⁵ "Priznajte silu Božju!" Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima sila njegova! [ (Psalms 68:36) Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog! ] ⁶⁹ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Davidov. ² Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla! ³ U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. ⁴ Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'. ⁵ Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo? ⁶ Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. ⁷ Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! ⁸ Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. ⁹ Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. ¹⁰ Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. ¹¹ Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo. ¹² Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka. ¹³ Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. ¹⁴ No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći! ¹⁵ Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih. ¹⁶ Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom! ¹⁷ Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me! ¹⁸ Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo! ¹⁹ Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me! ²⁰ Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče. ²¹ Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh. ²² U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše. ²³ Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica! ²⁴ Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe! ²⁵ Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati! ²⁶ Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje! ²⁷ Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani. ²⁸ Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom! ²⁹ Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje! ³⁰ A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože! ³¹ Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom. ³² Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima. ³³ Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite. ³⁴ Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih. ³⁵ Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče. ³⁶ Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu. [ (Psalms 69:37) Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje. ] ⁷⁰ ¹ Zborovođi. Davidov. Za spomen. ² O Bože, spasi me, Jahve, u pomoć mi pohitaj! ³ Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesreći mojoj raduju! ⁴ Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću! ⁵ Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji tebe traže! Neka govore svagda: "Velik je Bog!" svi koji spasenje tvoje ljube! [ (Psalms 70:6) A bijedan sam ja i nevoljan, o Bože, u pomoć mi pohitaj! Ti si pomoć moja i spasitelj; Jahve, ne kasni! ] ⁷¹ ¹ Tebi si, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim! ² U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me! ³ Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja. ⁴ Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja: ⁵ jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti! ⁶ Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam. ⁷ Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć. ⁸ Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan! ⁹ Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me! ¹⁰ Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju: ¹¹ "Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!" ¹² O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć! ¹³ Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću! ¹⁴ A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više. ¹⁵ Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja. ¹⁶ Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost. ¹⁷ Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. ¹⁸ Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju, ¹⁹ i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti! ²⁰ Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje. ²¹ Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi: ²² A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov! ²³ Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio. ²⁴ I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću. ⁷² ¹ Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. ² Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici! ³ Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom. ⁴ Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti. ⁵ I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja. ⁶ Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju! ⁷ U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca. ⁸ I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta. ⁹ Dušmani će njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu. ¹⁰ Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. ¹¹ Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti. ¹² On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; ¹³ smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku: ¹⁴ oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova. ¹⁵ Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! ¹⁶ Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi. ¹⁷ Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima! ¹⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa! ¹⁹ I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen! ²⁰ Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida. ⁷³ ¹ Psalam. Asafov Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca! ² A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, ³ jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. ⁴ Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. ⁵ Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. ⁶ Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. ⁷ Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. ⁸ Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. ⁹ Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. ¹⁰ Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode ¹¹ pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?" ¹² Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću. ¹³ Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke ¹⁴ kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? ¹⁵ Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih. ¹⁶ Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim ¹⁷ sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. ¹⁸ Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. ¹⁹ Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! ²⁰ Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. ²¹ Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni, ²² bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom. ²³ Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: ²⁴ vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. ²⁵ Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. ²⁶ Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! ²⁷ Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. ²⁸ A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske. ⁷⁴ ¹ Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? ² Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario! ³ Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj. ⁴ Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove. ⁵ Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, ⁶ sjekirom i maljem vrata mu razbijali. ⁷ Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena. ⁸ Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!" ⁹ Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ... ¹⁰ Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? ¹¹ Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju? ¹² No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava! ¹³ Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi. ¹⁴ Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. ¹⁵ Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. ¹⁶ Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce; ¹⁷ ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. ¹⁸ Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. ¹⁹ Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! ²⁰ Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. ²¹ Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! ²² Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. ²³ Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi! ⁷⁵ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Ne razori!" Psalam. Asafov. Pjesma. ² Slavimo te, Bože, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo čudesa tvoja. ³ "Kad odredim vrijeme, sudit ću po pravu. ⁴ Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam učvrstio stupove njezine." ⁵ Drznike opominjem: "Ne budite drski!" bezbožnike: "Ne budite tako rogati!" ⁶ Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga! ⁷ Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ... ⁸ Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje! ⁹ Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga će ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta. ¹⁰ A ja ću klicati dovijeka, pjevat ću Bogu Jakovljevu. [ (Psalms 75:11) Rogove ću polomiti bezbožniku, a pravednik će podići glavu. ] ⁷⁶ ¹ Zborovođi. Uza žičana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma. ² Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo! ³ U Šalemu je Šator njegov, na Sionu boravište. ⁴ Tu polomi strijele lukovima, štitove, mačeve, sve oružje. ⁵ Blistav si od svjetla, veličanstveniji od bregova drevnih. ⁶ Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju - klonuše ruke svim hrabrima. ⁷ Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, skameniše se kola i konji. ⁸ Strašan si ti, i tko da opstane kraj žestine gnjeva tvojega. ⁹ S neba reče presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje ¹⁰ kad se diže Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji. ¹¹ Jer će te i bijes Edoma slaviti, i preživjeli iz Hamata štovat će te. ¹² Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega neka donose darove Strašnome [ (Psalms 76:13) koji obuzdava oholost knezova, koji je strašan kraljevima zemlje. ] ⁷⁷ ¹ Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. ² Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. ³ U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. ⁴ Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. ⁵ Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. ⁶ Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; ⁷ razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: ⁸ "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? ⁹ Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? ¹⁰ Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?" ¹¹ I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega." ¹² Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. ¹³ Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. ¹⁴ Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? ¹⁵ Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. ¹⁶ Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. ¹⁷ Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. ¹⁸ Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. ¹⁹ Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. ²⁰ Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. [ (Psalms 77:21) Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona. ] ⁷⁸ ¹ Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih! ² Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. ³ Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, ⁴ nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. ⁵ Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, ⁶ da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju ⁷ da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, ⁸ kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. ⁹ Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. ¹⁰ Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu. ¹¹ Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. ¹² Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. ¹³ On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. ¹⁴ Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. ¹⁵ U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. ¹⁶ Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. ¹⁷ A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. ¹⁸ Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti. ¹⁹ Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti? ²⁰ Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?" ²¹ Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, ²² jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše. ²³ Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, ²⁴ k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. ²⁵ Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. ²⁶ Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. ²⁷ Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. ²⁸ Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. ²⁹ Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. ³⁰ Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, ³¹ kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. ³² Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. ³³ I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. ³⁴ Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; ³⁵ spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. ³⁶ Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. ³⁷ Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. ³⁸ A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. ³⁹ Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više. ⁴⁰ Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! ⁴¹ Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova ⁴² ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, ⁴³ ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom. ⁴⁴ U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. ⁴⁵ Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. ⁴⁶ I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču. ⁴⁷ Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. ⁴⁸ I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova. ⁴⁹ Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. ⁵⁰ I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti. ⁵¹ Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu. ⁵² I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. ⁵³ Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. ⁵⁴ U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. ⁵⁵ Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. ⁵⁶ A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. ⁵⁷ Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše. ⁵⁸ Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. ⁵⁹ Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. ⁶⁰ I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima. ⁶¹ Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. ⁶² Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu. ⁶³ Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. ⁶⁴ Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove. ⁶⁵ Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. ⁶⁶ Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade. ⁶⁷ On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, ⁶⁸ već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. ⁶⁹ Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. ⁷⁰ Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; ⁷¹ odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. ⁷² I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio. ⁷⁹ ¹ Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine. ² Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim. ³ Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa. ⁴ Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas. ⁵ Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti? ⁶ Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje! ⁷ Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo. ⁸ Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni. ⁹ Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga! ¹⁰ Zašto da pogani govore: "TÓa gdje je njihov Bog?" Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim, kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih! ¹¹ Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti! ¹² A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve! ¹³ A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit ćemo te dovijeka, kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju! ⁸⁰ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Asafov. Psalam. ² Pastiru Izraelov, počuj, ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj ³ pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoć! ⁴ Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! ⁵ Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj? ⁶ Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama? ⁷ Dokle će se oko nas svađat' susjedi i rugat' nam se naši dušmani? ⁸ Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! ⁹ Ti prenese čokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi. ¹⁰ Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju. ¹¹ Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi. ¹² Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke. ¹³ Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, ¹⁴ da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri? ¹⁵ Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: ¹⁶ zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji! ¹⁷ Oni koji ga spališe i posjekoše nek' izginu od prijetnje lica tvojega! ¹⁸ Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji! ¹⁹ Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje. [ (Psalms 80:20) Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! ] ⁸¹ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Asafov. ² Kliknite Bogu, našoj jakosti, kličite Bogu Jakovljevu! ³ Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj, svirajte u milozvučnu harfu s citarom! ⁴ Zatrubite u rog za mlađaka, za uštapa, na svetkovinu našu! ⁵ Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva. ⁶ Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta. ⁷ Šapat tajnovit čuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare. ⁸ U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih. ⁹ Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele! ¹⁰ Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem! ¹¹ Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!" ¹² "Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša. ¹³ Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće! ¹⁴ O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio, ¹⁵ brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove. ¹⁶ Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek. [ (Psalms 81:17) A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine. ] ⁸² ¹ Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupštini "bogova", usred "bogova" sud održava. ² "Dokle ćete sudit' krivo, ić' na ruku bezbožnima? ³ Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! ⁴ Izbavite potlačenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih!" ⁵ Ne shvaćaju nit' razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje. ⁶ Rekoh doduše: "Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega! ⁷ Ali ćete k'o svi ljudi umrijeti, past ćete kao svatko od velikih!" ⁸ Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda. ⁸³ ¹ Pjesma. Psalam. Asafov. ² Ne šuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože! ³ Jer evo: dušmani tvoji buče, i mrzitelji tvoji glave podižu. ⁴ Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv štićenika tvojih. ⁵ Govore: "Dođite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael više ne spominje!" ⁶ Zaista, jednodušno se svjetuju i protiv tebe savez sklopiše: ⁷ šatori edomski i Jišmaelci, Moapci i Hagrijci, ⁸ Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira. ⁹ I Asirci se s njima udružiše, pružiše ruke potomcima Lotovim. ¹⁰ Učini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu: ¹¹ koji padoše blizu En-Dora i postaše gnojivo njivi. ¹² K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek' budu sve vođe njihove ¹³ koji jednodušno vikahu: "Osvojimo krajeve Božje!" ¹⁴ Daj, o Bože, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar. ¹⁵ Kao što oganj proždire šumu, kao što plamen sažiže bregove, ¹⁶ tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom žestinom! ¹⁷ Pokrij im lice sramotom, da traže tvoje ime, Jahve! ¹⁸ Neka se stide i plaše navijek, neka se posrame i neka izginu! [ (Psalms 83:19) Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Višnji nada svom zemljom. ] ⁸⁴ ¹ Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Sinova Korahovih. ² Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama! ³ Duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu. ⁴ I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje će položiti mlade svoje: ⁵ a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj! Blaženi koji prebivaju u Domu tvome slaveć' te bez prestanka! ⁶ Blažen komu je pomoć u tebi dok se sprema na svete putove! ⁷ Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeću i prva je kiša u blagoslov odijeva. ⁸ Snaga im raste od časa do časa: dok ne ugledaju Boga na Sionu. ⁹ Jahve, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju, poslušaj, Bože Jakovljev! ¹⁰ Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice pomazanika svoga! ¹¹ Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika. ¹² Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu. Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti. [ (Psalms 84:13) Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda. ] ⁸⁵ ¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. ² Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev. ³ Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove. ⁴ Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od žestine gnjeva svoga. ⁵ Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, i odbaci zlovolju prema nama! ⁶ Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno? ⁷ Zar nas nećeš opet oživiti da se narod tvoj raduje u tebi? ⁸ Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje. ⁹ Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate. ¹⁰ Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj. ¹¹ Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti. ¹² Vjernost će nicat' iz zemlje, Pravda će gledat' s nebesa. ¹³ Jahve će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj. [ (Psalms 85:14) Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih. ] ⁸⁶ ¹ Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog. ² Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; ³ o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi. ⁴ Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem. ⁵ Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. ⁶ Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog. ⁷ U dan tjeskobe vapijem k tebi jer ćeš me uslišati. ⁸ Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje. ⁹ Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje. ¹⁰ Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog. ¹¹ Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega! ¹² Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka, ¹³ jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja. ¹⁴ O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima. ¹⁵ No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost. ¹⁶ Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje! ¹⁷ Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio. ⁸⁷ ¹ Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama ² ljubi Jahve; draža su mu vrata sionska nego svi šatori Jakovljevi. ³ Divote se govore o tebi, grade Božji! ⁴ "Rahab i Babilon brojit ću k onima što me štuju; Filisteja i Tir i narod etiopski - i oni su rođeni ondje." ⁵ O Sionu se govori: "Ovaj i onaj u njemu je rođen! Svevišnji ga utemelji!" ⁶ Gospodin će zapisati u knjigu naroda: "Ovi su rođeni ondje." ⁷ I pjevat će igrajući kolo: "Svi su izvori moji u tebi!" ⁸⁸ ¹ Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. ² Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom. ³ Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. ⁴ Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. ⁵ Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. ⁶ Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. ⁷ Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. ⁸ Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš. ⁹ Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći. ¹⁰ Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam. ¹¹ Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe? ¹² Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti? ¹³ Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu? ¹⁴ Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem. ¹⁵ Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? ¹⁶ Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote. ¹⁷ Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše, ¹⁸ okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ] ⁸⁹ ¹ Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. ² O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati. ³ Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju: ⁴ "Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: ⁵ tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje." ⁶ Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih. ⁷ TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim? ⁸ Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe. ⁹ Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje. ¹⁰ Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih; ¹¹ ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje. ¹² Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; ¹³ sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu. ¹⁴ Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta. ¹⁵ Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom. ¹⁶ Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, ¹⁷ u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. ¹⁸ Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša. ¹⁹ Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš. ²⁰ Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh; ²¹ nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, ²² da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi. ²³ Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja. ²⁴ Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove. ²⁵ Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga. ²⁶ Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. ²⁷ On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' ²⁸ A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta. ²⁹ Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. ³⁰ Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski. ³¹ Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ³² ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih; ³³ šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ³⁴ ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje. ³⁵ Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. ³⁶ Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću: ³⁷ potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, ³⁸ ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." ³⁹ A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga. ⁴⁰ Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi. ⁴¹ Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci. ⁴² Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim. ⁴³ Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove. ⁴⁴ Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože. ⁴⁵ Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori. ⁴⁶ Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio. ⁴⁷ TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti? ⁴⁸ Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio! ⁴⁹ Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati? ⁵⁰ Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju? ⁵¹ Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana ⁵² s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga. [ (Psalms 89:53) Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! ] ⁹⁰ ¹ Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. ² Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! ³ Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!" ⁴ Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna. ⁵ Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni: ⁶ jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene. ⁷ Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja. ⁸ Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega. ⁹ Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje. ¹⁰ Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle. ¹¹ Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju? ¹² Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. ¹³ Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim! ¹⁴ Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane! ¹⁵ Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali! ¹⁶ Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! ¹⁷ Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije. ⁹¹ ¹ Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, ² reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!" ³ Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. ⁴ Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! ⁵ Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, ⁶ ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. ⁷ Pa nek' padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći! ⁸ Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika. ⁹ Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. ¹⁰ Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. ¹¹ Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. ¹² Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. ¹³ Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju. ¹⁴ Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. ¹⁵ Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. ¹⁶ Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje." ⁹² ¹ Psalam. Pjesma. Za dan subotnji. ² Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevišnji; ³ naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju, ⁴ uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru. ⁵ Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih. ⁶ Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji! ⁷ Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća. ⁸ Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava i cvali svi što zlo čine, određeni su za vječnu propast; ⁹ a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ. ¹⁰ Doista, dušmani tvoji, o Jahve, tvoji će dušmani propasti; raspršit će se svi što čine zlo. ¹¹ Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem prečistim; ¹² i oko mi s visoka gleda dušmane i uho mirno sluša o onima što na me ustaju. ¹³ K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski. ¹⁴ Zasađeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. ¹⁵ Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine: [ (Psalms 92:16) da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde. ] ⁹³ ¹ Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati. ² Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti! ³ Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj bučni huk. ⁴ Jači od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama. ⁵ Tvoja su obećanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane! ⁹⁴ ¹ Bože osvetniče, Jahve, Bože osvetniče, pokaži se. ² Ustani ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima! ³ Dokle će bezbošci, Jahve, dokle će se bezbošci hvastati? ⁴ Dokle će brbljati, drsko govoriti, dokle će se bezakonici hvastati? ⁵ Tlače narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišću; ⁶ kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju ⁷ i govore: "Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!" ⁸ Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti? ⁹ Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi? ¹⁰ Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uči mudrosti? ¹¹ Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne. ¹² Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš Zakonu svojemu: ¹³ da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu. ¹⁴ Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neće napustiti; ¹⁵ jer će se pravo dosuditi pravednosti i za njom će ići svi čestiti srcem. ¹⁶ Tko će ustati za me protiv zlotvora? Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca? ¹⁷ Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine. ¹⁸ Čim pomislim: "Noga mi posrće", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire. ¹⁹ Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele. ²⁰ Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona? ²¹ Nek' samo pritišću dušu pravednog, nek' osuđuju krv nedužnu: ²² Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utočišta moga. ²³ Platit će im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti, istrijebit će ih Jahve, Bog naš. ⁹⁵ ¹ Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome! ² Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama! ³ Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima. ⁴ U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina. ⁵ Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove. ⁶ Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori! ⁷ Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate: ⁸ "Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji ⁹ gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja. ¹⁰ Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.' ¹¹ Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'" ⁹⁶ ¹ Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo! ² Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo, ³ kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova. ⁴ Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova! ⁵ Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa! ⁶ Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u Svetištu njegovu. ⁷ Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! ⁸ Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove, ⁹ poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva! ¹⁰ Nek' se govori među poganima: "Jahve kraljuje!" Svijet on učvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja. ¹¹ Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! ¹² Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće ¹³ pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj. ⁹⁷ ¹ Jahve kraljuje: neka kliče zemlja, nek' se vesele otoci mnogi! ² Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova. ³ Oganj ide pred njim i sažiže okolo dušmane njegove. ⁴ Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi. ⁵ Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve. ⁶ Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu. ⁷ Nek' se postide svi što likove štuju i koji se hvale kumirima. Poklonite mu se, svi bozi! ⁸ Sion radostan sluša, gradovi Judini kliču zbog tvojih sudova, o Jahve! ⁹ Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima. ¹⁰ Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih. ¹¹ Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu. ¹² Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo! ⁹⁸ ¹ Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova. ² Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi. ³ Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. ⁴ Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliči i pjevaj! ⁵ Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe; ⁶ uz trublje i zvuke rogova: kličite Jahvi kralju! ⁷ Neka huči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi! ⁸ Rijeke nek' plješću rukama, zajedno s njima neka se brda raduju! ⁹ Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici. ⁹⁹ ¹ Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese! ² Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode. ³ Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto! ⁴ Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu. ⁵ Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto. ⁶ Mojsije i Aron među svećenicima njegovim i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša. ⁷ Iz stupa od oblaka govoraše njima: slušahu zapovijedi njegove i odredbe što ih dade. ⁸ Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove. ⁹ Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš. ¹⁰⁰ ¹ Psalam. Zahvalnica. Kliči Jahvi, zemljo sva! ² Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem! ³ Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove. ⁴ Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite! ⁵ Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova. ¹⁰¹ ¹ Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram! ² Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu. ³ Neću stavljati pred oči svoje ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me. ⁴ Opako će srce biti daleko od mene; o zlu neću da znadem. ⁵ Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim. ⁶ Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj će mi služiti. ⁷ Neće prebivati u kući mojoj tko spletke snuje. Tko govori laži, neće opstati pred mojim očima. ⁸ Svaki ću dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit ću iz grada Jahvina sve koji čine bezakonje. ¹⁰² ¹ Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva ² Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! ³ Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! ⁴ Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. ⁵ Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. ⁶ Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. ⁷ Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini. ⁸ Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu. ⁹ Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. ¹⁰ Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama ¹¹ zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. ¹² Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. ¹³ A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. ¹⁴ Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas! ¹⁵ Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. ¹⁶ Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje ¹⁷ kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, ¹⁸ kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. ¹⁹ Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. ²⁰ Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda ²¹ da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, ²² da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu ²³ kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. ²⁴ Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. ²⁵ Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. ²⁶ U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. ²⁷ Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: ²⁸ ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. [ (Psalms 102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. ] ¹⁰³ ¹ Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! ² Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: ³ on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; ⁴ on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; ⁵ život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja. ⁶ Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu, ⁷ Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja. ⁸ Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. ⁹ Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. ¹⁰ Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. ¹¹ Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. ¹² Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. ¹³ Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. ¹⁴ Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. ¹⁵ Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; ¹⁶ jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. ¹⁷ Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova, ¹⁸ nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše. ¹⁹ Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. ²⁰ Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj! ²¹ Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu! ²² Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! ¹⁰⁴ ¹ Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, ² svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, ³ na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. ⁴ Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. ⁵ Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, ⁶ pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; ⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. ⁸ Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. ⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. ¹⁰ Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. ¹¹ Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. ¹² Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. ¹³ Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. ¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje ¹⁵ i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. ¹⁶ Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. ¹⁷ Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. ¹⁸ Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. ¹⁹ Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. ²⁰ Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. ²¹ Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. ²² Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. ²³ Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. ²⁴ Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. ²⁵ Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. ²⁶ Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. ²⁷ I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. ²⁸ Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. ²⁹ Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. ³⁰ Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. ³¹ Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! ³² On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. ³³ Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. ³⁴ Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. ³⁵ Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja! ¹⁰⁵ ¹ Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! ² Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! ³ Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! ⁴ Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! ⁵ Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! ⁶ Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! ⁷ On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! ⁸ On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: ⁹ Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. ¹⁰ Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, ¹¹ govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." ¹² Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, ¹³ išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, ¹⁴ ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: ¹⁵ "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" ¹⁶ I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. ¹⁷ Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. ¹⁸ Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, ¹⁹ dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. ²⁰ Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. ²¹ Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, ²² da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. ²³ Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. ²⁴ Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. ²⁵ Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. ²⁶ Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. ²⁷ Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. ²⁸ Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. ²⁹ U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. ³⁰ Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. ³¹ Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. ³² Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. ³³ Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. ³⁴ Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. ³⁵ U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. ³⁶ Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. ³⁷ Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. ³⁸ Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. ³⁹ Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. ⁴⁰ Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. ⁴¹ Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. ⁴² Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. ⁴³ Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. ⁴⁴ I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, ⁴⁵ da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja! ¹⁰⁶ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! ² Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale? ³ Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba! ⁴ Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim ⁵ da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim. ⁶ Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. ⁷ Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru. ⁸ Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju. ⁹ Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju. ¹⁰ Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. ¹¹ I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. ¹² Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu. ¹³ Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. ¹⁴ Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći. ¹⁵ I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla. ¹⁶ Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve. ¹⁷ Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo. ¹⁸ Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga. ¹⁹ Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. ²⁰ Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu. ²¹ Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći ²² i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. ²³ Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi. ²⁴ Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi. ²⁵ Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. ²⁶ Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji, ²⁷ potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama. ²⁸ Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih. ²⁹ Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci. ³⁰ Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada. ³¹ U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka. ³² Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, ³³ jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti. ³⁴ I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. ³⁵ S poganima miješahu se, naučiše djela njina. ³⁶ Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka. ³⁷ Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima. ³⁸ Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, ³⁹ djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima. ⁴⁰ Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština. ⁴¹ Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. ⁴² Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom. ⁴³ Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. ⁴⁴ On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu ⁴⁵ i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome. ⁴⁶ Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili. ⁴⁷ Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. ⁴⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!" ¹⁰⁷ ¹ Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! ² Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske ³ i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. ⁴ Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. ⁵ Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. ⁶ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. ⁷ Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. ⁸ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! ⁹ Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. ¹⁰ U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, ¹¹ jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. ¹² Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. ¹³ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ¹⁴ Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. ¹⁵ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! ¹⁶ Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. ¹⁷ Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: ¹⁸ svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. ¹⁹ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁰ Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. ²¹ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! ²² Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! ²³ Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: ²⁴ oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. ²⁵ On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. ²⁶ Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. ²⁷ Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. ²⁸ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁹ Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. ³⁰ Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. ³¹ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! ³² Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! ³³ On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; ³⁴ plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. ³⁵ On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore ³⁶ i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. ³⁷ Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. ³⁸ I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. ³⁹ Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. ⁴⁰ Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. ⁴¹ Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. ⁴² Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! ⁴³ Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu! ¹⁰⁸ ¹ Pjesma. Psalam. Davidov. ² Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati. ³ Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. ⁴ Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati, ⁵ jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost. ⁶ Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! ⁷ Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! ⁸ Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti. ⁹ Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje! ¹⁰ Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!" ¹¹ Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma? ¹² Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim? ¹³ Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna! [ (Psalms 108:14) S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane. ] ¹⁰⁹ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti! ² Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim, ³ riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju. ⁴ Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim. ⁵ Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju. ⁶ "Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna! ⁷ Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela! ⁸ Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi! ⁹ Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica! ¹⁰ Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova! ¹¹ Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove! ¹² Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj! ¹³ Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo! ¹⁴ Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše: ¹⁵ nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!" ¹⁶ Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana. ¹⁷ Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega! ¹⁸ Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove. ¹⁹ Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše! ²⁰ Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje! ²¹ A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja! ²² Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni. ²³ K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca. ²⁴ Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša. ²⁵ Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide. ²⁶ Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi! ²⁷ Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve! ²⁸ Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje! ²⁹ Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju! ³⁰ Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu ³¹ jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca. ¹¹⁰ ¹ Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! ² Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! ³ Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici." ⁴ Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" ⁵ Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. ⁶ On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava. ⁷ Na putu će se napit' iz potoka, visoko će dignuti glavu. ¹¹¹ ¹ Aleluja! $ALEF Hvalit ću Jahvu svim srcem svojim $BET u zboru pravednika, u zajednici njihovoj. $GIMEL ² Silna su djela Jahvina, $DALET nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube. $HE ³ Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, $VAU i pravda njegova ostaje dovijeka. $ZAJIN ⁴ Čudesima svojim spomen postavi, $HET blag je Jahve i milosrdan. $TET ⁵ Hranu dade štovateljima svojim, $JOD dovijeka se sjeća svoga Saveza. $KAF ⁶ Silna djela svoja objavi svom narodu, $LAMED u posjed im dade zemlju pogana. $MEM ⁷ Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, $NUN stalne su sve naredbe njegove, $SAMEK ⁸ utvrđene za sva vremena, dovijeka, $AJIN sazdane na istini i na pravdi. $PE ⁹ On posla spasenje svom narodu, $SADE Savez svoj postavi zauvijek: $KOF sveto je i časno ime njegovo! $REŠ ¹⁰ Početak mudrosti strah Gospodnji! $ŠIN Mudro čine koji ga poštuju. $TAU Slava njegova ostaje dovijeka! ¹¹² ¹ Aleluja! $ALEF Blago čovjeku koji se boji Jahve $BET i koji uživa u naredbama njegovim: $GIMEL ² moćno će mu biti na zemlji potomstvo, $DALET na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov. $HE ³ Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu, $VAU njegova pravednost ostaje dovijeka. $ZAJIN ⁴ Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. $TET ⁵ Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove svoje obavlja pravedno. $KAF ⁶ Dovijeka neće on posrnuti: $LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik. $MEM ⁷ Žalosne se vijesti neće bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu. $SAMEK ⁸ Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje prezire. $PE ⁹ On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, $KOF njegovo će se čelo slavno uzdići. $REŠ ¹⁰ Ljutito će to gledati bezbožnik, $ŠIN škrgutat će zubima i venuti, $TAU propast će želja opakih. ¹¹³ ¹ Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino! ² Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka! ³ Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino! ⁴ Uzvišen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. ⁵ Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje ⁶ i gleda odozgo nebo i zemlju? ⁷ Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha ⁸ da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda. ⁹ Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne. ¹¹⁴ ¹ Aleluja! Kad izađe Izrael iz Egipta i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog, ² Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo. ³ Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu. ⁴ Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca. ⁵ Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? ⁶ Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? ⁷ Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva. ⁸ On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode. ¹¹⁵ ¹ Ne nama, o Jahve, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje. ² Zašto da govore pogani: "TÓa gdje je Bog njihov?" ³ Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini. ⁴ Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. ⁵ Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide. ⁶ Uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu. ⁷ Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi. ⁸ Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. ⁹ Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov. ¹⁰ Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov. ¹¹ Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je štit i pomoćnik njihov. ¹² Jahve će se nas spomenut' i on će nas blagoslovit': blagoslovit će dom Izraelov, blagoslovit će dom Aronov, ¹³ blagoslovit će one koji se Jahve boje - i male i velike. ¹⁴ Umnožio vas Jahve, vas i vaše sinove! ¹⁵ Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju! ¹⁶ Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima čovječjim. ¹⁷ Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje. ¹⁸ Mi živi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja. ¹¹⁶ ¹ Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje: ² uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. ³ Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. ⁴ Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!" ⁵ Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš. ⁶ Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. ⁷ Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj. ⁸ On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. ⁹ Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih. ¹⁰ Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma." ¹¹ U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!" ¹² Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio? ¹³ Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino. ¹⁴ Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim. ¹⁵ Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih. ¹⁶ Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. ¹⁷ Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino. ¹⁸ Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim, ¹⁹ u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme! ¹¹⁷ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! ² Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka! ¹¹⁸ ¹ Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! ² Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!" ³ Neka rekne dom Aronov: "Vječna je ljubav njegova!" ⁴ Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vječna je ljubav njegova!" ⁵ Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi. ⁶ Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može? ⁷ Jahve je sa mnom, pomoć moja, i zbunjene gledam dušmane. ⁸ Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u čovjeka. ⁹ Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike. ¹⁰ Pogani me okružiše: imenom ih Jahvinim uništih. ¹¹ Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih. ¹² Opkoliše me poput pčela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih. ¹³ Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože. ¹⁴ Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj. ¹⁵ Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica, ¹⁶ Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica! ¹⁷ Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina. ¹⁸ Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda. ¹⁹ Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit'! ²⁰ "Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!" ²¹ Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj. ²² Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. ²³ Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim! ²⁴ Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu! ²⁵ O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj! ²⁶ Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! ²⁷ Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika. ²⁸ Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem. ²⁹ Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! ¹¹⁹ ¹ $ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu! ² Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže; ³ koji ne čine bezakonje, već hode putovima njegovim. ⁴ Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju. ⁵ O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila! ⁶ Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje. ⁷ Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje. ⁸ Tvoja ću pravila čuvati: ne zapusti me nikada! $BET ⁹ Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje. ¹⁰ Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. ¹¹ U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim. ¹² Blagoslovljen si, o Jahve, nauči me svojim pravilima. ¹³ Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih. ¹⁴ Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu. ¹⁵ Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'. ¹⁶ Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit'. $GIMEL ¹⁷ Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam. ¹⁸ Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona! ¹⁹ Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati! ²⁰ Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama. ²¹ Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih. ²² Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja čuvam propise. ²³ Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. ²⁴ Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici. $DALET ²⁵ Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život. ²⁶ Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo: pravilima me svojim nauči. ²⁷ Pokaži mi put odredaba svojih i o čudesima ću tvojim razmišljat'. ²⁸ Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni! ²⁹ Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari! ³⁰ Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje. ³¹ Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti! ³² Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce. $HE ³³ Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja. ³⁴ Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem. ³⁵ Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam. ³⁶ Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi! ³⁷ Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu! ³⁸ Ispuni svom sluzi obećanje koje si onima dao što te se boje. ³⁹ Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi. ⁴⁰ Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi. $VAU ⁴¹ Nek' milost tvoja, o Jahve, dođe na mene i spasenje tvoje po tvom obećanju. ⁴² Odgovorit ću onima koji me ruže, jer se uzdam u riječ tvoju. ⁴³ Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje. ⁴⁴ Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka. ⁴⁵ Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem. ⁴⁶ Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit' i zbunit' se neću. ⁴⁷ U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim. ⁴⁸ Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam. $ZAJIN ⁴⁹ Spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu. ⁵⁰ U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja. ⁵¹ Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam. ⁵² Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi. ⁵³ Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju. ⁵⁴ Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem. ⁵⁵ Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon. ⁵⁶ Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe. $HET ⁵⁷ Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje čuvam riječi. ⁵⁸ Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: smiluj mi se po svom obećanju. ⁵⁹ Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge. ⁶⁰ Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje čuvam. ⁶¹ Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam. ⁶² U ponoći ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka. ⁶³ Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe. ⁶⁴ Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauči me odredbama svojim. $TET ⁶⁵ Učinio si dobro svom sluzi, Jahve, po riječi svojoj. ⁶⁶ Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem. ⁶⁷ Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ. ⁶⁸ Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim. ⁶⁹ Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih. ⁷⁰ Srce im je poput sala bešćutno, a ja uživam u tvom Zakonu. ⁷¹ Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila. ⁷² Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika. $JOD ⁷³ Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje. ⁷⁴ Štovatelji tvoji videć' me vesele se, jer se u riječ tvoju ja pouzdah. ⁷⁵ Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio. ⁷⁶ Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom. ⁷⁷ Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada. ⁷⁸ Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'. ⁷⁹ Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi. ⁸⁰ Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiđen. $KAF ⁸¹ Duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam. ⁸² Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu? ⁸³ Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih. ⁸⁴ Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš suditi progonitelje moje? ⁸⁵ Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu. ⁸⁶ Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi. ⁸⁷ Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam. ⁸⁸ Po svojoj me milosti poživi i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta. $LAMED ⁸⁹ Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa. ⁹⁰ od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji. ⁹¹ Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi. ⁹² Da nije tvoj Zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj. ⁹³ Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš. ⁹⁴ Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe. ⁹⁵ Bezbožni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise. ⁹⁶ Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica. $MEM ⁹⁷ O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam. ⁹⁸ Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vječito. ⁹⁹ Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim. ¹⁰⁰ Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe. ¹⁰¹ Zla puta klone mi se noge da riječ tvoju sačuvam. ¹⁰² Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio. ¹⁰³ Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim. ¹⁰⁴ Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne. $NUN ¹⁰⁵ Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. ¹⁰⁶ Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati: pravedne ću tvoje slijedit' odluke. ¹⁰⁷ U nevolji sam velikoj, Jahve, po riječi me svojoj poživi. ¹⁰⁸ Prinose usta mojih primi, Jahve, uči me sudovima svojim. ¹⁰⁹ Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam. ¹¹⁰ Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skrećem od tvojih naredaba. ¹¹¹ Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu. ¹¹² Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja. $SAMEK ¹¹³ Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj. ¹¹⁴ Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se riječ ja uzdam. ¹¹⁵ Odstupite od mene, zlikovci: držat ću zapovijedi Boga svoga. ¹¹⁶ Podrži me po svom obećanju i živjet ću; nemoj da se u svojoj nadi postidim. ¹¹⁷ Pomozi mi i spasit ću se, na tvoja ću pravila svagda paziti. ¹¹⁸ Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih jer je lažna misao njihova. ¹¹⁹ K'o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš, zato ljubim tvoje propise. ¹²⁰ Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim. $AJIN ¹²¹ Činim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlačiteljima mojim. ¹²² Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice! ¹²³ Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim, za tvojom riječi pravednom. ¹²⁴ Učini sluzi svom po svojoj dobroti i nauči me pravilima svojim. ¹²⁵ Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise. ¹²⁶ Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj. ¹²⁷ Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo. ¹²⁸ Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi. $PE ¹²⁹ Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja. ¹³⁰ Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje. ¹³¹ Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim. ¹³² Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje. ¹³³ Korake mi upravljaj po svom obećanju da nikakva opačina ne ovlada mnome. ¹³⁴ Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati. ¹³⁵ Licem svojim obasjaj slugu svog i nauči me pravilima svojim! ¹³⁶ Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva. $SADE ¹³⁷ Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji. ¹³⁸ Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma. ¹³⁹ Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje. ¹⁴⁰ Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi. ¹⁴¹ Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam. ¹⁴² Pravda je tvoja pravda vječita i Zakon tvoj sama istina. ¹⁴³ Tjeskoba me i nevolja snađe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje. ¹⁴⁴ Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, prosvijetli me i živjet ću. $KOF ¹⁴⁵ Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja ću pravila čuvati. ¹⁴⁶ K tebi vapijem, spasi me, tvojeg ću se držat' svjedočanstva. ¹⁴⁷ Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam. ¹⁴⁸ Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj. ¹⁴⁹ Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me. ¹⁵⁰ Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega. ¹⁵¹ A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje. ¹⁵² Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda. $REŠ ¹⁵³ Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih. ¹⁵⁴ Parnicu moju brani, po svom obećanju poživi me! ¹⁵⁵ Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare. ¹⁵⁶ Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me. ¹⁵⁷ Mnogi me progone i tlače, od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam. ¹⁵⁸ Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih riječi ne čuvaju. ¹⁵⁹ Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me. ¹⁶⁰ Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje. $ŠIN ¹⁶¹ Mogućnici me progone nizašto, al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće. ¹⁶² Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena. ¹⁶³ Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon. ¹⁶⁴ Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih. ¹⁶⁵ Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču. ¹⁶⁶ Pomoć tvoju čekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam. ¹⁶⁷ Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veoma. ¹⁶⁸ Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom. $TAU ¹⁶⁹ Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me riječi prosvijetli. ¹⁷⁰ Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje, po svojoj me riječi izbavi. ¹⁷¹ Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me naučio pravilima svojim. ¹⁷² Nek' mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne. ¹⁷³ Nek' mi ruka tvoja na pomoć bude jer odabrah tvoje naredbe. ¹⁷⁴ Jahve, za tvojim spasenjem čeznem, uživam u tvom Zakonu. ¹⁷⁵ Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu! ¹⁷⁶ K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih. ¹²⁰ ¹ Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša. ² Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika! ³ Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče? ⁴ Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim. ⁵ Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim! ⁶ Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira. ⁷ Kada o miru govorim, oni sile na rat. ¹²¹ ¹ Hodočasnička pjesma. K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? ² Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju. ³ Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj. ⁴ Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov. ⁵ Jahve je čuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje! ⁶ Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću. ⁷ Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju! ⁸ Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka. ¹²² ¹ Hodočasnička pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi rekoše: "Hajdemo u Dom Jahvin!" ² Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme. ³ Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! ⁴ Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino. ⁵ Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova. ⁶ Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube! ⁷ Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palačama! ⁸ Radi braće i prijatelja svojih klicat ću: "Mir tebi!" ⁹ Radi Doma Jahve, Boga našega, za sreću tvoju ja ću moliti. ¹²³ ¹ Hodočasnička pjesma. Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. ² Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje. ³ Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. ⁴ Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih. ¹²⁴ ¹ Hodočasnička pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka slobodno rekne Izrael - ² da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, ³ žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, ⁴ voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, ⁵ vode pobješnjele sve nas potopile. ⁶ Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim! ⁷ Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo! ⁸ Pomoć je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju. ¹²⁵ ¹ Hodočasnička pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiče se, ostaje dovijeka. ² Bregovi okružuju Jeruzalem: Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka. ³ I neće vladati žezlo bezbožničko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili. ⁴ Učini, Jahve, dobro dobrima i čestitima u srcu. ⁵ A koji na krive skreću putove nek' ih istrijebi Jahve sa zločincima! Mir nad Izraelom! ¹²⁶ ¹ Hodočasnička pjesma. Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo. ² Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: "Velika im djela Jahve učini!" ³ Velika nam djela učini Jahve: opet smo radosni! ⁴ Vrati, o Jahve, sužnjeve naše k'o potoke negepske! ⁵ Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. ⁶ Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje. ¹²⁷ ¹ Hodočasnička pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi. ² Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje. ³ Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. ⁴ Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti. ⁵ Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, neće se postidjeti kad se prÓeo bude s dušmanom na vratima. ¹²⁸ ¹ Hodočasnička pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama! ² Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti. ³ Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. ⁴ Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Jahve boji! ⁵ Blagoslovio te Jahve sa Siona, uživao sreću Jeruzalema sve dane života svog! ⁶ Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom! ¹²⁹ ¹ Hodočasnička pjesma. "Mnogo su me od mladosti tlačili" - neka rekne sad Izrael! ² "Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše. ³ Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili. ⁴ Al' Jahve pravedni isiječe užeta zlikovcima!" ⁵ Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion! ⁶ Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je počupaju. ⁷ Žetelac njome ne napuni ruku ni naručje onaj koji veže snopove. ⁸ A prolaznici nek' ne reknu: "Blagoslov Jahvin nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!" ¹³⁰ ¹ Hodočasnička pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: ² Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! ³ Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? ⁴ Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali. ⁵ U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. ⁶ Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna ⁷ nek' Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; ⁸ on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih. ¹³¹ ¹ Hodočasnička pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. ² Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. ³ U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka. ¹³² ¹ Hodočasnička pjesma. ² Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj: ³ "Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje, ⁴ neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama, ⁵ dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj." ⁶ Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim. ⁷ Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo! ⁸ "Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje! ⁹ Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču! ¹⁰ Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!" ¹¹ Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. ¹² Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju." ¹³ Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište. ¹⁴ "Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh. ¹⁵ Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom. ¹⁶ Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno. ¹⁷ Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika. ¹⁸ U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj." ¹³³ ¹ Hodočasnička pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti: ² kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih; ³ kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka. ¹³⁴ ¹ Hodočasnička pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine što stojite u Domu Jahvinu, u noćnim satima! ² Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte! ³ "Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!" ¹³⁵ ¹ Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine ² koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga našega! ³ Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko! ⁴ Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu. ⁵ Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar. ⁶ Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima. ⁷ Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. ⁸ On Egiptu pobi prvorođence, ljude i stoku podjednako. ⁹ On učini znamenja i čudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih. ¹⁰ On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moćne: ¹¹ Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog, i sva kraljevstva kanaanska. ¹² I dade njihovu zemlju u baštinu, u baštinu Izraelu, narodu svom. ¹³ Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena. ¹⁴ Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv. ¹⁵ Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo: ¹⁶ usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; ¹⁷ uši imaju, a ne čuju; i nema daha u ustima njihovim. ¹⁸ Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. ¹⁹ Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj! ²⁰ Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte! ²¹ Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu! ¹³⁶ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vječna je ljubav njegova! ² Hvalite Boga nad bogovima: vječna je ljubav njegova! ³ Hvalite Gospodara nad gospodarima: vječna je ljubav njegova! ⁴ Jedini on učini čuda velika: vječna je ljubav njegova! ⁵ Mudro sazda on nebesa: vječna je ljubav njegova! ⁶ On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova! ⁷ On načini svjetlila velika: vječna je ljubav njegova! ⁸ Sunce da vlada danom: vječna je ljubav njegova! ⁹ Mjesec i zvijezde da vladaju noću: vječna je ljubav njegova! ¹⁰ On pobi prvorođence Egiptu: vječna je ljubav njegova! ¹¹ Izvede Izraela iz njega: vječna je ljubav njegova! ¹² Mišicom jakom, rukom ispruženom: vječna je ljubav njegova! ¹³ On Crveno more razdvoji: vječna je ljubav njegova! ¹⁴ Provede Izraela posred voda: vječna je ljubav njegova! ¹⁵ I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vječna je ljubav njegova! ¹⁶ On narod svoj vođaše pustinjom: vječna je ljubav njegova! ¹⁷ On udari kraljeve velike: vječna je ljubav njegova! ¹⁸ I pogubi kraljeve moćne: vječna je ljubav njegova! ¹⁹ Sihona, kralja amorejskog: vječna je ljubav njegova! ²⁰ Oga, kralja bašanskog: vječna je ljubav njegova! ²¹ I njihovu zemlju dade u baštinu: vječna je ljubav njegova! ²² U baštinu Izraelu, sluzi svome: vječna je ljubav njegova! ²³ On se spomenu nas u poniženju našem: vječna je ljubav njegova! ²⁴ Od dušmana nas naših oslobodi: vječna je ljubav njegova! ²⁵ On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova! ²⁶ Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova! ¹³⁷ ¹ Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; ² o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. ³ I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" ⁴ Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! ⁵ Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! ⁶ Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! ⁷ Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!" ⁸ Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! ⁹ Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad! ¹³⁸ ¹ Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi, ² bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje. ³ Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio. ⁴ Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih, ⁵ nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!" ⁶ Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. ⁷ Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica! ⁸ Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! ¹³⁹ ¹ Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ² ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. ³ Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. ⁴ Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. ⁵ S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. ⁶ Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. ⁷ Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? ⁸ Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. ⁹ Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj ¹⁰ i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. ¹¹ Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" - ¹² ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. ¹³ Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. ¹⁴ Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, ¹⁵ kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. ¹⁶ Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. ¹⁷ Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. ¹⁸ Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ! ¹⁹ De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene! ²⁰ Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. ²¹ Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? ²² Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. ²³ Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: ²⁴ pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim! ¹⁴⁰ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Izbavi me, Jahve, od čovjeka zlobna, zaštiti me od čovjeka nasilna: ³ od onih koji pakosti u srcu smišljaju i čitav dan začinju kavge. ⁴ Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin. ⁵ Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, čuvaj me od čovjeka nasilna koji hoće da mi noga posrne. ⁶ Oholice mi potajno nastavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju. ⁷ Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava! ⁸ Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!" ⁹ Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere! ¹⁰ Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana! ¹¹ Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu! ¹² Opadač se neće održat' na zemlji, silnika će odjednom zgrabiti nesreća. ¹³ Znam da će Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima. [ (Psalms 140:14) Zaista, pravedni će tvoje ime slaviti, pred tvojim će licem boraviti čestiti. ] ¹⁴¹ ¹ Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! ² Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji! ³ Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! ⁴ Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! ⁵ Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom. ⁶ Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje. ⁷ Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. ⁸ U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne! ⁹ Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! ¹⁰ Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem! ¹⁴² ¹ Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva. ² Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. ³ Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. ⁴ Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. ⁵ Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. ⁶ K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih. ⁷ Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji. [ (Psalms 142:8) Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni. ] ¹⁴³ ¹ Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! ² Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! ³ Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. ⁴ Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. ⁵ Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. ⁶ Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa. ⁷ Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! ⁸ Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem. ⁹ Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. ¹⁰ Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi! ¹¹ Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! ¹² Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj! ¹⁴⁴ ¹ Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu. ² On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! ³ Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ? ⁴ Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. ⁵ Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se! ⁶ Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih! ⁷ Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih: ⁸ laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ⁹ Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću. ¹⁰ Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača ¹¹ spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ¹² Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; ¹³ da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; ¹⁴ ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim! ¹⁵ Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog! ¹⁴⁵ ¹ Hvalospjev. Davidov. $ALEF Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka. $BET ² Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. $GIMEL ³ Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! $DALET ⁴ Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. $HE ⁵ Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju. $VAU ⁶ Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju. $ZAJIN ⁷ Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču. $HET ⁸ Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. $TET ⁹ Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. $JOD ¹⁰ Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju! $KAF ¹¹ Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore $LAMED ¹² da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. $MEM ¹³ Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. $NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. $SAMEK ¹⁴ Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja. $AJIN ¹⁵ Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. $PE ¹⁶ Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. $SADE ¹⁷ Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. $KOF ¹⁸ Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. $REŠ ¹⁹ On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. $ŠIN ²⁰ Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti. $TAU ²¹ Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka. ¹⁴⁶ ¹ Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu! ² Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. ³ Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja! ⁴ Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove. ⁵ Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu, ⁶ koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka, ⁷ potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje, ⁸ Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne. ⁹ Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove. ¹⁰ Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja! ¹⁴⁷ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan! ² Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce. ³ On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove. ⁴ On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva. ⁵ Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj. ⁶ Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje. ⁷ Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem! ⁸ Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku. ⁹ On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću. ¹⁰ Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja. ¹¹ Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu. ¹² Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione! ¹³ On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove. ¹⁴ On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom. ¹⁵ Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova. ¹⁶ Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela. ¹⁷ On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni. ¹⁸ Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu. ¹⁹ Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu. ²⁰ Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja! ¹⁴⁸ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama! ² Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! ³ Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne! ⁴ Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! ⁵ Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše. ⁶ Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći. ⁷ Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani! ⁸ Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš! ⁹ Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi! ¹⁰ Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate! ¹¹ Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski! ¹² Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno: ¹³ nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje, ¹⁴ on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja! ¹⁴⁹ ¹ Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu! ² Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona! ³ Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave! ⁴ Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne! ⁵ Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih! ⁶ Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama ⁷ da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima; ⁸ da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene; ⁹ da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja! ¹⁵⁰ ¹ Aleluja! ² Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog! ³ Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove! ⁴ Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom! ⁵ Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja! ⁶

Proverbs

¹ ¹ Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog: ² da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi; ³ da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; ⁴ da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće; ⁵ kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli; ⁶ da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke. ⁷ Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku. ⁸ Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! ⁹ Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata. ¹⁰ Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; ¹¹ ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što; ¹² da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; ¹³ naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom; ¹⁴ bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu." ¹⁵ Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze. ¹⁶ Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv. ¹⁷ Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama. ¹⁸ A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu. ¹⁹ Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane. ²⁰ Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; ²¹ propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi: ²² "Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje? ²³ Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima. ²⁴ Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi. ²⁵ Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; ²⁶ zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba: ²⁷ kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. ²⁸ Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći. ²⁹ Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha ³⁰ niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. ³¹ Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. ³² Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne. ³³ A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla." ² ¹ Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, ² i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; ³ jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; ⁴ ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - ⁵ tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. ⁶ Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. ⁷ On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti. ⁸ Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika. ⁹ Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra, ¹⁰ jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu. ¹¹ Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati: ¹² da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka, ¹³ od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima; ¹⁴ koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće; ¹⁵ kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima; ¹⁶ da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima; ¹⁷ koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga ¹⁸ jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima. ¹⁹ Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života. ²⁰ Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih! ²¹ Jer samo će pravedni nastavati zemlju i bezazleni će ostati na njoj. ²² A opake će zbrisati sa zemlje i bogohulnike iščupati iz nje. ³ ¹ Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi, ² jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo. ³ Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga. ⁴ Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima. ⁵ Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. ⁶ Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze. ⁷ Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla. ⁸ To će biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima. ⁹ Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. ¹⁰ I tvoje će žitnice biti prepune i tvoje će se kace prelijevati novim vinom. ¹¹ Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov ukor. ¹² Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli. ¹³ Blago čovjeku koji je stekao mudrost i čovjeku koji je zadobio razboritost. ¹⁴ Jer bolje je steći nju nego steći srebro, i veći je dobitak ona i od zlata. ¹⁵ Skupocjenija je od bisera, i što je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu; ¹⁶ dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i čast. ¹⁷ Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja. ¹⁸ Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži. ¹⁹ Jahve je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa; ²⁰ njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom. ²¹ Sine moj, ne gubi to iz očiju, sačuvaj razbor i oprez. ²² I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome. ²³ Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem i noga ti se neće spoticati. ²⁴ Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. ²⁵ Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. ²⁶ Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke. ²⁷ Ne uskrati dobročinstva potrebitim kad god to možeš učiniti. ²⁸ Ne reci svome bližnjemu: "Idi i dođi opet, sjutra ću ti dati", kad možeš već sada. ²⁹ Ne kuj zla svome bližnjemu dok on bez straha kod tebe boravi. ³⁰ Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije učinio nikakva zla. ³¹ Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute, ³² jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima. ³³ Jahvino je prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika. ³⁴ S podsmjevačima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost. ³⁵ Mudri će baštiniti čast, a bezumnici snositi sramotu. ⁴ ¹ Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost, ² jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka. ³ I ja sam bio sin u svoga oca i nježan jedinac u svoje matere; ⁴ i mene je on učio i govorio mi: "Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet ćeš. ⁵ Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta. ⁶ Ne ostavljaj je i čuvat će te; ljubi je i obranit će te. ⁷ Početak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost. ⁸ Veličaj je i uzvisit će te; donijet će ti čast kad je prigrliš. ⁹ Stavit će ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit će te krasnom krunom." ¹⁰ Poslušaj, sine moj, primi moje riječi i umnožit će se godine tvojeg života. ¹¹ Poučih te putu mudrosti, navratih te na prave staze; ¹² neće ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrčiš li, nećeš posrnuti. ¹³ Čvrsto se drži pouke, ne puštaj je, čuvaj je, jer ona ti je život. ¹⁴ Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca. ¹⁵ Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiđi ga. ¹⁶ Jer oni ne spavaju ako ne učine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore. ¹⁷ Jer jedu kruh opačine i piju vino nasilja. ¹⁸ A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana. ¹⁹ A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti. ²⁰ Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. ²¹ Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. ²² Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. ²³ A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. ²⁴ Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. ²⁵ Nek' tvoje oči gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav. ²⁶ Pazi na stazu kojom kročiš i neka ti svi putovi budu pouzdani. ²⁷ Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla. ⁵ ¹ Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti ² da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. ³ Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, ⁴ ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. ⁵ Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. ⁶ Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. ⁷ Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta. ⁸ Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće, ⁹ da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; ¹⁰ da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; ¹¹ da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti ¹² i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! ¹³ I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. ¹⁴ I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!" ¹⁵ Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca. ¹⁶ Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama? ¹⁷ Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te. ¹⁸ Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: ¹⁹ neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! ²⁰ TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra? ²¹ Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. ²² Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. ²³ Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti. ⁶ ¹ Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, ² vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta; ³ učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga. ⁴ Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama; ⁵ otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru. ⁶ Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: ⁷ on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, ⁸ ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. ⁹ A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? ¹⁰ Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak ¹¹ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik. ¹² Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima; ¹³ namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima; ¹⁴ prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe. ¹⁵ Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka. ¹⁶ Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: ¹⁷ ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, ¹⁸ srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, ¹⁹ lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom. ²⁰ Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. ²¹ Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; ²² da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. ²³ Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; ²⁴ da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke. ²⁵ Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, ²⁶ jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. ²⁷ Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali? ²⁸ Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? ²⁹ Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne. ³⁰ Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad: ³¹ uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje. ³² Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini. ³³ Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše. ³⁴ Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan; ³⁵ ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao. ⁷ ¹ Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. ² Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. ³ Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga; ⁴ reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom", ⁵ da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori. ⁶ Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku, ⁷ vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića: ⁸ prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući ⁹ u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina; ¹⁰ i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. ¹¹ Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati; ¹² bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; ¹³ i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica: ¹⁴ "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; ¹⁵ zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te. ¹⁶ Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim; ¹⁷ svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. ¹⁸ Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. ¹⁹ Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put; ²⁰ uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu." ²¹ Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama. ²² I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka ²³ dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati. ²⁴ Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta. ²⁵ Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. ²⁶ Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. ²⁷ U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti. ⁸ ¹ Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas? ² Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji, ³ kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče: ⁴ "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. ⁵ Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. ⁶ Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo. ⁷ Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska. ⁸ Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. ⁹ Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju. ¹⁰ Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata. ¹¹ Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom. ¹² Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja. ¹³ Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim. ¹⁴ Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost. ¹⁵ Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. ¹⁶ Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski. ¹⁷ Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže. ¹⁸ U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. ¹⁹ Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra. ²⁰ Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza, ²¹ da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice. ²² Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; ²³ oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. ²⁴ Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. ²⁵ Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. ²⁶ Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; ²⁷ kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. ²⁸ Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; ²⁹ kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, ³⁰ bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: ³¹ igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova. ³² Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove. ³³ Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti. ³⁴ Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. ³⁵ Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve. ³⁶ A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt." ⁹ ¹ Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova. ² Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. ³ Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: ⁴ "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori: ⁵ "Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. ⁶ Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti." ⁷ Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. ⁸ Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. ⁹ Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje. ¹⁰ Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog. ¹¹ "Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života. ¹² Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi." ¹³ Gospođa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa. ¹⁴ I sjedi na vratima svoje kuće na stolici, u gradskim visinama, ¹⁵ te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama: ¹⁶ "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori: ¹⁷ "Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh." ¹⁸ A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju. ¹⁰ ¹ Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj. ² Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti. ³ Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih. ⁴ Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje. ⁵ Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrče o žetvi, navlači sramotu. ⁶ Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje. ⁷ Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje. ⁸ Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada. ⁹ Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat će se. ¹⁰ Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada. ¹¹ Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje. ¹² Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške. ¹³ Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leđa nerazumna čovjeka. ¹⁴ Mudri kriju znanje, a luđakova su usta blizu propasti. ¹⁵ Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo. ¹⁶ Pravednik prirađuje za život, a opaki prirađuje za grijeh. ¹⁷ Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluđuje tko se na ukor ne osvrće. ¹⁸ Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je! ¹⁹ Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je. ²⁰ Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi. ²¹ Pravednikove su usne hrana mnogima, a luđaci umiru s ludosti svoje. ²² Gospodnji blagoslov obogaćuje i ne prati ga nikakva muka. ²³ Bezumniku je radost učiniti sramotno djelo, a razumnu čovjeku biti mudar. ²⁴ Čega se opaki boji, ono će ga stići, a pravednička se želja ispunjava. ²⁵ Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vječni. ²⁶ Kakav je ocat zubima i dim očima, takav je ljenivac onima koji ga šalju. ²⁷ Strah Gospodnji umnaža dane, a opakima se prekraćuju godine. ²⁸ Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno. ²⁹ Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji čine zlo. ³⁰ Pravednik se neće nikad pokolebati, a opakih će nestati s lica zemlje. ³¹ Pravednikova usta rađaju mudrošću, a opak jezik čupa se s korijenom. ³² Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloću. ¹¹ ¹ Lažna je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je. ² S ohološću dolazi sramota, a u smjernih je mudrost. ³ Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbožnike upropašćuje njihova opačina. ⁴ Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti. ⁵ Nedužnomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloće. ⁶ Poštene izbavlja pravda njihova, a bezbožnici se hvataju u svoju lakomost. ⁷ Kad zao čovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ruši se. ⁸ Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo. ⁹ Bezbožnik ustima ubija svoga bližnjega, a pravednici se izbavljaju znanjem. ¹⁰ Sa sreće pravedničke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga. ¹¹ Blagoslovom pravednika grad se diže, a ustima opakih razara se. ¹² Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok čovjek uman šuti. ¹³ Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se. ¹⁴ Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim savjetnicima. ¹⁵ Veoma zlo prolazi tko jamči za drugoga, a bez straha je tko mrzi na jamstvo. ¹⁶ Ljupka žena stječe slavu, a krepki muževi bogatstvo. ¹⁷ Dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini, a okrutnik muči vlastito tijelo. ¹⁸ Opak čovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu. ¹⁹ Tko je čvrst u pravednosti, ide u život, a tko za zlom trči, na smrt mu je. ²⁰ Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu životom savršeni. ²¹ Zaista, zao čovjek neće proći bez kazne, a rod će se pravednički izbaviti. ²² Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma. ²³ Pravednička je želja samo na sreću, a nada je opakih prolazna. ²⁴ Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. ²⁵ Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti. ²⁶ Tko ne da žita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji ga prodaje. ²⁷ Tko traži dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono će ga snaći. ²⁸ Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno lišće. ²⁹ Tko vlastitu kuću zapusti, vjetar žanje, a luđak je sluga mudromu. ³⁰ Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše. ³¹ Ako se pravedniku plaća na zemlji, još će se više opakomu i grešniku. ¹² ¹ Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je. ² Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu. ³ Zloćom se čovjek ne utvrđuje, a korijen se pravedniku ne pomiče. ⁴ Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima. ⁵ Pravedničke su misli pravične, spletke opakih prijevarne. ⁶ Riječi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova. ⁷ Opaki se ruše i nema ih više, a kuća pravednika ostaje. ⁸ Čovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem. ⁹ Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha. ¹⁰ Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno. ¹¹ Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trči za ništavilom, nerazuman je. ¹² Čežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda. ¹³ Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe. ¹⁴ Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se. ¹⁵ Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete. ¹⁶ Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu. ¹⁷ Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru. ¹⁸ Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje. ¹⁹ Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas. ²⁰ Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete. ²¹ Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju. ²² Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu. ²³ Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost. ²⁴ Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost. ²⁵ Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ veseli ga. ²⁶ Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put. ²⁷ Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je čovjeku blago dragocjeno. ²⁸ Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti. ¹³ ¹ Mudar sin sluša naputak očev, a podsmjevač ne sluša ukora. ² Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja. ³ Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je. ⁴ Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih. ⁵ Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mržnju i sramotu. ⁶ Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara. ⁷ Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo. ⁸ Otkup života bogatstvo je čovjeku; a siromah ne sluša opomene. ⁹ Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se. ¹⁰ Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet. ¹¹ Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko sabire pomalo, biva bogat. ¹² Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života. ¹³ Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva. ¹⁴ Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti. ¹⁵ Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je. ¹⁶ Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošću. ¹⁷ Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje. ¹⁸ Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doći će do časti. ¹⁹ Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla. ²⁰ Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak. ²¹ Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima. ²² Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku. ²³ Izobilje je hrane na krčevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde. ²⁴ Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje. ²⁵ Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu. ¹⁴ ¹ Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje. ² Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga. ³ U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. ⁴ Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove. ⁵ Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. ⁶ Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja. ⁷ Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje. ⁸ Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je. ⁹ Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. ¹⁰ Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi. ¹¹ Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti. ¹² Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. ¹³ I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga. ¹⁴ Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom. ¹⁵ Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj. ¹⁶ Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je. ¹⁷ Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi. ¹⁸ Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje. ¹⁹ Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. ²⁰ I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. ²¹ Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. ²² Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro? ²³ U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. ²⁴ Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost. ²⁵ Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. ²⁶ U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište. ²⁷ Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. ²⁸ Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. ²⁹ Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost. ³⁰ Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. ³¹ Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu. ³² Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište. ³³ U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže. ³⁴ Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. ³⁵ Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi. ¹⁵ ¹ Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu. ² Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost. ³ Oči su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre. ⁴ Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu. ⁵ Luđak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno čini. ⁶ U pravednikovoj je kući mnogo blaga, a opaki zarađuje propast svoju. ⁷ Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano. ⁸ Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika. ⁹ Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom. ¹⁰ Oštra kazna čeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet će tko mrzi ukor. ¹¹ I Šeol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih. ¹² Podsmjevač ne ljubi onog tko ga kori: on se ne druži s mudrima. ¹³ Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu. ¹⁴ Razumno srce traži znanje, a bezumnička se usta bave ludošću. ¹⁵ Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka. ¹⁶ Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir. ¹⁷ Bolji je obrok povrća gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja. ¹⁸ Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a ustrpljiv utišava raspru. ¹⁹ Put je ljenivčev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika. ²⁰ Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju. ²¹ Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman čovjek pravo hodi. ²² Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika. ²³ Čovjek se veseli odgovoru usta svojih, i riječ u pravo vrijeme - kako je ljupka! ²⁴ Razumnu čovjeku put života ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje. ²⁵ Jahve ruši kuću oholima, a postavlja među udovici. ²⁶ Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive riječi mile su mu. ²⁷ Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet će. ²⁸ Pravednikovo srce smišlja odgovor, a opakomu usta govore zlobom. ²⁹ Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih. ³⁰ Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oživi kosti. ³¹ Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva među mudracima. ³² Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stječe razboritost. ³³ Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost. ¹⁶ ¹ Čovjek snuje u srcu, a od Jahve je što će jezik odgovoriti. ² Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove. ³ Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti. ⁴ Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli. ⁵ Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne. ⁶ Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo. ⁷ Kad su Jahvi mili putovi čovječji, i neprijatelje njegove miri s njim. ⁸ Bolje je malo s pravednošću nego veliki dohoci s nepravdom. ⁹ Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove. ¹⁰ Proročanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neće ogriješiti. ¹¹ Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi. ¹² Mrsko je kraljevima počiniti opačinu, jer se pravdom utvrđuje prijestolje. ¹³ Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo. ¹⁴ Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži. ¹⁵ U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom. ¹⁶ Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro. ¹⁷ Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj. ¹⁸ Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. ¹⁹ Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima. ²⁰ Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu. ²¹ Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje. ²² Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost. ²³ Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava. ²⁴ Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima. ²⁵ Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti. ²⁶ Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova. ²⁷ Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni. ²⁸ Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje. ²⁹ Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rđav put. ³⁰ Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost. ³¹ Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti. ³² Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada. ³³ U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka. ¹⁷ ¹ Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke. ² Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu. ³ Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam. ⁴ Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku. ⁵ Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne. ⁶ Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. ⁷ Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive. ⁸ Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva. ⁹ Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje. ¹⁰ Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca. ¹¹ Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj. ¹² Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti. ¹³ Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg. ¹⁴ Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se! ¹⁵ Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi. ¹⁶ Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora! ¹⁷ Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje. ¹⁸ Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim. ¹⁹ Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast. ²⁰ Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću. ²¹ Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale. ²² Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti. ²³ Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici. ²⁴ Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje. ²⁵ Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj. ²⁶ Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike. ²⁷ Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha. ²⁸ I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne. ¹⁸ ¹ Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru. ² Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška. ³ Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom. ⁴ Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva. ⁵ Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu. ⁶ Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce. ⁷ Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu. ⁸ Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe. ⁹ Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa. ¹⁰ Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta. ¹¹ Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj. ¹² Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost. ¹³ Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu. ¹⁴ Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići? ¹⁵ Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje. ¹⁶ Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše. ¹⁷ Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga. ¹⁸ Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje. ¹⁹ Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi. ²⁰ Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih. ²¹ Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova. ²² Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve. ²³ Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš. ²⁴ Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata. ¹⁹ ¹ Bolji je siromah koji živi u nedužnosti nego čovjek opakih usana i k tomu bezuman. ² Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotiče se. ³ Ludost čovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu! ⁴ Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj ostavlja. ⁵ Lažljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, neće uteći. ⁶ Mnogi laskaju licu odličnikovu i svatko je prijatelj čovjeku darežljivu. ⁷ Na siromaha mrze sva braća njegova, još više se udaljuju od njega prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim riječima, ali ih ne nalazi! ⁸ Tko stječe razboritost, ljubi sebe, a tko čuva razum, nalazi sreću. ⁹ Lažljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, propada. ¹⁰ Ne dolikuje bezumnomu živjeti raskošno, a još manje sluzi vlast nad knezovima. ¹¹ Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu. ¹² Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju. ¹³ Nesreća je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano prokišnjavanje svađe su ženine. ¹⁴ Kuća se i bogatstvo baštine od otaca, a od Jahve je žena razumna. ¹⁵ Lijenost navlači čovjeku dubok san i nemarna duša gladuje. ¹⁶ Tko se drži zapovijedi, čuva život svoj, a tko ne pazi putove svoje, umire. ¹⁷ Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on će mu platiti dobročinstvo. ¹⁸ Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ. ¹⁹ Tko je jarostan, plaća globu, i kad ga štediš, samo uvećavaš njegov gnjev. ²⁰ Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar. ²¹ Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Jahve naumi, to i bude. ²² Dražest je čovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od lažljivca. ²³ Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi. ²⁴ Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi. ²⁵ Udari podsmjehivača, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit će znanje. ²⁶ Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku. ²⁷ Prestani, sine moj, slušati naputke koji odvode od riječi spoznaje! ²⁸ Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu. ²⁹ Pripravljene su kazne podsmjevačima i udarci za leđa bezumnika. ²⁰ ¹ Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se njima odaje neće steći mudrosti. ² Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, griješi protiv sebe samog. ³ Čast je čovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman počinje svađu. ⁴ Lijenčina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema. ⁵ Savjet je u srcu čovječjem voda duboka i razuman će je čovjek iscrpsti. ⁶ Mnogi se naziva dobrim čovjekom, ali tko će naći vjerna čovjeka? ⁷ Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovima njegovim poslije njega! ⁸ Kralj koji sjedi na stolici sudačkoj istražuje svako zlo svojim očima. ⁹ Tko može reći: "Očistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?" ¹⁰ Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako. ¹¹ I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo. ¹² I uho koje čuje i oko koje vidi, oboje je Jahve načinio. ¹³ Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvori oči svoje i nasitit ćeš se kruha. ¹⁴ "Loše, loše", govori kupac, a kad ode, hvali se dobrom kupovinom. ¹⁵ Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. ¹⁶ Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga; oplijeni njega umjesto tuđinca. ¹⁷ Sladak je čovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune pijeskom. ¹⁸ Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj! ¹⁹ Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene. ²⁰ Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine. ²¹ Od početka brzo stečeno imanje na koncu nije blagoslovljeno. ²² Nemoj govoriti: "Osvetit ću se za zlo"; čekaj Jahvu, i on će te spasiti. ²³ Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja. ²⁴ Od Jahve su koraci čovječji, i kako da čovjek razumije svoj put? ²⁵ Zamka je čovjeku nesmotreno reći: "Ovo je sveto", a poslije promišljati što je zavjetovao. ²⁶ Mudar kralj umije izlučiti opake i stavlja ih pod točkove. ²⁷ Svjetiljka je Gospodnja duh čovječji: ona istražuje sve do dna utrobe. ²⁸ Dobrota i vjernost čuvaju kralja, jer dobrotom utvrđuje prijestol svoj. ²⁹ Ljepota je mladićima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa. ³⁰ Krvave masnice očiste zlo i udarci pročiste odaje utrobe. ²¹ ¹ Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekućica; vodi ga kuda god hoće. ² Svaki je put čovjeku pravedan u vlastitim očima, a Jahve ispituje srca. ³ Da se vrši pravda i čini pravo, draže je Jahvi nego žrtva. ⁴ Ponosite oči i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh. ⁵ Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samo na siromaštvo. ⁶ Blago stečeno jezikom lažljivim nestalna je ispraznost onih koji traže smrt. ⁷ Opake će odnijeti nasilje njihovo jer ne žele činiti pravice. ⁸ Zapleten je put zločinca, a pravo je djelo čista čovjeka. ⁹ Bolje je živjeti pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom. ¹⁰ Duša opakoga želi zlo: u njega nema samilosti ni za bližnjega. ¹¹ Kad se podsmjevač kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke crpe znanje. ¹² Na kuću opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesreću. ¹³ Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam će vikati, ali ga neće nitko uslišati. ¹⁴ Potajan dar utišava srdžbu, a poklon ispod ruke i žestoku jarost. ¹⁵ Sud pravičan radost je pravedniku a užas zločincima. ¹⁶ Čovjek koji skreće s puta razbora počivat će u zboru mrtvačkom. ¹⁷ Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje, ne obogati se. ¹⁸ Opak čovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog. ¹⁹ Bolje je živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. ²⁰ Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih čovjek rasipa. ²¹ Tko teži za pravdom i dobrohotnošću, nalazi život i čast. ²² Mudrac nadvladava i grad pun ratnika i krši silu u koju su se uzdali. ²³ Tko čuva usta i jezik svoj, čuva sebe od nevolje. ²⁴ Drzovitom i oholici ime je "podsmjevač"; on sve radi s prekomjernom drskošću. ²⁵ Lijenčinu ubija želja njegova jer mu ruke bježe od posla. ²⁶ Opak po cio dan živo želi, a pravednik daje i ne škrtari. ²⁷ Mrska je žrtva opakih, osobito kad se požudno prinosi. ²⁸ Lažljiv svjedok propada, a čovjek koji sluša, opet će govoriti. ²⁹ Opaki pokazuju drsko lice, a poštenjak učvršćuje put svoj. ³⁰ Nema mudrosti i nema razuma i nema savjeta protiv Jahve. ³¹ Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu. ²² ¹ Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata. ² Bogataš se i siromah sreću: obojicu ih Jahve stvori. ³ Pametan čovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. ⁴ Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, čast i život. ⁵ Trnje i zamke su na putu varalici: tko čuva život svoj, daleko je od oboga. ⁶ Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega. ⁷ Bogataš vlada nad siromasima, a dužnik je sluga vjerovniku. ⁸ Tko sije nepravdu, žanje nesreću, i šiba njegova gnjeva udarit će njega samog. ⁹ Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu. ¹⁰ Otjeraj podsmjevača i prestat će svađe i nestat će nesloga i pogrda. ¹¹ Jahve ljubi čisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj. ¹² Pogled Jahvin čuva znanje, Jahve pomućuje riječi bezbožnika. ¹³ Lijenčina veli: "Lav je vani, nasred trga poginuo bih." ¹⁴ Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo. ¹⁵ Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega. ¹⁶ Tko tlači siromaha, taj mu koristi; tko daje bogatašu, samo mu šteti. ¹⁷ Riječi mudraca: Prigni uho svoje i čuj riječi moje i upravi svoje srce mojem znanju, ¹⁸ jer milina je ako ih čuvaš u nutrini svojoj, i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim. ¹⁹ Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upućujem danas i tebe. ²⁰ Napisah ti trideset što savjeta što pouka ²¹ da te poučim riječima istine, da uzmogneš pouzdanim riječima odgovoriti onomu tko te zapita. ²² Nemoj pljačkati siromaha zato što je siromah i ne gazi ubogoga na sudu. ²³ Jer će Jahve parbiti parbu njihovu i otet će život onima koji ga njima otimlju. ²⁴ Ne druži se sa srditim i ne idi s čovjekom jedljivim ²⁵ da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duši svojoj. ²⁶ Ne budi među onima koji daju ruku, koji jamče za dugove: ²⁷ ako nemaš čime nadoknaditi, zašto da ti oduzmu i postelju ispod tebe? ²⁸ Ne pomiči prastare međe koju su postavili oci tvoji. ²⁹ Jesi li vidio čovjeka vična poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima. ²³ ¹ Kad sjedneš blagovati s moćnikom. dobro pazi što je pred tobom; ² stavljaš nož sebi pod grlo ako si proždrljivac; ³ ne poželi slastica njegovih jer su jelo prijevarno. ⁴ Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli; ⁵ usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo. ⁶ Ne jedi jela zavidnikova, ne čezni za slasticama njegovim, ⁷ jer on je onakav kako u sebi misli: "Jedi i pij", veli ti, ali mu srce nije s tobom. ⁸ Zalogaj koji si pojeo izbljuvat ćeš, uzalud ćeš prosut' svoje ljupke riječi. ⁹ Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne riječi. ¹⁰ Ne pomiči prastare međe i ne prodiri u polje siročadi, ¹¹ jer je moćan njihov osvetnik: branit će njihovo pravo protiv tebe. ¹² Obrati pouci srce svoje i uho svoje riječima mudrim. ¹³ Ne uskraćuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neće umrijeti: ¹⁴ biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš. ¹⁵ Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim; ¹⁶ i kliče sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo. ¹⁷ Neka ti srce ne zavidi grešnicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem, ¹⁸ jer imat ćeš budućnost i tvoja nada neće propasti. ¹⁹ Slušaj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje. ²⁰ Ne druži se s vinopijama ni sa žderačima mesa, ²¹ jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblači u krpe. ²² Slušaj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari. ²³ Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor. ²⁴ Radovat će se otac pravednikov, i roditelj će se mudroga veseliti. ²⁵ Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. ²⁶ Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oči tvoje raduju putovi moji. ²⁷ Jer bludnica je jama duboka i tuđinka tijesan zdenac. ²⁸ Ona i vreba u zasjedi kao lupež i uvećava broj bezbožnika među ljudima. ²⁹ Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene oči? ³⁰ Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno. ³¹ Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, ³² a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica. ³³ Oči će ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti. ³⁴ I bit će ti kao da ležiš na pučini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola. ³⁵ "Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, još ću tražiti." ²⁴ ¹ Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima. ² Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu. ³ Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje, ⁴ i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim. ⁵ Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine. ⁶ Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika. ⁷ Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih! ⁸ Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli. ⁹ Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima. ¹⁰ Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga. ¹¹ Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište. ¹² Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima? ¹³ Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome. ¹⁴ Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti. ¹⁵ Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu; ¹⁶ jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći. ¹⁷ Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće, ¹⁸ da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega. ¹⁹ Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima, ²⁰ jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se. ²¹ Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga. ²² Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova. ²³ I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu. ²⁴ Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci; ²⁵ a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće. ²⁶ U usta ljubi tko odgovara pošteno. ²⁷ Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj. ²⁸ Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim? ²⁹ Ne reci: "Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!" ³⁰ Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka, ³¹ i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena. ³² Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: ³³ "Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, ³⁴ i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!" ²⁵ ¹ I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog. ² Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je. ³ Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko. ⁴ Ukloni trosku od srebra, i uspjet će posao zlataru. ⁵ Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit će se pravicom prijestol njegov. ⁶ Ne veličaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaško, ⁷ jer je bolje da ti se kaže: "Popni se gore" nego da te ponize pred odličnikom. ⁸ Što su ti oči vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što ćeš učiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj? ⁹ Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne, ¹⁰ da te ne izgrdi tko čuje i da ti se kleveta ne vrati. ¹¹ Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama. ¹² Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata. ¹³ Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara. ¹⁴ Tko se diči lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše. ¹⁵ Strpljivošću se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi. ¹⁶ Kad naiđeš na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao. ¹⁷ Rijetko zalazi u kuću bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te. ¹⁸ Čovjek koji svjedoči lažno na bližnjega svoga on je kao bojni malj i mač i oštra strijela. ¹⁹ Uzdanje u bezbožnika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava. ²⁰ Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu. ²¹ Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom. ²² Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu i Jahve će ti platiti. ²³ Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice. ²⁴ Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom. ²⁵ Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke. ²⁶ Kao zatrpan izvor i vrelo zamućeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim. ²⁷ Jesti mnogo meda nije dobro niti tražiti pretjerane časti. ²⁸ Grad razvaljen i bez zidova - takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom. ²⁶ ¹ Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju počasti bezumnomu. ² Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja. ³ Bič konju, uzda magarcu, a šiba leđima bezumnika. ⁴ Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak. ⁵ Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar. ⁶ Odsijeca noge sebi i gorčinu pije tko po bezumnom poruke šalje. ⁷ Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumničkim. ⁸ Kamen za praćku vezuje tko bezumnom iskazuje čast. ⁹ Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika. ¹⁰ Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika. ¹¹ Bezumnik se vraća svojoj ludosti kao što se pas vraća na svoju bljuvotinu. ¹² Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega! ¹³ Lijenčina veli: "Zvijer je na putu, i lav je na ulicama." ¹⁴ Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj. ¹⁵ Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima. ¹⁶ Lijenčina se čini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju. ¹⁷ Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tiče. ¹⁸ Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt, ¹⁹ takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: "Samo se našalih." ²⁰ Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa. ²¹ Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu. ²² Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe. ²³ Srebrna gleđa preko zemljana suđa: laskave usne i opako srce. ²⁴ Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru; ²⁵ ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila; ²⁶ ako himbom skriva mržnju, njegova će se opačina otkriti na zboru. ²⁷ Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje. ²⁸ Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju. ²⁷ ¹ Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti. ² Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne. ³ Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes. ⁴ Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko će odoljeti ljubomoru? ⁵ Bolji je javni ukor nego lažna ljubav. ⁶ Čestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi. ⁷ Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko. ⁸ Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je čovjek daleko od svojeg zavičaja. ⁹ Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu. ¹⁰ Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći; bolji je susjed blizu nego brat daleko. ¹¹ Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi. ¹² Pametan čovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. ¹³ Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuđinca. ¹⁴ Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu. ¹⁵ Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto. ¹⁶ Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje. ¹⁷ Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga. ¹⁸ Tko čuva smokvu, jede od njena ploda, i tko čuva svoga gospodara, poštiva se. ¹⁹ Kao što se u vodi različito odražava lice od lica, tako i u srcu čovjek od čovjeka. ²⁰ Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oči čovječje. ²¹ Taljika je za srebro i peć za zlato, a čovjek se poznaje po ustima koja ga hvale. ²² Da bezumnika stučeš tučkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova. ²³ Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima, ²⁴ jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena? ²⁵ Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko, ²⁶ tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja; ²⁷ tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kući svojoj i za prehranu sluškinjama svojim. ²⁸ ¹ Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav. ² Kad se u zemlji griješi, mnogi su joj knezovi, a s čovjekom razumnim i umnim uprava je postojana. ³ Čovjek opak koji tlači ubogoga - kiša je razorna poslije koje kruha nema. ⁴ Koji zapuštaju Zakon, veličaju opake, a koji se drže Zakona, protive im se. ⁵ Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji traže Jahvu, razumiju sve. ⁶ Bolji je siromah koji živi bezazleno nego bogataš koji kroči krivim putem. ⁷ Tko se drži Zakona, razuman je sin, a tko se druži s izbjeglicama, sramoti oca svoga. ⁸ Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima. ⁹ Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska. ¹⁰ Tko zavodi poštene na put zao, past će u jamu svoju, a pošteni će baštiniti sreću. ¹¹ Bogat se čovjek čini sebi mudrim, ali će ga razuman siromah raskrinkati. ¹² Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se dižu opaki, ljudi se kriju. ¹³ Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi. ¹⁴ Blago čovjeku uvijek bojaznu, jer čovjek okorjela srca zapada u nesreću. ¹⁵ Lav koji riče i gladan medvjed: takav je opak vladalac siromašnu narodu. ¹⁶ Nerazuman knez čini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo živi. ¹⁷ Onaj koga tišti krvna krivica, do groba bježi: ne zaustavljajte ga. ¹⁸ Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih. ¹⁹ Tko obrađuje svoju zemlju, nasitit će se kruha, a tko trči za tlapnjama, nasitit će se siromaštva. ²⁰ Čestit čovjek stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne. ²¹ Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha čovjek čini zlo. ²² Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga stići oskudica. ²³ Tko kori čovjeka, nalazi poslije veću milost nego onaj koji laska jezikom. ²⁴ Tko pljačka oca svoga i majku svoju i veli: "Nije grijeh", drug je razbojniku. ²⁵ Lakomac zameće svađu, a tko se uzda u Jahvu, uspjet će. ²⁶ Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko živi mudro. ²⁷ Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraća oči svoje, bit će proklet. ²⁸ Kad se dižu opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se množe pravednici. ²⁹ ¹ Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa. ² Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki. ³ Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak. ⁴ Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće. ⁵ Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim. ⁶ U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se. ⁷ Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju. ⁸ Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu. ⁹ Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema. ¹⁰ Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu. ¹¹ Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu. ¹² Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake. ¹³ Siromah se i gulikoža susreću: Jahve obojici prosvjetljuje oči. ¹⁴ Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto čvrst dovijeka. ¹⁵ Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju. ¹⁶ Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu. ¹⁷ Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj. ¹⁸ Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona! ¹⁹ Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća. ²⁰ Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on. ²¹ Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan. ²² Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a naprasit čovjek počini mnoge grijehe. ²³ Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti. ²⁴ Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva. ²⁵ Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje. ²⁶ Mnogi traže milost vladaočevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome. ²⁷ Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima. ³⁰ ¹ Riječi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proročanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala. ² Da, preglup sam da bih bio čovjek i nemam razbora čovječjeg. ³ Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih! ⁴ Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li? ⁵ Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. ⁶ Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim. ⁷ Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: ⁸ udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; ⁹ inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: "Tko je Jahve?" Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega. ¹⁰ Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati. ¹¹ Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje! ¹² Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran! ¹³ Izrod uznositih očiju koji visoko diže svoje trepavice! ¹⁴ Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima! ¹⁵ Pijavica ima dvije kćeri: "Daj! Daj!" Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: "Dosta!" ¹⁶ Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: "Dosta!" ¹⁷ Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi. ¹⁸ Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem: ¹⁹ put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci. ²⁰ Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: "Nisam sagriješila." ²¹ Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti: ²² od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti, ²³ od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu. ²⁴ Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca: ²⁵ mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu; ²⁶ jazavci, stvorovi bez moći, što u stijeni grade sebi stan; ²⁷ skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku; ²⁸ gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palače. ²⁹ Troje ima lijep korak, a četvero lijepo hodi: ³⁰ lav, junak među zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiče; ³¹ pijetao što se odvažno šeće među kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom. ³² Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta. ³³ Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteče krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor. ³¹ ¹ Riječ Lemuela, kralja Mase, kojima ga je učila majka njegova. ² Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih! ³ Ne daj snage svoje ženama ni putova svojih zatiračima kraljeva. ⁴ Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima piće opojno, ⁵ da u piću ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima. ⁶ Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši: ⁷ on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje. ⁸ Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju. ⁹ Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku. ¹⁰ Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. ¹¹ Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati. ¹² Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. ¹³ Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. ¹⁴ Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj. ¹⁵ Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim. ¹⁶ Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd. ¹⁷ Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama. ¹⁸ Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka. ¹⁹ Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. ²⁰ Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. ²¹ Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine. ²² Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom. ²³ Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim. ²⁴ Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu. ²⁵ Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem. ²⁶ Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku. ²⁷ Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice. ²⁸ Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je: ²⁹ "Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ." ³⁰ Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. ³¹ Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!

Ecclesiastes

¹ ¹ Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu. ² Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! ³ Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? ⁴ Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. ⁵ Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. ⁶ Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu. ⁷ Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok. ⁸ Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. ⁹ Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. ¹⁰ Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo. ¹¹ Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći. ¹² Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. ¹³ I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. ¹⁴ Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! ¹⁵ Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može. ¹⁶ Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje." ¹⁷ Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. ¹⁸ Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli. ² ¹ Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost! ² O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Čemu valja?" ³ Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života. ⁴ Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde; ⁵ uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake. ⁶ Načinih jezera da plodna sadišta natapam. ⁷ Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. ⁸ Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. ⁹ I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. ¹⁰ I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. ¹¹ A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. ¹² Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno. ¹³ I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame. ¹⁴ Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali također znam da obojicu stiže ista kob. ¹⁵ Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!" ¹⁶ Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. ¹⁷ Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. ¹⁸ Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. ¹⁹ Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. ²⁰ I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. ²¹ Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. ²² Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? ²³ Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. ²⁴ Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. ²⁵ Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. ²⁶ Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja. ³ ¹ Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. ² Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. ³ Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. ⁴ Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. ⁵ Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. ⁶ Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja. ⁷ Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. ⁸ Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. ⁹ Koja je posleniku korist od njegovih napora? ¹⁰ Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim. ¹¹ Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja. ¹² Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. ¹³ I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. ¹⁴ I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje. ¹⁵ Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. ¹⁶ Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac. ¹⁷ Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin." ¹⁸ Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." ¹⁹ Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. ²⁰ I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. ²¹ Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? ²² Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega? ⁴ ¹ Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda. ² Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još žive. ³ A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se čine pod suncem. ⁴ Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja čovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja. ⁵ Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe. ⁶ Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje. ⁷ I još jednu opazih ispraznost pod suncem: ⁸ Čovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga. ⁹ Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud. ¹⁰ Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. ¹¹ Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati? ¹² I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo. ¹³ Bolji je mladić siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet. ¹⁴ Jer mladić može izići iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu. ¹⁵ Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladića, uz nastupnika koji ga naslijedi. ¹⁶ On stupa na čelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja. [ (Ecclesiastes 4:17) Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti - žrtva je valjanija nego prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine zlo. ] ⁵ ¹ Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi. ² San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi. ³ Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. ⁴ Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. ⁵ Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku? ⁶ Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga. ⁷ Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. ⁸ Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu. ⁹ Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. ¹⁰ Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda? ¹¹ Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati. ¹² I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku. ¹³ Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. ¹⁴ Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese. ¹⁵ I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio. ¹⁶ Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. ¹⁷ Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena. ¹⁸ Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. ¹⁹ Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli. ²⁰ ⁶ ¹ I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude. ² Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja. ³ I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; ⁴ jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno; ⁵ sunca čak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga. ⁶ Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto? ⁷ Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti. ⁸ Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima? ⁹ Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja. ¹⁰ Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe. ¹¹ Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku? ¹² Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem? ⁷ ¹ Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja. ² Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu! ³ Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno. ⁴ Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja. ⁵ Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka negoli slušati hvalospjev luđaka. ⁶ Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost. ⁷ Jer smijeh od mudraca čini luđaka i veselje kvari srce. ⁸ Bolji je svršetak stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost od oholosti. ⁹ Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka. ¹⁰ Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje. ¹¹ Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja. ¹² Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima. ¹³ Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio? ¹⁴ U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti. ¹⁵ Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti. ¹⁶ Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš? ¹⁷ Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena? ¹⁸ Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega. ¹⁹ Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika. ²⁰ Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio. ²¹ I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao; ²² a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao. ²³ Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva. ²⁴ Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronađe? ²⁵ I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje. ²⁶ Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj. ²⁷ Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik. ²⁸ I još sam tražio, ali bez uspjeha. Nađoh čovjeka - jednog od tisuću, a žene ne nađoh među svima nijedne. ²⁹ Otkrih ovo: Bog stvori čovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke. ⁸ ¹ Tko je kao mudrac? Tko još umije tumačiti stvari? Mudrost čovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namršteni lik. ² Zato velim: slušaj kraljevu zapovijed zbog Božje zakletve. ³ Ne nagli da je prekršiš: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer on čini kako mu odgovara. ⁴ Jer kraljeva je riječ najjača, i tko ga smije pitati: "Što činiš?" ⁵ Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud. ⁶ Jer postoji vrijeme i sud za sve, i čovjeka veoma tereti nedjelo njegovo ⁷ jer on ne zna što će biti; a tko mu može kazati kad će što biti? ⁸ Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opačina izbavlja onoga koji je čini. ⁹ Sve ovo vidjeh pazeći na sve što se čini pod suncem, kad čovjek vlada nad čovjekom na njegovu nesreću. ¹⁰ Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako činili. I to je ispraznost. ¹¹ Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo. ¹² I grešnik koji čini zlo i sto puta, dugo živi. Ja ipak znam da će biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje. ¹³ Ali opak čovjek neće biti sretan i neće produljivati svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga. ¹⁴ Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost. ¹⁵ Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem. ¹⁶ Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću. ¹⁷ Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista - nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna. ⁹ ¹ Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i čovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. ² Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve. ³ Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. ⁴ Jer onaj tko je među živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav. ⁵ Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. ⁶ Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem. ⁷ Zato s radošću jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo. ⁸ U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi. ⁹ Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. ¹⁰ I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš. ¹¹ Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za učene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže. ¹² Čovjek ne zna svoga časa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaćene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada. ¹³ Još vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se učini velikom: ¹⁴ Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve. ¹⁵ Ali se u njemu nađe čovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošću, a poslije se nitko nije sjećao toga čovjeka. ¹⁶ Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove riječi. ¹⁷ Blage se riječi mudraca bolje čuju nego vika zapovjednika nad luđacima. ¹⁸ Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra. ¹⁰ ¹ Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti. ² Mudrac kroči pravim putem, a luđak krivim. ³ Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud. ⁴ Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe. ⁵ Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca: ⁶ ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje. ⁷ Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge. ⁸ Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija. ⁹ Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati. ¹⁰ Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh. ¹¹ Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi. ¹² Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne. ¹³ On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem. ¹⁴ Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti? ¹⁵ Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad. ¹⁶ Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste. ¹⁷ Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju. ¹⁸ S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća. ¹⁹ Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve. ²⁰ Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati. ¹¹ ¹ Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena. ² Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju. ³ Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje. ⁴ Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje. ⁵ Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori. ⁶ Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek' ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro. ⁷ Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce. ⁸ Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći. ⁹ Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog. ¹⁰ Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa. ¹² ¹ I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: "Ne mile mi se." ² Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. ³ U dan kad zadrhte čuvari kuće i pognu se junaci, i dosađuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; ⁴ kad se zatvore ulična vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. ⁵ Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plot puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama. ⁶ Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru; ⁷ i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. ⁸ Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. ⁹ A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. ¹⁰ Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu. ¹¹ Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada. ¹² I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo. ¹³ Čujmo svemu završnu riječ: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek." ¹⁴ Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.

Song of Songs

¹ ¹ Salomonova Pjesma nad pjesmama ² Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina. ³ Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke. ⁴ Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube. ⁵ Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove. ⁶ Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala. ⁷ Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova. ⁸ Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba. ⁹ Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja. ¹⁰ Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama. ¹¹ Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim. ¹² - Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše. ¹³ Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva. ¹⁴ Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. ¹⁵ - Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica. ¹⁶ - Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša. ¹⁷ - Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi. ² ¹ - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu. ² - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama. ³ - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. ⁴ Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. ⁵ Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. ⁶ Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. ⁷ - Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! ⁸ Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke. ⁹ Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. ¹⁰ Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, ¹¹ jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. ¹² Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. ¹³ Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi. ¹⁴ Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno." ¹⁵ Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu. ¹⁶ Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima. ¹⁷ Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru. ³ ¹ Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. ² Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla. ³ Sretoše me čuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?" ⁴ Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. ⁵ Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! ⁶ Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih? ⁷ Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu. ⁸ Svi su vični mačevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih. ⁹ Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga. ¹⁰ Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih. ¹¹ Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca. ⁴ ¹ Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead. ² Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. ³ Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. ⁴ Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački. ⁵ Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima. ⁶ Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana. ⁷ Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi. ⁸ Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih. ⁹ Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. ¹⁰ Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa. ¹¹ S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski. ¹² Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen. ¹³ Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: ¹⁴ nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima. ¹⁵ Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana. ¹⁶ Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu. ⁵ ¹ Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji! ² Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi." ³ "Svukla sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?" ⁴ Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. ⁵ Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz prste na ručku zavora. ⁶ Otvorih dragome svome, ali on se već bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao. ⁷ Sretoše me čuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli čuvari zidina. ⁸ Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, što ćete mu reći? Da sam bolna od ljubavi. ⁹ Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ? ¹⁰ Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama. ¹¹ Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana. ¹² Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. ¹³ Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče. ¹⁴ Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima. ¹⁵ Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. ¹⁶ Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske. ⁶ ¹ Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom? ² Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane. ³ Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase među ljiljanima. ⁴ Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama. ⁵ Odvrati oči svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada. ⁶ Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. ⁷ Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. ⁸ Ima šezdeset kraljica, osamdeset inoča, a djevojaka ni broja se ne zna. ⁹ Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom, a kraljice i inoče hvale su joj izrekle. ¹⁰ Tko je ova koja dolazi kao što zora sviće, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama? ¹¹ Siđoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji. ¹² Ne znam kako, tek želja moja pope me na kola naroda mog kneževskog. ¹³ ⁷ ¹ Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što ćete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora? ² Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. ³ Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima. ⁴ Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina. ⁵ Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku. ⁶ Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. ⁷ Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama! ⁸ Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. ⁹ Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. ¹⁰ Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih. ¹¹ Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. ¹² Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima. ¹³ Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju. [ (Song of Solomon 7:14) Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj! ] ⁸ ¹ O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao. ² Povela bih te i uvela u kuću majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. ³ Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. ⁴ Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela! ⁵ Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja. ⁶ Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. ⁷ Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe. ⁸ Imamo malu sestru koja još nema grudi, što ćemo činiti sa svojom sestrom kad bude riječ o njoj? ⁹ Ako bude poput zida, sagradit ćemo na njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit ćemo ih cedrovim daskama. ¹⁰ Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u očima njegovim kao ona što nađe smirenje. ¹¹ Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je čuvarima i svaki mora donijeti za urod tisuću srebrnjaka. ¹² Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuća, a dvjesta onima što čuvaju plodove. ¹³ O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja čujem! ¹⁴ Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenče na gorama mirisnim!

Isaiah

¹ ¹ Viđenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. ² Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoše. ³ Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." ⁴ Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa. ⁵ TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; ⁶ od pete do glave nidje zdrava mjesta, već ozljede, modrice, otvorene rane, ni očišćene, ni povijene, ni uljem ublažene. ⁷ Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oči haraju tuđinci - pustoš k'o kad propade Sodoma. ⁸ Kći sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. ⁹ Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slični. ¹⁰ Čujte riječ Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski! ¹¹ "Što će mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. ¹² Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? ¹³ Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlađaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opačine. ¹⁴ Mlađake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu! ¹⁵ Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, ¹⁶ operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! ¹⁷ Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite." ¹⁸ "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. ¹⁹ Htjednete l' me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. ²⁰ U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač." Tako usta Jahvina govorahu. ²¹ Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bješe puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. ²² Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. ²³ Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraćuju, udovička parnica ne stiže k njima. ²⁴ Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima! ²⁵ Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku očistim, da iz tebe uklonim olovo! ²⁶ Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u početku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrđom vjernosti." ²⁷ Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove. ²⁸ Otpadnici i grešnici skršit će se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut će. ²⁹ Da, stidjet ćete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet ćete zbog gajeva u kojima sad uživate. ³⁰ Jer, bit ćete poput hrasta osušena lišća i poput gaja u kojem vode nema. ³¹ Junak će biti kučina, a iskra djelo njegovo, zajedno će izgorjeti, a nikoga da ugasi. ² ¹ Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: ² Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, ³ nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Jahvina." ⁴ On će biti sudac narodima, mnogim će sudit' plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat' mača protiv naroda nit' se više učit' ratovanju. ⁵ Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! ⁶ Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vračeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuđincima. ⁷ Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. ⁸ Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi načiniše prsti. ⁹ Smrtnik će se poviti, čovjek sniziti; ne praštaj im. ¹⁰ Uđi među pećine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ¹¹ Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve će se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. ¹² Da, bit će to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; ¹³ protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih; ¹⁴ protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih; ¹⁵ protiv svake visoke tvrđe i svih tvrdih zidina; ¹⁶ protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih. ¹⁷ Oholost ljudska skršit će se i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini - u dan onaj, ¹⁸ i kumiri će netragom nestati. ¹⁹ Uđite u rupe među pećinama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ²⁰ U dan onaj: bacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja, ²¹ kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ²² Čuvajte se, dakle, čovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi? ³ ¹ Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi, ² junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika, ³ savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem. ⁴ "A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju." ⁵ Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika ⁶ te svatko brata hvata u očinskoj kući: "Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!" ⁷ A on će se, u dan onaj, braniti: "Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara." ⁸ Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove. ⁹ Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. ¹⁰ Kažite: "Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih! ¹¹ Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih." ¹² Deran tlači narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš. ¹³ Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim, ¹⁴ Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu. ¹⁵ S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?" - riječ je Jahve, Gospoda nad Vojskama. ¹⁶ I reče Jahve: "Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? ¹⁷ Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu." ¹⁸ U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, ¹⁹ naušnice, narukvice i koprene, ²⁰ poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese, ²¹ prstenje i nosne prstenove, ²² skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, ²³ zrcala i košuljice, povezače i rupce. ²⁴ Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig. ²⁵ Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu. ²⁶ Vrata će tvoja kukat' i tugovati, na zemlji ćeš sjedit' napuštena. ⁴ ¹ I sedam će se žena jagmiti za jednoga čovjeka - u dan onaj: "Svoj ćemo kruh jesti," reći će, "i u halje se svoje oblačiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu." ² U onaj će dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu. ³ Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat će se "sveti" i bit će upisani da u Jeruzalemu žive. ⁴ Kad Gospod spere ljagu kćeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje, ⁵ sazdat će Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noću sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava će biti zaklon ⁶ i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utočište od pljuska i oluje. ⁵ ¹ Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. ² Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu. ³ Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ' mene i vinograda mojega. ⁴ Što još mogoh učiniti za svoj vinograd a da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? ⁵ No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. ⁶ U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime. ⁷ Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja. ⁸ Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. ⁹ Na uši moje reče Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge će kuće opustjeti, velike i lijepe, bit će bez žitelja. ¹⁰ Deset rali vinograda dat će samo bačvicu, mjera sjemena dat će samo mjericu." ¹¹ Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni. ¹² Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. ¹³ Stoga će u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odličnici njegovi od gladi će umirati, puk njegov od žeđi će gorjeti. ¹⁴ Da, Podzemlje će razvaliti ždrijelo, razjapit će ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odličnici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem! ¹⁵ Smrtnik će nikom poniknuti, ponizit' se čovjek, oborit će se pogled silnih. ¹⁶ Jahve nad Vojskama uzvisit će se sudom, i Bog će sveti otkrit' svetost svoju. ¹⁷ Jaganjci će pasti kao na pašnjacima, a jarci će brstiti po ruševinama bogataškim. ¹⁸ Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem - ¹⁹ onima što govore: "Neka pohiti, neka poteče s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!" ²⁰ Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! ²¹ Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom! ²² Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih pića; ²³ onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraćuju pravdu! ²⁴ Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako će korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše riječ Sveca Izraelova. ²⁵ Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeće po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveđer podignuta. ²⁶ On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. ²⁷ U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obući ne driješi remena. ²⁸ Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su točkovi bojnih mu kola. ²⁹ Rika mu je k'o u lava i riče k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne. ³⁰ U dan onaj režat će na njega k'o što more buči. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblačna. ⁶ ¹ One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. ² Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. ³ I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" ⁴ Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. ⁵ Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" ⁶ Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; ⁷ dotače se njome mojih usta i reče: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." ⁸ Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!" ⁹ On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.' ¹⁰ Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." ¹¹ Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuće ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, ¹² dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit će zemlju, ¹³ i ostane li u njoj još desetina, i ona će biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme." ⁷ ¹ U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti. ² Tada dojaviše domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra. ³ I Jahve reče Izaiji: "Iziđi pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. ⁴ Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina, ⁵ jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.' ⁶ Pođimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova. ⁷ Ovako govori Jahve Gospod: 'To se neće zbiti: toga biti neće! ⁸ [8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; ⁹ Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neće više biti narod. [9b] Ako se na me ne oslonite, održat' se nećete!" ¹⁰ Jahve opet progovori Ahazu i reče mu: ¹¹ "Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina." ¹² Ali Ahaz odgovori: "Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu." ¹³ Tada reče Izaija: "Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! ¹⁴ Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! ¹⁵ Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat' zlo i birati dobro. ¹⁶ Jer prije nego dječak nauči odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet će zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva. ¹⁷ Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuće oca tvojega dovest će Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga. ¹⁸ U dan onaj zazviždat će Jahve muhama na ušću egipatskih rijeka i pčelama u zemlji asirskoj ¹⁹ da dođu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima. ²⁰ U dan onaj Gospod će obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza. ²¹ U dan onaj svatko će hraniti po kravu i dvije ovce ²² i od obilja mlijeka koje će mu dati hranit će se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit će se koji god u zemlji preostanu. ²³ U dan onaj gdje god bijaše tisuću čokota, vrijednih tisuću srebrnika, izrast će drač i trnje. ²⁴ Onamo će polaziti sa strijelom i lukom, jer sva će zemlja u drač i trnje zarasti. ²⁵ A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više neće ići, strašeći se trnja i drača: onuda će goveda pasti i gaziti ovce." ⁸ ¹ Reče Jahve: "Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen." ² Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina. ³ Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, ⁴ jer prije no što dijete počne tepati 'tata' i 'mama', nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije." ⁵ I opet mi reče Jahve: ⁶ "Jer narod ovaj odbacuje mirne tekućice Šiloaha, a dršće pred Rasonom i pred sinom Remalijinim, ⁷ navest će Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona će izići iz rukava svoga, preliti se preko svih obala; ⁸ provalit će u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila će svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele." ⁹ Udružite se samo, narodi, al' bit ćete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni, pašite se, bit ćete smrvljeni! ¹⁰ Kujte naum - bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog! ¹¹ Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: ¹² "Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha. ¹³ Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme. ¹⁴ On će vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima. ¹⁵ Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti." ¹⁶ Pohrani ovo svjedočanstvo, zapečati ovu objavu među učenicima svojim: ¹⁷ Čekat ću Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam. ¹⁸ Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj. ¹⁹ Reknu li vam: "Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! - ²⁰ Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati. ²¹ Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu, ²² pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali će se tama raspršiti, [ (Isaiah 8:23) jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba. ] [ (Isaiah 8:24) U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku. ] ⁹ ¹ Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. ² Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen. ³ Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski. ⁴ Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana. ⁵ Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. ⁶ Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. ⁷ Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela. ⁸ Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: ⁹ "Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi." ¹⁰ Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove: ¹¹ Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. ¹² Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama. ¹³ Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. ¹⁴ Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep. ¹⁵ Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su. ¹⁶ Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. ¹⁷ Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu. ¹⁸ Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda. ¹⁹ [19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije: ²⁰ Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. ²¹ ¹⁰ ¹ Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske; ² koji uskraćuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljačkaju sirote! ³ Što ćete činiti u dan kazne kad izdaleka propast dođe? Kom ćete se za pomoć uteći, gdje ostaviti blago svoje ⁴ da se ne morate među roblje pognuti, pasti među poklanima? Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. ⁵ Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! ⁶ Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici. ⁷ Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, već u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda. ⁸ Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi? ⁹ Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask? ¹⁰ Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije, ¹¹ kao što učinih sa Samarijom i kumirima njenim, neću li učiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?" ¹² I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju. ¹³ Jer reče: "Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. ¹⁴ Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče." ¹⁵ Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije; ¹⁶ Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. ¹⁷ Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit' i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu. ¹⁸ I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k'o bolesnik što se trne; ¹⁹ ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati. ²⁰ U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuće Jakovljeve neće se više oslanjati na onoga koji ih bije, već će se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova. ²¹ Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome. ²² Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo će se Ostatak njegov vratiti. Određeno je uništenje, pravda se prelila, ²³ Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat će, kako odredi, svu zemlju. ²⁴ Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuče, kad štap diže na tebe. ²⁵ Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj će prestati, moja će ih jarost uništiti." ²⁶ Na nj će Jahve nad Vojskama bičem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap će dići nad more k'o na putu egipatskom. ²⁷ U onaj dan: s leđa će ti breme pasti i jaram njegov s vrata će ti nestat'. ²⁸ Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže. ²⁹ Prelaze klance, u Gebi im je noćište; Rama dršće, Gibea Šaulova bježi. ³⁰ Viči iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote! ³¹ Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski. ³² Još danas zaustavit će se u Nobu, rukom prijeti gori Kćeri sionske, Brijegu jeruzalemskom. ³³ Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posječeni, ponajviši sniženi. ³⁴ Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon. ¹¹ ¹ Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. ² Na njemu će duh Jahvin počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. ³ Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, ⁴ već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. ⁵ On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. ⁶ Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. ⁷ Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. ⁸ Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. ⁹ Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. ¹⁰ U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno. ¹¹ U dan onaj: Jahve će drugi put ruku pružiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one što ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuša i Elama, iz Šineara, Hamata i s morskih otoka. ¹² Podignut će stijeg narodima, sabrat će Izraelu prognanike i skupiti Judi raspršene sa sva četiri kraja zemlje. ¹³ Ljubomor će nestat' Efrajimov, bit će istrijebljeni dušmani Judini; Efrajim neće više zavidjeti Judi, a Juda neće biti neprijatelj Efrajimu. ¹⁴ Filistejcima na zapadu za vrat će sjesti, zajedno će plijeniti sinove Istoka; ruku će svoju pružit' na Edom i Moab, bit će im pokorni sinovi Amonovi. ¹⁵ Jahve će isušit' zaljev mora egipatskog, zamahnut će rukom protiv Eufrata; snagom daha razbit će ga na sedam potoka da se u obući može prelaziti: ¹⁶ i bit će cesta Ostatku njegova naroda, koji preživio bude iz Asira, kao što bijaše Izraelcima kad iziđoše iz zemlje egipatske. ¹² ¹ Reći ćeš u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utješi! ² Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje. ³ I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. ⁴ Reći ćete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! ⁵ Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! ⁶ Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov! ¹³ ¹ Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov. ² Na goletnu brdu dignite zastavu, vičite im iz sveg grla. Mašite rukom neka dođu na vrata kneževska. ³ Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave veličanstvo moje. ⁴ Čuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Čuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda. ⁵ Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruđa gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju. ⁶ Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoćnog. ⁷ I sve ruke stog' malakšu ... Svako ljudsko srce klone, ⁸ strava ih je obrvala, trudovi boli već ih spopadaju i grče se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena. ⁹ Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. ¹⁰ Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti. ¹¹ Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika. ¹² Rjeđi će biti čovjek neg' žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog. ¹³ Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. ¹⁴ I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko će se vratit' svom narodu, svatko će u zemlju svoju pobjeći. ¹⁵ Koga stignu, probost će ga: koga uhvate, mačem će sasjeći; ¹⁶ pred očima smrskat će im dojenčad, opljačkati kuće, silovati žene. ¹⁷ Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato. ¹⁸ Svi će mladići biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neće se smilovati, nad djecom im se oko neće sažaliti. ¹⁹ Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit će k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. ²⁰ Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit' će pastiri ondje počivati. ²¹ Počivat će ondje zvijeri pustinjske, sove će im napuniti kuće, nojevi će ondje stanovati, jarci plesati. ²² Hijene će zavijati iz njegovih palača, a čaglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neće produžiti. ¹⁴ ¹ Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu. ² Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima. ³ U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, ⁴ zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja? ⁵ Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko ⁶ što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneć' ih nemilice. ⁷ Počiva, miruje sva zemlja kličući od radosti. ⁸ Nad tobom se raduju čempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeći!" ⁹ Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te dočeka kada dođeš. U tvoju čast ono budi sjene, sve zemaljske mogućnike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda. ¹⁰ Svi ti oni progovaraju: "I ti si skršen k'o i mi, nama si sličan postao. ¹¹ Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač. ¹² Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? ¹³ U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. ¹⁴ Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.' ¹⁵ A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!" ¹⁶ Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, ¹⁷ koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?" ¹⁸ Kraljevi naroda svi u časti počivaju, svaki u svojoj grobnici. ¹⁹ A ti si iz groba izbačen kao smeće odvratno, pokriven poklanima, mačem probodenima, koji su na ploče grobne pobacani k'o strvina zgažena! ²⁰ Nećeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neće spominjati pleme zlikovačko. ²¹ Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta! ²² Ustat ću na njih - riječ je Jahve nad Vojskama - i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod - riječ je Jahvina. ²³ Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom - riječ je Jahve nad Vojskama. ²⁴ Zakleo se Jahve nad Vojskama: "Što zamislih, zbit će se, što naumih, izvršit će se! ²⁵ Skršit ću Asur u svojoj zemlji, zgazit ću ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih će spasti, spast će im s pleća breme njegovo." ²⁶ Takva je odluka stvorena protiv čitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda! ²⁷ A kad Jahve nad Vojskama odluči, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati? ²⁸ One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo: ²⁹ Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer će iz korijena zmijinjeg izaći ljutica što će izleći zmaja krilatoga. ³⁰ Ubogi će pasti na mojim pašnjacima i u pouzdanju počivati siromasi; glađu ću pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane. ³¹ Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i čete njegove ne napušta nitko! ³² Što će se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštićeni siromasi njegova naroda." ¹⁵ ¹ Proroštvo o Moabu. Obnoć opustošen, šaptom pade Ar Moab! Obnoć opustošen, šaptom pade Kir Moab! ² Uspinju se u hram dibonski, na uzvišice da plaču; nad Nebom i nad Medebom Moab nariče! Sve su glave ostrižene, a sve brade obrijane; ³ na ulicama oblače vreće, na njegovim krovovima leleču! Na njegovim trgovima svi nariču i suze prolijevaju. ⁴ Jauču Hešbon i Eleala, do Jahasa jauk se čuje. Zato dršću bokovi Moabu, strepi duša njegova; ⁵ srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući; putem horonajimskim razliježe se jauk nad propašću. ⁶ Da! Vode nimrimske postadoše pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila više nema. ⁷ Zato stečevinu koju stekoše i ono što prištedješe nose preko Potoka vrba. ⁸ Da! Jauk se razliježe po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima. ⁹ Da! Vode dimonske krvi su pune, i još jednu nesreću dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preživjele u zemlji. ¹⁶ ¹ Šaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kćeri sionske. ² Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit će kćeri moapske na arnonskim gazovima. ³ Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noć razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca. ⁴ Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skonča tlačitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetač iščezne iz zemlje, ⁵ učvrstit će se prijesto u blagosti i na njemu će vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu čini. ⁶ Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. ⁷ Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauču, za kolačima grožđanim iz Kir Heresa jauču posve slomljeni. ⁸ Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišće su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora. ⁹ Zato plačem za trsjem sibmanskim kao što plače Jazer, suzama te ja zalijevam, Hešbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se začu; ¹⁰ nestade iz voćnjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne kliče se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje. ¹¹ Zato utroba moja za Moabom poput harfe dršće, a grudi mi za Kir Herešom. ¹² Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolazeći u svetište da se moli: ništa postići neće. ¹³ Ovo je riječ koju nekoć reče Jahve protiv Moaba. ¹⁴ A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamničke, slava će Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit će maleno, slabo i nemoćno." ¹⁷ ¹ Proroštvo o Damasku. Gle, prestat će Damask biti gradom i postat će hrpom ruševina; ² njegovi gradići, dovijek napušteni, bit će pašnjak stadima; ležat će u njima i nitko ih neće tjerati. ³ Izgubit će Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit će se što i slavi sinova Izraelovih - riječ je Jahve nad Vojskama. ⁴ U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva, spast će salo tijela njegova. ⁵ Bit će k'o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini - ⁶ ostat će samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, četiri ili pet na granama drveta - riječ je Jahve, Boga Izraelova. ⁷ U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu. ⁸ Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove. ⁹ U onaj će dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet će, ¹⁰ jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog' i sadiš ljupke biljke i strane presađuješ mladice; ¹¹ u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizlječive. ¹² Jao, buka naroda mnogobrojnih; buče kao što buči more; šum naroda koji šume k'o što šumore silne vode. ¹³ Šume narodi kao što silne vode šumore, al' kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o prašina u vihoru. ¹⁴ Navečer eto straha; prije svanuća više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljačkaju. ¹⁸ ¹ Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških, ² tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u čamcima rogoznim. Idite, brze skoroteče, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaču, čija je zemlja rijekama izbrazdana. ³ Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte. ⁴ Jer ovako mi govori Jahve: "Mirno ću gledati s mjesta svojega, k'o prozirna žega podnevna, k'o rosan oblak za vrućine žetvene. ⁵ Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, nožima će posjeći mladice, povezati, ukloniti grane. ⁶ Svi će biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice će na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati." ⁷ U ono će vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevački, čija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion. ¹⁹ ¹ Proroštvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi. Dršću pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce Egipćana. ² Podbost ću Egipćane protiv Egipćana, i brat će se s bratom svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s kraljevstvom. ³ Egiptu se pamet muti, ja sprečavam njegove naume; oni traže idole i vrače, opsjenare i gatare. ⁴ Egipćane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu, kralj silovit njima će vladati - riječ je Jahve nad Vojskama. ⁵ Nestat će vode iz mora, presahnut će i presušiti Rijeka, ⁶ zaudarat će prokopi, spast će rukavci Rijeke egipatske i presušiti. Uvenut će trska i sita, ⁷ sva zelen pokraj Nila; usahnut će na Nilu svi usjevi, propast će, raspršit' se, iščeznuti. ⁸ Tužit će ribari, kukat će svi što u Nil udicu bacaju; jadikovat će oni što u vodi mrežu razapinju. ⁹ Postidjet će se lanari, grebenari i tkači bijela tkanja. ¹⁰ Snuždit će se tkalci, rastužiti radnici. ¹¹ Pravi su luđaci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo svjetuju; kako se usuđujete reći faraonu: "Učenik sam mudraca, učenik drevnih kraljeva?" ¹² TÓa gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane što je Jahve nad Vojskama nakanio s Egiptom. ¹³ Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. ¹⁴ U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu činu da tetura k'o pijanac kada bljuje. ¹⁵ U Egiptu više ne može uspjeti ništa od onog što čine glava i rep, palma i sita. ¹⁶ U onaj će dan Egipćani postati kao žene, drhtat će i strepiti od zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom će zamahnuti na njih. ¹⁷ Zemlja će Judina biti na užas Egiptu; kad god je se sjeti, strah će ga obuzeti zbog onoga što je Jahve nad Vojskama protiv njega naumio. ¹⁸ U onaj će se dan u zemlji egipatskoj pet gradova što govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan će se od njih zvati Ir Hahres. ¹⁹ U onaj će dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posvećen Jahvi blizu granice njegove. ²⁰ To će Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedočanstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlačitelja, on će im poslati spasitelja i vođu da ih izbavi. ²¹ I objavit će se Jahve Egipćanima, i u onaj će dan Egipćani spoznati Jahvu; služit će mu žrtvama i prinosima, zavjetovat će se i izvršavati zavjete. ²² Jahve će teško udariti Egipćane, ali će ih iscijeliti; obratit će se oni Jahvi i on će ih uslišiti i iscijeliti. ²³ U onaj će dan ići cesta od Egipta do Asirije. Asirci će dolaziti u Egipat, a Egipćani u Asiriju. Egipat i Asirija služit će Jahvi. ²⁴ U onaj će dan Izrael, treći s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje. ²⁵ Jahve nad Vojskama blagoslovit će ga: "Nek' je blagoslovljen", reći će, "moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i baština moja Izrael." ²⁰ ¹ U godini kad je vrhovni vojskovođa, koga bijaše poslao Sargon, kralj asirski, došao u Ašdod, napao ga i zauzeo, ² u to vrijeme reče Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: "Hajde, skini kostrijet s bokova i obuću izuj s nogu." On to učini te iđaše gol i bos. ³ Tada reče Jahve: "Kao što je sluga moj Izaija tri godine išao gol i bos kao znak i znamenje Egiptu i Kušu, ⁴ tako će kralj asirski odvesti sužnje iz Egipta i izgnanike iz Kuša, mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta. ⁵ Zbunit će se tad i posramiti zbog Kuša, svoje uzdanice, i Egipta, svojega ponosa. ⁶ I reći će u onaj dan stanovnici ovog primorja: 'Eto, to je uzdanica naša kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga. A kako da se mi spasimo?'" ²¹ ¹ Proroštvo primorskoj pustinji. Kao što vihori, hujeći nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna ² - otkri mi se u strašnom viđenju - tako pljačkaš pljačka, pustošnik pustoši. "Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajčit ću sve jauke." ³ Zato bedra moja probadaju grčevi; bolovi me spopadaju k'o trudovi porodilju; od smućenosti ogluših, od straha obnevidjeh. ⁴ Srce mi dršće, groza me obuze, sumrak za kojim čeznuh postade mi užas. ⁵ Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte, knezovi, mažite štit! ⁶ Jer Gospod mi ovako reče: "Idi, postavi stražara! Što vidi, nek' javi. ⁷ Vidi li konjanike, jahače udvojene, jahače na magarcima, jahače na devama, neka dobro pazi s pažnjom napetom!" ⁸ A stražar viknu: "Povazdan, Gospodaru, stojim na stražarnici, čitavu noć na straži prostojim." ⁹ I gle, dolaze konjanici, jahači udvojeni. Oni mi viknuše, oni rekoše: "Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše." ¹⁰ Omlaćeno žito, čedo gumna moga, što čuh od Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam! ¹¹ Proroštvo o Edomu. Viču mi iz Seira: "Stražaru, koje je doba noći? Stražaru, koje je doba noći?" ¹² Stražar odgovori: "Dolazi jutro, a zatim opet noć. Hoćete li pitati, pitajte, vratite se, dođite!" ¹³ Proroštvo o Arapima. U šikarama pustinjskim počivate, dedanske karavane. ¹⁴ Vodu iznesite pred žedne, stanovnici zemlje temske, iziđite s kruhom pred bjegunca. ¹⁵ Pred mačevima bježe oni, pred mačem trgnutim, pred lukom zapetim, pred bojem žestokim. ¹⁶ Da, ovako mi reče Gospod: "Još jedna godina, godina nadničarska, i nestat će sve slave Kedrove. ¹⁷ A od mnogobrojnih strijelaca među hrabrim sinovima Kedrovim malo će ih ostati." Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov. ²² ¹ Proroštvo o Dolini viđenja: Što ti je da uzlaziš sav na krovove, ² grade pun vreve, grade bučni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoše od mača, nit' u boju poginuše mrtvi tvoji; ³ glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše luka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko. ⁴ Zato velim: "Ostavite me, zaplakat ću gorko; nemojte me tješiti zbog uništenja naroda moga." ⁵ Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini viđenja zid se ruši, vapaj za pomoć diže se u goru. ⁶ Elam tobolac uzima, Aram konja jaše, a Kir štit otkriva. ⁷ Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stižu pred vrata. ⁸ Tako pada Judi zaštita. U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj kući. ⁹ Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka. ¹⁰ Prebrojiste kuće jeruzalemske, porušiste kuće da zid učvrstite. ¹¹ Između dva zida načiniste spremište za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog što davno sve smisli. ¹² Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaše vas u dan onaj da plačete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet. ¹³ A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti." ¹⁴ Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj neće vam se oprostiti", reče Jahve, Gospod nad Vojskama. ¹⁵ Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora, ¹⁶ koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca: 'Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?' ¹⁷ Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, ¹⁸ smotat će te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti ćeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!" ¹⁹ Lišit ću te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; ²⁰ i pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. ²¹ Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat', tvoju ću mu vlast predati u ruke te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. ²² Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. ²³ Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu; i postat će prijesto slave domu oca svojega. ²⁴ O njega će se vješati sva slava njegova doma očinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuđe, od zdjelica do ćupova. ²⁵ U onaj dan - riječ je Jahve nad Vojskama - izvući će se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit će se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit će se, jer je Jahve govorio. ²³ ¹ Proroštvo o Tiru. Kukajte, lađe taršiške, jer vaša je tvrđa razorena! Javljeno im je dok se iz kitimske vraćahu zemlje. ² Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici brodili morem po vodi velikoj. ³ Sjetva Nila, žetva Rijeke, bijaše njegovo bogatstvo. On bijaše sajmište narodima. ⁴ Stidi se, Sidone, jer more govori: "Ne hvataju me trudovi niti rađam, ne odgajam momaka nit' podižem djevojaka." ⁵ Uzdrhtat će Egipćani kad o Tiru vijest čuju. ⁶ Otplovite u Taršiš, kukajte, stanovnici primorja. ⁷ Je li to vaš grad veseli što postoji od davnih davnina i noge ga daleko nosile da se ondje naseli? ⁸ Tko li je to odlučio protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu knezovi a prekupci odličnici zemlje? ⁹ Jahve nad Vojskama odluči tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi sve odličnike zemlje. ¹⁰ Obrađuj zemlju, kćeri taršiška, tvoje luke više nema! ¹¹ Ruku svoju Gospod diže na more i kraljevstvima zadrma. Zapovjedi Jahve da se razore tvrđave kanaanske. ¹² Rekao je: "Nećeš više klikovati, okaljana djevice, kćeri sidonska!" Ustani i idi u Kitim; ni ondje nećeš imati mira. ¹³ Evo zemlje kitimske ... podižu se kule opsadne, razaraju utvrde, sve je ruševina. ¹⁴ Kukajte, brodovi taršiški, razorena je vaša tvrđava! ¹⁵ Dogodit će se, u onaj dan, da će Tir biti zaboravljen sedamdeset godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru će biti kao bludnici iz pjesme: ¹⁶ "Uzmi citaru i skići se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!" ¹⁷ Poslije sedamdeset godina pohodit će Jahve Tir. I grad će opet dobivati svoju plaću bludničku. Podavat će se bludu sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje. ¹⁸ Ali će njegova dobit i plaća biti posvećena Jahvi; neće se zgrtati ni čuvati, nego će njegova dobit biti za one koji prebivaju pred Jahvom da imaju hrane do sita i doličnu odjeću. ²⁴ ¹ Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene. ² Svećenik će biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o i sluškinja, prodavač k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac, vjerovnik k'o i dužnik. ³ Opustošena će biti zemlja, opljačkana sasvim, jer je Jahve odlučio. ⁴ Zemlja tuži, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada. ⁵ Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše. ⁶ Zato prokletstvo proždire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su sažgani žitelji zemljini i malo je ljudi preostalo. ⁷ Vino tuguje, loza vene, uzdišu svi što bijahu srca vesela. ⁸ Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara. ⁹ Ne pije se više vino uz pjesmu, ogrknu piće silovito. ¹⁰ Razoren je grad ništavila, zatvoren ulaz svim kućama. ¹¹ Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana. ¹² Tek pustoš ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata. ¹³ Jer tako se zbiva na zemlji, među narodima, kao kad se oberu masline il' paljetkuje grožđe nakon berbe. ¹⁴ Oni glas podižu, kliču od radosti; uznose s mora veličajnost Jahvinu. ¹⁵ I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga Izraelova. ¹⁶ S kraja zemlje čujemo pjesme: "Slava Pravedniku!" Ali ja kažem: "Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeriše, nevjerom se, vjerolomci, iznevjeriše." ¹⁷ Strava, jama, zamka tebi, žitelju zemlje: ¹⁸ tko pred glasom strave uteče u jamu će upasti; tko se iz jame izvuče zamka će ga uhvatit'. Da, otvorit će se ustave u visini i zatresti zemlji temelji. ¹⁹ Zemlja će se grozno razbiti, zemlja će se strašno raspući, zemlja će se silno uzdrmati, ²⁰ zemlja će zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko će joj otežati bezakonje njeno da će pasti i neće više ustati. ²¹ I dogodit će se u onaj dan: Jahve će kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske; ²² bit će sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni. ²³ Pocrvenjet će mjesec, postidjet se sunce, jer će kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava će mu sjati pred starješinama. ²⁵ ¹ Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, ² jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrđa neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće. ³ Zato te slavi narod snažan, grad moćnih plemena tebe se boji; ⁴ jer ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski; ⁵ kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednička. ⁶ I Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. ⁷ Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše ⁸ i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reče. ⁹ I reći će se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, ¹⁰ jer ruka Jahvina na ovoj gori počiva!" Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu; ¹¹ ondje on razmahuje rukama kao što ih razmahuje plivač kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih. ¹² Visoku tvrđu tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah ruši. ²⁶ ¹ U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa. ² Otvorite vrata! Nek' uđe narod pravedni koji čuva vjernost, ³ čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. ⁴ Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna; ⁵ on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, ⁶ te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih." ⁷ Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom. ⁸ Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. ⁹ Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga. ¹⁰ Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino. ¹¹ Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim. ¹² Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših. ¹³ Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo. ¹⁴ Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih! ¹⁵ Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje! ¹⁶ Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna. ¹⁷ Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. ¹⁸ Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodiše stanovnici svijeta. ¹⁹ Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati. ²⁰ Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe. ²¹ Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani. ²⁷ ¹ U onaj dan kaznit će Jahve mačem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit će zmaja morskoga. ² U onaj dan pjevajte mu, vinogradu vinorodnom: ³ Ja, Jahve, njega čuvam, svaki čas ga zalijevam, i da ga tko ne ošteti, danju i noću stražim. ⁴ Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i drač samo pojavi, protiv njega ustat ću u boj, svega ću ga sažgati! ⁵ Ili u moje nek' dođe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom! ⁶ Dolaze dani kad će se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti. ⁷ Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako ubi one koji njega ubiše? ⁸ Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka. ⁹ Tako će se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod oproštenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi žrtvenika kao što se u prah drobi krečno kamenje! Nek' se više ne dižu ašere i sunčani stupovi! ¹⁰ Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase - leži ondje, grmlje brsti. ¹¹ Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neće žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neće smilovati. ¹² Jahve će u dan onaj klasje vrijeći od Eufrata do Potoka egipatskog, i bit ćete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova. ¹³ U onaj dan zatrubit će velika trublja, i doći će izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit će se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu. ²⁸ ¹ Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni! ² Evo, od Gospoda jaki i moćni, kao pljusak s tučom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca. ³ Bit će izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih ⁴ i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit će kao rana smokva prije ljeta: čim je tko spazi, odmah je ubere. ⁵ U onaj dan Jahve nad Vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda - ⁶ duh pravde onome koji sjedi na stolici sudačkoj i srčanost onome koji odbija napad na vrata. ⁷ Oni posrću od vina, teturaju od žestoka pića: svećenici i proroci od žestoka pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se sudeći. ⁸ Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje čista mjesta nema! ⁹ "Koga on to uči mudrosti, koga on upućuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju? ¹⁰ Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam." ¹¹ Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit će se ovom narodu. ¹² On im reče: "Evo počinka, dajte umornom da otpočine! Evo odmora!" Ali ne htjedoše poslušati. ¹³ Zato će im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam", da hodeći padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate. ¹⁴ Stoga čujte riječ Jahvinu, vi podsmjevači, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu. ¹⁵ Vi velite: "Sklopismo savez sa smrću i s Podzemljem učinismo sporazum. Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište i od obmane skrovište." ¹⁶ Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti. ¹⁷ I uzet ću pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." I tuča će vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište; ¹⁸ propast će savez vaš sa smrću, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neće. Kada bič razorni prođe, satrt će vas; ¹⁹ kad god prođe, dohvatit će vas; prolazit će svako jutro, danju i noću. Samo će vas strah uputit u objavu. ²⁰ Prekratka će bit' postelja da se čovjek pruži, preuzak pokrivač da se umota. ²¹ Da, kao na gori Perasimu, Jahve će ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on će se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo čudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. ²² Podsmijevanja se okanite, da vas jače okovi ne stegnu; jer čuh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuđeno uništenje. ²³ Poslušajte i čujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu. ²⁴ Ore li orač svakog dana, brazdi, brana njivu svoju? ²⁵ A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i ječam, i napokon raž po rubovima? ²⁶ Bog ga njegov upućuje, on ga uči djelu pravom. ²⁷ Ne mlati se grahor cijepom, nećeš točkom po kuminu, već se grahor štapom mlati, a kumin se prutom lupa. ²⁸ A da li se žito tare? Ne, nećeš ga dovijeka mlatiti: po njem ćeš pognat kolski točak i konje, ali ga zdrobiti nećeš. ²⁹ I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošću velikog. ²⁹ ¹ Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David! Nek' se niže godina na godinu, nek' se izredaju blagdani, ² pa ću pritisnuti Ariel i nastat će jauk i lelek. Za mene ćeš biti Ariel, ³ opkolit ću te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe ću dići. ⁴ Oboren govorit ćeš sa zemlje, iz praha mucat' riječju prigušenom, glas će ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha ćeš šaptati besjedu. ⁵ Kao sitna prašina bit će mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka: ⁶ pohodit će te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire. ⁷ Bit će k'o san, utvara noćna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše. ⁸ Bit će kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako će se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske. ⁹ Stanite, skamenite se od čuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posrću, ali ne od silna pića. ¹⁰ Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce. ¹¹ Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: "De, čitaj to!" - on će odgovoriti: "Ne mogu jer je zapečaćena." ¹² A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: "Čitaj to!" - on će odvratiti: "Ne znam čitati." ¹³ Jahve reče: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje naučena ljudska uredba, ¹⁴ zato ću, evo, i dalje čudno postupati s ovim narodom - čudno i prečudno: i propast će mudrost njegovih mudraca, pomračit se umnost njegovih umnika." ¹⁵ Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?" ¹⁶ Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lončar, pa da djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on načinio"? Ili lonac da rekne lončaru: "On ne razumije ništa"? ¹⁷ Neće li se naskoro Libanon u voćnjak pretvoriti, a voćnjak izroditi u šumu? ¹⁸ I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti. ¹⁹ A siromasi će se opet radovati u Jahvi, najbjedniji će klicat' Svecu Izraelovu, ²⁰ jer neće više biti silnika, nestat će podsmjevača, istrijebit će se svi koji zlo snuju: ²¹ oni koji riječju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika. ²² Zato ovako govori Jahve, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Neće se odsad više stidjeti Jakov i više mu neće lice blijedjeti, ²³ jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje." Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. ²⁴ Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku. ³⁰ ¹ Teško sinovima odmetničkim! - riječ je Jahvina. Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju. ² Zaputiše se u Egipat, ne pitajući usta moja, da se uteku faraonovu zaklonu i da se zaštite u sjeni Egipta. ³ Zaklon faraonov bit će na sramotu, i na ruglo zaštita u sjeni Egipta. ⁴ Eno mu knezova već u Soanu, podanici stigoše u Hanes: ⁵ svi će se oni razočarati u narodu beskorisnom, neće im biti na pomoć ni na korist, već na sramotu i porugu. ⁶ Proroštvo o negepskim životinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji riču, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na leđima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom. ⁷ Jer prazna je i ništavna pomoć Egipta, zato ga i zovemo: Rahab - danguba. ⁸ Ded napiši na ploču i zapiši u knjigu da vremenima budućim svjedočanstvo ostane. ⁹ Ovo je narod odmetnički, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju Zakon Jahvin. ¹⁰ Vidovitima oni govore: "Okanite se viđenja!" a vidiocima: "Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! ¹¹ Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s očiju Sveca Izraelova!" ¹² Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: "Jer riječ ovu odbacujete, a uzdate se u opačinu i prijevaru i na njih se oslanjate, ¹³ grijeh će vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izbočene, koja prijeti rušenjem. ¹⁴ Da se sruši k'o što se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se među krhotinama ne nađe ni rbine, žerave da uzmeš s ognjišta il' zagrabiš vode iz studenca." ¹⁵ Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obraćenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste. ¹⁶ Rekoste: 'Ne! Pobjeći ćemo na konjima!' - i zato, bježat ćete! 'Na brzim ćemo konjima jahati!' - i zato, bit će brži vaši neprijatelji!" ¹⁷ Pobjeći će vas tisuća kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica, u bijeg ćete nagnut' dok vas ne preostane k'o kopljača na vrhu gore il' na brijegu zastava. ¹⁸ Al' Jahve čeka čas da vam se smiluje, i stog izglÄedÄa da vam milost iskaže, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega čekaju. ¹⁹ Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. ²⁰ Hranit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se više neće kriti tvoj Učitelj - oči će ti gledati Učitelja tvoga. ²¹ I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: "To je put, njime idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. ²² Smatrat ćeš nečistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit ćeš ih kao nečist i reći im: "Napolje!" ²³ A on će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pasti u onaj dan po prostranim pašnjacima. ²⁴ Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. ²⁵ I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit će potoka i rječica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. ²⁶ Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca. ²⁷ Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdrživ. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire. ²⁸ Dah mu je kao potok nabujali što do grla seže. On dolazi da prosije narode rešetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u čeljusti naroda. ²⁹ Tad će vam pjesma biti kao u noćima blagdanskim, kad su srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodočasti na Goru Jahvinu, k Stijeni Izraelovoj. ³⁰ Jahve će zagrmjet glasom veličajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene. ³¹ Od glasa Jahvina prepast će se Asur, šibom ošinut. ³² I kad god ga udari šiba kaznena, kojom će ga Jahve išibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje! ³³ Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomača visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega će spaliti. ³¹ ¹ Teško onima što slaze u Egipat po pomoć i nadu u konje polažu te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuć' s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tražeć'. ² Al' i on je mudar i navalit će zlo, i neće poreć' svojih prijetnja; on će ustat' na dom zlikovački i na pomoć zločinačku. ³ Egipćanin je čovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut će pomagač i past će onaj komu pomaže - svi će zajedno propasti. ⁴ Da, ovako mi reče Jahve: Kao što lav ili lavić nad plijenom reži, pa i kad se strči na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit' za njihovu graju mari - tako će Jahve nad Vojskama sići da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu. ⁵ Kao ptice što lepršaju krilima, Jahve nad Vojskama zaklanjat će Jeruzalem, zaklanjat' ga, izbaviti, poštedjet' ga i spasiti. ⁶ Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi. ⁷ Da, u onaj će dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne što ih rukama sebi za grijeh načiniste. ⁸ Asur neće pasti od mača ljudskoga: proždrijet će ga mač, ali ne čovječji. Od mača će bježat', al' će mu satnici pod tlaku pasti. ⁹ Užasnut, ostavit će svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje će bježat' zastave - riječ je Jahve, čiji je oganj na Sionu i čija je peć u Jeruzalemu. ³² ¹ Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi: ² svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. ³ Oči vidovitih neće više biti slijepe, uši onih što čuju slušat će pozorno; ⁴ srce nerazumnih shvaćat će mudrost, mucavci će govorit' okretno i razgovijetno; ⁵ pokvarenjaka neće više zvati plemenitim, varalicu neće više držat' odličnikom. ⁶ Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. ⁷ U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. ⁸ U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. ⁹ Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kćeri lakoumne, čujte mi besjedu. ¹⁰ Za godinu i nekoliko dana drhtat ćete, lakoumnice, jer jematve neće biti, plodovi se neće brati. ¹¹ Dršćite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite! ¹² Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda; ¹³ zbog njiva naroda mojega što rađaju trnjem i dračem; zbog svih kuća veselih, grada razigranog. ¹⁴ Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka - bit će radost divljim magarcima, paša stadima, ¹⁵ dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad će pustinja postat' voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit'. ¹⁶ U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku. ¹⁷ Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje. ¹⁸ Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima. ¹⁹ A šuma će biti oborena, grad će biti snižen. ²⁰ Blago vama: sijat ćete kraj svih voda, puštajući vola i magarca da slobodno idu! ³³ ¹ Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat' te kad prestaneš pljačkati. ² Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje. ³ Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci ⁴ i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca. ⁵ Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću. ⁶ Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. ⁷ Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaču gorko. ⁸ Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. ⁹ Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe. ¹⁰ "Sada ću ustati", veli Jahve, "sada ću se dići, sada uzvisiti. ¹¹ Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj. ¹² Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri. ¹³ Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!" ¹⁴ Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?" ¹⁵ Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo: ¹⁶ on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati. ¹⁷ Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat će zemlju nepreglednu. ¹⁸ Srce će ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiće? ¹⁹ Nećeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. ²⁰ Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida. ²¹ Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neće onud proći nijedna lađa s veslima niti će koji bojni brod projedriti. ²² Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on će nas spasiti. ²³ Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti će se naplijeniti plijena! ²⁴ I nijedan građanin neće reći: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti. ³⁴ ¹ Pristupite, puci, da čujete, pomno slušajte, narodi; čuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi! ² Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruči ih uništenju, pokolju ih predade. ³ Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteče, ⁴ raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se sviše kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi lišće smokovo. ⁵ Jer na nebu je opijeni mač moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh. ⁶ Mač Jahvin krvlju je opijen, omašćen pretilinom, krvlju janjećom i jarećom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj. ⁷ S njima će biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja će se njihovom napojiti krvlju, i prašina njihova omastit' pretilinom, ⁸ jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti. ⁹ Potoci se njegovi obrću u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja će mu postat smola goreća. ¹⁰ Ni noću ni danju ugasit' se neće, dim će joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta će ostati, za vjekove vjekova nitko neće prolaziti njome. ¹¹ Zaposjest će je jež i čaplja, sova i gavran prebivat će u njoj. Rastegnut će nad njom uže pustoši i visak praznine. ¹² Ondje će se nastaniti jarci, neće biti više plemića njezinih, ondje se više neće proglašavat' kraljevi, svi će joj knezovi biti uništeni. ¹³ Nići će trnje u njenim dvorcima, u tvrđavama kopriva i stričak, ona će biti jazbina čagljima, ležaj nojevima. ¹⁴ Ondje će se sretat divlje mačke s hijenama, jarci će dozivati jedan drugoga; ondje će se odmarati Lilit našav počivalište. ¹⁵ Ondje će se gnijezditi guja, odlagati jaja, ležat' na njima, u sjeni ih tvojoj izleći; onamo će slijetati jastrebovi jedan za drugim. ¹⁶ Istražujte u knjizi Jahvinoj i čitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše i duh njegov njih sakupi. ¹⁷ Jer on im je ždrijeb bacio i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri: dovijeka će je oni posjedovati, od koljena do koljena nju će obitavati. ³⁵ ¹ Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek' ljiljan procvjeta. ² Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. ³ Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! ⁴ Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!" ⁵ Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, ⁶ tad će hromi skakati k'o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, ⁷ sažgana će zemlja postat' jezero, a tlo žedno - izvori. U brlozima gdje ležahu čaglji izrast će rogoz i trska. ⁸ Bit će ondje čista cesta, a zvat će se Sveti put: nitko nečist njime neće proći, bezumnici njime neće lutati. ⁹ Ondje neće više biti lÓava, nit' će onud zvijer prolaziti, već će hodit' samo otkupljeni, ¹⁰ vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć' od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci. ³⁶ ¹ Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade sve utvrđene judejske gradove i osvoji ih. ² Tada pošalje asirski kralj iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. ³ K njemu iziđe upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. ⁴ Veliki im peharnik reče: "Kažite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: 'Kakvo je to uzdanje u koje se uzdaš? ⁵ Misliš li da su prazne riječi već i savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? ⁶ Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' ⁷ Možda ćete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom klanjajte!' ⁸ Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat ću ti dvije tisuće konja ako mogneš naći jahače za njih. ⁹ Kako ćeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali ti se uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanike! ¹⁰ Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'" ¹¹ Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama." ¹² Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?" ¹³ Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove riječi: "Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskoga! ¹⁴ Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. ¹⁵ Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreći: Jahve će nas sigurno izbaviti: ovaj grad neće pasti u ruke kralju asirskom. ¹⁶ Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca ¹⁷ dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda. ¹⁸ Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreći vam: Jahve će vas izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? ¹⁹ Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke? ²⁰ Koji su među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?'" ²¹ Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!" ²² Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopćiše mu riječi velikoga peharnika. ³⁷ ¹ Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. ² Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. ³ Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode. ⁴ Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'" ⁵ Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, ⁶ on im reče: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. ⁷ Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'" ⁸ Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša. ⁹ Dočuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: ¹⁰ "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja. ¹¹ Ti znaš što su kraljevi asirski učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? ¹² Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru? ¹³ Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" ¹⁴ Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. ¹⁵ I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: ¹⁶ "Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. ¹⁷ Prikloni uho, Jahve, i počuj! Otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga. ¹⁸ Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; ¹⁹ pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. ²⁰ Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!" ²¹ Tad Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.' ²² Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska. ²³ Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! ²⁴ Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti. ²⁵ Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. ²⁶ Čuješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline; ²⁷ stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim. ²⁸ Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš. ²⁹ Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provući kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit ću te putem kojim si došao! ³⁰ A znak nek' ti bude ovo: ove će se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. ³¹ Preživjeli iz kuće Judine, žilje će pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. ³² Jer će iz Jeruzalema izaći Ostatak. Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit' ljubomora Jahve nad Vojskama. ³³ Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. ³⁴ Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući - riječ je Jahvina. ³⁵ Grad ću ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." ³⁶ Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. ³⁷ Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. ³⁸ Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon. ³⁸ ¹ U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.'" ² Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: ³ "Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač. ⁴ Tada dođe riječ Jahvina Izaiji: ⁵ "Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Jahvin. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. ⁶ Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!'" ⁷ Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: ⁸ sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo. ⁹ Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti: ¹⁰ "Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otići. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta. ¹¹ Govorio sam: Vidjet više neću Jahve na zemlji živih, vidjet više neću nikoga od stanovnika ovog svijeta. ¹² Stan je moj razvrgnut, bačen daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do noći skončat ćeš me, ¹³ vičem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noći skončat ćeš me. ¹⁴ Poput laste ja pijučem, zapomažem kao golubica, uzgor mi se okreću oči, zauzmi se, jamči za me. ¹⁵ Kako ću mu govoriti i što ću mu reći? TÓa on je koji djeluje. Slavit ću te sva ljeta svoja, premda s gorčinom u duši. ¹⁶ Gospodine, za tebe živjet će srce moje i živjet će moj duh. Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život, ¹⁷ bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe. ¹⁸ Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju. ¹⁹ Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac naučava sinovima tvoju vjernost. ²⁰ U pomoć mi, Jahve priteci, i mi ćemo pjevati uz harfe sve dane svojega života pred Hramom Jahvinim." ²¹ Izaija naloži: "Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti." ²² Ezekija upita: "Po kojem ću znaku prepoznati da ću uzići u Dom Jahvin?" ³⁹ ¹ U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše čuo da se razbolio i ozdravio. ² Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ničega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. ³ Tada prorok Izaija dođe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." ⁴ Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ničega što im nisam pokazao." ⁵ Tad Izaija reče Ezekiji: "Čuj riječ Jahve nad Vojskama: ⁶ 'Evo dolaze dani kada će sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati,' kaže Jahve. ⁷ 'A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke će uzeti da budu uškopljeni dvorani babilonskoga kralja.'" ⁸ Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je riječ koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Bit će barem mira i sigurnosti za moga života." ⁴⁰ ¹ "Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. ² Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje." ³ Glas viče: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. ⁴ Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. ⁵ Otkrit će se tada Slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila." ⁶ Glas nalaže: "Viči!" Odgovorih: "Što da vičem?" - "Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. ⁷ Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava. ⁸ Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka." ⁹ Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" ¹⁰ Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. ¹¹ Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice. ¹² Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove? ¹³ Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? ¹⁴ S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti? ¹⁵ Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! ¹⁶ Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. ¹⁷ Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina. ¹⁸ S kime ćete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'? ¹⁹ Ljevač lijeva idol, zlatar ga pozlaćuje i lijeva od srebra lančiće. ²⁰ Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu načini kip nepomičan. ²¹ Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? ²² On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. ²³ On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske. ²⁴ Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese. ²⁵ "S kime ćete mene prispodobit', tko mi je ravan?" - kaže Svetac. ²⁶ Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. ²⁷ Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?" ²⁸ Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. ²⁹ Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. ³⁰ Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. ³¹ Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se. ⁴¹ ¹ Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu. ² "Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izručuje narode i kraljeve podlaže? Prah su pod mačem njegovim, k'o pljevu ih njegov luk raspršuje. ³ Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotiču. ⁴ Tko je to učinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ću ovaj isti s posljednjima!" ⁵ Otoci gledaju i strah ih obuzima, dršću krajevi zemaljski, oni se bliže i već su tu. ⁶ Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!" ⁷ Ljevač bodri zlatara, onaj koji gladi čekićem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i čavlima kip učvršćuje da se ne pomiče. ⁸ Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomče Abrahama, mojega ljubimca! ⁹ Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: "Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio." ¹⁰ Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom. ¹¹ Gle, postidjet će se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit će uništeni i propast će oni što se s tobom parbiše! ¹² Tražit ćeš svoje protivnike, ali ih nećeš naći. Bit će uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju. ¹³ Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: "Ne boj se, ja ti pomažem." ¹⁴ Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja - riječ je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. ¹⁵ Gle, činim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit ćeš i satirati brda, u prah ćeš pretvoriti bregove. ¹⁶ Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih raspršiti. A ti ćeš kliktati u Jahvi, dičit ćeš se Svecem Izraelovim. ¹⁷ Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neću. ¹⁸ U goleti bregova otvorit ću rijeke i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju. ¹⁹ Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu ću pošumiti čempresom, brijestom i šimširom zajedno. ²⁰ Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka Jahvina to učini, Svetac Izraelov stvori sve. ²¹ "Iznesite svoj spor, kaže Jahve, predočite dokaze, kaže kralj Jakovljev. ²² Nek' pristupe i nek' nam objave ono što će se zbiti. TÓa što su nam otkrili o onom što bijaše, što se ispunilo, da o tom mislimo? Il' objavite što će biti, da doznamo ono što dolazi. ²³ Otkrijte nam što će se poslije zbiti, i poznat ćemo da ste bogovi. Učinite nešto, dobro ili zlo, da se začudimo i prepadnemo zajedno. ²⁴ Ali vi niste ništa i djela su vam ništavna, gnusan je koji vas izabere." ²⁵ Podigoh ga sa sjevera da dođe, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao što po glini lončar gazi. ²⁶ Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da čuje riječi vaše. ²⁷ Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne. ²⁸ Gledao sam, ali ne bješe nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore. ²⁹ Svi zajedno ništa su, ništavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi. ⁴² ¹ Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. ² On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. ³ On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ⁴ ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. ⁵ Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. ⁶ Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, ⁷ da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. ⁸ Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. ⁹ Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. ¹⁰ Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! ¹¹ Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova! ¹² Nek' daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima! ¹³ Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja. ¹⁴ "Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem. ¹⁵ Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti. ¹⁶ Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti. ¹⁷ Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'" ¹⁸ Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! ¹⁹ Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? ²⁰ Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo! ²¹ Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi Zakon svoj. ²² A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!" ²³ Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak? ²⁴ Tko je pljačkašu izručio Jakova i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo slušali? ²⁵ Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze. ⁴³ ¹ Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! ² Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. ³ Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. ⁴ Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj. ⁵ Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka ću ti dovest' potomstvo i sabrat ću te sa zapada. ⁶ Reći ću sjeveru: 'Daj mi ga!' a jugu 'Ne zadržavaj ga!' Sinove mi dovedi izdaleka i kćeri moje s kraja zemlje, ⁷ sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i načinio." ⁸ Izvedi narod slijep, premda oči ima, i gluh, premda uši ima. ⁹ Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se čuje da se može reći: "Istina je!" ¹⁰ Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. ¹¹ Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. ¹² Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog ¹³ od vječnosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što učinim, tko izmijeniti može? ¹⁴ Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: "Radi vas poslah protiv Babilona, oborit ću prijevornice zatvorima i Kaldejci će udarit u kukanje. ¹⁵ Ja sam Jahve, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš!" ¹⁶ Ovako govori Jahve, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; ¹⁷ koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. ¹⁸ Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo. ¹⁹ Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. ²⁰ Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. ²¹ I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu! ²² Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! ²³ Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me častio žrtvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao ištući kada. ²⁴ Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi. ²⁵ A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem. ²⁶ Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš. ²⁷ Prvi je otac tvoj sagriješio, posrednici tvoji od mene se odmetnuli, ²⁸ knezovi su tvoji oskvrnuli Svetište. Tad izručih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela. ⁴⁴ ¹ Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. ² Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao. ³ Jer na žednu ću zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja. ⁴ Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice. ⁵ Jedan će reći: 'Ja sam Jahvin', drugi će se zvati imenom Jakovljevim. Treći će sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat će se imenom Izraelovim." ⁶ Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. ⁷ Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloži! Tko je od vječnosti otkrio što se zbilo? Nek' nam navijesti što će još doći! ⁸ Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!" ⁹ Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. ¹⁰ Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? ¹¹ Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom. ¹² Kovač ga izrađuje na živu ugljevlju, čekićem ga oblikuje, snažnom ga rukom obrađuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se. ¹³ Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. ¹⁴ Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. ¹⁵ Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. ¹⁶ Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." ¹⁷ Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog." ¹⁸ Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. ¹⁹ Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?" ²⁰ On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasti svog života i nikad neće reći: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?" ²¹ Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neću te zaboraviti! ²² Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio. ²³ Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošću, planine, i vi, šume, sa svim svojim drvećem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu! ²⁴ Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije. ²⁵ Ja osujećujem znamenja vrača, i čarobnjake u luđake promećem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraćam u bezumlje, ²⁶ ali potvrđujem riječ sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podižem. ²⁷ Ja govorim moru: 'Presahni! Presušujem ti rijeke.' ²⁸ Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on će sve želje moje ispuniti govoreći Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'" ⁴⁵ ¹ Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. ² Ja ću hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice. ³ Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov. ⁴ Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. ⁵ Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: ⁶ nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo." Ja sam Jahve i nema drugoga; ⁷ ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to. ⁸ Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve. ⁹ Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima! Kaže li glina lončaru: "Što radiš?" ili djelo njegovo: "Kljast si!" ¹⁰ Jao onom koji kaže ocu: "Što si rodio?" Ili ženi: "Što si na svijet dala?" ¹¹ Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: "Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate? ¹² Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim. ¹³ Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On će obnoviti moj Grad i sužnje moje vratiti bez otkupnine i naknade." Tako kaže Jahve nad Vojskama. ¹⁴ Ovako govori Jahve: "Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeći će tebi i tvoji će biti; za tobom će ići okovani, tebi će se klanjati i molit će ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.'" ¹⁵ Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj. ¹⁶ Postidjet će se i poniknut će svi zajedno, otići će u ruglu oni koji prave kipove. ¹⁷ A Jahve će vječnim spasenjem spasit' Izraela. Nećete se postidjeti i nećete poniknuti dovijeka. ¹⁸ Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje: "Ja sam Jahve i nema drugoga. ¹⁹ Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mračne zemlje. Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: 'Tražite me u pustoši.' Ja, Jahve, govorim pravo i naviještam čestito." ²⁰ "Saberite se i dođite, pristupite zajedno, svi preživjeli od naroda! Neznalice puke oni su što nose kip izrađen od drveta i mole boga koji ih spasit' ne može. ²¹ Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. ²² Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! ²³ Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati ²⁴ govoreći: 'Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!'" K njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su bjesnjeli. ²⁵ U Jahvi će pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo! ⁴⁶ ¹ Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara. ² Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze. ³ "Slušajte me, kućo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuće Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. ⁴ Do starosti vaše ja ću ostat' isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati. ⁵ S kime biste me usporedili i izjednačili, s kime prispodobili: komu da sam sličan? ⁶ Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga načini te pred njim padaju ničice i klanjaju se. ⁷ Dižu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne miče se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne spasava od nevolje njegove. ⁸ Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, ⁹ sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! ¹⁰ Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji. ¹¹ S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem čovjeka svog nauma. Rekao sam - ispunit ću, naumio sam - izvršit ću. ¹² Slušajte me, vi koji gubite srčanost i koji ste daleko od pobjede. ¹³ Primičem svoju pobjedu, nije više daleko, spasenje moje zakasniti neće. Na Sion ću spas staviti, u Izraela svoju slavu." ⁴⁷ ¹ Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kćeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kćeri kaldejska! Jer, neće te više zvati nježnom i tankoćutnom. ² Uzmi mlin i melji brašno! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prijeđi preko rijeke! ³ Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja pokaže! Ja ću se osvetiti, odvraćat' me nitko neće. ⁴ Otkupitelj naš, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže: ⁵ "Sjedi šutke, u mrak se povuci, kćeri kaldejska. Jer, neće te više zvati vladaricom kraljevstava. ⁶ Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. ⁷ Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom ću ostati.' Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako će se završiti. ⁸ A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!' ⁹ Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i množine tvojih zaklinjanja! ¹⁰ U zloću si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko drugi!' ¹¹ Zlo će te snaći - nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća - nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada - nećeš je predvidjeti. ¹² Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati? ¹³ Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći. ¹⁴ Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat' ni žerave da se tko ogrije, ni ognjišta da uza nj posjedne! ¹⁵ Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poći će svaki svojim putem, i nikog neće biti da te spasi." ⁴⁸ ¹ Čujte ovo, kućo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi. ² Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime. ³ Dogođaje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta i ja sam ih objavio, učinih brzo, i zbi se. ⁴ Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i čelo da ti je mjedeno. ⁵ Zato sam ti već onda navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: "Moj kip učini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!" ⁶ Čuo si i vidio sve to; zar ne priznaješ? A sada navijestit ću ti nešto novo, otajno, što još ne znaš; ⁷ ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa čuo, da ne bi rekao: "Znao sam." ⁸ Nisi o tome čuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da ćeš se iznevjeriti i da te od utrobe majčine zovu otpadnikom. ⁹ Radi imena svoga odgađah svoj gnjev, radi časti svoje susprezah se da te ne uništim. ¹⁰ Gle, pročistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje. ¹¹ Sebe radi činih tako, sebe radi! TÓa zar da se ime moje obeščasti? Slave svoje drugome ne dam! ¹² Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. ¹³ Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze. ¹⁴ Saberite se svi i čujte: tko je od njih to prorekao? "Onaj koga Jahve ljubi ispunit će volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim." ¹⁵ Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu. ¹⁶ Pristupite k meni i počujte ovo: "Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje." - "A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim." ¹⁷ Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: "Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići. ¹⁸ O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! ¹⁹ Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!" ²⁰ Izađite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kličući, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: "Jahve je otkupio slugu svoga Jakova! ²¹ Nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pećinu i potekla je voda." ²² "Nema mira opakima," kaže Jahve. ⁴⁹ ¹ Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. ² Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. ³ Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!" ⁴ A ja rekoh: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. ⁵ Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. ⁶ I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš." ⁷ Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silničkome: "Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao." ⁸ Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, ⁹ da kažeš zasužnjenima: 'Iziđite!' a onima koji su u tami: 'Dođite na svjetlo!' Oni će pasti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. ¹⁰ Neće više gladovat' i žeđati, neće ih mučiti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode. ¹¹ Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti." ¹² Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. ¹³ Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. ¹⁴ Sion reče: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi." ¹⁵ "Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. ¹⁶ Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima. ¹⁷ Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe. ¹⁸ Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga" - riječ je Jahvina - "svima ćeš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima ćeš se k'o nevjesta ukrasiti! ¹⁹ Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna će biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu. ²⁰ Opet će na tvoje uši reći sinovi kojih si bila lišena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.' ²¹ I ti ćeš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbačena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'" ²² Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit će ti u naručju sinove, nosit će ti kćeri na plećima. ²³ Kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat će ti se licem do zemlje i prah će lizat s tvojih nogu. I znat ćeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neće se posramiti." ²⁴ Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeć pobjedniku? ²⁵ Da, ovako govori Jahve: "Bit će oduzet sužanj junaku, pobjeći će plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja ću se sporiti, tvoju djecu ja ću izbaviti; ²⁶ tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit će se kao moštom. I znat će svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev." ⁵⁰ ¹ Ovako govori Jahve: "Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena. ² Zašto ne nađoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeđi ugibaju. ³ Nebesa oblačim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivač!" ⁴ Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. ⁵ Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. ⁶ Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. ⁷ Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti. ⁸ Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! ⁹ Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k'o haljina izlizati, moljac će ih razjesti. ¹⁰ "Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni. ¹¹ Ali svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiriste. Tako će vam moja učiniti ruka: ležat ćete u mukama. ⁵¹ ¹ Čujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni i jamu duboku iz koje ste izvađeni. ² Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umnožio." ³ Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim će odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva. ⁴ "Pomno me slušaj, puče moj, počujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima. ⁵ Brzo će stići pravda moja, moje će spasenje doći kao svjetlost. Moja će mišica suditi narodima. Mene očekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju. ⁶ K nebu oči podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim će se rasplinut' nebesa, zemlja će se k'o haljina istrošit', kao komarci nestat će joj žitelji. Ali će spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj neće biti kraja. ⁷ Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda! ⁸ Jer moljac će ih razjesti kao haljinu, crv će ih rastočiti kao vunu. Ali će pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena." ⁹ Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja? ¹⁰ Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put načinila da njime prolaze otkupljeni? ¹¹ Vratit će se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima doći će na Sion. Vječna će sreća biti nad glavama, pratit će ih klicanje i radost, nestat će tuge i jecaja. ¹² Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava? ¹³ Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlačiteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlačiteljeva? ¹⁴ Doskora će biti slobodan sužanj, neće umrijeti u jami, niti će mu kruha nedostajati. ¹⁵ Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buče, ime mi je Jahve nad Vojskama. ¹⁶ Svoje sam ti riječi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod moj!" ¹⁷ Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine čašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio. ¹⁸ Od svih sinova koje je rodio ne bješe nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bješe nikog da ga pridrži. ¹⁹ Ovo te dvoje pogodilo - tko da te požali? - pohara i rasap, glad i mač - tko da te utješi? ²⁰ Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mreži, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega. ²¹ Zato čuj ovo, bijedniče, pijan, ali ne od vina. ²² Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: "Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar gnjeva svojega: nećeš ga više piti. ²³ Stavit ću je u ruke tvojim tlačiteljima, onima koji su ti govorili: 'Prigni se da prijeđemo!' I ti si im leđa kao tlo podmetao, kao put za prolaznike. ⁵² ¹ Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer više neće k tebi ulaziti neobrezani i nečisti. ² Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog vrata, izgnana kćeri sionska." ³ Jest, ovako govori Jahve: "Bili ste prodani nizašto i bit ćete otkupljeni bez novaca." ⁴ Jest, ovako govori Gospod Jahve: "Moj je narod sišao nekoć u Egipat da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci nizašto potlačiše. ⁵ Ali sada, čemu sam ja ovdje - riječ je Jahvina - kad je moj narod bio bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - riječ je Jahvina - i bez prestanka se danomice ime moje huli. ⁶ Zato će narod moj poznati moje ime i shvatit će u onaj dan da sam ja koji govorim: 'Evo me!'" ⁷ Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta govoreć Sionu: "Bog tvoj kraljuje!" ⁸ Čuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi kliču od radosti, jer na svoje oči vide gdje se na Sion vraća Jahve. ⁹ Radujte se, kličite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utješio narod svoj i otkupio Jeruzalem. ¹⁰ Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega. ¹¹ Odlazite, odlazite, iziđite odatle, ne dotičite ništa nečisto! Iziđite iz njegove sredine! Očistite se, vi koji nosite posude Jahvine! ¹² Jer nećete izići u hitnji, niti ćete ići bježeći, jer će vam prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov! ¹³ Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti! ¹⁴ Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka - ¹⁵ tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć' ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu: ⁵³ ¹ "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" ² Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. ³ Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. ⁴ A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. ⁵ Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. ⁶ Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. ⁷ Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. ⁸ Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. ⁹ Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. ¹⁰ Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. ¹¹ Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. ¹² Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince. ⁵⁴ ¹ Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Jahve. ² Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti! ³ Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo zavladat' narodima i napučit će opustjele gradove. ⁴ Ne boj se, nećeš se postidjeti; na srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga. ⁵ Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. ⁶ Jest, k'o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj. ⁷ "Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u sućuti velikoj opet ću te prigrliti. ⁸ U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al' u ljubavi vječnoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj. ⁹ "Bit će mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit' ću ti prijetiti. ¹⁰ Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neće odmać' od tebe, nit' će se pokolebati moj Savez mira," kaže Jahve koji ti se smilovao. ¹¹ "O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna, gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. ¹² Od rubina dići ću ti kruništa, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja. ¹³ Svi će ti sinovi Jahvini biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje. ¹⁴ Na pravdi ćeš biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nemaš se čega bojati, odbaci strah jer ti se neće primaći. ¹⁵ Ako li te napadnu, neće doći od mene; tko se na te digne, zbog tebe će pasti. ¹⁶ Gle, ja sam stvorio kovača koji raspaljuje žeravu i vadi iz nje oružje da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uništava. ¹⁷ Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat ćeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene" - riječ je Jahvina. ⁵⁵ ¹ "O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! ² Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. ³ Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama Savez vječan, Savez milosti Davidu obećanih." ⁴ Evo, učinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. ⁵ Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ, i narod koji te ne zna dohrlit će k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio. ⁶ Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! ⁷ Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. ⁸ "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," riječ je Jahvina. ⁹ "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." ¹⁰ "Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, ¹¹ tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah." ¹² Da, s radošću ćete otići i u miru ćete biti vođeni. Gore će i brda klicati od radosti pred vama i sva će stabla u polju pljeskati. ¹³ Umjesto trnja rast će čempresi, umjesto koprive mirta će nicati. I bit će to Jahvi na slavu, kao znak vječan, neprolazan. ⁵⁶ ¹ Ovako govori Jahve: "Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost." ² Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela. ³ Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: "Jamačno će me Jahve odvojiti od svojega naroda." Neka uškopljenik ne govori: "Ja sam, evo, tek suho drvo." ⁴ Jer ovako govori Jahve: "S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome - ⁵ podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno. ⁶ A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, ⁷ njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode." ⁸ Riječ je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: "Sabrat ću ih još povrh onih koji su već sabrani." ⁹ Sve zvijeri poljske, dođite jesti, i sve vi, zvijeri šumske! ¹⁰ Svi su mu stražari slijepi, i ništa ne shvaćaju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati. ¹¹ Psi su to proždrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki svojim putem okreće, svaki za dobitkom svojim. ¹² "Dođite, donijet ću vina; napit ćemo se pića žestoka, i sutra će biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!" ⁵⁷ ¹ Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik ² da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju. ³ Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko! ⁴ S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo? ⁵ Vi koji se raspaljujete među hrašćem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujući djecu u dolinama i u rasjelinama stijena! ⁶ Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim? ⁷ Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu. ⁸ Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć' im mušku snagu. ⁹ S uljem za Molekom trčiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. ¹⁰ Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala. ¹¹ Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala. ¹² Ali ću objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neće koristiti. ¹³ Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju. ¹⁴ Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! ¹⁵ Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. ¹⁶ Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. ¹⁷ Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim ¹⁸ i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju - ¹⁹ stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja ću te izliječiti." ²⁰ Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću. ²¹ "Nema mira grešnicima!" govori Bog moj. ⁵⁸ ¹ Viči iz sveg grla, ne suspeži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. ² Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: ³ "Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. ⁴ Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! ⁵ Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? ⁶ Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; ⁷ podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. ⁸ Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. ⁹ Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, ¹⁰ dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, ¹¹ Jahve će te vodit' bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit' kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. ¹² I ti ćeš gradit' na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja. ¹³ Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja - ¹⁴ tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila. ⁵⁹ ¹ Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, ² nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. ³ Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. ⁴ Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje. ⁵ Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. ⁶ Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje. ⁷ Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima. ⁸ Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreće mira ne poznaje. ⁹ Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo. ¹⁰ Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez očiju. Spotičemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi. ¹¹ Svi mumljamo kao medvjedi i gučemo tužno kao golubovi. Očekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko. ¹² Jer mnogo je naših opačina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoče. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu; ¹³ pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnički, mrmljali u srcu riječi lažljive. ¹⁴ Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa. ¹⁵ Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljačkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice. ¹⁶ Vidje da nema čovjeka, začudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije. ¹⁷ Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošću kao plaštem. ¹⁸ Vratit će svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima. ¹⁹ Sa zapada vidjet će ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunčanog. Jer doći će kao uska rijeka koju goni dah Jahvin. ²⁰ Ali doći će Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, riječ je Jahvina. ²¹ "A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve. ⁶⁰ ¹ Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. ² A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. ³ K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. ⁴ Podigni oči, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kćeri ti nose u naručju. ⁵ Gledat ćeš tad i sjati radošću, igrat će srce i širit' se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi će pritjecati. ⁶ Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući. ⁷ Sva stada kedarska u tebi će se sabrati, ovnovi nebajotski bit će ti na službu. Penjat će se k'o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit ću Dom Slave svoje! ⁸ Tko su oni što lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim? ⁹ Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lađe su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi. ¹⁰ Zidine će tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit će ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah. ¹¹ Vrata će tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noću neće se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode. ¹² Jer propast će narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo služiti, i ti će se narodi sasvim zatrti. ¹³ K tebi će doći slava Libanona, čempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje će moje proslaviti! ¹⁴ K tebi će, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlačitelja, pred noge ti padat' koji te prezirahu. Nazivat će te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova. ¹⁵ Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, učinit ću te vječnim ponosom, radošću od koljena do koljena. ¹⁶ Ti ćeš sisati mlijeko naroda, sisat ćeš grudi kraljeva. I znat ćeš da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj. ¹⁷ Mjesto mjedi, donijet ću zlato; mjesto željeza, donijet ću srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, željezo. Za glavara tvoga postavit ću Mir, Pravdu za vladara. ¹⁸ Više se neće slušat' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pustošenju i razaranju na tvojem području. Zidine ćeš svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata. ¹⁹ Neće ti više sunce biti svjetlost danju nit' će ti svijetlit' mjesečina, nego će Jahve biti tvoje vječno svjetlo i tvoj će Bog biti tvoj sjaj. ²⁰ Sunce tvoje neće više zalaziti nit' će ti mjesec pomrčati, jer će Jahve biti tvoje vječno svjetlo, i okončat će se dani tvoje žalosti. ²¹ Svi u tvom narodu bit će pravednici i posjedovat će zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio. ²² Od najmanjega postat će tisuća, od neznatnoga moćan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo ću vrijeme izvršiti. ⁶¹ ¹ Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; ² da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu ³ i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu. ⁴ Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja. ⁵ Tuđinci će doći da vam stada pasu, stranci će vam biti ratari i vinogradari. ⁶ A vas će zvati "Svećenici Jahvini", nazivat će vas "Službenici Boga našega". Uživat ćete bogatstva naroda, blagom se njihovim dičiti. ⁷ Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato će u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova će biti radost vječita. ⁸ Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno ću ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni. ⁹ Slavno će im biti sjeme među pucima i potomstvo među narodima. Tko god ih vidi, prepoznat će da su sjeme što ga Jahve blagoslovi. ¹⁰ Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. ¹¹ Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. ⁶² ¹ Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja. ² I puci će vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Jahvina. ³ U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. ⁴ Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja će tvoja imat' supruga. ⁵ Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati. ⁶ Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noću ne smiju zašutjeti. O, vi koji podsjećate Jahvu, vama nema počinka! ⁷ I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne učini. ⁸ Zakle se Gospod desnicom i mišicom svojom snažnom: "Neću više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Neće više tuđinci piti tvoga vina o kojem si teško radio. ⁹ Neka ga jedu oni koji su ga želi i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni što su ga trgali u predvorju mojega Svetišta!" ¹⁰ Prođite, prođite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima! ¹¹ Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kćeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega! ¹² Oni će se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe će zvati 'Traženi' - 'Grad neostavljeni'." ⁶³ ¹ Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veličanstveno odjenut pun snage korača? - Ja sam to koji naučavam pravdu, velik kad spasavam! ² - Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? ³ - U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju. ⁴ Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja. ⁵ Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika! Začudih se, al' ne bješe potpore. Tada mi je moja mišica pomogla i moja me srdžba poduprla. ⁶ U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom! ⁷ Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. ⁸ Reče: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. ⁹ Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. ¹⁰ Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio. ¹¹ Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? ¹² Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno; ¹³ koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? ¹⁴ Poput stoke što silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao. ¹⁵ Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuće tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, sućuti nam svoje ne ustegni, ¹⁶ jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek. ¹⁷ Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemenÄa što su tvoja baština! ¹⁸ Zašto bezbožnici gaze tvoje Svetište, a neprijatelji naši blate tvoju svetinju? ¹⁹ Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose. O, da razdreš nebesa i siđeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi, ⁶⁴ ¹ kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! ² Čineć' djela strahotna, neočekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom! ³ Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega. ⁴ Pomažeš onima što pravdu čine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. ⁵ Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišće otpadosmo i opačine naše k'o vjetar nas odnose. ⁶ Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. ⁷ Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih. ⁸ Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj! ⁹ Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. ¹⁰ Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljačkane. ¹¹ Zar ćeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar ćeš šutjet' i ponižavati nas odveć žestoko? ¹² ⁶⁵ ¹ Potražiše me koji ne pitahu za me, nađoše me koji me ne tražahu; rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne prizivaše ime moje. ² Svagda sam pružao ruku narodu odmetničkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim, ³ narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kad prinose na opekama, ⁴ na grobovima stanuju i noće na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, meću u zdjele jela nečista. ⁵ I još govore: "Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim." Oni su mi dim u nosu, oganj što gori povazdan. ⁶ Evo, sve je napisano preda mnom: neću ušutjet' dok im ne platim, dok im ne platim u njedra, ⁷ za bezakonja vaša i vaših otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su prinosili kad na gorama i pogrđivali me na brežuljcima - izmjerit ću im u krilo plaću za djela prijašnja. ⁸ Ovako govori Jahve: "Kao što o soku u grozdu vele: 'Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!' tako ću učiniti i ja radi slugu svojih, neću sve uništiti. ⁹ Izvest ću iz Jakova potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih; baštinit će ih odabranici moji, i moje će se sluge ondje naseliti. ¹⁰ Šaron će postati pašnjak ovcama, a nizina akorska počivalište govedima - narodu mojem koji mene traži. ¹¹ A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate, ¹² za mač sam vas odredio - past ćete ničice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabirali ste što mi nije po volji." ¹³ Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. ¹⁴ Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene! ¹⁵ Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on će zvati drugim imenom. ¹⁶ Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene. ¹⁷ Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti. ¹⁸ Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. ¹⁹ I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja. ²⁰ U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlađi će umrijet' kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim će se smatrati. ²¹ Gradit će kuće i stanovat' u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. ²² Neće se više graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit će k'o vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih. ²³ Neće se zalud mučiti i neće rađati za smrt preranu, jer će oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih. ²⁴ Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvat'; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti. ²⁵ Vuk i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu k'o govedo; al' će se zmija prahom hraniti. Nitko neće činiti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj" - govori Jahve. ⁶⁶ ¹ Ovako govori Jahve: "Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuću da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? ² TÓa sve je moja ruka načinila i sve je moje" - riječ je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće. ³ Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali časte i kipove. Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove, ⁴ tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su činili što je zlo u očima mojim, izabrali ono što mi nije po volji." ⁵ Poslušajte riječ Jahvinu, vi koji od njegove riječi dršćete. "Govore braća vaša koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se proslavi Jahve, pa da radost vašu vidimo.' Ali oni će biti postiđeni." ⁶ Čuj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvraća svojim neprijateljima. ⁷ Prije neg' bolove oćutje, eto je rodila. Prije neg' trudove osjeti, porodi dječaka. ⁸ Tko je takvo što čuo, tko je takvo što vidio? Može li se zemlja u jednom danu napučiti? Može li se narod odjednom roditi? A tek što je osjetila trudove, Sionka rodi sinove! ⁹ "Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?" - govori Jahve. "Zar bih ja, koji dajem rađanje, zatvorio maternicu?" - kaže Bog tvoj. ¹⁰ Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! ¹¹ Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. ¹² Jer ovako govori Jahve: "Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. ¹³ Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti - utješit ćete se u Jeruzalemu." ¹⁴ Kad to vidite, srce će vam se radovati i procvast će vam kosti k'o mlada trava. Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim. ¹⁵ Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome. ¹⁶ Da, sudit će Jahve ognjem i mačem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti. ¹⁷ Oni koji se posvećuju i čiste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu, nečisto i miševe - svi će zajedno izginuti, riječ je Jahvina. ¹⁸ Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. "Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu! ¹⁹ Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni će naviještati Slavu moju narodima. ²⁰ I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Jahve - "kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Jahvinu. ²¹ I uzet ću sebi između njih svećenike, levite" - govori Jahve. ²² "Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom" - riječ je Jahvina - "tako će vam ime i potomstvo trajati. ²³ Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve. ²⁴ Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima.

Jeremiah

¹ ¹ Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. ² Njemu dođe riječ Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: ³ zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva. ⁴ Dođe mi riječ Jahvina: ⁵ "Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te." ⁶ A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam." ⁷ A Jahve mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!' Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. ⁸ Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim," riječ je Jahvina. ⁹ I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: "Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje. ¹⁰ Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš." ¹¹ I dođe mi riječ Jahvina: "Što vidiš, Jeremija?" A ja ću: "Vidim granu bademovu." ¹² Tada mi Jahve reče: "Dobro vidiš, jer ja bdim nad riječima svojim da ih ispunim!" ¹³ I dođe mi riječ Jahvina: "Što vidiš?" A ja ću: "Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever." ¹⁴ I Jahve mi reče: "Sa sjevera buknut će zlo protiv svih stanovnika ove zemlje. ¹⁵ Jer evo, ja ću sazvati sva sjeverna kraljevstva" - riječ je Jahvina. "I ona će doći: svako će od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih. ¹⁶ I sudit ću im za sve opačine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih. ¹⁷ Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. ¹⁸ Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k'o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. ¹⁹ I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim," riječ je Jahvina. ² ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. ³ Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe" - riječ je Jahvina. ⁴ "Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. ⁵ Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postadoše. ⁶ Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?' ⁷ U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste. ⁸ Svećenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše. ⁹ Zato ću još parnicu voditi s vama - riječ je Jahvina - i parbit ću se sa sinovima sinova vaših. ¹⁰ Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo. ¹¹ Je li koji narod mijenjao bogove - oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! ¹² Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," riječ je Jahvina. ¹³ "Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. ¹⁴ Je li Izrael rob il' sluga u kući rođen? Zašto plijenom posta? ¹⁵ Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja. ¹⁶ Čak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme. ¹⁷ Nisi li to sam sebi učinio otpavši od Jahve, Boga svojega? ¹⁸ A sad, zašto krećeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto krećeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke? ¹⁹ Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama. ²⁰ "Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reče: 'Neću da robujem.' Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica. ²¹ A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! ²² Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - riječ je Jahve Gospoda. ²³ "Kako samo možeš reći: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si učinila. Deva brza što krstari stazama svojim, ²⁴ magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu. ²⁵ Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići.' ²⁶ Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako će se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, svećenici i proroci njihovi ²⁷ koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leđa okreću, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: 'Ustani, spasi nas!' ²⁸ Gdje su bogovi što ih ti sam načini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika. ²⁹ Zašto hoćete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - riječ je Jahvina. ³⁰ "Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: mačevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik. ³¹ Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mračna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!' ³² Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana. ³³ O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla. ³⁴ Čak su i ruke tvoje omašćene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti ćeš odgovarati. ³⁵ A govoriš: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govoriš: 'Nisam zgriješila.' ³⁶ Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipćani će te posramiti kao što te posramiše Asirci. ³⁷ I odavde ćeš morati otići s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti nećeš biti sretna s njima." ³ ¹ "Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludničila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?" - riječ je Jahvina. ² Podigni oči na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih dočekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opačinom svojom, ³ zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Čelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. ⁴ Ne dovikuješ li mi sada: 'Oče moj, ti si prijatelj mladosti moje! ⁵ Hoće li zauvijek plamtjeti, vječno tinjati gnjev tvoj?' Tako govoriš, a činiš i dalje zla koliko god možeš." ⁶ Jahve mi reče u dane kralja Jošije: "Vidje li što učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. ⁷ A ja mišljah: 'Poslije svega što učini vratit će se k meni.' Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. ⁸ A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. ⁹ I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem. ¹⁰ I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno" - riječ je Jahvina. ¹¹ I reče mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. ¹² Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - riječ je Jahvina - neću se gnjeviti dovijeka. ¹³ Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuđincima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega - riječ je Jahvina. ¹⁴ Vratite se, sinovi odmetnici - riječ je Jahvina - jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. ¹⁵ I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. ¹⁶ A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji - riječ je Jahvina - više se neće govoriti: 'Kovčeg Jahvina Saveza' i nitko neće na nj misliti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti ga ponovo graditi. ¹⁷ U to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim. ¹⁸ U one dane slagat će se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno će krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu." ¹⁹ A ja rekoh: "Kako da te ubrojim među sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser među narodima! Pomislih: Ti ćeš me zvati 'Oče moj!' i nećeš se više odvratiti od mene." ²⁰ "Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - riječ je Jahvina. ²¹ Čuj! Po goletima plač se čuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviše. ²² - Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izliječit ću odmetništva vaša! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naš! ²³ Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo! ²⁴ Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, nihove kćeri i sinove. ²⁵ Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo naše! Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega. ⁴ ¹ "Ako se, Izraele, želiš vratiti - riječ je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene. ² Ako se zakuneš: 'Živoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti." ³ Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. ⁴ Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer će bijes moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina što ih počiniste. ⁵ Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vičite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrđene!' ⁶ Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreću sa Sjevera, veliku propast. ⁷ Lav se podiže iz čestara svoga, zatornik naroda izađe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove će tvoje razoriti, nestat će im žitelja. ⁸ Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, naričite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla. ⁹ U dan onaj - riječ je Jahvina - klonut će srce kralju i knezovima. Svećenici će se zapanjiti, proroci umuknuti. ¹⁰ I reći će: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reče: 'Uživat ćete mir' a sad nam je mač pod grlom.' ¹¹ U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti! ¹² Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud! ¹³ Gle: diže se k'o oblačine, kola mu slična vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo! ¹⁴ Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi? ¹⁵ Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreću. ¹⁶ Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih; ¹⁷ poput čuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - riječ je Jahvina. ¹⁸ Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce! ¹⁹ Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne. ²⁰ Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena. ²¹ Dokle ću gledati bojne znakove, slušati pozive roga? ²² Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaćaju, mudri su tek za zlodjela, al' činiti dobro ne umiju. ²³ Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla. ²⁴ Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. ²⁵ Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. ²⁶ Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga. ²⁷ Da, ovako govori Jahve: "Sva će zemlja biti poharana, ja ću joj zadati posljednji udarac. ²⁸ Na to će se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neću se raskajati, odlučih i neću odustati. ²⁹ Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše. ³⁰ A ti, opustošena, što ćeš učiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oči ličilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju. ³¹ Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one što prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!' ⁵ ¹ Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu" - riječ je Jahvina. ² Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju. ³ Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate. ⁴ Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. ⁵ Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. ⁶ I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. ⁷ "Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše. ⁸ Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga. ⁹ Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? ¹⁰ Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Iščupajte sve čokote jer nisu Jahvini. ¹¹ Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin" - riječ je Jahvina. ¹² Zanijekaše Jahvu, rekoše: "Nema ga! Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača! ¹³ [13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema među njima!" ¹⁴ Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato što su tako govorili, [13b] evo što će im se zbiti: U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre. ¹⁵ Evo, dovest ću na vas narod izdaleka, dome Izraelov - riječ je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik nećeš znati, ni razumjeti što govori. ¹⁶ Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci. ¹⁷ On će proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kćeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožđe i smokve tvoje, razorit će ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš." ¹⁸ "Ali ni tada - riječ je Jahvina - neću te posve uništiti. ¹⁹ A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, učini sve ovo?' ti ćeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, služit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaša!'" ²⁰ "Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji: ²¹ Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju! ²² Zar se mene nećete bojati - riječ je Jahvina - zar nećete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vječnu među koje nikad neće prijeći: ono se biba, al' je nemoćno, valovi mu huče, ali prijeći neće. ²³ No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova! ²⁴ Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za žetvu.' ²⁵ Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje. ²⁶ Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude. ²⁷ Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, ²⁸ tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje. ²⁹ Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? ³⁰ Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: ³¹ proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju? ⁶ ¹ Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreća, propast velika. ² Može li se Kći sionska usporedit' s nježnom tratinom? ³ K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome. ⁴ S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a večernje sjene duljaju! ⁵ Na noge! Navalimo usred noći, razrušimo dvore njene!" ⁶ Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlačenje. ⁷ Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opačina izvire. U njemu se čuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane. ⁸ Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu." ⁹ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput berača pruži ruke među čokote!" ¹⁰ Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu čuti. Gle, riječ Jahvina postade im porugom, nije im mila. ¹¹ Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladića. Sve će ih obuzeti: muža i ženu, starca i čovjeka zrele dobi. ¹² Njihove će kuće pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit ću ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje, ¹³ jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. ¹⁴ I olako liječe ranu naroda moga, vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. ¹⁵ Nek' se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. ¹⁶ Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!' ¹⁷ I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Nećemo paziti!' ¹⁸ Zato čujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih! ¹⁹ Čuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu riječi moje, Zakon moj odbaciše. ²⁰ Što će mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše." ²¹ Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje će se spotaći, oci i djeca zajedno, poginut će susjed zajedno s prijateljem." ²² Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje: ²³ u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buči kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kćeri sionska. ²⁴ Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju. ²⁵ Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer mačevi dušmanski prijete, užas sve uokolo. ²⁶ Kćeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, nariči k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer će doći nenadano na nas pustošnik. ²⁷ Postavih te za ispitivača naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove. ²⁸ Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveću i mjed i željezo, svi su pokvareni. ²⁹ Mijeh sopće da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevač trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izlučiti." ³⁰ "Srebro odbačeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci! ⁷ ¹ Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina: ² "Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu riječ. Reci: Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi. ³ Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću boraviti s vama na ovome mjestu. ⁴ Ne uzdajte se u lažne riječi: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!' ⁵ Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, ⁶ ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogovima na svoju nesreću - ⁷ boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek. ⁸ Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne riječi! ⁹ Zar da kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trčite za tuđim bogovima kojih ne poznajete, ¹⁰ a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spašeni smo!' i da nakon toga opet činite nedjela i opačine? ¹¹ Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? Ali ja dobro vidim" - riječ je Jahvina. ¹² "Pođite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoć nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega učinih zbog opačina naroda svoga izraelskoga. ¹³ Kako činite sva ona ista nedjela - riječ je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate: ¹⁴ od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim učinit ću isto što sam učinio i od Šila. ¹⁵ Odbacit ću vas od lica svojega kao što odbacih svu braću vašu, sve potomstvo Efrajimovo." ¹⁶ "A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neću uslišiti. ¹⁷ Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? ¹⁸ Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde. ¹⁹ Zar mene tim pogrđuju - riječ je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?" ²⁰ I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ću na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveće i na plodove zemlje, rasplamtjet će se i neće se ugasiti." ²¹ Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso. ²² Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. ²³ Ovo im ja zapovjedih: 'Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.' ²⁴ A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice. ²⁵ Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. ²⁶ Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih. ²⁷ Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati. ²⁸ Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenÄe. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'" ²⁹ Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio. ³⁰ "Da, sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim" - riječ je Jahvina. "Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu; ³¹ podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kćeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade. ³² Stoga evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se više neće reći Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu će se pokapati mrtvi, jer drugdje neće biti mjesta. ³³ A mrtva tijela ovoga naroda bit će hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neće naći da ih poplaši i otjera. ³⁴ Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer će se zemlja ta pretvoriti u pustinju." ⁸ ¹ "U ono vrijeme - riječ je Jahvina - povadit će iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti svećenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih. ² I razasut će ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeđahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji. ³ Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - riječ je Jahve nad Vojskama. ⁴ "Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, neće li opet ustati, zaluta li, neće li se opet vratiti? ⁵ Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se drže laži, neće da se obrate. ⁶ Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'Što učinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. ⁷ Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina. ⁸ Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara! ⁹ Mudraci će biti osramoćeni, prestravljeni i uhvaćeni u zamku. Gle, oni prezreše riječ Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi? ¹⁰ Zato ću žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajačima. Jer od najmanjeg do najvećega svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. ¹¹ I olako liječe ranu naroda mojega vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. ¹² Neka se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. ¹³ "Htjedoh u berbu k njima - riječ je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; čak je i lišće uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih. ¹⁴ 'Zašto još čekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naš, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgriješismo protiv Jahve. ¹⁵ Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa! ¹⁶ Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršće zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.' ¹⁷ I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema čarolija; ujedat će vas - riječ je Jahvina - ¹⁸ lijeka biti neće." Bol me spopada, srce mi iznemoglo. ¹⁹ Evo zapomažu kćeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuđinskim? ²⁰ Žetva prođe, minu ljeto, a mi nismo spašeni!" ²¹ Satrven sam što je kći naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet. ²² Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? TÓa zašto ne dolazi ozdravljenje kćeri naroda mojega? [ (Jeremiah 8:23) O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oči moje u vrutak suza, danju i noću da plačem nad poginulima kćeri svoje, naroda svojega! ] ⁹ ¹ "Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnička. ² Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju" - riječ je Jahvina! ³ "Nek se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. ⁴ Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više ⁵ vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neće da spoznaju mene" - riječ je Jahvina. ⁶ Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, pretopit ću ih i ispitati, tÓa kako da i postupaju prema kćeri naroda moga? ⁷ Jezik im je strijela ubojita, na ustima riječ prijevarna. 'Mir s tobom', pozdravljaju bližnjega, ali mu u srcu zamku spremaju. ⁸ Pa da ih zbog toga ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?" ⁹ "Zaplačite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim naričite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stada više se ne čuje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade. ¹⁰ Od Jeruzalema učinit ću gomilu kamenja, brlog čagaljski, gradove judejske pretvorit ću u pustoš gdje nitko ne stanuje." ¹¹ Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi? ¹² I reče Jahve: "Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slijeđahu, ¹³ nego slijeđahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi naučiše, ¹⁴ ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit ću narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom. ¹⁵ I raspršit ću ih među narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima ću poslati mač da ih zatre." Ovako govori Jahve nad Vojskama: ¹⁶ "Pazite! Pozovite narikače! Neka dođu! Pošaljite po najvještije! Neka dođu! ¹⁷ Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz očiju naših, da voda poteče s trepavica naših! ¹⁸ Sa Siona dopire tužbalica: 'O, kako smo upropašteni, osramoćeni veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.'" ¹⁹ I zato, o žene, čujte riječ Jahvinu, i neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih. Učite kćeri svoje jadati, jedna drugu naricati: ²⁰ "Smrt se ušulja kroz prozore naše, uđe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiće nasred trgova. ²¹ I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi." ²² Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. ²³ A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo" - riječ je Jahvina. ²⁴ "Evo, bliže se dani" - riječ je Jahvina - "kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu: ²⁵ Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!" ²⁶ ¹⁰ ¹ Slušajte riječ koju vam govori Jahve, dome Izraelov. ² Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršćite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršću samo bezbošci. ³ Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posječeno u šumi, djelo ruku tesarovih, ⁴ ukrašeno srebrom i zlatom, pričvršćeno čavlima i čekićima da se ne klima. ⁵ Nalik su na ptičja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla činiti, ali ni dobra učiniti ne mogu." ⁶ Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje. ⁷ Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer među svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna! ⁸ Čime vatru lože, to ih zaluđuje! Zakon im isprazan - obično drvo, ⁹ tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubičastim i crvenim grimizom. ¹⁰ A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vječni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove. ¹¹ Evo što ćete o kipovima reći: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba." ¹² On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. ¹³ Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. ¹⁴ Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! ¹⁵ Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne. ¹⁶ 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo." ¹⁷ Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi! ¹⁸ Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko ću odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me nađu." ¹⁹ "Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit ću je! ²⁰ Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska." ²¹ Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreća ne prati i sva se stada raspršiše. ²² Čujte vijest! Primiče se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog čagalja. ²³ Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje! ²⁴ Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš. ²⁵ Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo. ¹¹ ¹ Riječ koju je Jahve uputio Jeremiji: ² "Govori Judejcima i Jeruzalemcima. ³ Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio čovjek koji ne posluša riječi Saveza ovoga, ⁴ riječi koje sam zapovjedio ocima vašim kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz one peći ražarene, govoreći: Poslušajte glas moj i činite sve što vam zapovjedim: tada ćete biti narod moj, a ja vaš Bog, ⁵ da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med - kao što je danas.'" A ja odgovorih i rekoh: "Tako je, Jahve." ⁶ I dalje mi reče Jahve: "Objavi riječi ove po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: 'Poslušajte riječi Saveza ovoga, te ih izvršavajte. ⁷ Jer sam ozbiljno opominjao očeve vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj! ⁸ Ali oni ne slušahu i ne prignuše uha svojega, nego se povedoše za okorjelošću zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve riječi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridržavaju, ali ga se oni ne pridržavahu.'" ⁹ I reče mi Jahve: "Zavjera je među Judejcima i Jeruzalemcima. ¹⁰ Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje riječi, pa trčahu za tuđim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim." ¹¹ Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest ću na njih zlo kojemu neće umaći; vapit će k meni, ali ih ja neću slušati. ¹² Onda neka gradovi judejski i žitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni neće pomoći u vrijeme nevolje! ¹³ Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu. ¹⁴ Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih neću uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj." ¹⁵ Što li će draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Hoće li pretilina i meso posvećeno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga proglasiti čistom? ¹⁶ "Zelena maslina lijepa uzrasta", tako te Jahve nazva. A sada uz prasak veliki plamenom sažiže njeno lišće; spaljene su grane njene. ¹⁷ Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesreću ti namijeni zbog zločina što ga učini dom Izraelov i dom Judin kadeći Baalu da bi mene razgnjevili. ¹⁸ Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke. ¹⁹ A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!" ²⁰ Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. ²¹ Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: "Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!" ²² Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi. ²³ Ni ostatka neće ostati kad donesem nesreću ljudima u Anatotu u godini kazne njihove." ¹² ¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? ² Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca. ³ No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, sačuvaj ih za dan pokolja. ⁴ Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova. ⁵ Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ćeš onda kroz guštare jordanske? ⁶ Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leđa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno. ⁷ Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih. ⁸ Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih. ⁹ Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeću? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, dođite žderati. ¹⁰ Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju, ¹¹ pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira. ¹² Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je mač što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu. ¹³ Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine. ¹⁴ Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja ću iščupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin iščupat ću isred njih. ¹⁵ A kad ih iščupam, ponovo ću im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu. ¹⁶ Pa ako doista nauče putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - 'Živoga mi Jahve' - kao što su učili moj narod da se zaklinje Baalom, tada će se opet nastaniti usred naroda moga. ¹⁷ Ako pak ne poslušaju, onda ću takav narod potpuno iščupati i zatrti" - riječ je Jahvina. ¹³ ¹ Ovako mi govori Jahve: "Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umači." ² I kupih pojas po riječi Jahvinoj i opasah bokove. ³ I dođe mi drugi put riječ Jahvina: ⁴ "Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu pećine." ⁵ I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reče mi Jahve: ⁶ "Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ." ⁷ Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. ⁸ Tada mi dođe riječ Jahvina: ⁹ "Ovako govori Jahve: Tako ću uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. ¹⁰ Narod taj opaki koji ne sluša mojih riječi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trči za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat će kao tvoj pojas koji nije više nizašto. ¹¹ Jer kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - riječ je Jahvina - da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i čast. Ali nisu poslušali!" ¹² Reci tom narodu: "Svaki se vrč puni vinom." A oni će ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vrč puni vinom?" ¹³ Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. ¹⁴ I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima - riječ je Jahvina. Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja." ¹⁵ Poslušajte, dobro čujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori! ¹⁶ Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mračnim. Vi se nadate svjetlosti, a on će je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu! ¹⁷ Ako ovo ne poslušate, potajno će mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze će roniti, oko će mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi. ¹⁸ ¹⁹ Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je Judeja izgnana, sasvim izgnana!" ²⁰ Podigni oči, Jeruzaleme, i pogledaj one što nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje? ²¹ Što ćeš reći kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam naučio da te kao ljubavnici vode. Neće li te bolovi spopasti kao porodilju? ²² Možda ćeš se tad upitati: "Zašto me to snašlo?" Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute, nasilje nad tobom učiniše. ²³ Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? "A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite? ²⁴ Zato ću vas raspršiti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar. ²⁵ To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - riječ je Jahvina - jer si mene zaboravio i u laž se uzdao. ²⁶ Sam ću ti halju do lica podići da se tvoja golotinja vidi. ²⁷ Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludničenje, na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Još se ne očisti i dokle će to još trajati ...?" ¹⁴ ¹ Riječ Jahvina Jeremiji o velikoj suši: ² Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leže na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije. ³ Odličnici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraćaju se praznih vrčeva, postiđeni, posramljeni, pokriše glavu svoju. ⁴ Zemlja je sva ispucala jer kiše nema. Ratari se postidješe, pokriše glave. ⁵ Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema. ⁶ Divlji magarci, stojeć' na goletima, dašću kao čagalj, oči im malaksale jer nema zelenila. ⁷ Bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, o Jahve, rad' imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo, ⁸ o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da prenoći? ⁹ Zašto si kao prestravljen čovjek, kao junak koji ne može pomoći? TÓa ti si među nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti! ¹⁰ Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. ¹¹ I reče mi Jahve: "Ne traži milosti za ovaj narod. ¹² Ako će i postiti, neću uslišiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja ću ih zatrti." ¹³ Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Nećete vidjeti mača, niti će vam biti gladi, nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.'" ¹⁴ A Jahve mi reče: "Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga." ¹⁵ Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti. ¹⁶ A narod ovaj kojemu prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim, pokošen mačem i glađu, i neće biti čovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu." ¹⁷ A ti im reci ovako: Nek' oči moje suze rone danju i noću, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kći naroda moga, ranom neobično ljutom. ¹⁸ Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju. ¹⁹ TÓa zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa! ²⁰ O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo! ²¹ Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama! ²² Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to činiš. ¹⁵ ¹ I reče mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene! ² Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za mač, pod mač! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!' ³ Poslat ću na njih četiri nevolje - riječ je Jahvina: mač da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih žderu i zatiru. ⁴ I učinit ću ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla što ih počini u Jeruzalemu." ⁵ "Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te požali? Tko li će se svratit' da te zapita kako ti je? ⁶ Ti me odbaci - riječ je Jahvina - i leđa mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam! ⁷ Zato ću ih izvijati vijačom na vratima zemlje ove. Narod svoj ću lišit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraćaju sa svojih putova. ⁸ Bit će u njih više udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest ću zatornika, usred podneva, i pustit ću na njih iznenada užas i strahotu. ⁹ Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj zađe još za dana: postiđena, osramoćena je. A što od njih ostane, pod mač ću vrći pred njihovim dušmanima" - riječ je Jahvina. ¹⁰ Jao meni, majko, što si me rodila, da svađam se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju. ¹¹ Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio za njihovo dobro, nisam li tražio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro znaš! ¹² Može l' se željezo slomiti, željezo sa Sjevera i mjed? ¹³ Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljački ću predati. Tako ćeš platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji. ¹⁴ Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ, jer gnjev moj planu ognjem koji će vas sažgati, koji će protiv vas buknuti. ¹⁵ Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdžbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu. ¹⁶ Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama. ¹⁷ Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim. Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jarošću prože. ¹⁸ Zašto je bol moja bez prebola? Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Hoćeš li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan? ¹⁹ Zato ovako govori Jahve: "Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja. Oni će se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smiješ okrenuti k njima! ²⁰ Učinit ću od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit će se protiv tebe, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim" - riječ je Jahvina. ²¹ "Izbavit ću te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika." ¹⁶ ¹ I dođe mi riječ Jahvina i reče: ² "Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kćeri na ovome mjestu. ³ Jer ovako govori Jahve o kćerima i sinovima koji će se roditi na ovome mjestu i o majkama koje će ih rađati i o očevima koji će ih imati u ovoj zemlji: ⁴ Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." ⁵ Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - riječ je Jahvina - ljubav i samilost. ⁶ Pomrijet će veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neće pokopati. Nitko neće naricati nad njima, niti će zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. ⁷ Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiće mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. ⁸ Ne ulazi u kuću slavlja da s njima sjediš i gostiš se." ⁹ Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, učinit ću da s ovog mjesta i pred vašim očima i u ovim danima iščeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaručnika i zaručnice. ¹⁰ A kad objaviš tom narodu sve ove riječi, pa te upitaju: 'Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesrećom; u čemu je zločinstvo naše i u čemu su grijesi naši što ih počinismo protiv Jahve, Boga našega?' - ¹¹ onda im odgovori: 'U tom što me ostaviše oci vaši - riječ je Jahvina - i trčaše za tuđim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše. ¹² A vi još gore učiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošću zloga srca svoga, a mene ne sluša. ¹³ Zato ću vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje ćete služiti tuđim bogovima danju i noću: jer neću vam se više smilovati!'" ¹⁴ "Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se više neće govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta', ¹⁵ nego: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.' Vratit ću ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim. ¹⁶ Evo, poslat ću mnoga ribara - riječ je Jahvina - koji će ih uloviti. A zatim ću dovesti mnoge lovce koji će ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih pećinskih rasjeklina. ¹⁷ Jer moje oči prate sve njihove putove: neće mi izmaći, niti se bezakonje njihovo može sakriti od očiju mojih. ¹⁸ Dvostruko ću naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama." ¹⁹ Jahve, snago moja i moja utvrdo, utočište moje u danima nevolje! K tebi će doći narodi s krajeva zemlje. I govorit će: Samu nam laž oci namriješe, Ništavost i Nemoć. ²⁰ TÓa stvara li čovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi. ²¹ Učinit ću, evo, da osjete, da ovaj put zaista oćute moju ruku i snagu moju, i znat će da mi je ime Jahve. ¹⁷ ¹ Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika, ² kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveća na visokim brežuljcima, ³ na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljački ću predati. Tako ćeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. ⁴ Morat ćeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji će vječno gorjeti. ⁵ Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. ⁶ Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. ⁷ Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. ⁸ Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. ⁹ Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? ¹⁰ Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. ¹¹ Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda. ¹² Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto. ¹³ O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe bit će u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode. ¹⁴ Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja. ¹⁵ Evo ih što mi govore: Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni! ¹⁶ Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. ¹⁷ Ne budi mi na užas, ti, utočište moje, u Dan nesretni. ¹⁸ Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom! ¹⁹ Ovako mi reče Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. ²⁰ Reci im: Čujte riječ Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. ²¹ Ovako govori Jahve: 'Čuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. ²² I ne nosite bremena iz kuće u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima. ²³ Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka. ²⁴ A vi, ako me poslušate - riječ je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeći nikakva posla, ²⁵ tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi časnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj će grad ostati dovijeka. ²⁶ I dolazit će iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu. ²⁷ Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti.'" ¹⁸ ¹ Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji: ² "Ustani i siđi u kuću lončarovu - ondje ću ti objaviti svoje riječi." ³ Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. ⁴ I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - već kako se lončaru svidjelo da napravi. ⁵ I dođe mi riječ Jahvina: ⁶ "Ne mogu li i ja s vama činiti kao ovaj lončar, dome Izraelov? - riječ je Jahvina. Evo, kao ilovača u ruci lončarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov. ⁷ Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, ⁸ i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio. ⁹ Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da ću ga izgraditi i posaditi, ¹⁰ a on stane činiti što je zlo u mojim očima, ne slušajući glasa mojega, pokajat ću se za dobro koje sam im obećao. ¹¹ Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.' ¹² Ali oni vele: 'Uzalud! Mi ćemo radije provoditi svoje osnove i činiti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'" ¹³ Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo što čuo? Toliku grozotu učini djevica Izraelova. ¹⁴ Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku? ¹⁵ A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ništavnosti, posrnuše na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim. ¹⁶ I tako su zemlju u pustoš obratili, na vječnu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašući. ¹⁷ Razvitlat ću ih pred neprijateljem, kao istočnjak; leđa, a ne lice, ja ću im pokazati u dan njine propasti." ¹⁸ I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu." ¹⁹ Poslušaj me, o Jahve, i čuj što govore moji protivnici. ²⁰ TÓa zar se dobro uzvraća zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. ²¹ Zato im djecu izruči gladi, maču ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladići neka od mača u boju poginu. ²² Neka se prolomi vapaj iz kuća njihovih kad iznenada na njih dovedeš čete pljačkaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše. ²³ Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilački protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obračunaj s njima u dan gnjeva svoga! ¹⁹ ¹ Ovako mi reče Jahve: "Idi i kupi vrč glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i svećeničkih. ² Pođi u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lončarskih. Ondje proglasi riječi koje ću ti kazati. ³ Reci im: Čujte riječ Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo dovodim nesreću na ovo mjesto te će svima koji to čuju u ušima zazujati. ⁴ Zato što su me ostavili i otuđili ovo mjesto prinoseći kad tuđim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; ⁵ i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo. ⁶ Stoga, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se ovo mjesto neće više zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja. ⁷ Izjalovit ću na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i učiniti da svi poginu od neprijateljskog mača, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla ću njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim. ⁸ A grad ću ovaj učiniti ruglom i užasom: svaki koji prođe mimo nj zgrozit će se i zviždati zbog svih nesreća njegovih. ⁹ I dat ću im da jedu meso sinova i kćeri svojih. Da, svaki će jesti meso bližnjega svoga zbog preteške nevolje kojom će ih pritisnuti njihovi neprijatelji što im rade o glavi.' ¹⁰ Razbij vrč pred očima svojih pratilaca ¹¹ i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako ću razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lončarski, te se više ne da popraviti. U Tofetu će se ukapati, jer inače neće biti mjesta za ukapanje. ¹² Tako ću postupiti s ovim mjestom - riječ je Jahvina - i sa stanovnicima njegovim. I učinit ću grad ovaj sličnim Tofetu. ¹³ I sve kuće jeruzalemske i kuće kraljeva judejskih bit će onečišćene kao mjesto Tofet: sve kuće kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuđim bogovima.'" ¹⁴ Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bijaše poslao da prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu: ¹⁵ "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest ću na ovaj grad i na sve njegove gradiće sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajući riječi mojih.'" ²⁰ ¹ A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi. ² I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. ³ A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur već 'Užas odasvud'. ⁴ Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti. ⁵ I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.' ⁶ A ti ćeš se, Pašhure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon ćeš doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao." ⁷ Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. ⁸ Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. ⁹ I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više. ¹⁰ Čuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!" ¹¹ Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. ¹² O Jahve nad Vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. ¹³ Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. ¹⁴ Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! ¹⁵ Proklet bio čovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškić!" i time mi oca obradova. ¹⁶ Tom čovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; već u cik zore čuo zapomaganje i poklike bojne u podne, ¹⁷ jer me ne pogubi u majčinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna! ¹⁸ O, zašto izađoh iz majčina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokončam dane! ²¹ ¹ Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: ² "Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda će Jahve opet učiniti s nama čudo, pa će se neprijatelj povući pred nama." ³ Jeremija im reče: "Ovako recite Sidkiji: ⁴ Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povući ću oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. ⁵ I sam ću se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. ⁶ I strašnom kugom udarit ću stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet će. ⁷ Poslije toga ću - riječ je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, mača i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on će ih sasjeći oštricom mača bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.' ⁸ A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti. ⁹ Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit će život - život će mu ostati kao plijen. ¹⁰ Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - riječ je Jahvina - i bit će izručen u ruke kralja babilonskoga, i on će ga vatrom spaliti.'" ¹¹ Kraljevskom domu Judeje. Čujte riječ Jahvinu, ¹² dome Davidov! Ovako govori Jahve: "Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja, ili će moj gnjev planut' poput vatre, raspalit' se neugasivo zbog vaših opačina. ¹³ Evo me protiv tebe koji stanuješ na Pećini dolinskoj - riječ je Jahvina - protiv vas koji kažete: 'Tko može na nas navaliti, tko u naše nastambe prodrijeti?' ¹⁴ Al' ja ću vam platiti prema plodu djela vaših - riječ je Jahvina. - Oganj ću podmetnuti šumi njegovoj i proždrijet će sve oko nje!" ²² ¹ Ovako govori Jahve: "Siđi u palaču kralja judejskoga i objavi ondje ovu riječ. ² Reci: Slušaj riječ Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. ³ Ovako govori Jahve: 'Činite pravo i pravicu, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja! Ne činite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlačite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu. ⁴ Jer budete li se istinski vladali po riječi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit će kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod. ⁵ Ako pak ne poslušate ovih riječi, zaklinjem se sobom - riječ je Jahvina - da ću taj dvor pretvoriti u ruševinu!'" ⁶ Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju, u grad nenastanjen. ⁷ Spremit ću protiv tebe zatirače, svakoga s oružjem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju." ⁸ Mnoštvo će naroda prolaziti mimo taj grad i pitat će jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?" ⁹ Odgovorit će im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im." ¹⁰ Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plačite za onim koji odlazi, jer se nikad više neće vratiti ni rodne grude vidjeti. ¹¹ Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otići iz ovoga mjesta: "Nikad se više neće vratiti, ¹² nego će umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neće vidjeti." ¹³ Jao onom koji kuću gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i plaću mu ne isplaćuje; ¹⁴ koji kaže: "Sagradit ću sebi kuću prostranu i prozračne gornje odaje!" koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom. ¹⁵ Jesi li zato kralj što se cedrom razmećeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je činio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro. ¹⁶ Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znači to mene poznavati? - riječ je Jahvina. ¹⁷ Ali tvoje oči i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje činiš i krivdu. ¹⁸ Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: "Za njim neće naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim neće naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, veličanstvo!' ¹⁹ Pokopat će ga k'o magarca, izvući ga i baciti izvan vrata Jeruzalema." ²⁰ "Popni se na Libanon i viči, po Bašanu nek' se ori glas, s Abarima buči, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni! ²¹ Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi reče: 'Neću slušati!' Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega. ²² Sve će tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici će tvoji u izgnanstvo. Tada ćeš se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje. ²³ Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li ćeš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje. ²⁴ Života mi moga - riječ je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio pečatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta. ²⁵ Dat ću te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršćeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca. ²⁶ I bacit ću tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo ćete umrijeti. ²⁷ Ali u zemlju u koju čeznu da se vrate neće se vratiti!" ²⁸ TÓa zar je taj čovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda što nikom se ne sviđa? Zašto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana? ²⁹ Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj riječ Jahvinu. ³⁰ Ovako govori Jahve: "Upišite za ovoga čovjeka: 'Bez djece. Život mu se nije posrećio. Nitko od potomstva njegova neće sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'" ²³ ¹ "Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje" - riječ je Jahvina. ² Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: "Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - riječ je Jahvina. ³ I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. ⁴ I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti" - riječ je Jahvina. ⁵ "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. ⁶ U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: 'Jahve, Pravda naša.' ⁷ Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad se više neće govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske', ⁸ nego: 'Živoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao, tako da obitavaju u zemlji svojoj.'" ⁹ Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršću mi kosti, sličan sam pijancu, čovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim riječima: ¹⁰ "Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moć im je nepravda. ¹¹ Da, i prorok i svećenik zlikovci su, čak i u Domu svome nađoh im pakost" - riječ je Jahvina. ¹² Stog' će im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku će posrtati i padati. Jer ja ću na njih svaliti nesreću u godine kazne njihove" - riječ je Jahvina. ¹³ "I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski. ¹⁴ Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!" ¹⁵ I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: "Evo, nahranit ću ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potječe pokvara u svoj zemlji." ¹⁶ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Ne slušajte riječi proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju viđenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih; ¹⁷ govore onima što preziru riječ Jahvinu: 'Bit će s vama mir!' a onima što slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neće snaći!'" ¹⁸ TÓa tko bijaše na vijećanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao riječ njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti? ¹⁹ Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan i svaljuje na glave bezbožničke. ²⁰ Jahvin se gnjev neće stišati, dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti. ²¹ "Ne poslah ti proroka, a ipak trče! Ne govorih im, a ipak prorokuju! ²² Jest, da bijahu na mom vijećanju, moje bi riječi narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih! ²³ TÓa, zar sam ja Bog samo iz blizine - riječ je Jahvina - zar iz daljine nisam više Bog? ²⁴ Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - riječ je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - riječ je Jahvina. ²⁵ Čuo sam što govore proroci koji prorokuju laži u ime moje i tvrde: 'Usnio sam! Usnio sam!' ²⁶ Dokle će među prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega? ²⁷ Misle da će svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postići da narod moj zaboravi ime moje, kao što već oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala! ²⁸ Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju!" "Što je zajedničko slami i žitu? - riječ je Jahvina. ²⁹ Nije li riječ moja poput vatre - riječ je Jahvina - i nije li slična malju što razbija pećinu? ³⁰ Evo me stoga protiv proroka - riječ je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje riječi. ³¹ Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju. ³² Evo me protiv proroka - riječ je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - riječ je Jahvina. ³³ A ako te ovaj narod, ili prorok, ili svećenik, zapita: 'Što je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - riječ je Jahvina. ³⁴ A reče li koji prorok ili svećenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit ću toga čovjeka i dom njegov. ³⁵ Ovako morate govoriti svaki svome bližnjemu i svaki svome bratu: 'Što je Jahve odgovorio?' ili 'Što je Jahve rekao?' ³⁶ Ali 'Breme Jahvino' da više niste spomenuli, jer je breme svakome riječ njegova." Jer vi iskrivljujete riječi Boga živoga, Jahve nad Vojskama, našega Boga! ³⁷ Ovako reci proroku: "Što ti je Jahve odgovorio?" ili "Što je Jahve rekao?" ³⁸ Ali ako kažete "Breme Jahvino", ovako govori Jahve: "Zato što se služite riječju 'Breme Jahvino', premda sam vam poručio da je ne izgovarate, ³⁹ ja ću visoko podići i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim! ⁴⁰ I svalit ću na vas vječnu sramotu i vječnu porugu koja se neće zaboraviti." ²⁴ ¹ Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovačima i bravarima. ² U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve već jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rđave da se ne mogahu jesti. ³ I Jahve me upita: "Jeremija, što vidiš?" A ja odgovorih: "Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše - tako loše da nisu za jelo." ⁴ I dođe mi riječ Jahvina: ⁵ Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako ću milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku. ⁶ I milostivo ću svrnuti oči na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo ću ih podići i neću ih više uništiti; opet ću ih posaditi i neću ih više iščupati. ⁷ I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer će se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti. ⁸ Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo - da, riječ je Jahvina - tako ću postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše. ⁹ Učinit ću da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. ¹⁰ I poslat ću na njih mač, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim." Ç25Riječ upućena Jeremiji o svem narodu judejskom, četvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. ô2őProrok ²⁵ ¹ ² ³ Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je riječ Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. ⁴ I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da čujete. ⁵ I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena; ⁶ i ne idite za tuđim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neću ništa nažao učiniti. ⁷ Ali me niste poslušali - riječ je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreću!" ⁸ Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih riječi, ⁹ evo, ja ću poslati i podignuti sve narode sa sjevera - riječ je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest ću ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izručit ću ih kletom uništenju i učinit ću ih užasom i ruglom, vječnim razvalinama. ¹⁰ I ugušit ću među njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaručnika i zaručnice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. ¹¹ Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. ¹² Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit ću kralja babilonskog i narod onaj - riječ je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit ću ih u vječne razvaline. ¹³ Dovest ću na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode." ¹⁴ "I oni će služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit ću im po njihovim činima i po djelima ruku njihovih." ¹⁵ Ovako mi reče Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima ću te poslati. ¹⁶ Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog mača što ću ga među njih poslati." ¹⁷ I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao: ¹⁸ Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; ¹⁹ faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim ²⁰ i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda; ²¹ Edom, Moab i sinove Amonove; ²² sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; ²³ Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka, ²⁴ sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji; ²⁵ sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; ²⁶ sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit će poslije njih. ²⁷ I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od mača koji ću pustiti među vas.' ²⁸ Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti! ²⁹ Jer, evo, ja sam počeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da prođete bez kazne? Ne, nećete ostati nekažnjeni, jer ću sam dozvati mač da udari na sve stanovnike zemlje' - riječ je Jahve nad Vojskama. ³⁰ Ti im, dakle, prorokuj sve riječi ove i reci im: 'Jahve reče sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, riče iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožđe gaze. Do svih stanovnika zemlje ³¹ dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike će maču izručiti - riječ je Jahvina. ³² Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreća već zahvaća narod za narodom; nevrijeme strašno već se prolama s krajeva zemlje.'" ³³ U onaj dan bit će pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neće naricati, niti će ih tko pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji. ³⁴ Kukajte, pastiri, i vičite, valjajte se po prašini, vodiči stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat ćete ko ovnovi izabrani. ³⁵ Više nema utočišta pastirima, niti spasa vodičima stada. ³⁶ Čuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodiči stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov, ³⁷ mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina. ³⁸ Lav ostavlja guštaru jer će zemlja njihova opustjeti od mača pustošničkog, od jarosnog gnjeva Jahvina. ²⁶ ¹ U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe mi riječ Jahvina. ² Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve riječi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine. ³ Možda će poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa ću se pokajati za zlo koje naumih učiniti zbog zlodjela njihovih. ⁴ Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas, ⁵ slušajući riječi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali, ⁶ postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom i učinit ću da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'" ⁷ I svećenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te riječi u Domu Jahvinu. ⁸ A kad Jeremija izreče sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga svećenici i proroci govoreći: "Platit ćeš glavom! ⁹ Zašto si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom i ovaj će grad biti opustošen te nitko više u njemu neće stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu. ¹⁰ Čuvši to, starješine judejske dođoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina. ¹¹ Tada svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je čovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši." ¹² Tada Jeremija reče starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste čuli. ¹³ Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio. ¹⁴ Ja sam, evo, u vašim rukama. Učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo. ¹⁵ Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit ćete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove riječi." ¹⁶ Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: "Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." ¹⁷ Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: ¹⁸ "Mihej Morešećanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma će prekriti.' ¹⁹ Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zločin?" ²⁰ Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. ²¹ A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima čuo te riječi, tražio je da ga smakne. Čuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. ²² Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; ²³ dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga mačem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. ²⁴ Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube. ²⁷ ¹ U početku kraljevanja Sidkije, sina Jošije, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu riječ. ² Ovako mi reče Jahve: "Načini sebi užad i jaram i stavi ga sebi na vrat. ³ Zatim poruči kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom, kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su došli u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji. ⁴ Naredi im da poruče svojim gospodarima: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov! Ovako poručite svojim gospodarima: ⁵ Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoću. ⁶ Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi. ⁷ I svi će narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne čas te i njega ne upokore moćni narodi i veliki kraljevi. ⁸ Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteć' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj ću narod kazniti mačem, glađu i kugom - riječ je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom. ⁹ Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i čarobnjaka koji vam govore: 'Ne, vi nećete služiti kralju babilonskom!' ¹⁰ Jer vam oni laž prorokuju samo da vas udalje iz vaše zemlje, da vas otjeram pa da propadnete. ¹¹ Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu služi ostavit ću na miru u zemlji njegovoj - riječ je Jahvina - da je obrađuje i u njoj živi.'" ¹² Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreći: "Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete živi. ¹³ Zašto da poginete, ti i narod tvoj, od mača, gladi i kuge, kao što se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom? ¹⁴ Ne slušajte, dakle, riječi onih proroka koji vam govore: 'Vi nećete služiti kralju babilonskom.' Oni vam laž prorokuju. ¹⁵ 'Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - riječ je Jahvina - nego vam oni laž prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz vaše zemlje, pa da propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.'" ¹⁶ I svećenicima i svemu ovom narodu rekao sam: "Ovako govori Jahve: 'Ne slušajte riječi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo, posuđe Doma Jahvina bit će uskoro vraćeno iz Babilona.' Oni vam laži prorokuju. ¹⁷ Ne slušajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete živi! Zašto da ovaj grad postane ruševina? ¹⁸ Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima riječ Jahvina, neka mole Jahvu nad Vojskama da i posuđe što još ostade u Domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon! ¹⁹ Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podnožjima i o preostalom posuđu što još ostade u ovome gradu - ²⁰ što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odličnike judejske i jeruzalemske. ²¹ Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posuđu koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu: ²² 'U Babilon će ih odnijeti i ondje će ostati sve do dana kad ja odem po njih - riječ je Jahvina. I ja ću sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!'" ²⁸ ¹ Iste godine, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, četvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz Gibeona, reče mi u Domu Jahvinu pred svim svećenicima i svim narodom: ² "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Skršit ću jaram kralja babilonskoga. ³ Do dvije godine vratit ću na ovo mjesto sve posuđe Doma Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. ⁴ A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske, koji dospješe u Babilon, također ću vratiti na ovo mjesto - riječ je Jahvina - jer ću skršiti jaram kralja babilonskoga.'" ⁵ Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu. ⁶ Reče prorok Jeremija: "Amen! Učinio Jahve tako! Ispunio Jahve riječi koje si prorokovao i vratio ovamo sve posuđe iz Doma Jahvina i sve izgnanike iz Babilona. ⁷ Ali čujder i ovu riječ koju ću kazati na tvoje uši i na uši svega naroda. ⁸ Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu. ⁹ Ali o proroku koji proriče mir možeš istom kad se ispuni njegova proročka riječ znati da ga je zaista Jahve poslao." ¹⁰ Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga. ¹¹ I reče Hananija pred svim narodom: "Ovako govori Jahve: 'Evo, ovako ću - za dvije godine - skršiti jaram Nabukodonozora, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda!'" Tada prorok Jeremija ode svojim putem. ¹² A kad prorok Hananija skrši jaram s vrata proroka Jeremije, dođe riječ Jahvina Jeremiji: ¹³ "Idi i ovako reci Hananiji: 'Ovako govori Jahve: Ti si skršio drveni jaram, ali ću ja mjesto njega načiniti željezni.' ¹⁴ Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Željezni ću jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i služit će mu, jer ja sam njemu podložio čak i poljsku zvjerad!'" ¹⁵ I prorok Jeremija reče proroku Hananiji: "Čuj me dobro, Hananija! Tebe nije poslao Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade. ¹⁶ Zato ovako govori Jahve: 'Gle, brišem te s lica zemlje! Umrijet ćeš još ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Jahve!'" ¹⁷ I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu. ²⁹ ¹ Evo, ovo su riječi poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema posla Ostatku izgnanstva - starješinama, svećenicima i prorocima i svemu preostalom narodu što ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bijaše odveo u Babilon, ² pošto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odličnici judejski i jeruzalemski, kovači i bravari ostaviše Jeruzalem. ³ Poslanica je poslana po Elasi, sinu Šafanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadržaja: ⁴ "Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Svima izgnanicima koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon! ⁵ Gradite kuće i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! ⁶ Ženite se i rađajte sinove i kćeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kćeri da i oni rađaju sinove i kćeri! Množite se da se ne smanjite! ⁷ Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir!' ⁸ Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci koji su među vama, vaši gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju! ⁹ Jer oni vam laž prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao' - riječ je Jahvina." ¹⁰ Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto. ¹¹ Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. ¹² Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. ¹³ Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. ¹⁴ I pustit ću da me nađete - riječ je Jahvina. Izmijenit ću udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - riječ je Jahvina. I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh. ¹⁵ Istina, vi velite: 'Jahve nam podiže proroke u Babilonu.' ¹⁶ Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i svemu narodu koji živi u ovome gradu - braći vašoj što ne moradoše s vama u izgnanstvo. ¹⁷ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo šaljem na njih mač, glad i kugu; učinit ću da budu kao pokvarene smokve, tako loše da nisu za jelo. ¹⁸ I gonit ću ih mačem, glađu i kugom i učinit ću ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom svim narodima kamo ih otjeram. ¹⁹ Jer ne poslušaše riječi mojih - riječ je Jahvina - premda sam im svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne poslušaše - riječ je Jahvina. ²⁰ Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, poslušajte svi riječ Jahvinu!" ²¹ Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Sidkiji, sinu Maasejinu, koji vam laž prorokuje u moje ime: "Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, da ih pogubi vama na oči. ²² I njima će se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u Babilonu: 'Neka Jahve učini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje kralj babilonski ispeče na vatri ²³ jer u Izraelu počiniše sramotu čineći preljub sa ženama svojih bližnjih i govoreći u moje ime lažne riječi koje im ja nisam zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - riječ je Jahvina!" ²⁴ - ²⁵ A Šemaji ćeš Nehelamcu poručiti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i svećeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim svećenicima: ²⁶ 'Jahve te postavi svećenikom namjesto svećenika Jojade da paziš u Domu Jahvinu na svakog luđaka koji se gradi prorokom i da ga baciš u klade, sa željezom oko vrata. ²⁷ Zašto, dakle, nisi spriječio Jeremiju iz Anatota, koji se među vama gradi prorokom? ²⁸ TÓa on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo će još trajati: Gradite kuće i nastanite se! Sadite vrtove i uživajte urod njihov!'" ²⁹ Svećenik Sefanija pročita pismo proroku Jeremiji. ³⁰ Tada dođe riječ Jahvina Jeremiji: ³¹ "Pošalji svim izgnanicima ovu vijest: 'Ovako govori Jahve o Šemaji Nehelamcu: Jer vam Šemaja prorokuje te vam budi varave nade, premda ga ja nisam poslao, ³² ovako govori Jahve: Kaznit ću Šemaju Nehelamca, njega i potomstvo njegovo: nitko mu neće preostati usred ovoga naroda da doživi sreću koju spremam narodu svojemu - riječ je Jahvina - jer je propovijedao pobunu protiv Jahve.'" ³⁰ ¹ Riječ koju Jahve upravi Jeremiji: ² Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upiši u knjigu sve ove riječi koje ti govorim. ³ Jer evo dolaze dani - riječ je Jahvina - i promijenit ću udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit ću ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim." ⁴ Evo riječi što ih Jahve reče o Izraelu i o Judeji: ⁵ Ovako govori Jahve: "Čujem krik užasa: strava je to, a ne mir. ⁶ Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muškarac rodio? A svi se muškarci za bedra hvataju kao porodilje! Zašto su sva lica izobličena i problijedjela? ⁷ Jao, jer velik je dan ovaj, slična mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' će se izbaviti iz nje. ⁸ Onoga dana - riječ je Jahve nad Vojskama - slomit ću jaram na njihovu vratu i lance ću njihove raskinuti. Više neće služiti tuđinu, ⁹ već će služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga ću im podići. ¹⁰ Ne boj se, Jakove, slugo moja - riječ je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit ću te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov će se opet smiriti, spokojno će živjeti i nitko ga neće plašiti - riječ je Jahvina - ¹¹ jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti; al' ću te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena." ¹² Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. ¹³ Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste. ¹⁴ Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje. ¹⁵ Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizlječiva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti učinih. ¹⁶ Al' i oni što te žderu bit će prožderani, u ropstvo će svi dušmani tvoji; pljačkaši tvoji bit će opljačkani, i koji te plijeniše bit će oplijenjeni. ¹⁷ [17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja ću te iscijeliti, rane ti zaliječiti" - riječ je Jahvina. ¹⁸ Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih, smilovat ću se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan, i dvori će stajati na starome mjestu. ¹⁹ Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ću ih i više im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati i više ih neće prezirati. ²⁰ Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć, zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati, a kaznit ću sve njihove ugnjetače. ²¹ Glavar njihov iz njih će niknuti, vladar njihov isred njih će izaći. Pustit ću ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!" - riječ je Jahvina. ²² "I vi ćete biti moj narod, a ja vaš Bog. ²³ Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožničke. ²⁴ Jahvin se gnjev neće stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti. ³¹ ¹ "U ono vrijeme - riječ je Jahvina - bit ću Bog svim plemenima Izraelovim i oni će biti narod moj." ² Ovako govori Jahve: "Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište. ³ Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. ⁴ Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resit' bubnjićima, u veselo kolo hvatati. ⁵ Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni će i trgati. ⁶ Jer dolazi dan te će stražari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'" ⁷ Jer ovako govori Jahve: "Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! ⁸ Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. ⁹ Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac." ¹⁰ Čujte, o narodi, riječ Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: "Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k'o pastir stado svoje!" ¹¹ Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. ¹² I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti. ¹³ Djevojke će se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit' nakon žalosti. ¹⁴ Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo i narod svoj nasititi dobrima" - riječ je Jahvina. ¹⁵ Ovako govori Jahve: "Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema." ¹⁶ Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. ¹⁷ Ima nade za tvoje potomstvo - riječ je Jahvina - sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj. ¹⁸ Dobro čujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. ¹⁹ Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tučem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'" ²⁰ "Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti" - riječ je Jahvina. ²¹ "Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje! ²² Dokle ćeš još oklijevati, kćeri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena će okružiti Muža." ²³ Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim će se gradovima ovako govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivalište Pravednosti, Goro sveta!'" ²⁴ "I u njoj će se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima, ²⁵ jer ja ću okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu. ²⁶ Kao ono: 'Čim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!'" ²⁷ "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme čovječje i sjeme životinjsko. ²⁸ I kao što sam nekoć bdio da ih iščupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreću na njih svalim, tako ću sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim. ²⁹ U one dane neće se više govoriti: 'Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu.' ³⁰ Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grožđe zubi će trnuti." ³¹ "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. ³² Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. ³³ Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. ³⁴ I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Jahvu!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati." ³⁵ Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noću, koji burka more da mu valovi buče - ime mu je Jahve nad Vojskama: ³⁶ "Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - riječ je Jahvina - onda će i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek! ³⁷ Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda ću i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što počiniše" - riječ je Jahvina. ³⁸ "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kada će grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih. ³⁹ I još će se dalje protegnuti mjerničko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi. ⁴⁰ I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit će svetinja Jahvina. I neće više biti razaranja ni prokletstva." ³² ¹ Riječ koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove. ² U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaše Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren u tamničkom dvorištu u dvoru judejskoga kralja. ³ Sidkija, kralj judejski, bijaše ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: "Zašto si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad ću ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji; ⁴ a Sidkija, kralj judejski, neće umaći sili kaldejskoj, nego će biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim će govoriti, oči u oči njega vidjeti. ⁵ Sidkiju će odvesti u Babilon i ondje će ostati dok ga ne pohodim - riječ je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, nećete uspjeti!'" ⁶ Tada reče Jeremija: "Dođe mi riječ Jahvina: ⁷ 'Uskoro će doći k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!' ⁸ Kako je Jahve navijestio, k meni dođe moj stričević Hanamel u tamničko dvorište i reče mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!' I tada spoznah da to bijaše riječ Jahvina. ⁹ Kupih, dakle, tu njivu od stričevića Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra. ¹⁰ Napišem ugovor, udarim pečat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji. ¹¹ Zatim uzmem kupovni ugovor, zapečaćen prema propisu i uredbama, ¹² predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazočni su bili: moj stričević Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamničkom dvorištu. ¹³ Tada pred njima zapovjedim Baruhu: ¹⁴ 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapečaćeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo sačuvaju. ¹⁵ Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Još će se u ovoj zemlji kupovati i kuće, i njive, i vinogradi!'" ¹⁶ Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi: ¹⁷ "O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguće! ¹⁸ Tisućama iskazuješ milost, a krivnju otaca osvećuješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i moćni, kome je ime Jahve nad Vojskama! ¹⁹ Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oči tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih! ²⁰ Ti koji si činio znamenja i čudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i među svim ljudima sve do danas, ²¹ ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i čudesima, rukom moćnom i mišicom podignutom, strahotama velikim. ²² Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obećao ocima njihovim, zemlju u kojoj teče med i mlijeko. ²³ I oni je zaposjedoše; ali nisu slušali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ništa ne učiniše od onog što im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje. ²⁴ Gle, nasipi se već primakoše gradu, i bit će osvojen, i grad će pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju mačem, glađu i kugom. Čime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiš. ²⁵ A ti mi, Jahve Gospode moj, reče: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je već predan u ruke Kaldejcima!" ²⁶ Tada mi dođe riječ Jahvina: ²⁷ "Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguće! ²⁸ Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji će ga zauzeti. ²⁹ Ući će u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem će ga uništiti i spaliti ga zajedno s kućama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuđim bogovima, mene gnjeveći. ³⁰ Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti čine samo zlo pred mojim očima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - riječ je Jahvina. ³¹ Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagrađen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega ³² zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini počiniše, gnjeveći me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i svećenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci. ³³ Okretahu mi leđa, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih poučim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše. ³⁴ Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu. ³⁵ Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kćeri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi činili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh." ³⁶ Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da će od mača, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom: ³⁷ "Evo, ja ću ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit ću ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. ³⁸ I oni će biti narod moj, a ja, ja ću biti Bog njihov. ³⁹ I dat ću im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreću svoju i djece svoje. ⁴⁰ I sklopit ću s njima Savez vječan, nikad se više neću odvratiti od njih i uvijek ću im činiti dobro; usadit ću im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. ⁴¹ I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom." ⁴² Jer ovako govori Jahve: "Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreću, tako ću na njih dovesti svu sreću koju im obrekoh. ⁴³ Da, opet će se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez čovjeka i živinčeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!' ⁴⁴ Njive će se za novac kupovati, pisat će se i pečatiti kupovni ugovori, pozivat će se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer ću promijeniti udes njihov" - riječ je Jahvina. ³³ ¹ Dok je Jeremija bio još zatvoren u tamničkom dvorištu, i drugi mu put dođe riječ Jahvina: ² "Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i učvrsti - ime mu je Jahve! ³ Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš. ⁴ Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kućama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, porušenim zbog nasipa i mača, ⁵ i o onima što zameću borbu s Kaldejcima da napune svoje kuće tjelesima ljudi koje pobih u srdžbi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti. ⁶ Evo, ja ću zaliječiti njihovu ranu, ja ću ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira. ⁷ Promijenit ću udes zemlje Judine i Jeruzalema i podići ću ih da budu kao nekoć. ⁸ Očistit ću ih od svakoga grijeha kojim sagriješiše protiv mene i oprostit ću im sve krivice koje mi skriviše odmetnuv se od mene. ⁹ I Jeruzalem će mi biti na radost, na hvalu i čast pred svim narodima svijeta: kad čuju za sve dobro kojim ću ih nadijeliti, divit će se i čuditi svoj onoj sreći i miru što ću im ja dati." ¹⁰ Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez čovjeka i bez živinčeta' - u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet će se oriti ¹¹ poklici radosti, poklici zaručnika i zaručnice, poklici onih koji će u Domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajući: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vječna je ljubav njegova!' Jer ja ću obnoviti zemlju da bude kao nekoć" - riječ je Jahvina. ¹² Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez čovjeka i bez živinčeta, i u svim gradovima opet će biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja. ¹³ U gradovima Gorja, i u gradovima Šefele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet će prolaziti ovce ispod ruke pastira koji će ih brojiti" - riječ je Jahvina. ¹⁴ "Evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: ¹⁵ U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. ¹⁶ U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' ¹⁷ Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neće nestati potomka koji će sjediti na prijestolju doma Izraelova. ¹⁸ I nikada neće levitima i svećenicima nestati potomaka koji će služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane." ¹⁹ I dođe riječ Jahvina Jeremiji: ²⁰ Ovako govori Jahve: "Ako možete razvrći savez moj s danom i savez moj s noći, tako da ni dana ni noći više ne bude u pravo vrijeme, ²¹ moći će se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više neće imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i svećenicima koji mi služe. ²² Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i svećenike koji mi služe." ²³ I dođe riječ Jahvina Jeremiji: ²⁴ "Nisi li opazio što ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom poriču narod moj kao da mi više nije narod." ²⁵ Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noći i da ne postavih zakone nebu i zemlji, ²⁶ mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem." ³⁴ ¹ Riječ koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašću, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. ² Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Idi i govori sa Sidkijom, kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: 'Evo, predajem ovaj grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali. ³ Ni ti nećeš ruci njegovoj umaći. Da, bit ćeš uhvaćen i predat će te u njegove ruke; oči u oči gledat ćeš kralja babilonskoga, usta u usta on će s tobom govoriti i bit ćeš odveden u Babilon.' ⁴ Ali čuj riječ Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poručuje Jahve: 'Nećeš od mača poginuti, ⁵ umrijet ćeš u miru! I kao što su tvoje očeve i kraljeve tvoje prethodnike okadili, i tebe će okaditi i naricat će za tobom: 'Jao Gospodaru!' Ja ti to govorim' - riječ je Jahvina. ⁶ I prorok Jeremija poruči sve ove riječi Sidkiji, kralju judejskom u Jeruzalemu, ⁷ dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine - na Lakiš i Azeku, jer još samo oni preostadoše od judejskih utvrđenih gradova. ⁸ Riječ koju Jahve uputi Jeremiji, pošto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu, ⁹ da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da više ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob. ¹⁰ I svi odličnici i sav narod koji uđoše u ovaj savez pristadoše te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im više ne robuju. Pristadoše, dakle, i pustiše ih. ¹¹ A potom se okrenuše i uzeše opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisiliše da im opet robuju. ¹² Tada Jahve uputi riječ Jeremiji govoreći: ¹³ Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ja sam sklopio Savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreći: ¹⁴ 'Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i šest godina kao rob služio.' Ali me vaši oci ne poslušaše i ne htjedoše me čuti. ¹⁵ A vi se bijaste obratili i učinili što je pravo u očima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom. ¹⁶ A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste već bili oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju." ¹⁷ Zato ovako govori Jahve: "Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu - riječ je Jahvina - maču, kugi i gladi, i učinit ću vas strašilom svim kraljevstvima zemlje. ¹⁸ A s ljudima koji razvrgoše Savez moj i ne ispuniše saveza obećana pred mojim licem postupit ću kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te između tih pola prođoše. ¹⁹ Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, svećenike i sav narod zemlje što prođoše između pola telećih ²⁰ predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. ²¹ Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. ²² Evo, ja ću im zapovjediti - riječ je Jahvina - i vratit ću ih na ovaj grad, i navalit će na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ću u pustinju nenastanjenu." ³⁵ ¹ Jahve uputi riječ Jeremiji u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: ² "Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom Jahvin, u jednu od dvorana, i daj im vina." ³ Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu braću i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca ⁴ i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu čovjeka Božjega Ben Johanana, sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kneževske, a nad dvoranom vratara Maaseje, sina Šalumova. ⁵ Zatim stavih pred sinove doma Rekabova krčage pune vina i čaše te im rekoh: "Pijte vina!" ⁶ Ali oni odgovoriše: "Ne pijemo vina, jer nam je otac naš Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio: 'Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi vaši. ⁷ Niti smijete graditi kućÄa, niti sijati sjemena ni saditi vinogradÄa, niti ih posjedovati, nego provodite sav život pod šatorima, da dugo živite u zemlji gdje kao stranci boravite.' ⁸ I mi poslušasmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem što nam je zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni žene naše, niti sinovi naši, ni kćeri naše, ⁹ da ne gradimo kuća, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih, ¹⁰ da stanujemo pod šatorima i držimo se poslušno svega što nam zapovjedi naš otac Jonadab. ¹¹ Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove zemlje, rekosmo: 'Hajdemo, pođimo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku kaldejsku i vojsku aramejsku!' I tako sada živimo u Jeruzalemu." ¹² Tada dođe riječ Jahvina Jeremiji: ¹³ Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Idi i objavi Judejcima i Jeruzalemcima: 'Zar nećete primiti nauka moga i poslušati riječi moje?' - riječ je Jahvina. - ¹⁴ 'Ispunjuju se riječi Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima svojim zabranio da piju vina, i do dana današnjega nitko ga nije pio, jer oni slušaju riječ svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. ¹⁵ I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam propovijedaju: 'Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela svoja i ne trčite za tuđim bogovima da im služite, pa ćete ostati u zemlji koju dadoh vama i ocima vašim'; ali ne prikloniste uha svojega i ne poslušaste me. ¹⁶ Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, držahu se zapovijedi koju im dade otac njihov. Ali mene ovaj narod ne sluša.' ¹⁷ Zato govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, navući ću na sve Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer sam im govorio, a oni me ne slušahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.'" ¹⁸ Zajednici Rekabovaca Jeremija reče: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Jer ste slušali zapovijedi svoga oca Jonadaba i držali se svih naredaba i činili sve što vam je on zapovjedio, ¹⁹ zato - ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov - Jonadabu, sinu Rekabovu, nikad neće ponestati potomka koji će stajati pred licem mojim u sve dane.'" ³⁶ ¹ Četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu riječ: ² "Uzmi svitak i zapiši na nj sve riječi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti počeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega. ³ Možda će čuti dom Judin o svim nesrećama što sam ih naumio oboriti na njih te će se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja ću im oprostiti krivicu i grijeh njihov." ⁴ Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve riječi koje mu Jahve bijaše objavio. ⁵ Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poći u Dom Jahvin. ⁶ Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu čitaj narodu riječi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Pročitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. ⁷ Možda će se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda će se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu." ⁸ I Baruh, sin Nerijin, učini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da pročita riječi Jahvine u Domu Jahvinu. ⁹ U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stići iz gradova judejskih u Jeruzalem. ¹⁰ Baruh svemu narodu pročita riječi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma. ¹¹ A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, ču iz knjige sve Jahvine riječi, ¹² siđe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeđahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici. ¹³ Mikaj im kaza sve riječi što ih bijaše čuo kad ih je Baruh narodu čitao iz knjige. ¹⁴ Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si čitao narodu i dođi!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i dođe k njima. ¹⁵ Oni mi rekoše: "Hajde, sjedi i pročitaj nam!" I Baruh im pročita. ¹⁶ Kad čuše sve one riječi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: "Moramo sve to kazati kralju." ¹⁷ I upitaše Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te riječi." ¹⁸ Baruh će njima: "Jeremija mi je sve te riječi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao." ¹⁹ Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste." ²⁰ I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, pođoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše. ²¹ Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pročita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega. ²² Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica. ²³ I kako bi Jehudi pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice. ²⁴ Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad čuše te riječi, ²⁵ pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša. ²⁶ Tada kralj zapovjedi kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio. ²⁷ Pošto je dakle kralj spalio svitak s riječima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, dođe riječ Jahvina Jeremiji: ²⁸ "Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one riječi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio. ²⁹ A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreći: 'Zašto si u njemu napisao da će doći kralj babilonski koji će opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?' ³⁰ Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neće imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit će bačeno na pripeku danju i noćni mraz. ³¹ Kaznit ću njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ću na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali." ³² Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve riječi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih riječi. ³⁷ ¹ Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jošijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj. ² Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu riječi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije. ³ Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!" ⁴ Jeremija u ono vrijeme još zalažaše među narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. ⁵ A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: čuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada. ⁶ Tada se javi riječ Jahvina proroku Jeremiji: ⁷ Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam priteče u pomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. ⁸ Kaldejci će opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.' ⁹ Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mišlju: 'Kaldejci će otići od nas', jer oni neće otići! ¹⁰ Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.'" ¹¹ Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema, ¹² i Jeremija htjede otići iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od rođaka dobije dio. ¹³ Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: "Ti hoćeš prebjeći Kaldejcima!" Jeremija odgovori: ¹⁴ "Nije istina, ne želim prebjeći Kaldejcima!" Ali i ne slušajući Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima. ¹⁵ Dostojanstvenici se razljutiše na Jeremiju te ga istukoše i zatvoriše u kuću pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu. ¹⁶ Tako Jeremija dospje u nadsvođen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena. ¹⁷ Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: "Ima li riječi od Jahve?" A na to će Jeremija: "Dakako!" I dometne: "Bit ćeš predan u ruke kralja babilonskoga!" ¹⁸ Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: "Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu? ¹⁹ Gdje su sada vaši proroci koji vam prorekoše: 'Kralj babilonski neće udariti na vas ni na ovu zemlju?' ²⁰ A sada, hajde, čuj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuću pisara Jonatana, da ondje ne umrem!" ²¹ Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamničko dvorište te mu davahu svaki dan pogaču kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamničkom dvorištu. ³⁸ ¹ Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, čuše tada za riječi što ih Jeremija kaza svemu narodu: ² "Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut će od mača, gladi i kuge. A tko izađe pred Kaldejce, spasit će život - život će mu ostati kao plijen, ostat će živ.' ³ Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj će grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona će ga zauzeti!'" ⁴ Tada dostojanstvenici rekoše kralju: "Ovoga čovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast." ⁵ A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama." ⁶ Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u čatrnju kraljevića Malkije, što je bila u tamničkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u čatrnji ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib. ⁷ Ali Kušit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaše u kraljevskom dvoru, doču da su Jeremiju bacili u čatrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata. ⁸ Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: ⁹ "Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u čatrnju, gdje će od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu." ¹⁰ Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz čatrnje dok nije umro." ¹¹ I Ebed-Melek povede ljude, uđe u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje nešto iznošenih i poderanih dronjaka te ih na užetu spusti Jeremiji u čatrnju. ¹² Kušit Ebed-Melek reče Jeremiji: "Podmetni iznošene i poderane dronjke pod pazuha i pod užad." Jeremija učini tako. ¹³ Tada na užetima izvukoše Jeremiju iz čatrnje. Otada Jeremija ostade u tamničkom dvorištu. ¹⁴ Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da dođe k njemu na treći ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj reče Jeremiji: "Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni riječi zatajiti!" ¹⁵ Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti kažem, nećeš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, nećeš me poslušati!" ¹⁶ Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim riječima: "Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, neću te pogubiti i neću te predati onima što ti rade o glavi." ¹⁷ Jeremija, dakle, reče Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izađeš pred vojskovođe kralja babilonskoga, spasit ćeš glavu i ovaj grad neće biti uništen požarom; živjet ćete ti i tvoj dom. ¹⁸ Ako pak ne izađeš pred vojskovođe kralja babilonskoga, ovaj će grad pasti u ruke Kaldejaca i oni će ga spaliti, a ti se nećeš spasiti iz ruku njihovih.'" ¹⁹ A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju." ²⁰ Jeremija odvrati: "Oni to neće učiniti. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit će ti dobro i spasit ćeš život svoj. ²¹ Ali ako ne htjedneš iz grada, evo riječi koju mi Jahve objavi: ²² 'Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit će odvedene k vojskovođama kralja babilonskoga i govorit će: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!' ²³ Da, sve će žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam nećeš umaći rukama njihovim: dospjet ćeš u ruke kralju babilonskom, a grad će ovaj biti spaljen." ²⁴ Sidkija reče Jeremiji: "Nitko živ ne smije o tome što saznati, inače ćeš umrijeti. ²⁵ Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te dođu k tebi i kažu: 'TÓa očituj nam što kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ništa pred nama, inače ćemo te ubiti', ²⁶ odgovori im: 'Molio sam kralja da me više ne vrati u kuću Jonatanovu, da ondje ne umrem!'" ²⁷ I doista, dođoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije pročulo o onom razgovoru. ²⁸ Jeremiju, dakle, ostaviše u tamničkom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje. ³⁹ ¹ Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede. ² Jedanaeste godine kralja Sidkije, četvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provališe u grad. ³ Uđoše sve vojskovođe kralja babilonskoga te se smjestiše kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebušasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovođe kralja babilonskoga. ⁴ Kad ih vidješe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoše se u bijeg na vrata između dva zida, noću iziđoše iz grada prema Kraljevu vrtu i krenuše k dolini Arabi. ⁵ Ali ih čete kaldejske gonjahu i sustigoše Sidkiju u Poljanama jerihonskim. Uhvatiše ga, odvedoše u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreče sud. ⁶ I kralj babilonski dade u Ribli pred očima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odličnike judejske. ⁷ Sidkiji iskopa oči, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon. ⁸ Kaldejci zapališe kraljev dvor i kuće naroda i porušiše bedeme jeruzalemske. ⁹ Ostatak pučanstva koje još ostade u gradu, izbjeglice što su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. ¹⁰ A od siromašnoga puka koji nije ništa posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja. ¹¹ O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže: ¹² "Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne čini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude želio." ¹³ Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Nebušazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovođe kralja babilonskoga ¹⁴ poslaše ljude da izvedu Jeremiju iz tamničkoga dvorišta i pustiše ga na slobodu. I tako on osta među narodom. ¹⁵ Dok je Jeremija bio zatvoren u tamničkom dvorištu, dođe mu riječ Jahvina: ¹⁶ "Idi i reci Kušitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, učinit ću da se ispune moje riječi protiv ovoga grada, na nesreću, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oči obistine, ¹⁷ ja ću te u onaj dan spasiti - riječ je Jahvina - i nećeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršćeš, ¹⁸ jer ja ću te pouzdano spasiti te nećeš od mača poginuti, nego ćeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao' - riječ je Jahvina." ⁴⁰ ¹ Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji pošto ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je već, u lance okovan, bio među svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima koje vođahu u Babilon. ² Odvojivši ga, dakle, zapovjednik tjelesne straže reče mu: "Jahve, Bog tvoj, zaprijetio je nesrećom ovome mjestu. ³ Izvršio je i učinio kako bijaše zaprijetio, jer ste griješili protiv Jahve i niste slušali glasa njegova. Zato vas je i snašlo ovo zlo. ⁴ Evo, sada driješim okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ideš sa mnom u Babilon, pođi sa mnom i oko će moje bdjeti nad tobom. Ako ti nije volja ići sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred tobom: možeš ići kamo ti oko želi i gdje će ti biti dobro. ⁵ Ako, dakle, hoćeš ostati, možeš poći Gedaliji, sinu Šafanova sina Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i ostati kod njega usred naroda, ili pak možeš ići kamo ti drago." Zatim mu zapovjednik tjelesne straže dade hrane i k tomu dar te ga otpusti. ⁶ Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta kod njega među narodom koji je ostao u zemlji. ⁷ Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo. ⁸ I dođoše pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi. ⁹ Gedalija, sin Šafanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim ljudima i reče: "Ne bojte se služiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite odani babilonskom kralju i bit će vam dobro. ¹⁰ A ja ću, evo, ostati u Mispi na službu Kaldejcima koji dolaze k nama. Vi pak potrgajte grožđe, poberite voće i masline, pohranite u sudove i ostanite u gradovima što ih zaposjedoste." ¹¹ I svi Judejci što se zatekoše u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznadoše da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama. ¹² I onda se vratiše svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu raspršili, vratiše se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabraše veoma mnogo grožđa i drugoga voća. ¹³ A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici pođoše Gedaliji u Mispu ¹⁴ te mu rekoše: "A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova. ¹⁵ Tada reče Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: "Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko neće doznati. Zašto da on tebe ubije i da se opet rasprše svi Judejci što se oko tebe skupiše? I zašto da propadne ostatak Judejaca?" ¹⁶ Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu." ⁴¹ ¹ Ali u sedmom mjesecu dođe Jišmael, sin Elišamina sina Netanije, roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potraži Gedaliju, sina Ahikamova, u Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili, ² diže se Jišmael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i mačem smakoše Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi čovjeka koga kralj babilonski bijaše postavio nad zemljom. ³ A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike što se tu nađoše - Jišmael dade pogubiti. ⁴ Sutradan, pošto Gedalija bi ubijen, dok još nitko nije znao što se zbilo, ⁵ dođoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseći u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu. ⁶ Jišmael, sin Netanijin, iziđe im iz Mispe u susret, dok su oni, plačući, išli svojim putem. Kad ih stiže, reče im: "Dođite Gedaliji, sinu Ahikamovu!" ⁷ A kad stigoše usred grada, Jišmael, sin Netanijin, i njegovi ljudi poklaše ih i baciše u čatrnju. ⁸ A među njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: "Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, ječma, ulja i meda." On tada odusta i ne ubi ih s braćom njihovom. ⁹ A čatrnja u koju je Jišmael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi, velika čatrnja, bijaše ona ista koju je kralj Asa načinio protiv Baše, kralja izraelskoga. I sad ju je Jišmael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima. ¹⁰ Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kćerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeđe u zemlju Amonovih sinova. ¹¹ Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim saznadoše za sva zlodjela što ih Jišmael, sin Netanijin, bijaše počinio, ¹² uzeše sve svoje vojnike te krenuše u boj na Jišmaela, sina Netanijina. Nađoše ga uz veliku vodu u Gibeonu. ¹³ Čim oni ljudi što bijahu kod Jišmaela ugledaše Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradovaše se, ¹⁴ i sav narod što ga je Jišmael odveo iz Mispe okrenu se i potrča Johananu, sinu Kareahovu. ¹⁵ Ali Jišmael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobježe od Johanana i ode k sinovima Amonovim. ¹⁶ Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim uzeše sav preostali narod što ga Jišmael, sin Netanijin, pošto ubi Gedaliju, sina Ahikamova, bijaše doveo iz Mispe: muškarce, žene i djecu i dvorjane koje dovede iz Gibeona. ¹⁷ Krenuše, a kod Svratišta Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se odmarahu da bi mogli nastaviti put i stići u Egipat, ¹⁸ što dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Jišmael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bijaše postavio za namjesnika u zemlji. ⁴² ¹ Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše ² i rekoše proroku Jeremiji: "Pomno počuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoć bilo. ³ Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da činimo." ⁴ Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit ću se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit ću vam sve što on odgovori, ni riječi vam neću zatajiti." ⁵ Oni pak rekoše Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po riječima koje će nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. ⁶ Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi ćemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega." ⁷ Poslije deset dana dođe riječ Jahvina Jeremiji. ⁸ Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, ⁹ te im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu: ¹⁰ 'Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podići ću vas i neću vas više razoriti; posadit ću vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio. ¹¹ Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - riječ je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih. ¹² I ja ću vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.' ¹³ Ako pak kažete: 'Nećemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajući se glasu Jahve, Boga svoga, ¹⁴ ako kažete: 'Ne, u Egipat idemo, rata više da ne vidimo, glasa bojnog roga više da ne čujemo, da ne moramo biti više gladni kruha; da, onamo idemo', ¹⁵ onda čujte riječ Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odlučili krenuti u Egipat da ondje živite, ¹⁶ mač kojega se plašite u zemlji će vas egipatskoj dostići; glad od koje strahujete, u Egiptu će vam biti za petama: i ondje ćete umrijeti! ¹⁷ I svi oni koji odluče da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut će od mača, gladi i kuge: nitko živ neće umaći nesreći koju ću na njih svaliti.' ¹⁸ Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako će se gnjev moj izliti i na vas ako pođete u Egipat: postat ćete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad više nećete ugledati.' ¹⁹ Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poručuje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas. ²⁰ Jer sami sebe obmanjujete. TÓa vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome rekavši: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom našim, i saopći nam sve što ti on objavi, i mi ćemo to učiniti.' ²¹ A danas sam vam objavio, ali vi ne slušate više glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla. ²² Znajte, dakle, dobro: od mača, gladi i kuge poginut ćete na mjestu kamo hoćete da odete da se ondje naselite." ⁴³ ¹ Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve riječi Jahve, Boga njihova, sve one riječi radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao, ² Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovoriše Jeremiji: "Laži nam govoriš. Nije te poslao Jahve da nam govoriš: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite', ³ nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaš u ruke Kaldejcima koji će nas pogubiti ili odvesti u sužanjstvo babilonsko!" ⁴ I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslušaše glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj. ⁵ Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj: ⁶ muževe, žene i djecu i sve kraljevske kćeri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavio kod Gedalije, sina Šafanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina, ⁷ te se oni iseliše u Egipat, jer ne slušahu glasa Jahvina. I tako dođoše u Tafnis. ⁸ U Tafnisu dođe riječ Jahvina Jeremiji: ⁹ "Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, meljtom u pločnik što je pred ulazom u faraonov dvor. ¹⁰ I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo šaljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On će postaviti prijestolje na ovo kamenje što sam ga ugradio i nad njim će razapeti svoju nebnicu. ¹¹ Da, doći će i udarit će na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za mač, pod mač! ¹² On će vatrom sažeći hramove bogova egipatskih, spalit će i izagnati bogove, očistit će zemlju egipatsku kao što pastir svoj plašt otrijebi od buha. I onda će, nesmetan, odavde otići. ¹³ Porazbijat će spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove bogova egipatskih ognjem će spaliti.'" ⁴⁴ ¹ Riječ koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu. ² Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreću koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, ³ zbog nedjela njihovih što ih učiniše da bi mene vrijeđali, polazeći drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe. ⁴ A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne činite tih gnusoba koje su mi ogavne!' ⁵ Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloće svoje i prestanu kaditi tuđim bogovima. ⁶ Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas. ⁷ Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreću" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenčad, te vam ni ostatka ostati neće, ⁸ jer me vrijeđate djelima ruku svojih, kadeći tuđim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit ćete iskorijenjeni i postat ćete kletva i ruglo među svim narodima na zemlji? ⁹ Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, počinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim? ¹⁰ Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim." ¹¹ Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okrećem svoje lice vama, na nesreću vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. ¹² Odnijet ću ostatak Judeje koji je odlučio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi će izginuti u zemlji egipatskoj, past će od mača, od gladi će pogibati, poginut će svi, malo i veliko, pomrijet će od mača i gladi, i bit će prokletstvo, užas, kletva i poruga. ¹³ Kaznit ću sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: mačem, glađu i kugom. ¹⁴ A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neće uteći ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše čeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neće vratiti, osim izbjeglica." ¹⁵ I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tuđim bogovima, i sve nazočne žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji: ¹⁶ "Riječi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; ¹⁷ naprotiv, i dalje ćemo se držati zadane riječi: kadit ćemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi činili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreća. ¹⁸ Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od mača i gladi pogibali." ¹⁹ A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa pečemo kolače u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?" ²⁰ Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reče: ²¹ "Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski? ²² Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje počiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas. ²³ Zbog toga što ste, prinoseći tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedočanstava ne držaste, snađe vas ova nevolja, kakva je danas." ²⁴ Zatim reče Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: ²⁵ Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obećaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi ćemo se tvrdo držati zavjeta što ih učinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice! ²⁶ Ali čujte zato riječ Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neće više izustiti mojega imena; nitko neće reći: 'Živoga mi Jahve!' ²⁷ Evo, bdim nad njima, na nesreću, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut će od mača i gladi do potpunog istrebljenja. ²⁸ I bit će malo onih koji će izbjeći maču i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda će sav ostatak judejski, svi koji dođoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati čija riječ vrijedi, moja ili njihova. ²⁹ A ovo neka vam bude znamenje - riječ je Jahvina - da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se vama na nesreću ispuniti prijetnje moje protiv vas.' ³⁰ Ovako govori Jahve: 'Gle, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'" ⁴⁵ ¹ Riječ koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te riječi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: ² Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruše: ³ "Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju. Sustadoh uzdišući i ne mogu naći mira!' ⁴ Ovako govori Jahve: 'Evo, što sam sagradio, porušit ću, što sam zasadio, iščupat ću - po svoj zemlji! ⁵ A ti tražiš za se čudesa! Ne traži toga! Jer, gle, svalit ću zlo na sve živo - riječ je Jahvina. A tebi ću kao plijen pokloniti život tvoj na svim mjestima kamo dođeš.'" ⁴⁶ ¹ Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda. ² Još o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, što bijaše kod rijeke Eufrata, u Karkemišu, i kralj Nabukodonozor ga potuče, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga. ³ Pripremite štitove i oklope! Naprijed, u boj! ⁴ Upregnite konje! Na kola, vozači! Postavite se pod kacigama! Naperite koplja! Navucite oklope! ⁵ Što vidim? Zaprepašteni, uzmiču? Junaci njihovi, poraženi, u bijeg udariše glavom bez obzira! Užas odasvud - riječ je Jahvina. ⁶ Ni najbrži ne umače, ni najhrabriji ne uteče! Na sjeveru, na obali Eufrata, posrću i padaju. ⁷ Tko se to diže poput Nila, čije vode šume, k'o brzaci nabujaše? ⁸ To Egipat se diže poput Nila, k'o brzaci vode mu nabujaše. I govori: dići ću se, poplaviti zemlju, opustošiti gradove i pučanstvo! ⁹ Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Kušiti, Putijci, štitom zaštićeni, i Ludijci, što lukom strijeljate! ¹⁰ Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se dušmanima svojim osveti: mač će se nažderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom! Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima žrtveno klanje u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata. ¹¹ Popni se na Gilead, balzama potraži, djevice, kćeri egipatska! Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja! ¹² Narodi čuše za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuniše zemlju. Jer se junak o junaka spotiče i obojica padaju. ¹³ Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, dođe da udari na zemlju egipatsku. ¹⁴ Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu: "Svrstaj se! Spremi se! Jer mač već ždere sve oko tebe! ¹⁵ Što? Zar Apis pobježe? Tvoj se Bik ne odrva?" Da, Jahve ga obori! ¹⁶ On učini te mnogi posrnuše, popadaše jedan na drugoga. I gle, govore: "Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred mačem koljačkim!" ¹⁷ Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: "Graja što pravi čas promaši." ¹⁸ "Tako, života mi moga" - govori Kralj, komu je ime Jahve nad Vojskama - "ono će doći kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora. ¹⁹ Spremi izgnanički zavežljaj, udomljena kćeri egipatska, jer Memfis će biti u pustoš pretvoren, poharan i nenastanjen. ²⁰ Egipat bijaše lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera. ²¹ A i plaćenici egipatski što k'o gojna telad usred nje življahu, i oni se okrenuše, u bijeg udariše, ne mogu se odhrvati jer ih stiže Dan propasti, dođe vrijeme da se kazne. ²² Slušaj! K'o da zmija sikće, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju navaljuju, baš k'o drvosječe. ²³ Posjeći će šumu - riječ je Jahvina - iako je neprohodna. Više ih je nego skakavaca, broja njima nema. ²⁴ Osramoćena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera." ²⁵ Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit ću Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju. ²⁶ Predat ću ih u ruke onima što im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije će Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena" - riječ je Jahvina. ²⁷ "Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne plaši se, Izraele! Jer, evo, spasit ću te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov će se opet smiriti, spokojno će živjet' i nitko ga neće plašiti. ²⁸ Ne boj se, Jakove, slugo moja - riječ je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti: ali ću te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena." ⁴⁷ ¹ Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego što faraon osvoji Gazu. ² Ovako reče Jahve: "Evo, vode se dižu sa Sjevera i kao nabujali brzaci poplavljuju zemlju i sve što je na njoj, gradove i sve njihovo pučanstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi žitelji zemlje, ³ uz tutanj kopita njegove ždrebadi, uza štropot kola i tresku točkova. Oci više ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule ⁴ zbog dana što osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu sve do posljednjeg pomagača. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav ostatak otočja kaftorskog. ⁵ Gazi će biti obrijana glava, razoren Aškelon. A ti, Ašdode, ostače Anakovaca, dokle će te tuga razdirati? ⁶ Jao, maču Jahvin, kad li ćeš se smiriti? Vrati se u korice, stani i počini!" ⁷ Ali kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na Aškelon i na morski žal on ga isuka. ⁴⁸ ¹ O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiđen je Kirjatajim i osvojen, tvrđa posramljena, razorena, ² nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit ćeš razoren, mač već ide za tobom! ³ Slušaj! Jauci se čuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!' ⁴ 'Moab je smlavljen!' čuje se vrištanje mališa njegovih. ⁵ Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašću. ⁶ 'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!' ⁷ Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima svojim. ⁸ Pustošnik će doći u svaki grad, nijedan mu neće izmaći: Dolina će biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve! ⁹ Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. ¹⁰ Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju mač svoj ne omasti! ¹¹ Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen. ¹² "Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja ću mu poslati tlačitelje koji će ga pretakati, isprazniti njegove bačve i sudove njegove porazbijati. ¹³ I tada će se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao." ¹⁴ Kako možete reći: "Mi smo junaci, hrabri ratnici." ¹⁵ Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, riječ je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. ¹⁶ Bliži se propast Moabova, nesreća njegova hiti. ¹⁷ Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi čvrsta palica, žezlo veličanstveno!" ¹⁸ Siđi sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kćeri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje. ¹⁹ Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?" ²⁰ "Moab se stidi jer je slomljen. Plačite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan." ²¹ Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot, ²² nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim, ²³ Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon, ²⁴ Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. ²⁵ "Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena." ²⁶ "Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh. ²⁷ Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u krađi te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?" ²⁸ "Ostavite gradove, živite u pećinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!" ²⁹ Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! ³⁰ "Poznajem ja obijest njegovu - riječ je Jahvina - laž njegovih riječi, laž djela njegovih! ³¹ Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa. ³² Više nego nad Jazerom, plakat ću nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik. ³³ Iščeznu radost i veselje iz voćnjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožđa ne maste, veseli zvuci više nisu veseli." ³⁴ Urlanje Hešbona i Elalea čuje se sve do Jahasa. Viču od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru. ³⁵ "U Moabu ću učiniti - riječ je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim. ³⁶ Stoga mi srce poput frule dršće za Moabom, srce moje poput frule dršće za ljudima Kir Heresa: jer propade stečevina koju stekoše! ³⁷ Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. ³⁸ Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krčag koji se nikomu ne mili" - riječ je Jahvina. ³⁹ Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima. ⁴⁰ Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila. ⁴¹ Gradovi su zauzeti, osvojene tvrđave. Srce moapskih junaka bit će toga dana kao srce žene u trudovima. ⁴² Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu. ⁴³ Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - riječ je Jahvina. ⁴⁴ Tko stravi umakne, u jamu će pasti; tko se iz jame izvuče, u zemlju će pasti. Da, to ću svaliti na Moab u danima kazne njegove" - riječ je Jahvina. ⁴⁵ "U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepoočnice Moabu i tjeme sinova nemirničkih. ⁴⁶ Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kćeri tvoje u progonstvo. ⁴⁷ Ali ću promijeniti udes Moabov u budućnosti" - riječ je Jahvina. Dovde suđenje Moabu. ⁴⁹ ¹ O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima? ² Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - i učinit ću da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona će biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada će Izrael opljačkati svoje pljačkaše" - govori Jahve. ³ "Plači, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kćeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima. ⁴ Što se dičiš dolinom svojom, kćeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: 'Tko se usuđuje ustati protiv mene?' ⁵ Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit ćete raspršeni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce neće skupiti. ⁶ Ali uto ću opet promijeniti udes sinova Amonovih" - riječ je Jahvina. ⁷ O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svj§eta, zar se izvjetrila mudrost njihova? ⁸ Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove. ⁹ Dođu li trgači k tebi, ni pabirka neće ostaviti; dođu li kradljivci noćni, opljačkat će sve što žele. ¹⁰ Jer ja sam onaj što će Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže: ¹¹ 'Ostavi siročad svoju, ja ću je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'" ¹² Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti! ¹³ Jer samim se sobom zakleh - riječ je Jahvina: Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline." ¹⁴ Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj! ¹⁵ Jer, gle, učinit ću te malim među narodima, prezrenim među ljudima. ¹⁶ Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u pećinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande ću te strovaliti" - riječ je Jahvina. ¹⁷ "Edom će postati pustoš; tko god njime prođe, zaprepastit će se i zviždati zbog svih rana njegovih. ¹⁸ Razorit će ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori Jahve. Čovjek ondje neće stanovati, sin čovječji neće u njem boraviti. ¹⁹ "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Ali ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?" ²⁰ Zato čujte što je Jahve naumio učiniti Edomu, čujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on će odvući, i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima. ²¹ Od lomljave pada njina zemlja će se potresti, razlijegat će se vapaj do Crvenog mora! ²² Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce će junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima. ²³ O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest čuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može. ²⁴ Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju. ²⁵ Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje! ²⁶ Zato će mladići njegovi popadati po trgovima, svi će ratnici poginuti u onaj dan - riječ je Jahve nad Vojskama. ²⁷ "Potpalit ću vatrom zidine Damaska: plamen će proždrijeti dvor Ben-Hadadov." ²⁸ O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka! ²⁹ Nek' im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' viču na njih: 'Strava odasvud!' ³⁰ Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - riječ je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja: ³¹ 'Ustajte, udarite na mirni narod što živi bez straha - riječ je Jahvina - što nema vrata ni zasuna, što u osami prebiva! ³² Deve njihove bit će plijen, mnoštvo ovaca otimačina!' I raspršit ću ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest ću odasvud na njih nesreću - riječ je Jahvina. ³³ Hasor će postati brlog čagaljski i pustinja vječna. Čovjek ondje neće prebivati, neće se ondje nastaniti sin čovječji." ³⁴ Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga. ³⁵ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove. ³⁶ Četiri ću vjetra dognati na Elam sa četiri kraja neba i raspršit Elamce u sva četiri vjetra, i neće biti naroda kamo neće stići bjegunci elamski. ³⁷ Utjerat ću Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit ću na njih nesreću, oganj gnjeva svojega. Poslat ću mač za njima dok ne budu sasvim uništeni. ³⁸ I postavit ću u Elamu prijesto svoj i zatrt ću ondje kralja i sve knezove" - riječ je Jahvina. ³⁹ Ali ću okrenut' udes Elama" - riječ je Jahvina. ⁵⁰ ¹ Riječ koju Jahve reče protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: ² "Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postiđen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. ³ Jer sa sjevera na nj se diže narod koji će mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neće u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeći će i otići. ⁴ U one dane i u vrijeme ono - riječ je Jahvina - vratit će se sinovi Izraelovi, ići će plačuć' i tražeći Jahvu, Boga svojega. ⁵ Pitat će za put na Sion, onamo će pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vječnim, nezaboravnim!' ⁶ K'o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi. ⁷ Tko ih nađe, proždire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!' ⁸ Bježite iz Babilona! Izađite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom. ⁹ Jer evo ću dići i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat će se protiv njega - odanle će biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraćaju. ¹⁰ Kaldeja će biti oplijenjena, do mile volje nju će pljačkati" - riječ je Jahvina. ¹¹ "Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljačkaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad! ¹² Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je među narodima: pustinja, zemlja prljuša. ¹³ Zbog gnjeva Jahvina bit će bez življa, sva će opustjeti. Tko god prođe mimo Babilon, zgrozit će se i zviždat će nad njegovim ranama. ¹⁴ Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio. ¹⁵ Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ruše: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago! ¹⁶ Istrijebite Babilonu i sijača i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene! Pred mačem silničkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bježi zemlji svojoj." ¹⁷ Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi. ¹⁸ Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit ću kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga. ¹⁹ I vratit ću Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. ²⁰ U one dane, u vrijeme ono - riječ je Jahvina - tražit će grijeh Izraelov, ali ga više neće biti; tražit će opačine judejske, ali ih neće naći. Jer oprostih svima koje sačuvah." ²¹ "Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - riječ je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!" ²² Ratna se vika čuje u zemlji, poraz strašan. ²³ O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima! ²⁴ Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zatečen si i uhvaćen, jer se s Jahvom zarati! ²⁵ Jahve otvori svoju oružnicu, izvuče oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj. ²⁶ Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa. ²⁷ Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siđu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove! ²⁸ Čujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova! ²⁹ Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteče! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova. ³⁰ Zato će mu svi mladići popadati po trgovima i svi će mu ratnici u onaj dan izginuti - riječ je Jahvina. ³¹ "Evo me na te, Oholice!" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama - "došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te. ³² Oholica će posrnuti, pasti, i nitko ga neće podići. Oganj ću podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet će sve uokolo." ³³ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlačeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih čvrsto i neće da ih puste. ³⁴ Ali, moćan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On će obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti pučanstvo Babilona." ³⁵ Mač na Kaldejce - riječ je Jahvina - na pučanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove! ³⁶ Mač na brbljavce njegove, neka polude! Mač na njegove ratnike, neka se prestrave! ³⁷ Mač na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Mač na njihove riznice; nek ih opljačkaju! ³⁸ Mač na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova. ³⁹ Zato će se ondje nastaniti risovi s čagljima, i nojevi će ondje obitavat. Dovijeka će ostat' mjesto bez življa, nitko ondje neće živjeti od koljena do koljena. ⁴⁰ Razorit će ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - riječ je Jahvina. Čovjek ondje neće stanovati, sin čovječji neće u njem' boraviti. ⁴¹ Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje. ⁴² U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buči poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kćeri babilonska. ⁴³ Kralj babilonski ču vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju. ⁴⁴ "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Al' ja ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?" ⁴⁵ Zato, čujte što je Jahve naumio da učini Babilonu, čujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on će odvući; i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima. ⁴⁶ Na glas da je pao Babilon zemlja će se potresti: razlijegat će se vapaj među narodima. ⁵¹ ¹ Ovako govori Jahve: "Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv pučanstva kaldejskog vjetar zatornički. ² Poslat ću na Babilon vijače da ga viju i prorešetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan, ³ nek' strijelac luka ne odlaže, nek' ne skida oklopa! Ne štedite mladića njihovih, svu mu vojsku kleto uništite! ⁴ Pobijeni će padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim." ⁵ Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova. ⁶ Bježite iz Babilona, nek' svak' spasi život svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaća po zasluzi! ⁷ Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše. ⁸ Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potražite balzama rani njegovoj: možda će ozdravit'! ⁹ Liječili smo Babilon, al' se ne izliječi. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i diže se pod oblake. ¹⁰ Jahve je iznio pravdu našu! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga našega. ¹¹ Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potače duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. ¹² Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojačajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. ¹³ O, ti što prebivaš na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svršetak dođe, kraj tvojoj lakomosti. ¹⁴ Životom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit ću te ljudstvom kao skakavcima, zaorit će protiv tebe vika bojna." ¹⁵ On snagom svojom stvori zemlju, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. ¹⁶ Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. ¹⁷ Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. ¹⁸ Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne. ¹⁹ 'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo. ²⁰ Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. ²¹ Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozača. ²² Pomlatih tobom čovjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladića i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. ²³ Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljače. ²⁴ Ali na vaše oči sada plaća Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje učiniše Sionu - riječ je Jahvina. ²⁵ "Evo me na te, Goro zatornice - riječ je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut ću rukom protiv tebe, svalit ću te s litice, pretvorit ću te u goru spaljenu. ²⁶ Iz tebe više neće klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit ćeš vječna pustinja" - riječ je Jahvina. ²⁷ Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog među narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Aškenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci! ²⁸ Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju. ²⁹ Zemlja će se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu. ³⁰ Nebojše babilonske odustaše od borbe, u utvrdama posjedaše, nesta sile njihove: postadoše kao žene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima. ³¹ Teklič tekliča prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet, ³² prijelazi zaposjednuti, tvrđave ognjem popaljene, a ratnici prestrašeni. ³³ Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kći je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doći će joj vrijeme žetve." ³⁴ Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbušinu, iz mog me istjerao Edena. ³⁵ "Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem. ³⁶ Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja ću braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit ću more njegovo i presahnut ću izvore njegove. ³⁷ Babilon će biti hrpa ruševina, brlog čagljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen. ³⁸ Svi zajedno riču k'o lavovi, zavijaju kao lavići. ³⁹ Kad se ugriju, priredit će im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vječnim snom, da se više ne probude - riječ je Jahvina. ⁴⁰ Odvest ću ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove." ⁴¹ "Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strašilo narodima? ⁴² Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo. ⁴³ Gradovi mu pustoš postali, zemlja suha, pustara: čovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin čovječji." ⁴⁴ "Kaznit ću Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Neće više k njemu hrliti narodi, srušit će se babilonske zidine. ⁴⁵ Izađi iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi život svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina! ⁴⁶ Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje. ⁴⁷ Jer evo dolaze dani kada ću kazniti kipove babilonske, i sva će mu se zemlja postidjeti, i svi će mu pobijeni ležat' posred grada. ⁴⁸ Tada će nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer će sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - riječ je Jahvina! ⁴⁹ I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu. ⁵⁰ Vi što umakoste maču, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu: ⁵¹ 'Stidjeli smo se slušajuć' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuđinci nahrupiše u Svetište Doma Jahvina.' ⁵² Zato, evo, dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću kazniti kipove njegove i po svoj će mu zemlji stenjat' ranjenici. ⁵³ Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju će zapovijed na nj navalit' pustošnici" - riječ je Jahvina. ⁵⁴ Čujte vapaj iz Babilona, i strašan poraz iz zemlje kaldejske! ⁵⁵ Jer sam Jahve pustoši Babilon, on stišava strašnu buku njegovu: bučili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova. ⁵⁶ Jest, pustošnik dođe na Babilon, uhvaćeni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaća po zasluzi! ⁵⁷ "Opojit ću mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vječnim snom pa se više ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama. ⁵⁸ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Široke zidine babilonske bit će do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit će ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj mučili!" ⁵⁹ Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, četvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. ⁶⁰ Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreću koja je morala doći na Babilon - sva ona proroštva napisana protiv Babilona. ⁶¹ Jeremija reče Seraji: "Kad dođeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove riječi. ⁶² I reci: 'Jahve, ti sam reče da ćeš zatrti ovo mjesto te u njemu ničega više neće biti, ni čovjeka ni živinčeta, nego će postati vječna pustinja.' ⁶³ Kad pročitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci uEufrat. ⁶⁴ I reci: 'Ovako će potonuti Babilon i neće se više podići iz nesreće koju ću na nj svaliti.'" To su riječi Jeremijine. ⁵² ¹ Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kćerka Jeremije, i bila je iz Libne. ² Činio je što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što je činio Jojakin. ³ To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja. ⁴ Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. ⁵ Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. ⁶ Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, ⁷ neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. ⁸ Kaldejske čete nagnuše za njim u potjeru i sustigoše Sidkiju na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. ⁹ I Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu, u zemlji hamatskoj, pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. ¹⁰ Pokla Sidkijine sinove pred njegovim očima, pobi u Ribli sve Judine knezove; ¹¹ Sidkiji iskopa oči i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je držao u tamnici sve do smrti njegove. ¹² Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. ¹³ On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu, osobito kuće uglednika; ¹⁴ kaldejske čete, pod zapovjednikom tjelesne straže, razoriše zidine oko Jeruzalema. ¹⁵ Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. ¹⁶ Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i ratare. ¹⁷ Kaldejci razbiše tučane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more u Domu Jahvinu, i tuč odniješe u Babilon. ¹⁸ Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopće sav tučani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. ¹⁹ Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, škropionice, lonce, svijećnjake, zdjele, žrtvene pehare, uopće sve što bijaše od zlata i srebra, ²⁰ dva stupa, jedno more i dvanaest tučanih volova pod morem, podnožja što je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguće procijeniti koliko je tuča bilo u svim tim predmetima. ²¹ Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao konop od dvanaest lakata - bijaše četiri prsta debeo, a šupalj. ²² Imao je glavicu od tuča, visoku pet lakata; i obvijaše je oplet i mogranji, a sve od tuča. Takav je bio i drugi stup. ²³ A devedeset i šest šipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bijaše oko sto šipaka u tom opletu. ²⁴ Zapovjednik je straže odveo svećeničkog poglavara Seraju, drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga. ²⁵ Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojničkog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novačio puk te šezdeset pučana koji se također zatekoše u gradu. ²⁶ Zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskog u Riblu. ²⁷ I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. ²⁸ Evo broja ljudstva što ga Nabukodonozor odvede u sužanjstvo: sedme godine tri tisuće i dvadeset tri Judejca; ²⁹ osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz Jeruzalema; ³⁰ dvadeset i treće godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede sedam stotina četrdeset i pet Judejaca. U svemu: četiri tisuće i šest stotona osoba. ³¹ A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. ³² Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. ³³ Jojakin je odložio svoje tamničke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. ³⁴ Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

Lamentations

¹ ¹ Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide. ² Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji. ³ Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi među poganima, ne nalazi počinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima. ⁴ Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, svećenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorčine. ⁵ Tlačitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlačiteljem. ⁶ Povukla se od Kćeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k'o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoćni vrludaju ispred goniča. ⁷ Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade a nitko mu pomoći ne pruži. Tlačitelji ga gledahu smijući se njegovoj propasti. ⁸ Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao nečistoća ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plače i natrag se okreće. ⁹ Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga čeka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje." ¹⁰ Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor. ¹¹ Sav narod njegov jeca, tražeći kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo živnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren. ¹² Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga! ¹³ S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mrežu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. ¹⁴ Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti. ¹⁵ Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kćerku Judinu. ¹⁶ Zato moram plakati, oči mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odveć silan bijaše neprijatelj. ¹⁷ Sion pruža ruke: nema mu tješitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlačitelje; i tako Jeruzalem postade među njima strašilo. ¹⁸ Jahve, on je pravedan; jer riječi se njegovoj protivih. Oh, čujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladići, svi odoše u izgnanstvo! ¹⁹ Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji svećenici i starješine pogiboše u gradu tražeći hrane da bi ponovo živnuli. ²⁰ Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grči jer bijah opako prkosan! Vani mač pokosi moje sinove, a unutra - smrt. ²¹ Čuj kako stenjem: nema mi tješitelja! Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju što si to učinio! Daj da dođe dan što si ga objavio, da njima bude kao meni. ²² Neka se pokaže sva njina zloća pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao što si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdišem, a srce moje tuguje. ² ¹ Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kćer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega! ² Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrđave kćeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. ³ U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuče svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire. ⁴ Nategao je luk k'o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajući sve što mu drago bijaše. Na šator Kćeri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni. ⁵ K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kćeri Judinoj uzdisaje i jecaje. ⁶ Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i svećenika. ⁷ Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Bučili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji. ⁸ Jahve naumi razvaliti zidove Kćeri sionske. Nape uže mjerničko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predziđe, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno. ⁹ Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su među pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze viđenja Jahvina. ¹⁰ Starješine Kćeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. ¹¹ Iščilješe mi oči od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kćeri naroda mojega, jer djeca i dojenčad umiru po trgovima Grada. ¹² Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih. ¹³ S čime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kćeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će te iscijeliti? ¹⁴ Viđenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim. ¹⁵ Nad tobom plješću rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kćeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?" ¹⁶ Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguću zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim čeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!" ¹⁷ Jahve izvrši naum svoj, održa svoju riječ koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže. ¹⁸ U sav glas viči Gospodu, jecaj, Kćeri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i noću. Ne daj počinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori. ¹⁹ Ustani, viči noću za svake promjene straže. K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejačad koja od glada obamire po uglovima ulica. ²⁰ Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to učinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naručju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem svećenici i proroci? ²¹ U uličnoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladići od mača padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice. ²² Ti si, kao na dan svečani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio. ³ ¹ Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. ² Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. ³ I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. ⁴ Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. ⁵ Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. ⁶ Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti. ⁷ Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. ⁸ Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. ⁹ Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje. ¹⁰ Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. ¹¹ U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. ¹² Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice. ¹³ U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. ¹⁴ Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. ¹⁵ Gorčinom me hranio, pelinom me napajao. ¹⁶ Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo. ¹⁷ Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća! ¹⁸ Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi. ¹⁹ Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! ²⁰ Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. ²¹ To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. ²² Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. ²³ Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! ²⁴ "Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem." ²⁵ Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. ²⁶ Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino! ²⁷ Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. ²⁸ Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu; ²⁹ neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! ³⁰ Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. ³¹ Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: ³² jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. ³³ Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka. ³⁴ Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi, ³⁵ kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg, ³⁶ kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? ³⁷ Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio? ³⁸ Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo? ³⁹ Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh. ⁴⁰ Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi. ⁴¹ Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima. ⁴² Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao! ⁴³ Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio. ⁴⁴ Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. ⁴⁵ Načinio si od nas smeće i odmet među narodima. ⁴⁶ Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši. ⁴⁷ Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator! ⁴⁸ Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega. ⁴⁹ Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema ⁵⁰ dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. ⁵¹ Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada. ⁵² Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga. ⁵³ U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem. ⁵⁴ Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!" ⁵⁵ I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame. ⁵⁶ Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje." ⁵⁷ Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!" ⁵⁸ Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio. ⁵⁹ Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu. ⁶⁰ Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. ⁶¹ Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene. ⁶² Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan. ⁶³ Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica. ⁶⁴ Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih. ⁶⁵ Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. ⁶⁶ Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve! ⁴ ¹ Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. ² Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih! ³ Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. ⁴ Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži. ⁵ Oni što se nekoć sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. ⁶ Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne diže na nju. ⁷ Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir. ⁸ Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo. ⁹ Kako su sretni oni što ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. ¹⁰ Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kćeri naroda moga. ¹¹ Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove. ¹² Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska - ¹³ zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svećenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa! ¹⁴ K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove. ¹⁵ "Natrag, nečisti!" - viču im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati. ¹⁶ Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenikÄa, ne sažaljuju staraca. ¹⁷ Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti. ¹⁸ Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. ¹⁹ Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi. ²⁰ Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima." ²¹ Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti. ²² Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje. ⁵ ¹ Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! ² Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima. ³ Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. ⁴ Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti. ⁵ Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. ⁶ Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. ⁷ Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove. ⁸ Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. ⁹ Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji. ¹⁰ Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi. ¹¹ Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. ¹² Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali. ¹³ Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. ¹⁴ Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama. ¹⁵ Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje. ¹⁶ Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo! ¹⁷ Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru: ¹⁸ zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali. ¹⁹ Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. ²⁰ Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? ²¹ Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu. ²² Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

Ezekiel

¹ ¹ Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja. ² Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - ³ riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. ⁴ Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. ⁵ Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; ⁶ svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila. ⁷ Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. ⁸ Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila. ⁹ Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. ¹⁰ I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri. ¹¹ Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. ¹² I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući. ¹³ A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. ¹⁴ Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje. ¹⁵ Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak. ¹⁶ Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome. ¹⁷ U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati. ¹⁸ Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju. ¹⁹ Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu. ²⁰ Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima. ²¹ Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima. ²² Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. ²³ A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. ²⁴ Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila. ²⁵ Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina. ²⁶ Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. ²⁷ I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. ²⁸ Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše. ² ¹ I reče mi: "Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim!" ² OI uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. ³ I reče mi: "Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. ⁴ Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! ⁵ I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički - neka znaju da je prorok među vama. ⁶ A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: 'Trnje te okružuje i sjediš među samim skorpijama.' Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnički. ⁷ Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički. ⁸ A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!" ⁹ I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. ¹⁰ I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!" ³ ¹ I reče mi: "Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!" ² Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak ³ i reče: "Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med. ⁴ Reče mi: "Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. ⁵ Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. ⁶ Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. ⁷ A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. ⁸ Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. ⁹ I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnički!" ¹⁰ Reče mi: "Sine čovječji, sve riječi što ću ti reći uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. ¹¹ I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!" ¹² Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. ¹³ Čuh lepet krila onih bića - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa. ¹⁴ Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. ¹⁵ Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen. ¹⁶ Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: ¹⁷ "Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. ¹⁸ Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet ćeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. ¹⁹ A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. ²⁰ Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. ²¹ Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj." ²² Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: "Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!" ²³ Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. ²⁴ Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: "Idi i zatvori se u domu svojemu! ²⁵ Na te ću, evo, sine čovječji, staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. ²⁶ I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. ²⁷ A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički. ⁴ ¹ A ti, sine čovječji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na njoj grad Jeruzalem. ² Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip, iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere uokolo. ³ Zatim uzmi gvozdenu ploču i postavi je kao gvozden bedem između sebe i grada te k njemu okreni lice, i bit će opsjednut. Pritisni ga! To je znak domu Izraelovu! ⁴ Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko ćeš dana nositi njihov grijeh. ⁵ Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana nosit ćeš grijeh doma Izraelova. ⁶ A kad to završiš, četrdeset ćeš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu. ⁷ Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pruži golu desnicu i prorokuj protiv njega. ⁸ A ja ću te užetima vezati da se ne možeš okretati s jedne strane na drugu dok ne navršiš dane svoje opsade. ⁹ Uzmi pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest ćeš ga onoliko dana koliko budeš ležao na svojoj strani: sto i devedeset dana. ¹⁰ Jelo što ćeš ga jesti bit će izmjereno; dvadeset šekela na dan; a jest ćeš ga u određeno vrijeme. ¹¹ I vodu ćeš piti na mjeru: šestinu hina. Pit ćeš je u određeno vrijeme. ¹² A jest ćeš pogaču od ječma što ćeš je pred njima ispeći na ljudskim izmetinama." ¹³ I reče: "Tako će sinovi Izraelovi jesti svoj nečisti kruh među narodima među koje ću ih izagnati." ¹⁴ Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih ničega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad uđe meso nečisto." ¹⁵ A on će: "Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da na njoj ispečeš kruh!" ¹⁶ Još mi reče: "Sine čovječji, uništit ću u Jeruzalemu posljednju pričuvu kruha, i jest će kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit će vodu na mjeru i sa zebnjom. ¹⁷ Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jedan za drugim neka poginu! ⁵ ¹ A ti, sine čovječji, uzmi mač naoštren, uzmi ga kao britvu brijačku i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli. ² Trećinu spali posred grada ognjem kad se navrše dani tvoje opsade; trećinu uzmi i sasijeci mačem oko grada; trećinu baci u vjetar - i svoj ću mač trgnuti na njih. ³ Uzmi malo i zaveži u skute haljine. ⁴ Od toga opet nešto uzmi, baci u vatru i spali: odatle će se razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!" ⁵ Ovako govori Jahve Gospod: "Ovo je Jeruzalem! Postavih ga u središte naroda, okružih ga zemljama! ⁶ Ali se on odupro mojim naredbama većma nego pogani, zakonima mojim većma nego zemlje koje ga okružuju." ⁷ Stoga ovako govori Jahve Gospod: "Buntovniji ste od naroda koji vas okružuju, ne hodite po mojim zakonima i ne vršite ni mojih naredaba ni naredaba okolnih naroda." ⁸ Zato ovako govori Jahve Gospod: "Evo i mene protiv tebe! Izvršit ću sud svoj nad tobom na oči svih naroda. ⁹ Zbog tvojih gadosti učinit ću s tobom što još ne učinih nikada nit ću ikad učiniti: ¹⁰ posred tebe očevi će jesti sinove, a sinovi očeve; izvršit ću sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! ¹¹ Života mi moga! - riječ je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetište. I ja ću sada brijati i oko se moje neće sažaliti i neću se smilovati: ¹² trećina će tvojih žitelja posred tebe od kuge skončati i od gladi umrijeti; trećina će oko tebe od mača pasti; trećinu ću predati vjetrovima - i mač ću svoj trgnuti na njih! ¹³ Tako ću iskaliti gnjev svoj i smirit će se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat će da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. ¹⁴ Opustošit ću te, izvrgnut ću te ruglu naroda koji te okružuju, na oči svim prolaznicima. ¹⁵ Da, bit ćeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajući gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! ¹⁶ I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje ću pustiti na vas da vas uništim i glađu zatrem - uništit ću vam i posljednju pričuvu kruha. ¹⁷ A povrh gladi pustit ću na vas i divlje zvijeri koje će ti djecu rastrgati; kuga će te i krv preplaviti: pod mač ću te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh!" ⁶ ¹ Tada mi dođe riječ Jahvina i reče: ² "Sine čovječji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih. ³ Reci: 'Gore Izraelove, čujte riječ Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Gore i brežuljci, jaruge i doline, evo, spustit ću mač na vas i oborit ću uzvišice vaše! ⁴ Opustjet će žrtvenici vaši i porušit će se stupovi vaši, a vaše poginule pred kumire ću vam baciti. ⁵ Pobacat ću trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat ću kosti vaše oko žrtvenika vaših! ⁶ Gdje god boravili, gradovi će vaši biti opustošeni, uzvišice poharane, žrtvenici će vam opustjeti i biti uništeni, kumiri će vaši biti oboreni i nestat će ih, stupovi će vaši biti smrvljeni, sva će djela vaša propasti. ⁷ Među vas će padati poginuli, i znat ćete da sam ja Jahve! ⁸ Ali ću ipak poštedjeti neke od vas: ti će među narodima uteći maču kad se raspršite po zemljama. ⁹ Tada će se preživjeli među vama spomenuti mene među narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubničko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubničke oči što pođoše za kumirima njihovim. I tada će sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniše gadostima svojim. ¹⁰ I spoznat će da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da ću ih udariti svim tim zlom.'" ¹¹ Ovako govori Jahve Gospod: "Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom će Izraelov pasti od mača, gladi i kuge! ¹² Tko bude daleko, od kuge će umrijeti; tko bude blizu, od mača će pasti, i tko bude opkoljen, od gladi će izdahnuti! Tako ću gnjev iskaliti na njima ¹³ i spoznat će da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali među kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. ¹⁴ Ruku ću podići na njih i svu ću im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat će da sam ja Jahve!" ⁷ ¹ Opet mi dođe riječ Jahvina i reče: ² "Ti, sine čovječji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primiče se kraj: bliži se konac zemlji na sve četiri strane svijeta! ³ Sada je i tebi kraj: gnjev ću svoj na te izliti, sudit ću ti prema putovima tvojim i na te ću oboriti sve gadosti tvoje! ⁴ I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje će gadosti u tebi ostati. I znat ćete da sam ja Jahve.'" ⁵ Ovako govori Jahve: "Jedna nesreća, evo, dolazi! ⁶ Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! ⁷ Kolo ti udesa dolazi, stanovniče zemlje! Dolazi tvoj čas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. ⁸ Eto, uskoro ću na te izliti gnjev i iskalit ću na tebi srdžbu svoju! Sudit ću ti prema putovima tvojim i oborit ću na te sve gadosti tvoje. ⁹ I moje te oči neće požaliti, neću ti se smilovati, nego ću ti platiti prema putovima tvojim i tvoje će gadosti u tebi ostati! I spoznat ćete da sam ja Jahve koji bije. ¹⁰ Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut već cvjeta i oholost pupa, ¹¹ a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neće ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. ¹² Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. ¹³ Jer tko proda, neće više dobiti što je prodao, i nitko neće bezakonjem ojačati život! ¹⁴ Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreće u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve bučno mnoštvo. ¹⁵ Vani - mač, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od mača će poginuti, a tko u gradu, glad će ga i kuga uništiti. ¹⁶ Koji uteku, sklonit će se u gore kao dolinski golubovi, a ja ću ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, ¹⁷ i sve će ruke klonuti, a koljena će svima malaksati. ¹⁸ U kostrijet će se odjenuti, trepet će ih obuzeti, sva će lica sramota pokriti, sve će im glave oćelavjeti! ¹⁹ Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neće ih izbaviti, duše im neće moći nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. ²⁰ Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. ²¹ Dat ću ga u ruke tuđincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. ²² Odvratit ću od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uđu provalnici i neka je oskvrnu! ²³ Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zločina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! ²⁴ Zato ću dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ću oholost nasilnika, i svetišta njihova bit će oskvrnjena. ²⁵ Dolazi tjeskoba! Tražit će mir, a mira biti neće! ²⁶ Dolazit će nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit će se viđenje u proroka; u svećenika neće više biti Zakona ni u starješina savjeta! ²⁷ Kralj će protužiti, a kneza će spopasti užas i ruke će puku zadrhtati, jer ću ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit ću im prema sudovima njihovim. I znat će da sam ja Jahve." ⁸ ¹ Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. ² Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. ³ Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. ⁴ I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. ⁵ I reče mi: "Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!" I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. ⁶ I reče mi: "Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!" ⁷ I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. ⁸ I reče mi: "Sine čovječji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz! ⁹ I reče mi: "Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine!" ¹⁰ Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. ¹¹ A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. ¹² I reče mi: "Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!" ¹³ I reče mi još: "A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!" ¹⁴ I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza. ¹⁵ I reče mi: "Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih!" ¹⁶ I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu. ¹⁷ I reče mi: "Vidiš li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje čine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu? ¹⁸ Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti." ⁹ ¹ Tada zagrmje na moje uši i reče: "Kazne grada! Priđite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" ² I gle, dođoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Među njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uđoše oni i stadoše uz tučani žrtvenik. ³ A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, ⁴ te mu reče: "Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu čine!" ⁵ A drugima reče na moje uši: "Pođite za njim gradom i ubijajte bez milosrđa. Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. ⁶ Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Počnite od mojega Svetišta!" I oni počeše od starješina koji stajahu pred Domom. ⁷ I reče im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom. ⁸ Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ničice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar ćeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" ⁹ Reče mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zločina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' ¹⁰ I zato se moje oči neće sažaliti i neću im se smilovati: djela ću im njihova oboriti na glavu!" ¹¹ I gle, čovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Učinih kako si mi zapovjedio!" ¹⁰ ¹ Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinÄa pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje. ² I prozbori čovjeku odjevenom u lan: "Uđi među točkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice između kerubina i prospi je nad gradom!" - I on na moje oči uđe među kerubine. ³ A kerubini stajahu s desne strane Doma kad čovjek uđe među njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje, ⁴ a Slava Jahvina vinu se s kerubinÄa prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine. ⁵ Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega. ⁶ A kad on zapovjedi čovjeku odjevenom u lan: "Uzmi ognja između točkova što su pod kerubinima", čovjek uđe i stade kraj točkova. ⁷ Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše među kerubinima, uze ga i stavi u ruke čovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziđe. ⁸ A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka čovječja. ⁹ Pogledah, i gle: uz kerubine četiri točka, po jedan uza svakoga. A točkovi bijahu nalik na kamen krizolit; ¹⁰ sva četiri istog oblika i kao da je jedan točak u drugome. ¹¹ U kretanju mogahu ići u sva četiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, krećući se, nisu morali okretati. ¹² Cijelo tijelo u kerubinÄa - leđa, ruke, krila i sva četiri točka njihova - sve im bijaše posvud naokolo puno očiju. ¹³ A točkovi, koliko sam čuo, zvahu se "Kovitlac". ¹⁴ Svaki imaše po četiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga čovječje, a u trećega lice lavlje, u četvrtoga orlovsko. ¹⁵ Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista bića što ih vidjeh na rijeci Kebaru. ¹⁶ Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i točkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, točkovi se ne bi od njih odmicali. ¹⁷ Kad bi se zaustavili, i točkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i točkovi se podizahu, jer duh bića bijaše u njima. ¹⁸ Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. ¹⁹ Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima. ²⁰ Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. ²¹ U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja. ²² Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše. ¹¹ ¹ Tada se duh podiže i ponese me do istočnih vrata Doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, među kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne. ² I reče mi: "Sine čovječji, evo ljudi koji smišljaju opačine i koji u ovom gradu daju zle savjete: ³ 'Nije li čas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.' ⁴ Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji!" ⁵ I duh Jahvin siđe nada me i kaza mi: "Reci: Ovako veli Jahve Gospod: 'Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca! ⁶ Množite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.' ⁷ Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Oni koje vi probodoste i razbacaste po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato ću vas ja izvesti sada iz njega. ⁸ Od mača strahujete, i mač ću na vas dovesti - riječ je Jahve Gospoda! ⁹ Izvest ću vas iz grada i predati vas u ruke tuđincima, i sud ću svoj izvršiti nad vama: ¹⁰ od mača ćete pasti! Na međi Izraelovoj sudit ću vam, i tada ćete znati da sam ja Jahve! ¹¹ A ovaj grad više vam neće biti kotao i vi nećete biti meso njegovo. Na međi Izraelovoj sudit ću vam, ¹² i tada ćete znati da sam ja Jahve po čijim uredbama ne živjeste i čijih zakona ne izvršavaste, nego živjeste po zakonima okolnih naroda!'" ¹³ Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh ničice te zavapih iz svega glasa: "Jao, Jahve Gospode, zar ćeš doista uništiti sav Ostatak doma Izraelova?" ¹⁴ I dođe mi riječ Jahvina: ¹⁵ "Sine čovječji, tvojoj braći, i tvojim rođacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!' ¹⁶ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah među daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja ću im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.' ¹⁷ Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat ću vas iz narodÄa, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! ¹⁸ I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. ¹⁹ I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, ²⁰ da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! ²¹ A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put' - riječ je Jahve Gospoda." ²² Kerubini podigoše krila i točkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. ²³ Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istočno od grada. ²⁴ A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I iščeznu viđenje koje gledah. ²⁵ I pripovjedih izgnanicima sve što mi Jahve bijaše objavio. ¹² ¹ Opet mi dođe riječ Jahvina: ² "Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički. ³ Zato, sine čovječji, spremi izgnanički zavežljaj i njima na oči obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnički. ⁴ Obdan, njima na oči, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a iziđi obnoć na njihove oči kao što se odlazi u izgnanstvo. ⁵ Njima na oči prokopaj zid i kroza nj izađi. ⁶ I njima na oči vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noći iziđi. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!" ⁷ Učinih kako mi bijaše zapovjeđeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanički, a obnoć prokopah zid rukama i njima na oči po mrkloj noći vrgoh zavežljaj na ramena. ⁸ Ujutro mi dođe riječ Jahvina: ⁹ "Sine čovječji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnički: 'Što to radiš?' ¹⁰ ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.' ¹¹ Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako će biti njima: svi ćete se morati seliti u izgnanstvo! ¹² Knez njihov morat će vrći zavežljaj na ramena i po mrkloj noći izaći. Prokopat će zid da izađe kroza nj i lice će pokriti rukama da očima ne vidi zemlje. ¹³ Ja ću mu razapeti mrežu, i uhvatit će se u moju zamku, i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neće ugledati i ondje će život ostaviti. ¹⁴ A sve one oko njega, pomagače i čete, raspršit ću u sve vjetrove i svoj mač ću trgnuti na njih. ¹⁵ A kad ih raspršim među narode i rasijem po zemljama, znat će da sam ja Jahve. ¹⁶ Ipak, ostavit ću nekolicinu koji će umaći maču, gladi i kugi, da među narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'" ¹⁷ I dođe mi riječ Jahvina: ¹⁸ "Sine čovječji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom! ¹⁹ I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto će jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer će im zemlja opustjeti i ostat će bez igdje ičega s bezakonja žitelja svojih. ²⁰ I svi gradovi, sada napučeni, bit će poharani, a sva zemlja opustošena. I znat će da sam ja Jahve!'" ²¹ I dođe mi riječ Jahvina: ²² "Sine čovječji, kakve su vam to priče o zemlji Izraelovoj? Govori se: 'Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!' ²³ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokončat ću te priče i neće se više ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Bliže se već dani i sva će se proroštva moja ispuniti! ²⁴ Jer neće više biti u domu Izraelovu varavih viđenja, ni lažnih proroštava kojima ljude bijahu zavodili. ²⁵ Jer što ja, Jahve Gospod, govorim, to će i biti, i riječ se neće odgoditi! Da! Još za vaših dana, rode odmetnički, riječ ću izgovoriti i izvršiti.' Tako govori Jahve Gospod!" ²⁶ I dođe mi riječ Jahvina: ²⁷ "Sine čovječji! Evo što se govori u domu Izraelovu: 'Viđenje što ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!' ²⁸ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna riječ moja neće se više odgoditi! Što rekoh, rečeno je, i sve će se ispuniti!' - riječ je Jahve Gospoda." ¹³ ¹ I opet mi dođe riječ Jahvina: ² "Sine čovječji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu! ³ Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: 'Čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide! ⁴ Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. ⁵ Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin. ⁶ Viđenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore 'Riječ Jahvina!' - a Jahve ih nije poslao. I još očekuju da će im se riječi ispuniti. ⁷ Zar ne vidite da su vam viđenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite 'Riječ Jahvina!' - a ja nisam govorio.' ⁸ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što govorite isprazno i laž vidite, evo me protiv vas' - riječ je Jahve Gospoda! ⁹ Evo, ruka moja bit će protiv proroka koji vide isprazno i laž proriču: neće više biti u zboru mojega naroda, neće biti upisani u knjigu doma Izraelova, nikad više neće stupiti na tlo Izraelovo! I znat će da sam ja Jahve Gospod! ¹⁰ Jer narod moj obmanjuju govoreći 'Mir' kad mira nema. I dok jedni hoće da se zid utvrdi, oni hoće da se samo ožbuka. ¹¹ Reci onima koji hoće da se samo ožbuka: 'Past će!' Udarit će silan pljusak, oborit ću na nj grÓad kao kamenje, bjesnjet će olujni vihori. ¹² Evo, zid će pasti! Neće li vas tada pitati: 'Gdje vam je sada žbuka kojom ste ga ožbukali?' ¹³ Zato ovako govori Jahve Gospod: 'U svojoj jarosti razbjesnit ću olujne vihore, u srdžbi ću svojoj udariti silnim pljuskom da ga zatrem, u gnjevu ću na nj oboriti grÓad kao kamenje. ¹⁴ Obalit ću zid što ga vi žbukom ožbukaste, na zemlju ću ga oboriti da mu se razgole temelji. Past će zid, i vi ćete pod njim izginuti! Tada ćete znati da sam ja Jahve! ¹⁵ Tako ću iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga žbukom ožbukaše. A vama ću reći: Nema više zida! Nema onih koji ga žbukom ožbukaše. ¹⁶ Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu mir vidješe kad mira ne bijaše.' Tako govori Jahve Gospod." ¹⁷ "Sine čovječji, okreni lice protiv kćeri svojega naroda koje prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih: ¹⁸ Ovako govori Jahve Gospod: 'Jao onima koje vezu poveze za svačije ruke i koje prave prijevjese za glave svake veličine da ulove duše! Mislite li uloviti sve duše mojega naroda a svoje duše sačuvati žive? ¹⁹ Obeščašćujete me pred mojim narodom za šaku ječma, za zalogaj kruha, ubijajući duše koje ne bi trebale da umru, a spasavajući one koje ne bi trebale da žive; i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša vaše laži.' ²⁰ Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv vaših poveza kojima lovite duše kao ptice! Rastrgat ću sve to na vašim rukama i oslobodit ću duše koje time hvatate kao ptice! ²¹ Poderat ću vaše prijevjese i oslobodit ću svoj narod da ne bude više plijen vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve! ²² Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožničkog pa da život spasi. ²³ Zato nećete više vidjeti isprazno niti ćete laž proricati: ja ću osloboditi narod svoj iz vaših ruku. I znat ćete da sam ja Jahve!'" ¹⁴ ¹ Uto k meni dođoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. ² I dođe mi riječ Jahvina: ³ "Sine čovječji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oči u ono što ih na grijeh potiče. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta? ⁴ Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oči u ono što ga na grijeh potiče, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit ću mu prema mnoštvu njegovih kumira, ⁵ da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.' ⁶ Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih! ⁷ Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oči u ono što ga potiče na grijeh, pa unatoč tome dođe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu ću ja, Jahve, sam odgovoriti; ⁸ okrenut ću se protiv njega i učinit ću od njega poslovičan primjer: iskorijenit ću ga iz svojega naroda! I znat ćete da sam ja Jahve. ⁹ Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ću podići na njega i iskorijenit ću ga iz svojega naroda izraelskoga. ¹⁰ Obojica će podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta. ¹¹ I tako se dom Izraelov više neće odmetati od mene i neće se više kaljati svojim opačinama: on će biti narod moj, a ja ću biti njegov Bog' - riječ je Jahve Gospoda." ¹² I dođe mi riječ Jahvina: ¹³ "Sine čovječji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; ¹⁴ preostanu li u njoj samo tri čovjeka - Noa, Daniel i Job - ti će se svojom pravednošću spasiti - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁵ Također, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neće usuditi proći; ¹⁶ preostanu li u njoj samo ta tri čovjeka, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe, a zemlja će njihova postati prava pustinja. ¹⁷ Ili, ako ja trgnem mač na tu zemlju govoreći: 'Maču, prođi ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku, ¹⁸ a u njoj se nađu samo ona tri čovjeka, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe. ¹⁹ Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku, ²⁰ a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe svojom pravednošću." ²¹ Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja četiri ljuta biča - mač, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku, ²² u njemu će ipak preživjeti Ostatak koji će spasiti sinove i kćeri. I evo, oni će doći k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer ćete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne učinih bez razloga. ²³ Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit ćete se, jer ćete upoznati da ne učinih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema - riječ je Jahve Gospoda." ¹⁵ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji! U čemu je trs loze bolji od drugih šumskih drveta? ³ Služi li da se od njega štogod načini? Djelja li se od njega klin da se o njega što objesi? ⁴ Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sažeže oba kraja i sredinu spali, može li još čemu poslužiti? ⁵ Eto, ni onda kad bijaše čitav ništa se od njega ne mogaše načiniti. Pa kako će, dakle, čemu poslužiti kad ga plamen sažga?" ⁶ Zato ovako govori Jahve Gospod: "Kao što sam trs loze, među drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako ću postupati i s Jeruzalemcima! ⁷ Upravit ću lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi će ih proždrijeti. I spoznat ćete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih ⁸ i svu im zemlju opustošim jer mi bijahu nevjerni! - riječ je Jahve Gospoda." ¹⁶ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² Sine čovječji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! ³ Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. ⁴ Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. ⁵ Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to učini, nego te na dan rođenja tvojega gadnu baciše napolje. ⁶ A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: 'Živi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'Živi! ⁷ Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i dođe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. ⁸ Prođoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - riječ je Jahve Gospoda - i ti moja postade. ⁹ Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. ¹⁰ Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. ¹¹ Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; ¹² prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenčah vijencem najljepšim. ¹³ I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! ¹⁴ Glas o ljepoti tvojoj puče među narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁵ Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. ¹⁶ Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ... ¹⁷ I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih načini sebi muške likove da s njima bludničiš. ¹⁸ Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. ¹⁹ A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - riječ je Jahve Gospoda! ²⁰ Sinove si svoje i kćeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludničenja, ²¹ pa si čak i djecu moju davala da se njima na čast kroz oganj provedu! ²² U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala. ²³ I povrh svega zla - Jao! Jao! riječ je Jahve Gospoda - ²⁴ sagradi sebi humke, posvud diže uzvišice. ²⁵ Na svim raskršćima podiže uzvišice i na njima blatiš svoju ljepotu, nudiš se svakom prolazniku množeć' svoje bludničenje. ²⁶ Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludničenje si množila da me razjariš. ²⁷ Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivši ti obrok hrane i predavši te bijesu tvojih mrziteljica, kćeri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja. ²⁸ Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila. ²⁹ Umnožila si bludničenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila. ³⁰ O, kako li slabo bijaše tvoje srce - riječ je Jahve Gospoda - kad činjaše ono što rade bludnice najrazvratnije. ³¹ Na svim raskrsnicama humak sebi podiže, posvuda sagradi sebi uzvišice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaću bludničku, ³² nego kao preljubnica: mjesto muža, strance si primala. ³³ Svima se bludnicama plaća, a ti si sama ljubavnike svoje plaćala i još si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti dođu odasvuda. ³⁴ Ti bijaše bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trčao da s tobom blud provodi, nego si sama davala plaću bludničku, a nisu je tebi plaćali. Toliko si bila opaka! ³⁵ Stoga, razvratnice, čuj riječ Jahvinu: ³⁶ Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlačila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, ³⁷ evo, skupit ću sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslađivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit ću ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju. ³⁸ Sudit ću ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu. ³⁹ Predat ću te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat će sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu. ⁴⁰ A zatim će na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasiječe mačevima. ⁴¹ Kuće će ti ognjem spaliti i naočigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako ću dokrajčiti tvoje bludničenje, nećeš više davati plaću bludničku. ⁴² Iskalit ću gnjev svoj nad tobom i povući ću svoju ljubomoru od tebe. Smirit ću se i neću se više gnjeviti. ⁴³ I jer se ne spomenu svoje mladosti, već me svim tim izazivaše, oborit ću ti na glavu sve postupke tvoje - riječ je Jahve Gospoda: nećeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti! ⁴⁴ I sastavljač poslovica narugat će ti se poslovicom: 'Kakva mati, takva kći.' ⁴⁵ Prava si kći svoje matere, koja ostavi muža i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostaviše muževe svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijaše, otac Amorejac: ⁴⁶ Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kćerima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mlađa sestra, sa kćerima svojim zdesna ti stoji. ⁴⁷ A ti ne samo da si njihovim putem hodila i činila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - već bijaše od njih pokvarenija na svojim putovima. ⁴⁸ Života mi mojega - riječ je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim kćerima ne učini što si ti počinila zajedno sa kćerima svojim. ⁴⁹ Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. ⁵⁰ Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! ⁵¹ A sestra ti Samarija ne počini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti počini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima. ⁵² Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izađoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda. ⁵³ A ja ću okrenuti udes njihov, udes Sodome i kćeri njenih, udes Samarije i kćeri njenih; i tvoj ću udes okrenuti među njima, ⁵⁴ da snosiš sramotu svoju i da se postidiš za sve što si počinila, njima na utjehu. ⁵⁵ Sestra tvoja Sodoma i kćeri njene vratit će se u stanje prijašnje; sestra tvoja Samarija i kćeri njene vratit će se u stanje prijašnje; ali i ti i kćeri tvoje vratit ćete se u stanje prijašnje. ⁵⁶ Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaše ponosita, ⁵⁷ prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kćerima edomskim, susjedama njenim i kćerima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju. ⁵⁸ Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - riječ je Jahve Gospoda!' ⁵⁹ Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit ću s tobom onako kako ti učini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez. ⁶⁰ Ali ću se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit ću s tobom Savez vječan. ⁶¹ I ti ćeš se opomenuti svojih putova i postidjet ćeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlađu, koje ću ti dati za kćeri, ali ne snagom tvog Saveza. ⁶² Sklopit ću s tobom savez svoj i znat ćeš da sam ja Jahve, ⁶³ da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini! To je riječ Jahve Gospoda.'" ¹⁷ ¹ Dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci: ³ 'Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga perja, gusta, šarena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh; ⁴ odlomi mu najvišu grančicu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u grad prodavača. ⁵ Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi. ⁶ Izdanak proklija, bujan izbi čokot, onizak izraste, mladice mu k orlu segnuše, a pod njim mu žilje bješe; u bujan se razvi čokot, potjera izdanke, mladice razgrana. ⁷ Bijaše i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, čokot k njemu žilje pruži, k njemu upravi grančice svoje da ga natapa bolje od tla u koje bi zasađen. ⁸ Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bješe zasađen: mogao je tjerat' mladice, uroditi rodom, k'o veličanstveni trs izrasti.' ⁹ Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Hoće l' uspijevati? Neće l' mu orao sve žilje izguliti? Neće l' mu sve plodove potrgati? Neće l' mu sve mladice, čim izbiju, sasušiti? Da, i bez snažne mišice, i bez mnoštva naroda, iščupat će ga iz korijena! ¹⁰ Gle, zasađen je! Hoće l' uspijevati? Čim ga takne istočnjak, neće l' sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih niče uvenut će.'" ¹¹ Dođe mi riječ Jahvina: ¹² "Reci domu odmetničkome: 'Zar ne znate što ovo znači?' Reci im: 'Eto, dođe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve knezove, odvede ih k sebi u Babilon. ¹³ Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, pošto odvede sve mogućnike iz zemlje, ¹⁴ da će kraljevstvo ostati neznatno i da se neće dizati, nego će čuvati i držati savez s njime. ¹⁵ Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tražeći od njega konje i jaku vojsku. Hoće li uspjeti? Može li umaći onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne? ¹⁶ Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvrže savez s njime, u njegovoj će zemlji umrijeti, usred Babilona! ¹⁷ Svojom silnom vojskom i mnoštvom naroda faraon mu neće pomoći u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo. ¹⁸ Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bijaše dao, sve to učini! Ne, neće umaći!' ¹⁹ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Života mi moga, zakletvu što je prezre i savez što ga razvrže oborit ću na glavu njegovu! ²⁰ Mrežu ću nad njim razapeti i uhvatit će se u moju zamku, pa ću ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri. ²¹ Cvijet vojske njegove od mača će pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat ćete da ja, Jahve, tako rekoh.' ²² Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu i posadit' je na gori visokoj, najvišoj. ²³ Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi. ²⁴ I sve će poljsko drveće znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!'" ¹⁸ ¹ Dođe mi riječ Jahvina: ² "Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: 'Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!' ³ Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; ⁴ jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti. ⁵ Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu ⁶ i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; ⁷ nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, ⁸ ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, ⁹ po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini - taj je zaista pravedan i taj će živjeti, riječ je Jahve Gospoda. ¹⁰ Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, ¹¹ a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; ¹² ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraća što je u zalog primio, oči podiže kumirima čineći gadosti; ¹³ posuđuje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti. ¹⁴ A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac počini, uvidi ih i tako više ne učini; ¹⁵ ne blaguje po gorama, očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega; ¹⁶ nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ništa ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva; ¹⁷ ruku usteže od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vrši moje zakone i hodi po mojim naredbama - ne, taj neće umrijeti zbog grijeha očeva, on će živjeti. ¹⁸ A njegov otac, koji je nemilice tlačio i pljačkao bližnjega, čineći u narodu što ne valja, zbog svojega će grijeha umrijeti. ¹⁹ Ali vi kažete: 'Zašto da sin ne snosi očev grijeh?' Zato što sin vrši zakon i pravdu, čuva i vrši sve moje naredbe, živjet će. ²⁰ Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova. ²¹ Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. ²² Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. ²³ Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik - riječ je Jahve Gospoda - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? ²⁴ Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. ²⁵ A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? ²⁶ Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. ²⁷ A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. ²⁸ Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti. ²⁹ Ali dom Izraelov kaže: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? ³⁰ Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! ³¹ Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? ³² Ja ne želim smrti nikoga koji umre - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite! ¹⁹ ¹ A ti, sine čovječji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim. ² Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica među lavovima, ležala je među lavićima, hraneći mladunčad svoju. ³ I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati! ⁴ Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku. ⁵ A kad mati vidje da uzalud čeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava učini. ⁶ Živeć' tako među lavovima, i on lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati, ⁷ utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove. ⁸ Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu. ⁹ Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatočiše, da mu se više ne čuje rika po gorama izraelskim. ¹⁰ Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasađena, rodna i granata od obilja vode! ¹¹ Imala je jaku granu za palicu vladalačku: uzdiže se nad krošnju, naočita visinom, mnoštvom grančica. ¹² Al' u gnjevu bješe iščupana i na zemlju bačena. Istočnjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta. ¹³ U pustinju bje presađena, u zemlju suhu, bezvodnu. ¹⁴ Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalačku." To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka. ²⁰ ¹ Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, dođoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me. ² I dođe mi riječ Jahvina: "Sine čovječji! Govori starješinama Izraelovim! ³ Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, nećete me pitati!' - riječ je Jahve Gospoda. ⁴ Hoćeš li im suditi, hoćeš li suditi, sine čovječji? Pokaži im gadosti otaca njihovih. ⁵ Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš! ⁶ Toga im se dana rukom podignutom zakleh da ću ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu. ⁷ I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oči privlače i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog vaš!' ⁸ Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oči zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlučih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj. ⁹ Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti - ¹⁰ izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; ¹¹ i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; ¹² dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem. ¹³ Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. ¹⁴ Ali ni toga ne učinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. ¹⁵ Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, ¹⁶ jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđaše za njihovim kumirima. ¹⁷ Oči se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih, ¹⁸ nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne čuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim! ¹⁹ Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, čuvajte i vršite moje zakone ²⁰ i svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!' ²¹ Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. ²² Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. ²³ No zakleh se u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama, ²⁴ jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca. ²⁵ I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju: ²⁶ da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve. ²⁷ Sine čovječji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše! ²⁸ Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice. ²⁹ Upitah ih: što li znači ta uzvišica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvišica, do dana današnjega. ³⁰ Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim? ³¹ Kaljate se prinoseći im darove, provodeći kroz oganj svoje sinove u čast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nećete me za savjet pitati! ³² I neće se zbiti o čemu sanjate kad govorite: 'Bit ćemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveću i kamenju.' ³³ Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - vladat ću vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti. ³⁴ Izvest ću vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje! ³⁵ Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi! ³⁶ Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama ću suditi - riječ je Jahve Gospoda! ³⁷ Provest ću vas ispod štapa svojega, podvrći vas brojenju: ³⁸ razlučit ću između vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest ću ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad ući neće! I znat ćete da sam ja Jahve!' ³⁹ 'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom ćete, kunem vas se, poslušati i nećete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima: ⁴⁰ na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - riječ je Jahve Gospoda - služit će mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje će mi oni omiljeti i ondje ću iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama. ⁴¹ Omiljet ćete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama ću očitovati svetost svoju naočigled svih naroda. ⁴² Tada ćete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati očevima vašim. ⁴³ Ondje ćete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ćete sebi omrznuti zbog nedjela što ih počiniste. ⁴⁴ I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'" ⁴⁵ ⁴⁶ ⁴⁷ ⁴⁸ ⁴⁹ ²¹ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom. ³ Reci šumi negepskoj: 'Poslušaj riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit ću usred tebe oganj i on će proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neće utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga. ⁴ I svi će vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neće se ugasiti.'" ⁵ Rekoh na to: "Jao, Jahve Gospode, tÓa oni će za mene reći: 'Evo opet pričalice s pričama!'" ⁶ I dođe mi riječ Jahvina: ⁷ "Sine čovječji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. ⁸ Reci zemlji Izraelovoj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te! Trgnut ću mač iz korica, istrijebit ću iz tebe sve - i pravedna i bezbožna! ⁹ Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ću evo mač iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. ¹⁰ I svako će tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mač svoj iz korica i da ga više neću u njih vratiti! ¹¹ A ti, sine čovječji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oči! ¹² Ako li te zapitaju: 'Što toliko kukaš?' reci im: 'Zbog vijesti koja stiže, od koje će sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utučen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, već je tu!' Tako govori Jahve Gospod." ¹³ I dođe mi riječ Jahvina: ¹⁴ "Sine čovječji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: 'Mač! Mač! Naoštren i osvjetlan! ¹⁵ Za klanje naoštren, osvjetlan da sijeva. ¹⁶ Osvjetlan da ga ruka prihvati, mač naoštren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici. ¹⁷ A ti, sine čovječji, plači, nariči! Jer, evo, mač je već na narod moj isukan, mač na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom maču izručeni! Udri se stoga u slabine!' ¹⁸ Dođe kušnja, i odbačenoga žezla više biti neće - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁹ A ti, sine čovječji, prorokuj i rukama plješći. Neka se udvostruči, neka se utrostruči taj mač pokolja, mač pokolja golema što ih odasvud okružuje. ²⁰ Da zadršću srca, da bude žrtava nebrojenih, na svaka sam vrata postavio mač, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje naoštren. ²¹ Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo! ²² I ja ću pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!" ²³ I dođe mi riječ Jahvina: ²⁴ "Sine čovječji, zacrtaj dva puta kuda da pođe mač kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskršću puta ka gradu stavi putokaz. ²⁵ Zacrtaj maču put da dođe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrđeni Jeruzalem. ²⁶ Jer kralj babilonski stoji na početku puta, na raspuću dvaju putova, i pita znamenja - miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru. ²⁷ Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule. ²⁸ Ali će se njima učiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali će ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše. ²⁹ Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsjećate na svoja bezakonja otkrivajući opačine i pokazujući grijehe u svim svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjećate, u njih ćete se uloviti. ³⁰ A tebi, nečasni i bezbožnički kneže izraelski, tebi dođe dan i čas posljednjega zločina.' ³¹ Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit će uzvišen, a tko bi gore, bit će ponižen. ³² Ruševine, ruševine, ruševine ću postaviti kakvih nije bilo, dok ne dođe onaj koji ima suditi, jer ja ću mu predati sud.' [ (Ezekiel 21:33) Sine čovječji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: 'Mač! Mač za pokolj isukan i naoštren da siječe, da kao munja sijeva, ] [ (Ezekiel 21:34) a tebi dotle isprazno viđaju, laž proriču - da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, dođe dan i čas posljednjega zločina! ] [ (Ezekiel 21:35) Ali vrati mač u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja ću ti suditi. ] [ (Ezekiel 21:36) Ondje ću na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima. ] [ (Ezekiel 21:37) I bit ćeš hrana ognju, a krv će tvoja zemljom protjecati. I nitko te živ više neće spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'" ] ²² ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove! ³ Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu čas tvoj: ⁴ krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama. ⁵ I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat će se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!' ⁶ Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju. ⁷ I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlače, siročad i udovice u tebi zlostavljaju! ⁸ Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ. ⁹ U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe čine sramote. ¹⁰ U tebi se raskriva sramota očeva, u tebi siluju žene dok su nečiste. ¹¹ Jedan čini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treći u tebi siluje sestru, kćerku oca svoga. ¹² Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš - riječ je Jahve Gospoda. ¹³ Zato, evo, ja rukama plješćem nad plijenom što ga ti napljačka i nad krvlju što se lije u tebi. ¹⁴ Jer, hoće li srce tvoje izdržati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i učinit ću! ¹⁵ Zato ću te raspršiti među narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu nečistoću! ¹⁶ I bit ćeš opet moja baština naočigled naroda. I znat ćeš da sam ja Jahve!'" ¹⁷ Dođe mi riječ Jahvina: ¹⁸ "Sine čovječji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peći - svi su oni troska! ¹⁹ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit ću vas, evo, u Jeruzalemu. ²⁰ Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peći te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako ću i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti. ²¹ Jest, skupit ću vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. ²² Kao što se srebro u peći topi, tako ćete se i vi u njemu rastopiti. I znat ćete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'" ²³ Dođe mi riječ Jahvina: ²⁴ "Sine čovječji, reci još: 'Ti si zemlja još neočišćena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga! ²⁵ Knezovi njezini, poput lavova što riču i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeći udovice usred nje. ²⁶ Svećenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini. ²⁷ Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak. ²⁸ A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne reče. ²⁹ Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlače. ³⁰ Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga. ³¹ I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - riječ je Jahve Gospoda." ²³ ¹ Dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, bile dvije žene, kćeri jedne matere. ³ I odaše se bludu u Egiptu, blud činiše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojačke dojke gnječili. ⁴ Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kćeri. Evo im imenÄa: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba. ⁵ Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, ⁶ u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. ⁷ I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. ⁸ A ne okani se ni bluda s Egipćanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojačke dojke gnječili i na nju blud svoj izlijevali. ⁹ I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. ¹⁰ I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kćeri, a nju samu mačem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bi sud izvršen. ¹¹ Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud činjaše. ¹² Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima. ¹³ I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle. ¹⁴ Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, ¹⁵ bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske - ¹⁶ tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. ¹⁷ Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. ¹⁸ Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene. ¹⁹ Jer ona se još gorem bludu predala, opominjući se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, ²⁰ uspaljujući se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. ²¹ Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevičanske dojke gnječili. ²² Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut ću na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest ću ih odasvud na tebe: ²³ Babilonce, sve Kaldejce, Pekođane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. ²⁴ I doći će na te sa sjevera sila bojnih kola i točkova s mnoštvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitićima i oklopima. Njima ću te na sud predati, i svojim će ti sudom suditi. ²⁵ Oborit ću na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od mača padne; sinove i kćeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. ²⁶ I zderat će s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. ²⁷ Tako ću okončati svu tvoju sramotu i bludničenje, sve tamo od Egipta: nećeš više k njima oči dizati i nećeš se više spominjati Egipta!' ²⁸ Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat ću te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše. ²⁹ Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludničenja. ³⁰ Sve će te to stići zbog tvojeg bludničenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. ³¹ Putem si sestre svoje hodila: dat ću ti u ruku čašu njezinu: ³² Ovako govori Jahve Gospod: Čašu sestre svoje ispit ćeš, čašu široku, duboku, i bit ćeš na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! - ³³ napunit ćeš se pijanstva i žalosti! Čaša je to pustošenja, užasa - čaša sestre tvoje Samarije. ³⁴ Pit ćeš je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh' - riječ je Jahve Gospoda! ³⁵ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i leđa mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'" ³⁶ I još mi reče Jahve: "Sine čovječji, hoćeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? ³⁷ Preljub počiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub učiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. ³⁸ Još mi i ovo učiniše: onoga dana obeščastiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše. ³⁹ Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje dođoše da ga obeščaste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega. ⁴⁰ Slale su čak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili čim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oči svoje mazala i nakitom se kitila. ⁴¹ A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. ⁴² Tu se čulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. ⁴³ I rekoh: 'Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!' ⁴⁴ Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. ⁴⁵ Zato će im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. ⁴⁶ Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljački. ⁴⁷ Zbor neka ih kamenuje i mačevima raskomada; sinove i kćeri neka im pokolje, a domove ognjem spali. ⁴⁸ Tako ću iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne čine djela vaših sramotnih. ⁴⁹ A na vas ću oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat ćete grijehe idolopoklonstva. I znat ćete da sam ja Jahve Gospod.'" ²⁴ ¹ Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. ³ Pripovijedaj domu odmetničkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj! ⁴ Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleće! Napuni ga ponajboljim kostima! ⁵ Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloži. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.' ⁶ Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvničkom, zahrđalu loncu s kojega se hrđa ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kÓockÄe! ⁷ Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti! ⁸ Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.' ⁹ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvničkome, jer ću veliku lomaču naložiti! ¹⁰ Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primiješaj začina, nek' izgore i kosti! ¹¹ A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i nečistoća njegova sva se rastopi, da se uništi hrđa na njemu! ¹² Grdne li muke! Ali se velika hrđa ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. ¹³ Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! ¹⁴ Ja, Jahve, rekoh! I riječ ću ispuniti; neću popustiti: I neću se smilovati niti ću se pokajati! Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - riječ je Jahve Gospoda." ¹⁵ I dođe mi riječ Jahvina: ¹⁶ "Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! ¹⁷ Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače." ¹⁸ Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. ¹⁹ Narod me na to zapita: "Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?" ²⁰ Ja im odgovorih: "Dođe mi riječ Jahvina: ²¹ "Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! ²² Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! ²³ Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! ²⁴ A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!' ²⁵ A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove - ²⁶ u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! ²⁷ U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!" ²⁵ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv njih! ³ Reci sinovima Amonovim: 'Poslušajte riječ Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Zato što vi klicaste 'ha, ha!' nad mojim Svetištem kad ono bijaše oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona bijaše opustošena, i nad domom Judinim kad odlažaše u izgnanstvo, ⁴ predat ću vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje šatore, udare svoja prebivališta. Oni neka jedu tvoje plodove i piju mlijeko tvoje! ⁵ Od Rabe ću pašnjake za deve načiniti, a u zemlji Amonovih sinova torove ću za ovce podići. I znat ćete da sam ja Jahve!' ⁶ Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se dušom radovao nad zemljom Izraelovom, ⁷ ja ću, evo, ruku na te podići i kao plijen te predati narodima! Istrijebit ću te iz narodÄa, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet ću te! I znat ćeš da sam ja Jahve! ⁸ Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Moab i Seir govorahu: 'Gle, dom je Judin poput svih naroda', ⁹ otkrit ću, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez gradova što bijahu ukras zemlje: Bet Haješimot, Baal Meon i Kirjatajim. ¹⁰ Dat ću ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca, da se sinovi Amonovi među narodima više ne spominju! ¹¹ Tako ću izvršiti sud nad Moabom. I znat će da sam ja Jahve!' ¹² Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što se Edom osveti domu Judinu i tom se osvetom teško ogriješi, ¹³ ovako govori Jahve Gospod: Podići ću ruku na Edom, istrijebit ću iz njega ljude i životinje! Pretvorit ću ga u pustinju: od Temana do Dedana svi će od mača izginuti. ¹⁴ Tako ću se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni će postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srdžbi. I spoznat će moju osvetu!' - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁵ Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Filistejci izvršiše odmazdu, krvavo se osvećujući s mržnjom u srcu, razarajući sve zbog svojeg neprijateljstva, ¹⁶ ovako govori Jahve Gospod: Evo, podižem ruku na Filistejce, istrijebit ću Kerećane, uništit ću sve što preostane na morskoj obali! ¹⁷ Tako ću im se strašno osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se osvetim, znat će da sam ja Jahve.'" ²⁶ ¹ Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaše: 'Ha, ha! Razbiše se ta vrata narÄodÄa, i k meni se okrenuše; obogatit ću se: on je opustošen' - ³ stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, dići ću na te silne narode, kao što more valove diže! ⁴ Porušit će zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja ću mu i prašinu pomesti, načinit' od njega pećinu golu! ⁵ Bit će sušilište mreža. Jer ja rekoh! - riječ je Jahve Gospoda. I narodima plijen će postati. ⁶ A sve kćeri njegove od mača će pasti u polju! Znat će da sam ja Jahve!' ⁷ Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest ću na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, četama i mnoštvom naroda! ⁸ Kćeri će tvoje u polju mačem posjeći! Protiv tebe dići će kule opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podić' protiv tebe štitove. ⁹ Na zidove će tvoje upraviti zidodere i tvoje će kule kukama oborit'! ¹⁰ Od nebrojenih konja njegovih svega će te prašina prekriti, a od štropota konjanika i točkova i bojnih kola njihovih zadrhtat će zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o što se prolazi kroz grad osvojen. ¹¹ Kopitima svojih konja zgazit će ti sve ulice; narod tvoj mačem će pobiti i srušiti stupovlje tvoje. ¹² Poplijenit će bogatstvo tvoje, tvoje će razgrabiti blago! Razorit će tvoje zidine i kuće tvoje divne srušiti! Kamenje, drvo, prašinu tvoju u more će pobacati! ¹³ A ja ću prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa više neće čuti! ¹⁴ Pretvorit ću te u pećinu golu, postat ćeš sušilište mrežÄa. Više se nikad nećeš podići, jer ja, Jahve, rekoh!' - to riječ je Jahve Gospoda." ¹⁵ Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A neće li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci? ¹⁶ I neće li tada svi morski knezovi sići s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dršćući bez prestanka, užasnuti tvojim udesom? ¹⁷ A zatim će nad tobom zakukati i reći ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, što bijaše tako moćan na moru, ti i žitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj? ¹⁸ Sada na dan pada tvojega otoci će zadrhtati, otoci u moru prestravit će se zbog propasti tvoje!' ¹⁹ Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima više nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju, ²⁰ spustit ću te s onima koji su sišli u grob, k narodu pradavnom, i smjestit ću te u najdublje zemljine predjele, u vječnu samoću, s onima što u grob siđoše, da se više ne vratiš u zemlju živih. ²¹ Pretvorit ću te u užas i više te neće biti. Tražit će te, ali te više nikad neće naći!' - riječ je Jahve Gospoda." ²⁷ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "A ti sine čovječji, udari u tužaljku nad Tirom ³ i reci Tiru što leži na ulazu u more i trguje s narodima bezbrojnih otoka: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tire što govoraše: Ja sam lađa prekrasna, izvanredne ljepote. ⁴ Tvoje međe sežu u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno te lijepa načiniše. ⁵ Od senirskih čempresa oplate ti sagradiše, cedar libanonski uzeše, jarbole ti podigoše; ⁶ od bašanskih hrastova istesaše ti vesla, od bjelokosti i šimšira s kitijimskog otočja palubu ti načiniše! ⁷ Od vezena lana egipatskog bijahu ti jedra da ti budu zastava! A grimiz i skrlet s eliških otoka staviše ti za krovišta. ⁸ Žitelji Sidona i Arvada bjehu ti veslači, a mudraci tvoji, Tire, bijahu ti kormilari! ⁹ Starješine gebalske i vještaci popravljahu kvarove tvoje. Sve morske lađe i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu! ¹⁰ Perzijanci, Ludijci i Putijci u tvojoj vojsci bijahu ratnici, u tebi vješahu štitove i kacige; oni ti sjaj davahu. ¹¹ Sinovi arvadski s vojnicima na bedemima tvojim uokrug čuvahu ti kule. O zidove ti uokolo štitove vješahu da uzveličaju jedinstvenu ljepotu tvoju! ¹² Zbog bogatstva tvoga golemog čak i Taršiš s tobom trgovaše, plaćajući srebrom i gvožđem, olovom i kositrom trg tvoj. ¹³ Javan i Tubal i Mešek s tobom trgovahu: davahu ljude i suđe mjedeno za trg tvoj. ¹⁴ Oni iz Bet Togarme davahu konje, trkaće konjiće i mazge. ¹⁵ I sinovi Dedanovi s tobom trgovahu. Mnogi ti otoci bijahu podložni: plaćahu ti daću u bjelokosti i ebanovini. ¹⁶ Zbog obilja robe tvoje Edom s tobom trgovaše. Davahu ti za trg dragulje, purpur i vezivo, koralje, rubine i bez; ¹⁷ i Judeja i zemlja Izraelova trgovahu s tobom: minitskim žitom, voskom, medom, uljem i balzamom trg tvoj plaćahu! ¹⁸ Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgovaše za helbonsko vino i saharsku vunu. ¹⁹ I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvožđe mijenjahu, cimet i slatku trsku. ²⁰ Dedan s tobom trgovaše prostirkama jahačkim. ²¹ Arapi i kedarski knezovi mijenjahu se s tobom, trg ti plaćajući jaganjcima, jarcima i ovnovima. ²² Trgovci iz Šebe i Rame trgovahu s tobom, za trg ti davahu najbolje dragulje i zlato. ²³ Haran, Kane i Eden, trgovci Šebe, Asirije i Kišmada trgovahu s tobom. Mijenjahu za trg tvoj ²⁴ skupocjene halje, purpurne i vezene plašteve, sagove šarene i užad čvrsto pletenu. ²⁵ Taršiške su lađe nakrcane prevozile robu tvoju! Bješe tako puna i teška veoma. ²⁶ Na pučinu morsku, na mnoga te mora izvedoše veslači. Istočni te vjetar razbi na pučini morskoj! ²⁷ Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, lađari tvoji i krmilari, popravljači pukotina, mjenjači trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve mnoštvo posred tebe potonut će na dno morsko na dan tvoga brodoloma! ²⁸ Na vapaj ti krmilara obale će zadrhtati. ²⁹ I sići će s lađa svojih svi veslači, svi lađari i svi krmilari i ostat će na kopnu. ³⁰ Za tobom će glasno naricati i kukati gorko. Pepelom će posut glave, i valjat se u prašini; ³¹ zbog tebe će glave obrijati, kostrijet će pripasati, ojađene duše za tobom naricati, i kukati gorko. ³² U žalosti će ti tužbalicu zapjevati, nad tobom će protužiti: 'Koji grad k'o Tir ponosan bješe posred mora?' ³³ Jer kad bi on blago iskrcao, mnoge bi narode njima nasitio! Obiljem bogatstva i trga mnoge bi kraljeve zemaljske usrećio. ³⁴ A sada te, evo, valovi smrskaše, potonu u dubine morske! Blago tvoje i sva posada potonuše s tobom. ³⁵ Svi žitelji otočki zbog tebe se prestraviše. Kraljevi se njini naježiše, glave pokunjiše. ³⁶ Trgovci narodÄa zviždahu za tobom, jer ti strašilo posta i nestade zauvijek!'" ²⁸ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, kaži knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti reče: 'Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako čovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednači s Božjim. ³ Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena! ⁴ Mudrošću svojom i razborom nateče bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom! ⁵ Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al' ti se s bogatstva srce uzoholi.' ⁶ Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Božjim izjednači, ⁷ dovest ću, evo, na te tuđince najnasilnije među narodima. Isukat će mačeve na mudrost ti divnu, i ljepotu će ti okaljati, ⁸ bacit će te u jamu da umreš nasilnijom smrću od onih što umiru na pučini morskoj! ⁹ Hoćeš li tada pred krvnikom reći: 'Ja sam bog'? Čovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica. ¹⁰ Umrijet ćeš smrću neobrezanih od ruke tuđinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - riječ je Jahve Gospoda." ¹¹ I dođe mi riječ Jahvina: ¹² "Sine čovječji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! ¹³ U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Načinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti rođenja bjehu pripravljeni. ¹⁴ Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. ¹⁵ Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina. ¹⁶ Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče, isred ognjenoga kamenja. ¹⁷ Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju. ¹⁸ Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oči onih što te motre. ¹⁹ Svi koji te poznaju među narodima zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek.'" ²⁰ I dođe mi riječ Jahvina: ²¹ "Sine čovječji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega. ²² Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone, proslavit ću se usred tebe! I znat će se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvršim i svetost svoju pokažem u njemu. ²³ I poslat ću na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi će posred njega padati od mača, koji ti odasvud prijeti, i znat će se tada da sam ja Jahve. ²⁴ I više neće biti domu Izraelovu trna što ranjava nit' žaoke što razdire među svima uokolo koji ga preziru! I znat će se da sam ja Jahve!'" ²⁵ Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov između naroda po kojima su razasuti, očitovat ću u njima svoju svetost pred očima narodÄa. I nastanit će se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu. ²⁶ I u njoj će živjeti u miru, gradit će domove i saditi vinograde. Živjet će u pouzdanju dok budem izvršivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat će da sam ja Jahve, Bog njihov." ²⁹ ¹ Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta. ³ Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile što ležiš usred rijeka svojih. Ti reče: 'Rijeke su moje, sebi sam ih načinio.' ⁴ I zato ću ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje. Izvući ću te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljušti. ⁵ Bacit ću u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo ćeš poljsko pasti, nitko te neće podić' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat ću te za hranu! ⁶ I znat će svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bješe trska za oslonac domu Izraelovu! ⁷ Kad te u ruku uhvatiše, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te osloniše, ti prepuče i bedra im sva izrani.' ⁸ Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest ću mač svoj na te, istrijebit ću iz tebe i ljude i stoku! ⁹ Sva će zemlja egipatska pustoš biti i razvalina, i oni će znati da sam ja Jahve!' Jer ti reče: 'Rijeka je moja, sebi je načinih.' ¹⁰ 'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske! ¹¹ Neće njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat će nenaseljena četrdeset godina. ¹² Od zemlje ću egipatske načiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit će četrdeset godina ruševine među razvaljenim gradovima. I raspršit ću Egipćane među narode i rasijat ću ih po zemljama.' ¹³ Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine četrdeset godina, sakupit ću opet sve Egipćane između naroda kamo bijahu raspršeni. ¹⁴ Vratit ću izgnanike egipatske, vratit ću ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. ¹⁵ Ono će biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit ću ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda ¹⁶ i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bijaše počinio okrećući se za njima. I oni će spoznati da sam ja Jahve.'" ¹⁷ Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, dođe mi riječ Jahvina: ¹⁸ "Sine čovječji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir. ¹⁹ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat ću Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet će joj blago, nagrabiti plijena i opljačkati je. To će biti plaća vojsci njegovoj. ²⁰ Za trud što na Tir krenu dat ću mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijaše radio' - riječ je Jahve Gospoda. ²¹ 'U onaj ću dan učiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi ću usta otvoriti među njima. I znat će da sam ja Jahve.'" ³⁰ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Kukajte: 'Jao dana!' ³ Jer se bliži dan, bliži se dan Jahvin! Dan oblačan, vrijeme narodima određeno. ⁴ I mač će ući u Egipat, a strah će ophrvati Etiopiju kad mrtvi stanu padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu temelje sve sruše. ⁵ Kuš, Put i Lud, sva Arabija i Libija, i sinovi zemlje Krete s njima od mača će izginuti'! ⁶ Ovako govori Jahve Gospod: 'Past će koji podupiru Egipat i srozat će se ponos njegove moći. Od Migdola do Sevana sve će u njemu od mača pasti - riječ je Jahve Gospoda. ⁷ On će biti pustoš među opustošenim zemljama, a njegovi gradovi ruševine među razrušenim gradovima. ⁸ I znat će da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i zatrem sve pomagače njegove. ⁹ U onaj će dan glasnici od mene na lađama isploviti da zastraše bezbrižnu Etiopiju. I strah će je ophrvati u dan egipatski. Jer, evo, bliži se!' ¹⁰ Ovako govori Jahve Gospod: 'Uništit ću mnoštvo egipatsko rukom Nabukodonozora, kralja babilonskoga! ¹¹ On i njegov narod s njime - najokrutniji među narodima - bit će dovedeni da zemlju zatru. I oni će isukati mač na Egipat i svu će mu zemlju truplima ispuniti. ¹² A ja ću isušiti rijeke i zemlju predati u ruke silnicima, opustošit ću zemlju i što je u njoj - rukom tuđinaca. Ja, Jahve, rekoh!' ¹³ Ovako govori Jahve Gospod: 'Razorit ću kumire i ništavila istrijebiti iz Memfisa, i neće više biti knezova u egipatskoj zemlji, a strah ću posijati u zemlji egipatskoj. ¹⁴ Opustošit ću Patros, zapaliti Soan, izvršiti sud na Tebi. ¹⁵ Iskalit ću gnjev nad Sinom, tvrđom egipatskom, istrijebit ću mnoštvo u Tebi. ¹⁶ Zapalit ću oganj pod Egiptom: Sin će uzdrhtati od strave, Teba će biti osvojena, a Memfis u tjeskobi dan za danom. ¹⁷ Mladići Heliopola i Pi-Beseta od mača će pasti. A oni će biti odvedeni u ropstvo! ¹⁸ Nad Tafnisom pomrčat će dan kad ondje slomim jaram egipatski i kad se dokonča ponos moći u njemu! Nad njim će se nadviti oblak, i njegove će kćeri biti odvedene u ropstvo! ¹⁹ Tako ću izvršiti sud nad Egiptom, i znat će da sam ja Jahve.'" ²⁰ Godine jedanaeste, prvoga mjeseca, sedmoga dana dođe mi riječ Jahvina: ²¹ "Sine čovječji, gle, slomih mišicu faraonu, kralju egipatskom! I evo, nisu je ni povili: nisu metnuli lijekove niti su je povojima obavili da je okrijepe kako bi se opet mogla prihvatiti mača. ²² Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv faraona, kralja egipatskoga, da mu slomim obje ruke, i zdravu i slomljenu, i da mu mač izbijem iz ruke! ²³ Razagnat ću Egipćane među narode i rasijati ih po zemljama! ²⁴ Ojačat ću ruke kralju babilonskom i mač ću svoj staviti u njegovu ruku; a faraonu ću slomiti ruke te će stenjati pred neprijateljem kao ranjenik. ²⁵ Da, ojačat ću ruke kralju babilonskom, a ruke će faraonove klonuti. I znat će se da sam ja Jahve kad metnem mač svoj u ruke kralju babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom. ²⁶ Raspršit ću Egipćane među narode i rasijati ih po zemljama. I znat će da sam ja Jahve.'" ³¹ ¹ Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na koga naličiš veličinom svojom? ³ Usporedit ću te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišća i debla visoka: vrh mu do oblaka seže. ⁴ Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveću poljskom. ⁵ I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveće. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše; ⁶ ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeđahu. ⁷ Lijep on bijaše veličinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše! ⁸ Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno. ⁹ Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviđaše mu sve edensko drveće u vrtu Božjem.' ¹⁰ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese, ¹¹ predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga. ¹² Tuđinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga! ¹³ Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše! ¹⁴ Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!' ¹⁵ Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siđe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osuši! ¹⁶ Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siđoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveće edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo. ¹⁷ I ono, mišica njegova, i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu, siđoše s njim u Podzemlje, k onima što mačem bijahu probodeni. ¹⁸ Na koga, dakle, među drvećem edenskim, naličiš svojom moći, slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš među onima što mačem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo' - riječ je Jahve Gospoda." ³² ¹ Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, zaplači nad faraonom, kraljem egipatskim, i kaži mu: 'Laviću naroda, propao si! Ti bješe kao krokodil u vodi, bučio si u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!' ³ Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet ću mrežu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni će te u mojoj mreži izvući. ⁴ Ostavit će te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te ću pustiti i zvijeri zemaljske tobom ću nahraniti! ⁵ Meso ću ti razbacat' po gorama, doline ću prekriti strvinom tvojom. ⁶ Istekom iz tebe zemlju ću napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita riječna njome napuniti. ⁷ A kada te utrnem, nebesa ću potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom ću sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošću neće svijetliti. ⁸ Sva ću svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak ću nad zemljom razastrijeti!' - riječ je Jahve Gospoda. ⁹ 'Ucvilit ću srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje tebi nepoznate. ¹⁰ Narode će mnoge strava uhvatiti, a njihovi će se kraljevi nad tobom užasnuti njima naočigled. I na dan pada tvojega svatko će za svoj život neprestano strepiti.' ¹¹ Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Mač kralja babilonskoga na te će se spustiti. ¹² Tvoje ću mnoštvo pobiti mačevima junaka, najljući od svih naroda opustošit će ponos Egipta i sve mnoštvo njegovo zatrijeti. ¹³ Svu ću stoku njegovu uništiti pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga više neće gaziti niti će ih životinjski papak mutiti. ¹⁴ Onda ću im vode opet stišati i učinit ću da im rijeke kao ulje teku!' - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁵ 'Kad zemlju egipatsku opustošim, kad bude opljačkano što je na njoj, kad udarim sve žitelje njezine, znat će da sam ja Jahve. ¹⁶ Tužaljka je to koja će se naricati. Naricat će je kćeri naroda. Naricat će je nad Egiptom i nad svim njegovim mnoštvom' - riječ je Jahve Gospoda." ¹⁷ Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, dođe mi riječ Jahvina: ¹⁸ "Sine čovječji, nariči za egipatskim mnoštvom, gurni ga, njega i kćeri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima što siđoše u jamu. ¹⁹ Od koga si bolji? Siđi i počini s neobrezanima. ²⁰ Oni će pasti među one što ih mač pokosi. Ležaj će dobiti sa svim mnoštvom. ²¹ Najhrabriji junaci govorit će mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomoćnici tvoji siđite i počinite s neobrezanima, mačem pokošenima!' ²² Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi pobijeni, mačem pokošeni. ²³ Grobovi im leže na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova - svi, nekoć užas u zemlji živih, sada pobijeni, mačem pokošeni. ²⁴ Ondje Elam i sve mnoštvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni, mačem pokošeni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih siđoše: nekoć užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siđoše. ²⁵ Usred pobijenih ležaj smjestiše njemu i mnoštvu oko groba njegova - sve neobrezani, mačem probodeni: nekoć užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siđoše, među pobijene položeni. ²⁶ Ondje je Mešek i Tubal i sve mnoštvo njegovo, s grobovima oko groba njegova - svi neobrezani, mačem probodeni, nekoć užas u zemlji živih. ²⁷ Ne leže s junacima davno palima, u Podzemlje siđoše s oružjem, s mačem pod glavom i sa štitom na kostima, jer bijahu užas junacima u zemlji živih. ²⁸ I ti ćeš ležati usred neobrezanih, mačem pokošenih. ²⁹ Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unatoč svojemu junaštvu, i oni leže zajedno s onima što su mačem pokošeni, s neobrezanima, s onima koji u jamu siđoše. ³⁰ Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni siđoše među probodene. Unatoč užasu svojega junaštva, leže neobrezani, s mačem probodenima, snoseći svoju sramotu s onima što u jamu siđoše. ³¹ Vidjet će ih faraon i utješit će se zbog svog mnoštva - faraon i sva vojska njegova mačem pokošena, riječ je Jahve Gospoda! ³² Jer je zadavao strah u zemlji živih, faraon i sve mnoštvo njegovo leže s neobrezanima, s mačem pokošenima - riječ je Jahve Gospoda." ³³ ¹ Dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednoga između sebe i postavi ga za stražara, ³ a on - videći da mač dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod: ⁴ ako se tada onaj koji čuje glas roga ne da opomenuti te mač dođe i pogubi ga - krv njegova past će na glavu njegovu: ⁵ jer, čuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past će na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život. ⁶ A opet, ako stražar - videći da mač dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te mač dođe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali ću ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.' ⁷ I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. ⁸ Reknem li bezbožniku: 'Bezbožniče, umrijet ćeš!' - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. ⁹ Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj. ¹⁰ Sine čovječji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?' ¹¹ Odgovori im: 'Života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!' ¹² Sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti će bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neće moći ostati na životu u dan kad sagriješi. ¹³ Reknem li ja prevedniku: 'Živjet ćeš!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit ću svu njegovu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde što je počini! ¹⁴ A reknem li bezbožniku: 'Umrijet ćeš!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, ¹⁵ vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne čineći bezakonja - živjet će, neće umrijeti! ¹⁶ I svi grijesi njegovi što ih bijaše počinio bit će mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet će!' ¹⁷ Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan! ¹⁸ Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti. ¹⁹ A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on će zbog toga živjeti. ²⁰ A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!" ²¹ Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, dođe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reče: "Pade grad!" ²² Ruka se Jahvina spustila na me uveče, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on dođe k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem. ²³ I dođe mi riječ Jahvina: ²⁴ "Sine čovječji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!' ²⁵ Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oči podižete kumirima svojim, krv prolijevate - i još da posjedujete ovu zemlju? ²⁶ Na svoj se mač oslanjate, činite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega - i još da posjedujete ovu zemlju?' ²⁷ Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Života mi moga, oni koji su u ruševinama od mača će pasti; one koji su u polju dat ću zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po pećinama od kuge će poginuti! ²⁸ Tako ću zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat će zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet će gore Izraelove i nitko više neće njima prolaziti. ²⁹ I znat će da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih počiniše.' ³⁰ A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kućnim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da čujemo kakva je to riječ došla od Jahve!' ³¹ I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. ³² I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: riječi ti slušaju, ali ih ne izvršuju. ³³ Ali kad sve ovo dođe - gle, već dolazi - znat će da prorok bijaše među njima!" ³⁴ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? ³ Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. ⁴ Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. ⁵ I tako se ovce raspršiše nemajuć' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. ⁶ Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.' ⁷ Zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: ⁸ 'Tako mi života, riječ je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega - ⁹ zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: ¹⁰ Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.' ¹¹ Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! ¹² Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. ¹³ Izvest ću ih iz naroda, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. ¹⁴ Past ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i past će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. ¹⁵ Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁶ Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno.' ¹⁷ A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca! ¹⁸ Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite? ¹⁹ A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.' ²⁰ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim između ovce pretile i mršave! ²¹ Jer bokovima i plećima, bodući rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. ²² Ja ću izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit ću između ovce i ovce. ²³ Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir, ²⁴ a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve, rekoh! ²⁵ I sklopit ću s njima Savez mira i uklonit ću iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet će mirno u pustinji i spavati po šumama. ²⁶ Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova. ²⁷ I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji i znat će da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. ²⁸ I neće više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neće žderati, nego će mirno živjeti i nitko ih neće plašiti. ²⁹ I učinit ću da im probuja slavni nasad, i glad ih više neće zatirati, u zemlji više neće podnositi rug narodÄa. ³⁰ I znat će da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - riječ je Jahve Gospoda. ³¹ Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - riječ je Jahve Gospoda." ³⁵ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje! ³ Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku ću podići na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju. ⁴ Gradove ću tvoje razvaliti i postat ćeš pustinjom. I znat ćeš da sam ja Jahve! ⁵ Vječnu si mržnju gojila i maču predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreća pogodila i kad bi im kucnuo čas posljednjega grijeha. ⁶ Zato, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - krvi ću te predati i krv će te progoniti: od krvi nisi prezala, krv će te progoniti! ⁷ Od Gore seirske učinit ću pustoš i pustinju, istrijebit ću iz nje polaznika i povratnika. ⁸ Gore njezine napunit ću truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat će mačem pokošeni. ⁹ Učinit ću od tebe vječnu pustinju, gradovi se tvoji neće napučiti. I znat ćete da sam ja Jahve!' ¹⁰ Ti reče: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit će moji; mi ćemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!' ¹¹ 'Zato, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - postupit ću s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat ćeš me po tome kako ću ti suditi! ¹² I znat ćeš da sam ja, Jahve, čuo sve tvoje hule što ih izreče na gore Izraelove govoreći: 'Opustješe, nama su dane za hranu!' ¹³ Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene riječi; čuo sam ja!' ¹⁴ Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe ću učiniti pustoš. ¹⁵ Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako ću učiniti s tobom: opustjet ćeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat će se da sam ja Jahve!" ³⁶ ¹ Sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu: ² Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed!' ³ I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike dođoste svjetini klevetničkoj. ⁴ Zato, gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - ⁵ ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.' ⁶ Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.' ⁷ Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit će sami svoju sramotu! ⁸ A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji će skoro doći. ⁹ Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit ću vas i zasijati! ¹⁰ Razmnožit ću ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napučiti, razvaline vaše opet podići! ¹¹ Razmnožit ću po vama ljude i stoku, oni će se namnožiti i naploditi - te ću vas napučiti kao nekoć i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat ćete da sam ja Jahve! ¹² Dovest ću k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest će te i bit ćeš im baština i nećeš im više djecu otimati.'" ¹³ Ovako govori Jahve Gospod: "A što se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima' - ¹⁴ ti više nećeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁵ Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: nećeš više narodu svojem djece otimati" - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁶ Dođe mi riječ Jahvina: ¹⁷ "Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste. ¹⁸ I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. ¹⁹ Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. ²⁰ Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otići iz zemlje Jahvine!' ²¹ I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe. ²² Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. ²³ Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve - riječ je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. ²⁴ Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. ²⁵ Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. ²⁶ Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. ²⁷ Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. ²⁸ I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. ²⁹ Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrći gladi. ³⁰ Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. ³¹ I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. ³² A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas - riječ je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!' ³³ Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; ³⁴ opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. ³⁵ Tada će se reći: 'Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!' ³⁶ I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bi opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!' ³⁷ Ovako govori Jahve Gospod: Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. ³⁸ Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoć razvaline, napučit će se ljudstvom. I znat će da sam ja Jahve." ³⁷ ¹ I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. ² Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! ³ Reče mi: "Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!" ⁴ Tad mi reče: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu!' ⁵ Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! ⁶ Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete - i znat ćete da sam ja Jahve!'" ⁷ I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. ⁸ Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima. ⁹ I reče mi: "Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'" ¹⁰ I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika. ¹¹ Reče mi: "Sine čovječji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' ¹² Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! ¹³ I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! ¹⁴ I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim' - riječ je Jahve Gospoda." ¹⁵ I dođe mi riječ Jahvina: ¹⁶ "Sine čovječji, uzmi drvo i napiši na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: 'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.' ¹⁷ I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci! ¹⁸ A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Hoćeš li nam objasniti što to znači?' - ¹⁹ reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet ću drvo Josipovo, što je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit ću ga s drvetom Judinim te ću od njih načiniti jedno; oba će biti jedno u mojoj ruci.' ²⁰ Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima naočigled. ²¹ I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. ²² I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. ²³ I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. ²⁴ I sluga moj David bit će im kralj i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. ²⁵ Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. ²⁶ Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. ²⁷ Moj će Šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj! ²⁸ I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Jahve, koji posvećujem Izraela.'" ³⁸ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Sine čovječji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega. ³ Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! ⁴ Namamit ću te i metnut ću ti žvale u čeljusti, izvest ću tebe i svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi - sve u oklopima i sa štitovima, sve vične maču. ⁵ S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa štitovima i pod kacigama; ⁶ zatim Gomer i sve čete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve čete njezine - silan narod s tobom! ⁷ Dobro se spremi ti i sve mnoštvo što se oko tebe skupilo i stani mu na čelo! ⁸ Poslije mnogo dana dobit ćeš zapovijed; poslije mnogo godina navalit ćeš na zemlju, izbavljenu od mača i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, nekoć zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi spokojno žive. ⁹ Dići ćeš se, doći kao nevrijeme, kao oblak što prekrije zemlju, ti i tvoje čete, a s vama sila naroda!' ¹⁰ Ovako govori Jahve Gospod: 'U onaj će ti se dan misli rojiti u srcu i skovat ćeš zao naum. ¹¹ Reći ćeš: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na miran narod koji spokojno živi bez zidina i bez prijevornica i bez vrata: ¹² pa da se plijena naplijenim i pljačke napljačkam - da ruku stavim na razvaline opet napučene i na narod iz narÄodÄa sakupljen, koji se bavi stadima i imanjem i živi u središtu zemlje.' ¹³ Šeba, Dedan i trgovci taršiški i svi njihovi lavići pitat će te: 'Zar zato dolaziš plijeniti? I zar si radi pljačke toliku gomilu skupio da odneseš srebro i zlato, da otmeš stoku i imanje i da se plijena velikoga naplijeniš?' ¹⁴ Zato prorokuj, sine čovječji, i reci Gogu: 'Ovako govori Jahve Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno živio, ti ćeš se podići! ¹⁵ Doći ćeš iz svoga sjedišta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mnoštvo, golema vojska. ¹⁶ Navalit ćeš na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U posljednje dane dovest ću te na svoju zemlju da me narodi upoznaju, kad na tebi, Gože, njima naočigled, pokažem svetost svoju.' ¹⁷ Ovako govori Jahve Gospod: 'Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme prorokovaše da ću te na njih dovesti? ¹⁸ U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - riječ je Jahve Gospoda - gnjev će mi iz nosa planuti. ¹⁹ U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlučih: U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj. ²⁰ I trest će se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine će se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti! ²¹ I po svim svojim gorama pozvat ću na njega mač - riječ je Jahve Gospoda - s mačem će se brat na brata dići! ²² Sudit ću mu kugom i krvlju. I spustit ću silan pljusak, i kamenje tÓuče, oganj i sumpor na nj, na njegove čete i na mnogi narod koji bude s njime. ²³ I uzveličat ću se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat će da sam ja Jahve.' ³⁹ ¹ Sine čovječji, prorokuj protiv Goga i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! ² Namamit ću te i povesti, podići te s krajnjega sjevera i dovesti na gore Izraelove. ³ Izbit ću ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice. ⁴ Na gorama ćeš Izraelovim pasti, ti i sve tvoje čete i narodi koji budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh te za hranu. ⁵ Na otvorenom ćeš polju pasti, jer ja tako rekoh - riječ je Jahve Gospoda. ⁶ Poslat ću oganj na Magog i na sve koji spokojno žive na otocima - i znat će da sam ja Jahve. ⁷ A svoje sveto ime objavit ću posred naroda svoga izraelskoga i neću dati da se više oskvrnjuje moje sveto ime! I znat će svi narodi da sam ja, Jahve, Svetac Izraelov. ⁸ Evo dolazi i biva - riječ je Jahve Gospoda! To je dan o kojem sam govorio! ⁹ Izići će stanovnici izraelskih gradova, naložiti vatru i spaliti oružje, štitove, štitiće, lukove i strelice, koplja i sulice - ložit će njima vatru sedam godina. ¹⁰ Neće nositi drva iz polja ni sjeći u šumama, nego će vatru oružjem ložiti. I oplijenit će one koji su njih plijenili, opljačkati one koji su njih pljačkali - riječ je Jahve Gospoda. ¹¹ U onaj ću dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu: dolinu Abarim, istočno od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje će pokopati Goga i sve njegovo mnoštvo. I dolina će se prozvati Hamon-Gog. ¹² I ukopavat će ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da očisti svu zemlju; ¹³ pokapat će ih sav narod zemlje. I bit će im slavan dan u koji se proslavim, riječ je Jahve Gospoda. ¹⁴ Izabrat će ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s prolaznicima pokapaju one koji preostaše po zemlji, da je tako očiste. ¹⁵ I kad koji, prolazeći zemljom, vidi ljudske kosti, podignut će kraj njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog. ¹⁶ Hamona je ime i gradu. I tako će očistiti zemlju. ¹⁷ Sine čovječji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i dođite! Saberite se odasvud na žrtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. ¹⁸ Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova, ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke bašanske! ¹⁹ Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje sam vam naklao. ²⁰ Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika!' - riječ je Jahve Gospoda. ²¹ 'Tako ću se proslaviti među narodima, i svi će narodi vidjeti sud koji ću izvršiti i ruku što ću je na njih podići. ²² Znat će dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana zauvijek. ²³ I znat će narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od mača poginu. ²⁴ Postupih s njima po nečistoći njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.' ²⁵ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Sad ću vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto, ²⁶ oprostit ću im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. ²⁷ A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naočigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, ²⁸ znat će da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo među narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. ²⁹ I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov' - riječ je Jahve Gospoda." ⁴⁰ ¹ Godine dvadeset i pete za našega izgnanstva, početkom godine, prvoga mjeseca, desetoga dana, a četrnaest godina otkako pade Grad, upravo onoga dana spusti se na me ruka Jahvina. ² I odvede me u božanskom viđenju u zemlju Izraelovu te me postavi na veoma visoku goru: Na njoj, s južne strane, bijaše nešto kao sazidan grad. ³ Povede me onamo, i gle: čovjek, sjajan kao mjed, stajaše na vratima, s lanenim užetom i mjeračkom trskom u ruci. ⁴ I taj mi čovjek reče: "Sine čovječji, gledaj svojim očima i slušaj svojim ušima, popamti sve što ću ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem. Objavi domu Izraelovu sve što ovdje vidiš." ⁵ I gle, zdanje sve uokolo opasano zidom. Čovjek držaše u ruci mjeračku trsku od šest lakata, a svaki lakat bijaše za jedan dlan duži od običnoga lakta. On izmjeri zdanje. Širina: jedna trska, visina: jedna trska. ⁶ Zatim pođe k vratima što bijahu okrenuta k istoku. Uspe se uza stepenice i izmjeri prag vrata. Širina: jedna trska. ⁷ A svaka klijet jednu trsku dugačka i jednu trsku široka. Između klijeti: pet lakata. Prag vrata sa strane njihova trijema, iznutra, jedna trska. ⁸ Izmjeri trijem vrata iznutra: bijaše osam lakata širok, ⁹ a njegovi polustupovi dva lakta. Trijem vrata bijaše s nutarnje strane. ¹⁰ Na svakoj strani istočnih vrata bijahu po tri klijeti. I sve tri bijahu iste mjere. Tako i polustupovi: s obje strane bijahu iste mjere. ¹¹ Zatim izmjeri vrata: bijahu deset lakata široka i trinaest lakata visoka. ¹² Pred klijetima bijaše s jedne i s druge strane ograda od jednog lakta. Svaka klijet: šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. ¹³ A zatim izmjeri vrata od stražnje strane jedne klijeti do stražnje strane nasuprotne klijeti, u širinu: bijaše dvadeset i pet lakata; otvor pred otvorom. ¹⁴ Izmjeri i trijem: dvadeset lakata. Predvorje bijaše sve uokolo trijema vrata. ¹⁵ Od ulaznog pročelja vrata do nasuprotne strane njihova trijema bijaše pedeset lakata. ¹⁶ Na klijetima i njihovim dovracima, s unutrašnje strane sve uokolo, a tako i u trijemu, bijahu prozori s rešetkama. Takvi su prozori bili iznutra, sve naokolo, a na polustupovima palme. ¹⁷ Zatim me povede u vanjsko predvorje Doma. I gle, sve oko predvorja prostorije i pločnik. Trideset prostorija na pločniku. ¹⁸ Pločnik bijaše sa svake strane vrata i odgovaraše razini vrata. To je donji pločnik. ¹⁹ On izmjeri širinu predvorja od donjih vrata do unutrašnjega predvorja, s vanjske strane: sto lakata na istok i na sjever. ²⁰ Sjevernim vratima vanjskoga predvorja izmjeri širinu i dužinu. ²¹ I ta su imala po tri klijeti sa svake strane, a stupovi im i trijemovi istih mjera kao u prvih vrata: pedeset lakata u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. ²² Prozori im, trijemovi i palme bijahu iste mjere kao na istočnim vratima, a na prilazu im sedam stepenica; trijem im bijaše s unutrašnje strane. ²³ Unutrašnje predvorje imaše vrata što bijahu nasuprot sjevernim vratima; kao i istočna. On izmjeri: između jednih i drugih vrata bijaše sto lakata. ²⁴ Zatim me povede na jug, i gle: i ondje vrata. Izmjeri ondje klijeti, polustupove i trijemove: bijahu iste mjere. ²⁵ Ona, kao i njihovi trijemovi, imahu sve uokolo prozore što bijahu kao i oni prvi. Dužina je i tu iznosila pedeset lakata, a širina dvadeset i pet. ²⁶ K vratima je vodilo sedam stuba; trijem im je bio s unutrašnje strane, a na stupovima imahu po jednu palmu sa svake strane. ²⁷ Unutrašnje predvorje imaše jedna vrata i s južne strane. On izmjeri: od tih vrata do južnih vrata - sto lakata. ²⁸ Zatim me na južna vrata uvede u unutrašnje predvorje. I izmjeri južna vrata: bijahu istih mjera. ²⁹ Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bijaše tu u dužinu, dvadeset i pet lakata u širinu. ³⁰ A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata široki. ³¹ Trijemovi su se pružili prema vanjskom predvorju. Na polustupovima njihovim palme, a stubište im je imalo osam stuba. ³² Zatim me povede k istočnim vratima unutrašnjega predvorja. I izmjeri vrata: bijahu istih mjera. ³³ Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu također istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U dužinu bješe pedeset lakata, u širinu dvadeset i pet. ³⁴ Trijem im se pružao prema vanjskom predvorju. Na njihovim polustupovima s ove i s one strane bijahu palme. Stubište im imaše osam stuba. ³⁵ Zatim me povede k sjevernim vratima. I izmjeri ih: bijahu istih mjera. ³⁶ Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu također istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu bilo u dužinu, a dvadeset i pet u širinu. ³⁷ Trijem je sezao do vanjskoga predvorja. Na polustupovima s ove i one strane bijahu palme. Stubište imaše osam stuba. ³⁸ Uz trijemove vrata bijaše prostor s posebnim ulazom. Ondje su se ispirale žrtve paljenice. ³⁹ U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za klanje paljenicÄa, okajnicÄa i naknadnicÄa. ⁴⁰ I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata bijahu dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola. ⁴¹ Četiri stola, dakle, s jedne, a četiri stola s druge strane vrata: u svemu osam stolova, na kojima se klahu žrtve. ⁴² Osim toga, četiri stola za paljenice, od klesanoga kamena. Bili su po lakat i pol široki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za klanje žrtava paljenica i klanica. ⁴³ Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni žljebićima od jednoga dlana, zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo žrtveno meso. ⁴⁴ Zatim me povede u unutrašnje predvorje. U unutrašnjem predvorju bijahu dvije prostorije: jedna bijaše sa strane sjevernih vrata, okrenuta prema jugu, a druga sa strane južnih vrata, okrenuta prema sjeveru. ⁴⁵ I on mi reče: "Ta prostorija što je okrenuta na jug određena je za svećenike koji obavljaju službu u Domu. ⁴⁶ A prostorija što je okrenuta na sjever jest za svećenike koji obavljaju službu na žrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni između sinova Levijevih koji smiju prići k Jahvi da mu služe!" ⁴⁷ On izmjeri predvorje. Dužina: sto lakata, širina: sto lakata; bijaše četverouglasto. Pred Domom stajaše žrtvenik. ⁴⁸ A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema: bijaše pet lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu široka tri lakta s jedne i tri lakta s druge strane. ⁴⁹ Trijem bijaše dugačak dvadeset lakata, a širok dvanaest lakata. Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s druge strane stajaše po jedan stup. ⁴¹ ¹ Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu široki šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. ² Vrata bijahu široka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bijaše dugačak četrdeset, a širok dvadeset lakata. ³ Onda uđe i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: šest lakata; pa širinu vrata: sedam lakata. ⁴ Izmjeri zatim unutrašnji prostor: dužina dvadeset lakata, širina ispred Hekala dvadeset lakata. I reče mi: "To je Svetinja nad svetinjama." ⁵ Potom izmjeri zid Doma: šest lakata. Pobočne prostorije bijahu široke četiri lakta, sve oko Doma. ⁶ Pobočne prostorije bijahu jedna nad drugom, bijaše ih trideset na tri bÓoja. U hramskom zidu bijahu, sve uokolo, zasjeci da prihvate pobočne prostorije. Tako one ne bijahu ugrađene u hramski zid. ⁷ Širina se prostorija povećavala od boja do boja, jer su one sve uokolo, na bojeve, okruživale Dom, a Dom je, kako se uzlazilo, ostavljao sve širi prostor. S najdonjeg se boja uzlazilo na najgornji kroza srednji. ⁸ Onda vidjeh sve oko Doma neku uzvisinu. Osnove pobočnih prostorija: cijela trska, šest lakata. ⁹ Debljina vanjskoga zida pobočnih klijeti: pet lakata. Prolaz između pobočnih prostorija Doma ¹⁰ i klijeti bijaše, sve uokolo Doma, dvadeset lakata širok. ¹¹ Iz pobočne prostorije izlažahu na prolaz jedna vrata prema sjeveru i jedna prema jugu. Prolaz bijaše širok pet lakata svud uokolo. ¹² Zdanje što zatvaraše ograđeni prostor sa zapada bijaše široko sedamdeset lakata, a zid te građevine posvud uokolo bijaše debeo pet lakata i dugačak devedeset lakata. ¹³ On izmjeri Dom: bijaše dugačak stotinu lakata. Ograđeni prostor, zdanje mu i zidovi, stotinu lakata dužine. ¹⁴ Širina pročelja Doma s ograđenim prostorom prema istoku: sto lakata. ¹⁵ On izmjeri dužinu zdanja duž ograđenog prostora što bijaše straga i hodnike s jedne i s druge strane: stotinu lakata. Unutrašnjost Hekala, trijemovi predvorja, ¹⁶ pragovi, prozori s rešetkama i hodnici na sve tri strane uokolo, nasuprot pragovima, bijahu sve uokolo drvetom obloženi od zemlje do prozora. Prozori su bili zastrti. ¹⁷ Od ulaza sve do unutrašnjosti Doma, a tako i izvana te po svem zidu uokolo, iznutra i izvana, ¹⁸ bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma između dva kerubina, a svaki kerubin imaše dva lica: ¹⁹ prema palmi s jedne strane lice čovječje, a prema palmi s druge strane lice lavlje. Tako bijaše po svemu Domu sve uokolo: ²⁰ od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako i po zidu Hekala. ²¹ Dovratnici Hekala bijahu četverouglasti. ²² Pred Svetištem nešto kao žrtvenik od drveta: tri lakta visok, dva lakta dugačak i dva lakta širok. Uglovi mu, podnožje i stranice bijahu od drveta. I čovjek mi reče: "Evo stola koji je pred licem Jahvinim!" ²³ I Hekal i Svetište imahu po dvoja vrata, ²⁴ a svaka vrata po dva krila što se obrtahu: dva krila u jednih i dva krila u drugih vrata. ²⁵ A na vratima Hekala bijahu izdjeljani kerubini i palme, kao što bijahu izdjeljani i po zidovima. Izvana pred trijemom bijaše drvena nadstrešnica. ²⁶ Prozori s rešetkama i palme bijahu s jedne i s druge strane na trijemu, u pobočnim prostorijama Doma i na nadstrešnici. ⁴² ¹ A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede me do prostorija nasuprot ograđenom prostoru, nasuprot zdanju prema sjeveru. ² Pročelje im sa sjeverne strane bijaše dugo sto lakata, a široko pedeset lakata. ³ Nasuprot vratima unutrašnjeg predvorja i nasuprot pločniku vanjskoga predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja. ⁴ Pred prostorijama bijaše prolaz prema unutrašnjosti - deset lakata širok i sto lakata dugačak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever. ⁵ Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu manje od donjih i srednjih. ⁶ Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju. Zato gornje prostorije bijahu uže od donjih i srednjih. ⁷ Vanjski zid, duž klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti, bijaše dugačak pedeset lakata. ⁸ Jer dužina klijetima vanjskoga predvorja bijaše pedeset lakata, a onima pred Hekalom sto lakata. ⁹ U tih prostorija bijaše ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz vanjskog predvorja. ¹⁰ Po širini zida predvorja prema istoku, pred ograđenim prostorom i pred samim zdanjem, bijaše još prostorijÄa. ¹¹ Pred njima bijaše prolaz kao ispred klijeti smještenih prema sjeveru: jednake dužine i jednake širine; i svi im izlazi, raspored i vrata bijahu jednaki. ¹² Bili su kao ulazi u klijeti što bijahu prema jugu: ulaz na početku svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih ulazio. ¹³ I reče mi: "Sjeverne i južne prostorije ispred ograđenog prostora jesu prostorije Svetišta: ondje svećenici koji prilaze Jahvi blaguju najveće svetinje. Oni će ovdje odlagati najveće svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto. ¹⁴ A kad svećenici budu ulazili, neće izlaziti iz Svetišta u vanjsko predvorje, nego će tu ostavljati odjeću u kojoj bijahu službu služili, jer je sveta, i oblačiti drugu odjeću da bi se mogli približiti mjestu određenu za narod." ¹⁵ Izmjerivši unutrašnjost Doma, izvede me na istočna vrata i izmjeri sve uokolo. ¹⁶ Mjeračkom trskom izmjeri istočnu stranu: bijaše pet stotina trska, mjeračkih trska, ¹⁷ a zatim se okrenu i izmjeri sjevernu stranu: bijaše pet stotina trska, mjeračkih trska. ¹⁸ Tada se okrenu na južnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjeračkih trska. ¹⁹ Potom se okrenu na zapadnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjeračkih trska. ²⁰ On izmjeri zid na sve četiri strane uokolo: bijaše pet stotina trska dugačak i pet stotina širok. Odvajao je sveto mjesto od nesvetoga. ⁴³ ¹ Zatim me povede k vratima što gledaju na istok. ² I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. ³ To viđenje koje gledah bijaše kao viđenje što ga vidjeh kad dođoh da uništim grad i kao viđenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ničice. ⁴ A Slava Jahvina uđe u Dom na vrata koja gledaju na istok. ⁵ Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Jahvine. ⁶ I čuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaše. ⁷ I reče mi: "Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom neće više oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni ni njihovi kraljevi - svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva: ⁸ stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je bio samo zid između mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime gnusobama koje počiniše. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu. ⁹ Sada će oni ukloniti daleko od mene svoje bludništvo i trupla svojih kraljeva, a ja ću zauvijek prebivati posred njih. ¹⁰ Sine čovječji, pokaži domu Izraelovu ovaj Dom da se posrame sa svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere. ¹¹ Ako se posrame zbog svega što učiniše, opiši im Dom i njegove razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo obličje, sve propise i sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da čuvaju i provedu sve njegovo obličje i sve propise o njemu. ¹² A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit će najsvetija svetinja. ¹³ Ovo su mjere žrtvenika, na laktove - a lakat je ovdje jedan lakat i pedalj: podnožje žrtvenika lakat dugo, lakat široko; obrub kojim je obrubljen uokolo - jedan pedalj. Visina žrtvenika: ¹⁴ od podnožja na zemlji do donjega pojasa žrtvenika - dva lakta, a u širinu jedan lakat; od manjeg pojasa do većega četiri lakta, a u širinu jedan lakat. ¹⁵ A samo žrtvište: četiri lakta visoko. A sa žrtvišta dižu se uvis četiri roga. ¹⁶ Žrtvište: dvanaest lakata dugo, dvanaest lakata široko, četvorina, na sve četiri strane. ¹⁷ A pojas: četrnaest lakata dug i četrnaest lakata širok, na četiri strane; njegov rub uokolo pol lakta, a podnožje oko njega uokolo jedan lakat; stepenice mu gledaju na istok." ¹⁸ I reče mi: "Sine čovječji, ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su propisi žrtveni po kojima se u svoje vrijeme mora podići žrtvenik da se na njemu prinose paljenice i da se po njemu škropi krvlju. ¹⁹ Svećenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da mi služe - riječ je Jahve Gospoda - dat ćeš june za žrtvu okajnicu. ²⁰ Uzet ćeš njegove krvi i njome pomazati četiri roga žrtvišta i četiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiriš žrtvenik. ²¹ Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan Svetišta. ²² Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje žrtvenik kao što je okajan junetom. ²³ A kad ga okaješ, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada: ²⁴ prikaži ih pred Jahvom, a svećenici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi. ²⁵ Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se prinese june i ovan iz stada, oba bez mane. ²⁶ Sedam dana neka se pomiruje žrtvenik i neka se čisti i posvećuje. ²⁷ Pošto se navrše ti dani, od osmoga dana unapredak neka svećenici žrtvuju na žrtveniku vaše paljenice i pričesnice; i omiljet ćete mi' - riječ je Jahve Gospoda." ⁴⁴ ¹ Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. ² I reče mi Jahve: "Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh - zato neka budu zatvorena. ³ Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uđe kroz trijem vrata i istim putem neka izađe." ⁴ Zatim me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Pogledah, i gle: Slava Jahvina bijaše napunila Dom Jahvin. Padoh ničice. ⁵ Jahve mi reče: "Sine čovječji, pomno pripazi, dobro gledaj i pažljivo poslušaj što ću ti reći o svim uredbama Doma Jahvina i o svim njegovim zakonima. Dobro pazi tko smije ući u Dom i tko je iz Svetišta odijeljen. ⁶ Reci rodu odmetničkom, domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Previše je već vaših gnusoba, dome Izraelov! ⁷ Uvodili ste tuđince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su ušli u moje Svetište i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama. ⁸ Niste sami čuvali moje svetinje, nego ste njih namjestili namjesto sebe kao čuvare u mojem Svetištu.' ⁹ Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedan tuđinac, neobrezana srca i neobrezana tijela, da više ne ulazi u moje Svetište - nijedan tuđinac koji živi među sinovima Izraelovim. ¹⁰ A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od mene za svojim kumirima, snosit će svoje bezakonje. ¹¹ Služit će u Svetištu samo kao stražari na vratima Doma i kao posluga Domu: klat će narodu paljenice i druge žrtve i bit će mu na službu. ¹² Služili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - riječ je Jahve Gospoda - da snose svoje bezakonje. ¹³ Više neće pristupati k meni da mi služe kao svećenici i neće više prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego će snositi svoju sramotu i gnusobe koje počiniše. ¹⁴ Postavit ću ih da u Domu rade svaki posao i sve što treba u njemu svršiti. ¹⁵ Svećenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit će preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁶ Oni smiju ulaziti u moje Svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu. ¹⁷ Kad budu ulazili na vrata unutrašnjega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ništa vuneno kad služe na vratima unutrašnjega predvorja i Doma. ¹⁸ Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova gaće lanene: neka se ne pašu ničim od čega bi se znojili. ¹⁹ Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. ²⁰ I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne puštaju, nego neka strigu kosu. ²¹ I nijedan svećenik, kad mu je poći u unutrašnje predvorje, neka ne pije vina. ²² Neka se ne žene udovicom ili puštenicom nego samo djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom svećenikovom. ²³ Neka mi narod uče razlikovati sveto od nesvetoga, lučiti nečisto od čistoga. ²⁴ U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka čuvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje subote. ²⁵ K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za majkom, za sinom i kćerju, za bratom i sestrom još neudatom smiju se okaljati. ²⁶ Pošto se nakon toga koji očisti, neka mu se broji sedam dana: ²⁷ a onda kad uđe u Svetište, u unutrašnje predvorje da služi u Svetištu, neka prinese žrtvu okajnicu - riječ je Jahve Gospoda. ²⁸ Njima ne pripada nikakva baština - ja sam njihova baština; i zato im ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov. ²⁹ Hranit će se od žrtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve zavjetovano u Izraelu njima pripada. ³⁰ Najbolje od svih vaših prvina i od svih vaših prinosa koje ćete prinositi pripada svećenicima; njima ćete davati i najbolje brašno, da blagoslov počiva na vašim domovima. ³¹ Svećenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih životinja - bilo od ptica ili stoke. ⁴⁵ ¹ Kad budete zemlju ždrijebom dijelili u baštinu, prinesite kao prinos pridržan Jahvi jedan sveti dio zemlje, dugačak dvadeset i pet tisuća lakata, širok deset tisuća; to neka bude sveto područje uzduž i poprijeko. ² Od toga neka bude za Svetište četvorina od pet stotina lakata i čistina od deset lakata uokolo. ³ Od toga područja izmjeri u dužinu dvadeset i pet tisuća lakata, a u širinu deset tisuća: tu neka bude Svetište - Svetinja nad svetinjama. ⁴ Taj sveti dio zemlje pripada svećenicima koji služe u Svetištu i koji pristupaju k Jahvi da mu služe: tu neka im bude mjesto za kuće; i to neka je sveto mjesto koje pripada Svetištu. ⁵ Dvadeset i pet tisuća u dužinu i deset tisuća u širinu neka bude levitima koji služe Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima će stanovati. ⁶ Za posjed gradu dodijelite pet tisuća lakata u širinu i dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu usporedo sa svetim područjem: to će pripadati svemu domu Izraelovu. ⁷ Knezu pripada dio s obje strane svetoga područja i gradskoga posjeda - duž svetoga područja i duž gradskoga posjeda - od zapadne strane prema zapadu i od istočne strane prema istoku, a dužina neka bude jednaka svakom tom dijelu, od zapadne do istočne granice. ⁸ To neka bude njegova zemlja, posjed u Izraelu, da knezovi više ne tlače narod moj i da zemlju dadu domu Izraelovu po plemenima.' ⁹ Ovako govori Jahve Gospod: 'Dosta je, knezovi Izraelovi! Okanite se nasilja i pljačke i vršite zakon i pravdu; izbavite narod moj od svojih tražbina - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁰ Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom. ¹¹ Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu homera i efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru. ¹² Šekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude dvadeset šekela, dvadeset i pet šekela i petnaest šekela. ¹³ Ovo je prinos koji ćete prinositi: šestinu efe od svakoga homera pšenice i šestinu efe od svakoga homera ječma. ¹⁴ A za ulje ova je uredba: desetina bata od svakoga kora - deset bata jedan je kor. ¹⁵ Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa sočnih izraelskih pašnjaka po jednu ovcu za žrtvu prinosnicu, paljenicu i pričesnicu - vama za pomirenje - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁶ Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu. ¹⁷ A knez je dužan davati žrtve paljenice, prinosnice i ljevanice za svetkovine i za mlađake, za subote i blagdane doma Izraelova: on neka se postara za okajnicu, za pomirnicu, prinosnicu, paljenicu i pričesnicu za pomirenje doma Izraelova.' ¹⁸ Ovako govori Jahve Gospod: 'Prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmi june bez mane i okaj njime Svetište. ¹⁹ Svećenik neka uzme krvi te žrtve okajnice i neka njome pomaže dovratnike Doma i sva četiri ugla pojasa žrtveničkoga i dovratnike vrata unutrašnjega predvorja. ²⁰ Tako neka učini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji je sagriješio iz slabosti i neznanja. Tako ćete dovršiti pomirenje Doma. ²¹ Prvoga mjeseca, četrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte Pashu, sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi. ²² Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june za okajnicu. ²³ Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam junčića i sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki dan jarca kao okajnicu. ²⁴ A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po ovnu i hin ulja na svaku efu. ²⁵ Sedmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, neka o blagdanu isto toliko prinosi sedam dana: isto toliko okajnica, paljenica, prinosnica i ulja.' ⁴⁶ ¹ Ovako govori Jahve Gospod: 'Vrata unutrašnjega predvorja, koja gledaju na istok, neka budu zatvorena šest radnih dana, a neka se otvaraju u dan subotnji; i u dan mlađaka neka se otvaraju. ² Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika; svećenici će tada prinijeti njegovu paljenicu i pričesnicu, a on će se pokloniti na pragu vrata i izaći. Neka se vrata ne zatvaraju do večeri. ³ Na ulazu istih vrata subotom i na mlađake klanjat će se Jahvi puk zemlje. ⁴ Paljenica koju će knez subotom prinositi Jahvi neka bude: šest jaganjaca bez mane, ovan bez mane. ⁵ A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i kako tko može i hin ulja po efi. ⁶ Na dan mlađaka neka se prinese june bez mane, šest jaganjaca i ovan bez mane. ⁷ A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. ⁸ Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem neka izlazi. ⁹ A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na sjeverna vrata uđe da se pokloni neka izađe na južna, a tko uđe na južna neka izađe na sjeverna: neka se ne vraća na vrata na koja je ušao, nego neka izađe na suprotna. ¹⁰ I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on uđe i neka izađe kad oni izlaze. ¹¹ O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese efa po juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. ¹² Kad knez želi prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu pričesnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa neka prinese paljenicu i svoju pričesnicu kao na dan subotnji; potom neka iziđe, a kad iziđe, neka se zatvore vrata. ¹³ Svaki dan prinijet ćeš Jahvi za paljenicu janje od godine, bez mane; prinijet ćeš ga svako jutro. ¹⁴ A kao prinosnicu na nj prinesi svako jutro šestinu efe i trećinu hina ulja da se poškropi najfinije brašno; to neka bude svagdašnji prinos Jahvi po vječnoj uredbi. ¹⁵ Treba dakle prinijeti jagnje, prinosnicu i ulje svako jutro kao svagdašnju žrtvu paljenicu.' ¹⁶ Ovako govori Jahve Gospod: 'Dadne li knez dar komu svom sinu od svoje baštine, taj će dar pripasti njima u posjed kao baština. ¹⁷ Ako li od svoje baštine dade dar komu svom sluzi, tome će to pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; baština pripada samo kneževim sinovima. ¹⁸ Knez ne smije prisvojiti ništa od baštine naroda, pljačkajući narodni posjed. Sinovima svojim neka dade baštinu od svojega posjeda, da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.'" ¹⁹ Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u svećeničke prostorije Svetišta što gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu, jedan prostor! ²⁰ I reče mi: "Ovo je mjesto gdje će svećenici kuhati žrtve naknadnice i okajnice i žrtvu pomirnicu, gdje će peći prinosnice da ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda." ²¹ Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj četiri ugla predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bijaše malo predvorje. ²² Ta mala predvorja u četiri ugla predvorja bijahu četrdeset lakata dugačka, trideset široka - sva četiri istih razmjera; ²³ sva četiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagrađena ognjišta. ²⁴ I reče mi: "To su kuhinje gdje će sluge Doma kuhati puku žrtve." ⁴⁷ ¹ Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pročelje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. ² Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. ³ Čovjek pođe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. ⁴ Ondje opet izmjeri tisuću lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. ⁵ Opet izmjeri tisuću lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći. ⁶ I upita me: "Vidiš li, sine čovječji?" I odvede me natrag, na obalu potoka. ⁷ I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla. ⁸ I reče mi: "Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. ⁹ I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok. ¹⁰ I ribari će ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit će se mreže; i bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. ¹¹ A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol. ¹² Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek'. ¹³ Ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su granice u kojima ćete podijeliti zemlju u baštinu među dvanaest plemena Izraelovih - Josipu dva dijela. ¹⁴ Svakom će od vas pripasti podjednako od zemlje koju se zakleh dati vašim ocima, a vama će pripasti u baštinu. ¹⁵ Ovo su, dakle, granice zemlje: na sjeveru, od Velikoga mora put Hetlona do Ulaza u Hamat: Sedad, ¹⁶ Berota, Sibrajim, između kraja damaščanskog i hamatskoga, i Haser Enon, prema granici hauranskoj. ¹⁷ Granica će se, dakle, protezati od mora do Haser Enona, kojemu je na sjeveru kraj damaščanski i hamatski - sjeverna strana. ¹⁸ Istočna strana: između Haurana i Damaska, između Gileada i zemlje izraelske, pa Jordanom kao granicom prema istočnomu moru do Tamara - istočna strana. ¹⁹ Južna strana: prema jugu od Tamara do Meripskih voda i Kadeša pa potokom prema Velikomu moru - južna strana, prema jugu. ²⁰ A zapadna strana: granica je Veliko more pa do nadomak Ulaza u Hamat - zapadna strana. ²¹ Tu zemlju razdijelite među sobom po plemenima Izraelovim. ²² Razdijelit ćete je ždrijebom u baštinu između sebe i između došljaka koji žive među vama i koji među vama djecu narodiše: i njih ćete smatrati domorocima među Izraelovim sinovima, da i oni dobiju ždrijebom baštinu među Izraelovim sinovima. ²³ Svakome tom došljaku dodijelite baštinu u plemenu u kojem živi - riječ je Jahve Gospoda. ⁴⁸ ¹ A ovo su imena plemenÄa: od krajnjega sjevera put Hetlona prema Ulazu u Hamat i Haser Enon, od damaščanskoga kraja na sjeveru duž Hamata, od istoka do zapada - dio Danov. ² Uz područje Danovo, od istoka do zapada - dio Ašerov. ³ Uz područje Ašerovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev. ⁴ Uz područje Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Manašeov. ⁵ Uz područje Manašeovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov. ⁶ Uz područje Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov. ⁷ Uz područje Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin. ⁸ Uz područje Judino, od istoka do zapada neka bude pridržano područje koje ćete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisuća lakata u širinu, a u dužinu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude Svetište. ⁹ To pridržano područje koje ćete Jahvi prinijeti neka bude dugačko dvadeset i pet tisuća lakata, široko deset tisuća. ¹⁰ To sveto, prineseno područje za svećenike neka bude na sjeveru dvadeset i pet tisuća lakata; prema zapadu široko deset tisuća, prema istoku široko deset tisuća; prema jugu dugačko dvadeset i pet tisuća. U sredini neka bude Jahvino Svetište. ¹¹ A posvećenim svećenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno služili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi: ¹² njima će pripasti dio od toga najsvetijeg područja zemlje, uz područje levitsko. ¹³ A levitima, baš kao i području svećeničkom: dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu i deset tisuća lakata u širinu - ukupno dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu, deset tisuća u širinu. ¹⁴ Od toga se ništa ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posvećena. ¹⁵ Pet tisuća lakata u širinu, što ostane od onih dvadeset i pet tisuća, neka bude opće područje: za grad, za naselje i za čistinu. Grad neka bude u sredini. ¹⁶ Evo mjerÄa: sa sjevera četiri tisuće i pet stotina lakata; s juga četiri tisuće i pet stotina; s istoka četiri tisuće i pet stotina; sa zapada četiri tisuće i pet stotina. ¹⁷ A čistina oko grada: dvije stotine i pedeset lakata prema sjeveru, dvije stotine i pedeset prema jugu, dvije stotine i pedeset prema istoku, dvije stotine i pedeset prema zapadu. ¹⁸ Što ostane u dužinu, duž svetoga područja - deset tisuća lakata prema istoku i deset tisuća prema zapadu, duž svetoga područja - to neka bude za uzdržavanje onih koji služe gradu. ¹⁹ Ti koji služe gradu uzimat će se iz svih plemena Izraelovih. ²⁰ Sve, dakle, pridržano područje - dvadeset i pet tisuća lakata sa dvadeset i pet tisuća, u četverokut - prinijet ćete Jahvi: i sveto područje i posjed gradski. ²¹ Knezu pripada što preostane: s obje strane svetoga područja i posjeda gradskoga - prema istoku dvadeset i pet tisuća lakata, prema istočnoj strani, i prema zapadu dvadeset i pet tisuća lakata, prema zapadnoj strani, usporedo s drugim područjima - sve je to kneževo. A u sredini je sveto područje i Svetište Doma. ²² Od levitskoga posjeda i od posjeda gradskoga - koje je usred kneževa - i između Judina i Benjaminova područja: kneževo je. ²³ Ostala plemena: od istoka do zapada - dio Benjaminov. ²⁴ Uz područje Benjaminovo, od istoka do zapada - dio Šimunov. ²⁵ uz područje Šimunovo, od istoka do zapada - dio Jisakarov. ²⁶ Uz područje Jisakarovo, od istoka do zapada - dio Zebulunov. ²⁷ Uz područje Zebulunovo, od istoka do zapada - dio Gadov. ²⁸ Uz područje Gadovo, na južnoj strani, prema jugu, ide granica od Tamara do Meripskih voda i Kadeša, pa potokom prema Velikome moru. ²⁹ To je zemlja koju ćete ždrijebom razdijeliti u baštinu plemenima Izraelovim, to su njihovi dijelovi - riječ je Jahve Gospoda. ³⁰ [30a] A ovo su gradska vrata ³¹ [31a] koja će se zvati po Izraelovim plemenima. [30b] Na sjevernoj strani - četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu - [31b] troja vrata: Vrata Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva. ³² Na istočnoj strani - četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Josipova, Vrata Benjaminova, Vrata Danova. ³³ Na južnoj strani - četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Šimunova, Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova. ³⁴ Sa zapadne strane - četiri tisuće i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Gadova, Vrata Ašerova, Vrata Naftalijeva. ³⁵ Sve uokolo: osamnaest tisuća lakata. A ime će gradu unapredak biti: 'Jahve je ovdje.'"

Daniel

¹ ¹ Treće godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, dođe Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede. ² Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova. ³ Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko dječaka kraljevskoga ili velikaškog roda: ⁴ neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poučeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauči pismu i jeziku Kaldejaca. ⁵ Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem. ⁶ Među njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. ⁷ Dvorjanički starješina nadjene im imena: Daniel će se zvati Baltazar, Hananija Šadrak, Mišael Mešak, Azarja Abed Nego. ⁸ Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. ⁹ Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvorjaničkog starješine. ¹⁰ Starješina reče Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dječaka vaše dobi, ja ću zbog vas biti kriv pred kraljem." ¹¹ Tada reče Daniel čuvaru koga bijaše dvorjanički starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: ¹² "Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. ¹³ Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela, pa učini sa svojim slugama po onome što budeš vidio." ¹⁴ On pristade i stavi ih na kušnju deset dana. ¹⁵ A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dječaci koji jeđahu od kraljevih jela. ¹⁶ Od tada čuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povrća. ¹⁷ Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne. ¹⁸ Pošto se navršilo vrijeme određeno od kralja da mu ih dovedu, dvorjanički starješina uvede ih pred Nabukodonozora. ¹⁹ Kralj razgovaraše s njima i među svima ne nađe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem. ²⁰ I u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj nađe da su deset puta vrsniji od svih čarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu. ²¹ Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira. ² ¹ Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. ² Kralj naredi da se pozovu čarobnici i gataoci, zaklinjači i zvjezdari da protumače kralju njegove sanje. ³ Dođoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reče: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju." ⁴ Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): "O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje." ⁵ Kralj odgovori i reče zvjezdarima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znači, bit ćete rastrgani u komade, a vaše će kuće postati smetišta. ⁶ No ako mi otkrijete moju sanju i njezino značenje, dobit ćete od mene darove i poklone i velike časti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znači." ⁷ Oni opet odgovoriše: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo mu otkriti njezino značenje." ⁸ A kralj: "Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva. ⁹ Ako mi ne kažete što sam snio, znači da me namjeravate obmanjivati varavim riječima i izmišljotinama dok nekako ne prođe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa ću znati da li mi možete kazati i njegovo značenje!" ¹⁰ Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moćan, takvo što ne traži od čarobnika, gataoca ili zvjezdara. ¹¹ Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave među smrtnicima." ¹² Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. ¹³ Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube. ¹⁴ No Daniel se mudrim i umnim riječima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske. ¹⁵ On reče Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu, ¹⁶ a Daniel otiđe kralju i zamoli da mu dade vremena te će kralju otkriti što san znači. ¹⁷ Daniel uđe u svoju kuću te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima, ¹⁸ da mole milosrđe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. ¹⁹ I objavi se tajna Danielu u noćnom viđenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga. ²⁰ Daniel prihvati riječ i reče: "Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila. ²¹ On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. ²² On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. ²³ Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži." ²⁴ Daniel ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Uđe i reče mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa ću mu otkriti što san znači." ²⁵ Arjok žurno odvede Daniela kralju i reče: "Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači." ²⁶ Kralj reče Danielu (koji se zvaše Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?" ²⁷ Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; ²⁸ ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: ²⁹ O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti. ³⁰ Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca. ³¹ Ti si, o kralju, imao viđenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. ³² Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, ³³ gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. ³⁴ Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. ³⁵ Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. ³⁶ To bijaše sanja; a njezino ćemo značenje reći pred kraljem." ³⁷ "Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu - ³⁸ i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. ³⁹ Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom. ⁴⁰ A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit sva ona kraljevstva. ⁴¹ Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. ⁴² Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. ⁴³ A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. ⁴⁴ U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka - ⁴⁵ kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano." ⁴⁶ Nato kralj Nabukodonozor pade ničice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad. ⁴⁷ I reče kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu." ⁴⁸ Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. ⁴⁹ Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru. ³ ¹ Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. ² Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. ³ Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor. ⁴ Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje: ⁵ u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! ⁶ Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu." ⁷ Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor. ⁸ Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. ⁹ Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka! ¹⁰ Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; ¹¹ a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu. ¹² A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao." ¹³ Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. ¹⁴ A Nabukodonozor im reče: "Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? ¹⁵ Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?" ¹⁶ Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to. ¹⁷ Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. ¹⁸ No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao." ¹⁹ Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. ²⁰ On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja. ²¹ Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama baciše u zažarenu peć. ²² Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. ²³ A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć. ²⁴ Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!" ²⁵ On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu." ²⁶ Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: "Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!" Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. ²⁷ Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. ²⁸ Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! ²⁹ Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj." ³⁰ Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj. [ (Daniel 3:31) Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom! ] [ (Daniel 3:32) Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog Svevišnji. ] [ (Daniel 3:33) Znakovi njegovi kako su veliki! Čudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vječno! Vlast njegova za sva pokoljenja! ] ⁴ ¹ Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kući i sretno u svojoj palači, ² kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viđenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. ³ I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači. ⁴ Dođoše gataoci, čarobnici, zvjezdari i tumači znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reći njezino značenje. ⁵ Tada dođe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: ⁶ "Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino značenje. ⁷ Evo viđenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. ⁸ Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. ⁹ Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni počivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. ¹⁰ Ja promatrah viđenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba, ¹¹ silnim glasom viče: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, počupajte mu lišće, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! ¹² U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! ¹³ Neka mu se promijeni srce čovječje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka prođe nad njim! ¹⁴ Tako su presudili Stražari, tako su odlučili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoće i postavlja nad njim najnižega od ljudi!' ¹⁵ Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino značenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reći; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga." ¹⁶ Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reče: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima! ¹⁷ Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji, ¹⁸ krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim počiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: ¹⁹ to si ti, o kralju, koji si velik i moćan, veličina ti se povećala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. ²⁰ A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne prođe sedam vremena nad njim' - ²¹ ovo je značenje, o kralju, odluka Svevišnjega što će se ispuniti na mom gospodaru kralju: ²² Izagnat će te iz društva ljudi i sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, tebe će prati rosa nebeska; sedam će vremena proći nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće. ²³ A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje će se kraljevstvo obnoviti čim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast. ²⁴ Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća." ²⁵ Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. ²⁶ Dvanaest mjeseci kasnije, šetajući babilonskim kraljevskim dvorom, ²⁷ kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moći, na slavu svoga veličanstva?" ²⁸ Još bijahu te riječi u ustima njegovim kad s neba dođe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo; ²⁹ bit ćeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoće." ³⁰ I smjesta se riječ izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeđaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptičje pandže. ³¹ "Pošto se navršiše određeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oči prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleći i uzvisujući onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vječno, njegova je vlast za sva pokoljenja. ³² Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?' ³³ U isti čas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske časti vrati mi se veličanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku čast i moja veličina još poraste. ³⁴ Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti." ³⁵ ³⁶ ³⁷ ⁵ ¹ Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino. ² Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. ³ Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. ⁴ Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena. ⁵ Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. ⁶ Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo. ⁷ Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: "Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu." ⁸ Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje. ⁹ Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni. ¹⁰ Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi! ¹¹ Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca. ¹² Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje." ¹³ Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? ¹⁴ Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. ¹⁵ Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. ¹⁶ A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu." ¹⁷ Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje. ¹⁸ O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome. ¹⁹ Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio. ²⁰ No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. ²¹ Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće. ²² No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: ²³ ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. ²⁴ I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo." ²⁵ "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. ²⁶ A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; ²⁷ Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; ²⁸ Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima." ²⁹ Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu. ³⁰ Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen. ³¹ ⁶ ¹ A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine. ² Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. ³ Njima na čelo stavi tri pročelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima će satrapi polagati račun da se ne bi dosađivalo kralju. ⁴ Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. ⁵ Tada pročelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog čega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naći ništa takvo, ništa zbog čega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja. ⁶ Ti ljudi rekoše tada: "Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga." ⁷ Tada pročelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: "O kralju Darije, živ bio dovijeka! ⁸ Svi pročelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, bit će bačen u lavsku jamu. ⁹ O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!" ¹⁰ Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. ¹¹ Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiđe u svoju kuću. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga, kako je uvijek činio. ¹² Oni ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. ¹³ Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu." ¹⁴ Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu." ¹⁵ Čuvši te riječi, kralj se vrlo ražalosti i odluči spasiti Daniela. Sve do sunčeva zalaza nastojaše da ga spasi. ¹⁶ Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!" ¹⁷ Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reče Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi." ¹⁸ Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela. ¹⁹ Kralj se vrati u svoj dvor i provede noć ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. ²⁰ Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavskoj jami. ²¹ Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?" ²² Daniel odgovori: "O kralju, živ bio dovijeka! ²³ Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." ²⁴ Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. ²⁵ Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti. ²⁶ Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom! ²⁷ Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja! ²⁸ On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih!" [ (Daniel 6:29) Daniel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca. ] ⁷ ¹ Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. ² Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. ³ Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. ⁴ Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje. ⁵ Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: "Ustani, nažderi se mesa!" ⁶ Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć. ⁷ Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. ⁸ Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule. ⁹ Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. ¹⁰ Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. ¹¹ Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. ¹² Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok. ¹³ Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. ¹⁴ Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti. ¹⁵ Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. ¹⁶ Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje: ¹⁷ "One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. ¹⁸ Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova." ¹⁹ Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; ²⁰ i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. ²¹ I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, ²² dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. ²³ On reče: "Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit' je i smrviti. ²⁴ A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih - i oborit će tri kralja. ²⁵ On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. ²⁶ Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. ²⁷ A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu." ²⁸ Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sačuvah u srcu svojemu. ⁸ ¹ Treće godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viđenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. ² Gledah viđenje, i dok gledah, nađoh se u Šušanu, čvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viđenju se vidjeh na rijeci Ulaju. ³ Podigoh oči, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. ⁴ Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeći. Činio je što je htio, osilio se. ⁵ Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima. ⁶ Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrča na njega u svoj žestini svoje snage. ⁷ Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. ⁸ Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska. ⁹ Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. ¹⁰ On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. ¹¹ Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. ¹² Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. ¹³ Tada čuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle će trajati ovo viđenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?" ¹⁴ Odgovori: "Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno." ¹⁵ Kad sam ja, Daniel, gledajući ovo viđenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki čovjek. ¹⁶ Začuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viđenje!" ¹⁷ On pođe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reče: "Sine čovječji, razumij: jer ovo je viđenje za vrijeme posljednje." ¹⁸ On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotače i uspravi na mom mjestu. ¹⁹ I reče: "Evo, kazat ću ti što će doći na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. ²⁰ Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije. ²¹ Rutavi jarac jest kralj Grčke; veliki rog među njegovim očima jest prvi kralj; ²² slomljeni rog i četiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su četiri kraljevstva što će izići iz njegova naroda, ali neće imati njegovu moć. ²³ I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat će kralj, drzak i lukav. ²⁴ Njegova će moć porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno će pustošiti, uspijevat će u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. ²⁵ Zbog njegove lukavosti prijevara će uspijevati u njegovoj ruci. On će se uznijeti u svome srcu, iz čista mira upropastit će mnoge. Suprotstavit će se Knezu nad knezovima, ali će - ne rukom - biti skršen. ²⁶ Viđenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapečati, jer je za daleke dane." ²⁷ Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viđenja, no nitko to nije dokučio. ⁹ ¹ Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, ² prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. ³ Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. ⁴ Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! ⁵ Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. ⁶ Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje. ⁷ U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. ⁸ Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe! ⁹ U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega ¹⁰ i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. ¹¹ Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. ¹² Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. ¹³ Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. ¹⁴ Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov. ¹⁵ A sada, Gospode, Bože naš, koji si moćnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo učinismo. ¹⁶ Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju." ¹⁷ "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode! ¹⁸ Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. ¹⁹ Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!" ²⁰ Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. ²¹ Dok sam dakle ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa ²² i pouči me: "Daniele, evo me: dođoh da te poučim. ²³ Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje." ²⁴ "Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. ²⁵ Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. ²⁶ A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja. ²⁷ I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit će grozota pustoši sve do svršetka, dok se određeno pustošenje ne obori na pustošnika." ¹⁰ ¹ Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena riječ - riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bi mu dano u viđenju. ² U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: ³ nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice. ⁴ Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; ⁵ podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, ⁶ tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva. ⁷ Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. ⁸ Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi. ⁹ Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. ¹⁰ I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. ¹¹ On mi reče: "Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reče, a ja ustadoh dršćući. ¹² I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi. ¹³ Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, ¹⁴ a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još će jedno viđenje biti za one dane." ¹⁵ Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi. ¹⁶ I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah. ¹⁷ I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?" ¹⁸ Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi. ¹⁹ On reče: "Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!" ²⁰ Tada će on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke. ²¹ Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega, ¹¹ ¹ moje potpore i moga okrilja. ² A sada ću ti otkriti istinu. Evo: još će tri kralja ustati za Perziju: četvrti će biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve će podići protiv kraljevstva grčkoga. ³ Ustat će junački kralj, vladat će silnom moću i činiti što ga bude volja. ⁴ A čim se ustane, njegovo će se kraljevstvo raspasti i bit će razdijeljeno na četiri vjetra nebeska, ali ne među njegove potomke; i neće više biti tako moćno kao za njegove vladavine, jer će njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima. ⁵ Kralj će Juga postati moćan; jedan će od njegovih zapovjednika biti moćniji od njega i zavladat će većom moću nego što je njegova. ⁶ Nekoliko godina kasnije oni će se udružiti, a kći kralja Juga doći će kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim neće sačuvati snagu svoje mišice i njezino se potomstvo neće održati: bit će predana ona, i njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomagač u tim vremenima. ⁷ No jedan će se izdanak njezina korijena podići na njezino mjesto, navalit će na vojsku, prodrijet će u tvrđavu kralja Sjevera, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih. ⁸ Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno suđe, srebrno i zlatno, odnijet će kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit će jači od kralja Sjevera, ⁹ koji će onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle će se vratiti u svoju zemlju. ¹⁰ Ali će se onda njegovi sinovi naoružati, skupit će silnu vojsku, odlučno će navaliti i poput poplave proći, zatim će se opet zametnuti rat sve do njegove utvrde. ¹¹ Tada će se kralj Juga razgnjeviti i zavojštiti na kralja Sjevera; podići će silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu. ¹² Mnoštvo će biti uništeno, a on će se zbog toga uzoholiti; pobit će desetke tisuća, ali se neće održati: ¹³ kralj će Sjevera opet dići vojsku veću nego prije, i poslije nekoliko godina navalit će s velikom, dobro opremljenom vojskom. ¹⁴ U to vrijeme mnogi će se podići protiv kralja Juga; ustat će i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni viđenje, ali će propasti. ¹⁵ Doći će kralj Sjevera: podići će nasipe da zauzme jedan utvrđeni grad. Mišice Juga neće odoljeti, pa ni izabrane čete neće imati snage da se odupru. ¹⁶ Onaj će navaliti protiv njega i učinit će s njime kako mu se prohtije - nitko mu se neće oprijeti: zaustavit će se u Divoti, uništenje je u njegovim rukama. ¹⁷ Čvrsto odlučivši da se pošto-poto domogne svega njegova kraljevstva, sklopit će s njim ugovor dajući mu jednu kćer za ženu da ga upropasti, ali mu neće uspjeti, neće se to zbiti. ¹⁸ Zatim će se okrenuti prema otocima i mnoge će osvojiti, ali će jedan zapovjednik dokrajčiti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti. ¹⁹ Brže će nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali će posrnuti, pasti, više ga neće biti. ²⁰ Na njegovo će mjesto doći jedan koji će u diku kraljevstva poslati poreznika, ali će u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja. ²¹ Na njegovo će se mjesto uzdići nitkov kome ne pripada kraljevska čast. Ali on će iznenada doći i spletkama se domoći kraljevstva. ²² Pred njim će biti preplavljene i skršene navalne snage i sam knez Saveza. ²³ Unatoč sporazumu s njime, izdajnički će navaliti i svladati ga s malo ljudi. ²⁴ Iznenada će upasti u bogate pokrajine i postupat će kako nisu postupali njegovi očevi ni očevi njegovih otaca, rasipajući među svoje plijen, pljačku i bogatstvo, smišljat će osnove protiv tvrdih gradova, ali samo za neko vrijeme. ²⁵ Pokrenut će, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv kralja Juga. Kralj Juga krenut će u rat s mnogom i moćnom vojskom, ali neće izdržati, jer će se protiv njega skovati spletke. ²⁶ I oni koji jeđahu za njegovim stolom skršit će ga: njegova će vojska biti uništena i mnogi će posječeni popadati. ²⁷ Oba će kralja smišljati zlo; sjedeći za istim stolom, govorit će laži jedan drugome: ali neće uspjeti, jer je svršetak odložen do određenog vremena. ²⁸ Vratit će se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv svetoga Saveza, učinit će svoje i vratiti se u svoju zemlju. ²⁹ U određeno vrijeme opet će krenuti protiv Juga, ali sada neće biti kao prvi put. ³⁰ Kitimski će brodovi navaliti na njega, i on će se uplašiti. Vratit će se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet će se sporazumjeti s onima koji napustiše sveti Savez. ³¹ Čete će njegove doći i oskvrnuti svetište-tvrđu, dokinut' svagdašnju žrtvu i ondje postaviti grozotu pustoši. ³² Svojim će spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat će postojani i vršit će svoje. ³³ Umnici u narodu poučavat će mnoštvo, ali će ih jedno vrijeme zatirati mačem i ognjem, izgnanstvom i pljačkanjem. ³⁴ Dok ih budu zatirali, samo će im nekolicina pomagati, a mnogi će im se pridružiti prijevarno. ³⁵ Od umnika neki će pasti, da se prokušaju, probrani, čisti do vremena svršetka, jer još nije došlo određeno vrijeme. ³⁶ Kralj će raditi što god mu se prohtije, uznoseći i uzdižući sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit će hule i uspijevat će dok se gnjev ne navrši - jer ono što je određeno, to će se ispuniti. ³⁷ Neće mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika ženÄa niti za kojega drugog boga: samog će sebe izdizati iznad sviju. ³⁸ Mjesto njih častit će boga tvrđava, boga koga nisu poznavali njegovi očevi, častiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim dragocjenostima. ³⁹ Navalit će na tvrđave gradova pomoću stranog boga: one koji njega priznaju obasut će počastima i dat će im vlast nad mnoštvom i dijelit će im zemlju za nagradu. ⁴⁰ U vrijeme svršetka kralj će se Juga zaratiti s njime; kralj će Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim mnogim brodovima. Provalit će u zemlje i proći njima poput poplave. ⁴¹ Prodrijet će u Divotu i mnogi će pasti. Njegovim će rukama izmaći Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih. ⁴² Pružit će svoju ruku za zemljama: Egipat mu neće izmaći. ⁴³ On će se domoći zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti Egipta. Pratit će ga Libijci i Etiopljani. ⁴⁴ Ali će ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te će poći vrlo gnjevan da uništi i zatre mnoštvo. ⁴⁵ Postavit će svoje dvorske šatore između mora i Svete gore Divote. Ali će i njemu doći kraj, i nitko mu neće pomoći. ¹² ¹ U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi. ² Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. ³ Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. ⁴ A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti." ⁵ Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. ⁶ Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada će doći kraj tim čudesima?" ⁷ Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve će se to svršiti." ⁸ Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako će to svršiti?" ⁹ On reče: "Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. ¹⁰ Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti. ¹¹ Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. ¹² Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana! ¹³ A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana."

Hosea

¹ ¹ Riječ Jahvina koja dođe Hošei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaševa, kralja izraelskog. ² Početak riječi Jahvinih Hošei. Jahve reče Hošei: "Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!" ³ I on ode, uze Gomeru, kćer Diblajimovu, koja zače i rodi mu sina. ⁴ Jahve mu reče: "Nadjeni mu ime Jizreel, jer još samo malo i kaznit ću pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokončat ću kraljevstvo doma Izraelova. ⁵ I u taj dan slomit ću luk Izraelov u Dolini jizreelskoj." ⁶ I ona opet zače i rodi kćer. I reče mu Jahve: "Nadjeni joj ime Nemila, jer mi odsad neće biti mila kuća Izraelova, od nje ću se povući; ⁷ a omiljet će mi kuća Judina, spasit ću je Jahvom, Bogom njihovim, a neću je spasiti lukom, mačem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima." ⁸ Kad odoji Nemilu, zače opet i rodi sina. ⁹ I reče Jahve: "Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer više niste narod moj i ja vama nisam više Onaj koji jest." ¹⁰ ¹¹ ² ¹ "A djece Izraelove bit će brojem k'o pijeska u moru što se izmjerit' ne može ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat će ih: 'Sinovi Boga živoga.' ² Ujedinit će se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit će sebi jednoga glavara i otići će iz zemlje; jer velik će biti dan jizreelski. ³ Recite braći svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.' ⁴ Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek' odbaci od sebe bludničenja i preljube izmeđ' svojih dojki, ⁵ da je golu ne svučem te učinim da bude k'o na dan rođenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeđu ne umorim. ⁶ Ja joj djece neću milovati, jer djeca su to bludnička. ⁷ Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zače. Da, rekla je: 'Trčat ću za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piće moje.' ⁸ Stoga ću put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nađe više svojih staza. ⁹ I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće, tražit će ih, al' ih neće pronaći. Tada će reći: 'Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.' ¹⁰ I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega načiniše baale. ¹¹ Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi čas; oduzet ću svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju; ¹² sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika, i nitko je iz moje neće izbaviti ruke. ¹³ Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama i svim blagdanima njezinim. ¹⁴ Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti. ¹⁵ Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - riječ je Jahvina. ¹⁶ Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu. ¹⁷ I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta. ¹⁸ U onaj dan - riječ je Jahvina - ti ćeš me zvati: 'Mužu moj', a nećeš me više zvati: 'Moj Baale.' ¹⁹ Uklonit ću joj iz usta imena baalska i neće im više ime spominjati. ²⁰ U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva. ²¹ Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; ²² zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu. ²³ U onaj dan - riječ je Jahvina - odazvat ću se nebesima, a ona će se zemlji odazvati; [ (Hosea 2:24) zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu. ] [ (Hosea 2:25) I posijat ću ga u zemlji, zamilovat ću Nemilu, Ne-narodu mom reći ću: 'Ti si narod moj!' a on će reći: 'Bože moj!'" ] ³ ¹ Potom mi Jahve reče: "Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa." ² Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek ječma, ³ i rekoh joj: "Za mnogo dana ostat ćeš mi povučena, nećeš se odavati bludu ni podavati nikojem čovjeku, a ni ja neću k tebi prilaziti." ⁴ Jer mnogo će dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve i bez stupa, bez oplećka i bez kumira. ⁵ Poslije toga, sinovi će se Izraelovi vratiti; tražit će Jahvu, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom će pristupiti k Jahvi i k njegovim dobrima, na kraju dana. ⁴ ¹ Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje. ² Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže. ³ Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru. ⁴ Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, svećeniče. ⁵ Danju ti posrćeš, a noću s tobom posrće i prorok; pogubit ću mater tvoju. ⁶ Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja ću tvoje zaboraviti sinove. ⁷ Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili. ⁸ Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim. ⁹ I sa svećenikom bit će k'o i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela. ¹⁰ Jest će, ali se nasititi neće; bludničit će, ali se neće množiti, jer oni su prestali štovati Jahvu - ¹¹ blud, mošt i vino zarobiše im srce. ¹² Narod moj savjet traži od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju. ¹³ Oni žrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I zato, odaju li se vaše kćeri bludu, čine li preljub vaše nevjeste, ¹⁴ neću vam kazniti kćeri što bludniče niti nevjeste vaše što preljub čine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i žrtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja! ¹⁵ Ako li se ti bludu odaješ, Izraele, neka bar Juda ne griješi! I ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se "živoga mi Jahve." ¹⁶ Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi? ¹⁷ Efrajim se udružio s kumirima: pusti ga! ¹⁸ A kad završe pijanku, bluda se prihvaćaju, Sramotu vole više nego Slavu svoju. ¹⁹ Vihor će ih svojim krilima stegnuti i njihovi će ih osramotit' žrtvenici. ⁵ ¹ Poslušajte ovo, svećenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vaš je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru. ² Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali ću ih sve kazniti. ³ Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se, Izraele. ⁴ Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda među njima; oni Jahve ne poznaju. ⁵ Ponos Izraelov svjedoči protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim, posrnut će i Juda s njim. ⁶ Ići će s ovcama i govedima Jahvu tražiti ali ga naći neće - povukao se od njih! ⁷ Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar će žarki proždrijeti polja njihova. ⁸ Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za petama su ti, Benjamine! ⁹ Opustošit će Efrajima u dan kazne: među plemenima Izraelovim objavljujem ono što je sasvim pouzdano. ¹⁰ Knezovi judejski postadoše poput onih što razmiču međe; na njih ću k'o vodu gnjev svoj izliti. ¹¹ Efrajim je tlačitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo ići za ništavilom. ¹² A ja ću biti poput moljca Efrajimu, kao gnjilež kući Judinoj. ¹³ Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i pođe Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas neće iscijeliti niti vam ranu vašu zaliječiti. ¹⁴ Jer k'o lav ću biti Efrajimu, kao lavić domu Judinu; ja, ja ću razderati i otići, odnijet ću i nitko neće spasiti. ¹⁵ Poći ću, vratit ću se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i lice moje ne potraže; kad u nevolji budu, iskat će me. ⁶ ¹ "Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; ² poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim. ³ Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju." ⁴ Što za tebe mogu učiniti, Efrajime? Što za tebe mogu učiniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vaša, k'o rana rosa koje nestaje. ⁵ Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao riječima usta svojih; al' sud će tvoj izaći k'o svjetlost. ⁶ Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice. ⁷ Al' oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili. ⁸ Gilead je grad zlikovački, pun krvavih tragova. ⁹ Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju! ¹⁰ Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael. ¹¹ I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga. ⁷ ¹ Kad hoću Izraela liječiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloća Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuću provaljuje, a vani napadaju razbojnici. ² I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje. ³ Svojom zloćom razveseljuju kralja, a knezove podlošću svojom. ⁴ Svi su oni preljubnici, kao peć su ražarena koju pekar više ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne. ⁵ U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima. ⁶ U zavjeri srce im se žari poput peći; svu noć njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni; ⁷ poput peći svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije. ⁸ Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je pogača što je ne prevrnuše. ⁹ Tuđinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna! ¹⁰ Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoči; i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traže! ¹¹ Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju. ¹² Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu, oborit ću ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloću. ¹³ Teško njima jer od mene odbjegoše! Propast na njih jer se pobuniše protiv mene! Otkupit' ih hoću, a oni protiv mene lažu. ¹⁴ Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune. ¹⁵ Dok sam im ja mišicu krijepio, oni su zlosti smišljali protiv mene! ¹⁶ Okreću se prema ništavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbješnjela jezika knezovi će im od mača pasti, bit će im to na ruglo u zemlji egipatskoj! ⁸ ¹ Trublju na usta, poput stražara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez prestupiše, otpadoše od moga Zakona. ² Meni viču: "Poznajemo te, Bože Izraelov." ³ Ali je Izrael odbacio dobro, dušman će ga progoniti. ⁴ Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja moga. Od srebra svog i zlata načiniše sebi kumire da budu uništeni. ⁵ Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle će ostati nečisti sinovi Izraelovi? ⁶ Umjetnik ga je neki načinio, i ono Bog nije. Prometnut će se u komadiće tele samarijsko. ⁷ Posijali su vjetar, i požet će oluju; žito im neće proklijati, neće brašna dati; ako ga i dade proždrijet će ga tuđinci. ⁸ Progutan je Izrael, evo ga među narodima poput nevrijedne posude; ⁹ jer otiđoše k Asircu, divljem magarcu što sam živi! Efrajim obdaruje milosnike. ¹⁰ Neka ih samo obdaruje, među narode ću ih sada razasuti: i doskora će uzdrhtati pod teretom kralja knezova. ¹¹ Žrtvenike je umnožio Efrajim, za grijeh su mu oni poslužili. ¹² Da mu i tisuću zakona svojih napišem, oni ih smatraju tuđima. ¹³ Nek' žrtvuju klanice što mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad će se spominjati bezakonja njihova i njihove će kazniti grijehe: u Egipat će se oni vratiti. ¹⁴ Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda je namnožio gradove tvrde. Oganj ću pustiti na gradove njegove; vatra će mu dvorove progutati. ⁹ ¹ Ne raduj se, Izraele, ne kliči k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivši Boga svoga, zavolio si plaću bludničku po svim gumnima žitnim. ² Ni gumno ni kaca neće ih hraniti, i mlado će ih vino prevariti. ³ Neće više živjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim će se vratiti u Egipat i nečista će jela jesti u Asuru. ⁴ Neće više Jahvi lijevati vina, nit' će mu prinositi žrtve svoje; kruh će im biti kao kruh žalosti, i nečist će biti tko ga bude jeo; jer njihov je kruh samo za njih, neće ući u Dom Jahvin. ⁵ Što ćete činiti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine? ⁶ Jer, evo gdje odoše pred pustošenjem; prihvatit će ih Egipat, sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva će baštiniti, šatore će njihove obrasti trnje. ⁷ Dođoše dani kazne! Dođoše dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovništva. ⁸ Efrajim uhodi šator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima, odmazda je u kući Boga njegova. ⁹ U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut će se Jahve bezakonja njihova i grijehe će njihove kazniti. ¹⁰ Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi. ¹¹ Odletje poput ptice slava Efrajimova: od rođenja, od utrobe, od začeća. ¹² Ako i podignu svoje sinove, oduzet ću ih prije dobi muževne, da, teško njima kada ih ostavim! ¹³ Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posađen, al' će Efrajim djecu svoju voditi na klanje. ¹⁴ Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle. ¹⁵ U Gilgalu sva je njihova zloća, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih djela opakih iz kuće svoje ću ih izagnati, voljeti ih više neću, svi su im knezovi odmetnici. ¹⁶ Pogođen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neće imati. Ako im se i rodi djece, ubit ću im mili plod utrobe. ¹⁷ Odbacit će ih Bog moj jer ga nisu poslušali; i potucat će se među narodima. ¹⁰ ¹ Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I što mu je više rodilo plodova, to je više umnažao žrtvenike; što mu je bogatija zemlja bila, to je kićenije dizao stupove. ² Srce je njihovo prijevarno, okajat će to oni! Porušit će im On žrtvenike, polomiti stupove njihove. ³ Kazat će tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. TÓa čemu bi nam bio kralj?" ⁴ Riječi prosiplju, lažno se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o otrovno bilje u brazdama polja. ⁵ Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, svećenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana. ⁶ A njega samog odvući će u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid će spopasti, crvenjet će se Izrael zbog svoje odluke. ⁷ Uništena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na površju. ⁸ Bit će razorene sramne uzvišice, grijeh Izraelov; trnje će i čičak rasti po žrtvenicima njihovim. Tad će govoriti brdima: "Pokrijte nas!" i bregovima: "Padnite na nas!" ⁹ Većma no u dane gibejske griješio si, Izraele! A da se i ondje zaustaviše, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske? ¹⁰ Kako mi se svidi, kaznit ću ih: sabrat će se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje. ¹¹ Efrajim je junica dobro naučena koja rado vrše; šiju ću joj lijepu ujarmiti, upregnut ću Efrajima. Juda će orati, Jakov branat'. ¹² Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne dođe i podaždi vam pravdom. ¹³ Orali ste bezbožnost, želi bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnoštvo svojih ratnika, ¹⁴ zato će se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve će ti tvrđe biti razorene k'o što Šalman razori Bet Arbel u dan ratni, kada mater smrskaše na sinovima. ¹⁵ Evo što vam Betel učini jer ste u zlu ogrezli: u zoru će zavijek nestati kralja Izraelova! ¹¹ ¹ Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. ² Al' što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima. ³ A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. ⁴ Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti. ⁵ U zemlju egipatsku on će se vratiti, Asirac će mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni. ⁶ Mač će bješnjeti njegovim gradovima, uništiti prijevornice njegove, proždirat će zbog spletaka njegovih. ⁷ Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Višnjem dozivlju, nitko da ga podigne. ⁸ Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da učinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: ⁹ neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek: Svetac posred tebe - neću više gnjevan dolaziti! ¹⁰ Za Jahvom će ići on, k'o lav on će rikati; a kad zarikao bude, sinovi će mu veselo dohrliti sa zapada; ¹¹ k'o ptice će dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i naselit ću ih po kućama njihovim - riječ je Jahvina. ¹² ¹² ¹ Opkolio me lažju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda još je nestalan Bogu, Svecu vjernome. ² Efrajim pase vjetar, za vjetrom istočnim trči cio dan, sve više je laži njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat. ³ S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit će Jakova prema postupcima, vratit će mu po djelima njegovim. ⁴ Već u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muževnoj s Bogom se borio. ⁵ S Anđelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio. ⁶ Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo. ⁷ Ti se dakle Bogu svojem vrati, čuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda! ⁸ U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati. ⁹ I reče Efrajim: "Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao." Ali ništa mu od sveg dobitka neće ostati, jer se ogriješio bezakonjima. ¹⁰ Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, još ću ti dati da stanuješ pod šatorima kao u dane Sastanka; ¹¹ govorit ću prorocima, umnožit ću viđenja i po prorocima prispodobom učiti. ¹² Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali žrtvuju bikove; zato će im oltari biti k'o hrpe kamenja u brazdama poljskim. ¹³ Jakov pobježe u kraj aramski, za ženu služaše Izrael, za ženu jednu stada čuvaše. ¹⁴ Al' po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on ga je čuvao. [ (Hosea 12:15) Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga će krv njegovu na nj svaliti, platit će mu Gospod njegov za pogrde. ] ¹³ ¹ Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu. ² I sad još griješe oni od srebra praveć' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce! ³ Zato, bit će oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi. ⁴ A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. ⁵ Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. ⁶ Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše. ⁷ Stoga ću im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba; ⁸ kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja ću se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav ću proždrijeti meso njihovo, zvijeri će ih poljske rastrgati. ⁹ Uništit ću te, Izraele, i tko će ti pomoći? ¹⁰ TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!" ¹¹ U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam. ¹² Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen. ¹³ Dođoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo čedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine! ¹⁴ Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih očiju! ¹⁵ Tako je rodan među braćom Efrajim, ali će doći vjetar istočni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit će mu izvore, presahnuti studence, opljačkat mu riznicu, blago odnijeti. ¹⁶ ¹⁴ ¹ Ispaštat će Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od mača past će oni, djecu će njihovu smrskati, žene trudne rasporiti. ² Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. ³ Uzmite sa sobom riječi i Jahvi se vratite. Recite mu: "Skini sa nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. ⁴ Asirac nas neće izbavljati i nećemo konje više jahati niti ćemo djelu ruku svojih govoriti: 'Bože naš!' - jer u tebe sirota milost nalazi." ⁵ Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. ⁶ Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, ⁷ nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. ⁸ Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit' što će steći ime vina helbonskog. ⁹ Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima. [ (Hosea 14:10) Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću. ]

Joel

¹ ¹ Riječ Jahvina koja dođe Joelu, sinu Petuelovu. ² Čujte ovo, starci, počujte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane il' u dane vaših otaca? ³ Recite ovo svojim sinovima, vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu. ⁴ Što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac. ⁵ Probudite se, pijanice, i plačite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto. ⁶ Jer prekri moju zemlju narod moćan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, očnjaci mu kao u lavice. ⁷ Opustoši mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele. ⁸ Plačite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaručnikom svojim. ⁹ Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže svećenici, sluge Jahvine. ¹⁰ Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje. ¹¹ Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za ječmom, jer propade žetva poljska. ¹² Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti između sinova ljudskih. ¹³ Svećenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, naričite! Dođite, prenoćite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice! ¹⁴ Naredite sveti post, proglasite zbor svečani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuću Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi: ¹⁵ "Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg. ¹⁶ Ne iščeznu li hrana pred našim očima? Nije li nestalo radosti i sreće iz Doma Boga našega? ¹⁷ Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta. ¹⁸ Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose. ¹⁹ Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska. ²⁰ Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske. ² ¹ Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršću, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu. ² Dan pun mraka i tmine, dan oblačan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti će ga igda biti do vremena najdaljih. ³ Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umiče. ⁴ Nalik su na konje, jure poput konjanika. ⁵ Buče kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaču, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu. ⁶ Pred njima narodi dršću i svako lice problijedi. ⁷ Skaču k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta. ⁸ Ne tiskaju jedan drugog, već svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuć' redova. ⁹ Na grad navaljuju, na zidine skaču, penju se na kuće i kroz okna ulaze poput lupeža. ¹⁰ Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrčaju, zvijezdama se trne sjaj. ¹¹ I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moćan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko će ga podnijeti? ¹² "Al' i sada - riječ je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteć', plačuć' i kukajuć'." ¹³ Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. ¹⁴ Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu! ¹⁵ Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, ¹⁶ narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. ¹⁷ Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?" ¹⁸ Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu. ¹⁹ Odgovori Jahve svojem narodu: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više neću pustiti da budete na sramotu narodima. ²⁰ Protjerat ću Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istočno more, zalaznicu u Zapadno more. Dići će se njegov smrad, dizat će se trulež njegova." (Jer učini stvari velike.) ²¹ O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve učini djela velika. ²² Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voćke daju rod, smokva i loza nose izobila. ²³ Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoć. ²⁴ Gumna će biti puna žita, kace će se prelijevati od vina i ulja. ²⁵ "Nadoknadit ću vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas." ²⁶ Jest ćete izobila, jest ćete do sita, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama čudesno postupao. ("Moj se narod neće postidjeti nikad više.") ²⁷ "Znat ćete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neće postidjeti nikad više." ²⁸ ²⁹ ³⁰ ³¹ ³² ³ ¹ "Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. ² Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. ³ Pokazat ću znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima." ⁴ Sunce će se prometnut' u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan. ⁵ Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti, jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reče, a među preživjelima oni koje Jahve pozove. [(Joel 4) "Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu, sakupit ću sve narode i povesti ih u dolinu Jošafat. Ondje ću im suditi zbog Izraela, naroda mog i moje baštine, koju rastjeraše među narode i razdijeliše moju zemlju među se. Baciše ždrijeb za moj narod; davali su dječake za bludnice, djevojke prodavali za vino i pili." "I vi, Tire i Sidone, što hoćete od mene? I vi, filistejski kraljevi? Želite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta će brzo na vaše glave. Na vas što mi oteste srebro i zlato, što odnesoste bogate mi riznice u svoje hramove, na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da biste ih otjerali od domovine njihove. Gle, ja ih kanim dići s mjesta gdje god ih prodaste, i učinit ću da vam zločin vaš padne na glave. Prodat ću vaše sinove i kćeri sinovima Judinim, a oni će ih prodat' Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve reče!" Razglasite ovo među narodima! Posvetite se za rat! Dižite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici! Prekujte raonike u mačeve, kosire u koplja, nek' slabić kaže: "Junak sam!" Pohitajte i dođite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve, onamo pošalji svoje junake!) "Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jošafat, jer ću ondje sjesti da sudim svim okolnim narodima. Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siđite: tijesak je pun, prelijevaju se kace, jer je velika zloća njihova." Mnoštvo, mnoštvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini Odluke! Sunce i mjesec pomrčaše, zvijezde potamnješe. Jahve grmi sa Siona, glas diže iz Jeruzalema; nebo se i zemlja tresu. Ali je Jahve utočište svome narodu i zaštita sinovima Izraela. "Znat ćete tada da sam ja Jahve vaš Bog što stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj. Jeruzalem će biti svetište, tuđinac više neće kroza nj proći." Kad dođe taj dan, kapat će gore moštom, iz bregova će brizgati mlijeko, kroza sva korita riječna u Judeji voda će proteći. Vrelo će šiknuti iz kuće Jahvine da natopi Dolinu sitimsku. Egipat će opustjeti, Edom će postati beživotna pustinja zbog nasilja učinjena sinovima Judinim, jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji. Judeja će dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena. "Osvetit ću krv njihovu za koju se nisam još osvetio." Jahve će dići Dom svoj na Sionu. ⁶ ⁷ ⁸ ⁹ ¹⁰ ¹¹ ¹² ¹³ ¹⁴ ¹⁵ ¹⁶ ¹⁷ ¹⁸ ¹⁹ ²⁰ ²¹

Amos

¹ ¹ Riječi Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova viđenja o Izraelu u doba judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaša, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa. ² Veli on: "Jahve grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori; stočarski pašnjaci tuže i suši se vrh Karmela." ³ Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Damaska, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer su vrhli Gilead cijepom željeznim, ⁴ pustit ću oganj na dom Hazaelov da sažeže Ben-Hadadove dvorce; ⁵ polomit ću zasune Damaska, istrijebiti živalj Bikat Avena i žezlonošu iz Bet Edena; narod će aramski u ropstvo u Kir," veli Jahve Gospod. ⁶ Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Gaze, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer odvedoše sve u izgnanstvo i Edomu predadoše, ⁷ pustit ću oganj na zidine Gaze da dvorce joj sažeže. ⁸ Istrijebit ću žitelje ašdodske i žezlonošu iz Aškelona. Pružit ću ruku na Ekron da ostatak filistejski pogine," veli Jahve Gospod. ⁹ Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Tira, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer predade sve izgnanike Edomu i nisu se sjetili bratskog saveza, ¹⁰ pustit ću oganj na zidove Tira da sažeže njihove dvorce." ¹¹ Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Edoma, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer gonjaše brata mačem prigušujuć' samilost svoju, jer gnjev svoj potpirivaše jednako, jer poticaše bijes svoj, ¹² pustit ću oganj na Teman da sažeže dvorce u Bosri." ¹³ Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Amonovih sinova, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer parahu trudnice gileadske da rašire granice svoje, ¹⁴ potpalit ću oganj na zidinama Rabe da dvorce joj sažeže, s bojnom grajom u dan rata, s burama u dan vihora, ¹⁵ a kralj će im otić' u izgnanstvo, on i knezovi njegovi s njime," veli Jahve Gospod. ² ¹ Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Moaba, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer kosti edomskoga kralja spališe u vapno, ² pustit ću oganj na Moab da dvorce kerijotske sažeže, a Moab će umrijet u metežu, s bojnom grajom i sa zvukom trube; ³ oborit ću suca u njemu i poklati sve knezove s njime," veli Jahve Gospod. ⁴ Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Judina, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer odbaciše Zakon Jahvin i njegovih se odredaba ne držahu; zavedoše ih lažni bozi za kojima iđahu očevi njihovi, ⁵ pustit ću oganj na Judu, da sažeže dvorce jeruzalemske." ⁶ Ovako govori Jahve: "Za tri zločina Izraela, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale; ⁷ jer gaze po glavi siromahu i sirotinju na zlo vode; sin i otac k istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime; ⁸ i na haljinama u zalog uzetima leže kraj svakoga žrtvenika; i piju vino oglobljenih u Domu Boga svojega. ⁹ Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke k'o cedar, jake poput hrašća, ja uništih i plod na njima i korijen pod njima. ¹⁰ Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i četrdeset vas godina vodih po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku. ¹¹ Ja podigoh proroke izmeđ' vaših sinova i nazirejce među vašim mladićima. Nije li tako, sinovi Izraelovi? - riječ je Jahvina. ¹² Al' vi nagnaste nazirejce da vino piju, a prorocima zapovjediste: 'Ne prorokujte!' ¹³ Gle, ja vas prignječujem o tlo pod vama, k'o što vršalice gnječe klasje; ¹⁴ neće biti bijega brzu, jaka neće učvrstiti snaga, junak se neće spasiti, ¹⁵ strijelac se neće održati, hitri trkač pobjeć' neće, nit' će jahač umaći, ¹⁶ najsrčaniji će ratnici bježat' nagi onog dana" - riječ je Jahvina. ³ ¹ Počujte, sinovi Izraelovi, ovu riječ koju Jahve zbori protiv vas, protiv svakoga roda što ga izvedoh iz zemlje egipatske: ² "Među svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše." ³ Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore? ⁴ Riče li lav u šumi ako plijena nema? Reži li lavić u brlogu ako ništa ne ulovi? ⁵ Pada l' ptica na zemlju ako na njoj zamke nema? Diže li se mreža sa zemlje ako se ništa ne uhvati? ⁶ Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoće li kob pogoditi grad ako je Jahve ne pošalje? ⁷ Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. ⁸ Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje? ⁹ Proglasite ovo po dvorcima asirskim i po dvorcima u zemlji egipatskoj; recite: "Skupite se na planini Samarije, pogledajte velik nered u njoj i tlačenje posred nje." ¹⁰ Jer ne znaju činiti pravo - riječ je Jahvina - u dvorcima gomilaju nasilje i tlačenje. ¹¹ Stog ovako govori Jahve Gospod: "Neprijatelj će opkoliti zemlju, utvrde će tvoje razvaliti, tvoje dvorce oplijeniti." ¹² Ovako govori Jahve: "Kao kad pastir istrgne dvije golijeni ili komadić uha iz lavljih ralja, tako će se istrgnuti sinovi Izraelovi koji sjede u Samariji na rubu počivaljke i na divanima." ¹³ Čujte i posvjedočite protiv doma Jakovljeva - riječ je Jahve Gospoda, Boga nad Vojskama: ¹⁴ "Onoga dana kad kaznim Izraela za zločine, kaznit ću i žrtvenike betelske; žrtvenički će se rozi odlomiti i na tlo popadati. ¹⁵ Razorit ću zimsku kuću i ljetnu kuću, propast će kuće bjelokosne. Mnogih će kuća nestati" - riječ je Jahvina. ⁴ ¹ Počujte ovu riječ, krave bašanske, što boravite na samarijskoj gori, tlačite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite muževima: "Donesi da pijemo!" ² Zakle se Jahve Gospod svetošću svojom: "Dolaze vam, evo, dani kad će vas izvlačiti kukama, a posljednju od vas ostima. ³ Kroz pukotine ćete izlaziti, ne obziruć' se nikamo, i biti bačene prema Hermonu" - riječ je Jahvina. ⁴ "Idite samo u Betel i griješite, u Gilgal i množite grijehe svoje! Prinosite svakog jutra žrtve, i desetine svaki treći dan. ⁵ Palite tijesto uskislo na žrtvu zahvalnicu, oglasite žrtve dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi" - riječ je Jahve Gospoda. ⁶ "Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina. ⁷ "Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se - na koje ne pustih kiše - sasušilo. ⁸ Dva-tri grada lutahu tako u treći da piju vode, ali se ne mogoše napiti, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina. ⁹ "Udarah vas snijeću i medljikom, sasuših vam vrtove i vinograde, proždriješe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina. ¹⁰ "Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiće vaše poklah mačem, a konji vam bjehu k'o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vašega, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina. ¹¹ "Obarah vas k'o što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k'o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina. ¹² "Stog ću, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer ću tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga!" ¹³ Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva čovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jahve, Bog nad Vojskama, njegovo je ime. ⁵ ¹ Počujte ovu riječ što je iznosim protiv vas, naricaljku, dome Izraelov: ² Pade i više neće ustati djevica izraelska. Na tlu svojem ona leži, nikog da je digne. ³ Jer ovako govori Jahve Gospod domu Izraelovu: u gradu iz kojeg izlažaše tisuća, ostat će stotina, iz kojeg izlažaše stotina, ostat će ih deset. ⁴ Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu: "Tražite i živjet ćete. ⁵ Ne tražite Betela, ne idite u Gilgal, ne putujte u Beer Šebu, jer će Gilgal bit odveden u izgnanstvo, a Betel će se prometnuti u ništa. ⁶ Tražite Jahvu i živjet ćete, il' će ko' oganj zahvatiti kuću Josipovu i sažeć' je, a u Betelu nikog da plamen ugasi." ⁷ Jao onima koji pravdu pretvaraju u pelin, u prah bacaju poštenje! ⁸ On napravi Vlašiće i Štapce, on obrće mrak u zoru, a dan u najglušu noć. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve mu je ime. ⁹ Nenadano šalje pustoš na tvrđavu i utvrdi propast nosi. ¹⁰ Mrze čovjeka što na vratima pravdu dijeli i grde onog što zbori pošteno. ¹¹ Stoga, jer gazite siromaha, dižući od njega porez u žitu - u kućama što ih sazdaste od tesanika nikad živjet' nećete; iz ljupkih vinograda što ih posadiste nikad nećete piti vina. ¹² Jer znam mnoge vaše zločine, i vaše grijehe pregoleme: tlačite pravednika i primate mito, odbijajuć' siromaha na gradskim vratima. ¹³ Mudrac šuti u ovo vrijeme, jer vremena su tako zla. ¹⁴ Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest. ¹⁵ Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa će se možda Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu. ¹⁶ Stog ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Gospod: "Na svakom će trgu biti kuknjava, po svim će ulicama zapomagati: 'Jao! Jao!' Težake će sazvat' da jauču, narikače da nariču, ¹⁷ bit će jauk u svakom vinogradu, jer ću proći posred tebe" - veli Jahve. ¹⁸ "Jao vama što žudite za danom Jahvinim! Što će vam biti dan Jahvin? Tama, a ne svjetlost. ¹⁹ Bit će vam k'o onom što uteče lavljim raljama, a sretne ga medvjed; koji uđe u kuću i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija. ²⁰ Neće li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunčan sjaj? ²¹ Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše svečanosti. ²² Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na pričesnice se od ugojenih telaca vaših i ne osvrćem. ²³ Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neću da slušam zvuke vaših harfa. ²⁴ Pravda nek' poteče kao voda i pravica k'o bujica silna. ²⁵ Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji četrdeset godina, dome Izraelov? ²⁶ Nosit ćete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove što ih sebi napraviste, ²⁷ dok vas budem odvodio onkraj Damaska," govori Jahve - Bog nad Vojskama njemu je ime. ⁶ ¹ Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraća dom Izraelov. ² Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siđite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im područje veće od vašega? ³ Mislite: daleko je kobni dan, a primičete vlast nasilja. ⁴ Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; ⁵ deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David, ⁶ piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. ⁷ Stog će prvi sad biti prognani; umuknut će veselje raskošnika. ⁸ Zakle se Gospod Jahve samim sobom - riječ je Jahve, Boga nad Vojskama: "Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat ću grad i sve u njemu." ⁹ Ako i deset ljudi ostane u jednoj kući, umrijet će. ¹⁰ Rođak će i spaljivač prionuti da iznesu kosti iz kuće; ako bi tko upitao onog u kutu kuće: "Je li još tko ostao s tobom?" on će odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti." ¹¹ Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuća ruši u komade, mala se kuća ori u komadiće. ¹² Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin? ¹³ Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?" ¹⁴ "Ha, evo, dome Izraelov, dižem na te - riječ je Jahve, Boga nad Vojskama - narod što će vas tlačiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka." ⁷ ¹ Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad otava poče nicati, otava nakon kraljevske kosidbe. ² Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: "Jahve Gospode, oprosti, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?" ³ I Jahve se stoga pokaja: "Neće biti", reče Jahve. ⁴ Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i uprav poče gutati polje. ⁵ A ja ću: "Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?" ⁶ I Jahve se stog pokaja: "Ni ovoga neće biti", reče Jahve Gospod. ⁷ Evo što mi Jahve Gospod pokaza: gle, čovjek stoji na zidu, u ruci mu visak. ⁸ "Što vidiš, Amose?" - upita me Jahve. "Visak", rekoh. Tada Gospod reče: "Evo, izmjerit ću viskom svoj narod izraelski; neću ga više štedjeti. ⁹ Razorit će se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s mačem ću ustati na kuću Jeroboamovu." ¹⁰ Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: "Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. ¹¹ Jer ovako on govori: 'Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.'" ¹² Amasja reče Amosu: "Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! ¹³ Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram." ¹⁴ "Nisam bio prorok ni proročki sin" - odgovori Amos Amasji - "bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ¹⁵ ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: 'Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.' ¹⁶ Sada čuj riječ Jahvinu. Ti veliš: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne proriči protiv doma Izakova.' ¹⁷ Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja će žena bludničit' po gradu, sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti, tvoja će se zemlja užetom razdijeliti, a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu, i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.'" ⁸ ¹ Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, kotarica zrela ploda: ² "Što vidiš, Amose?" - upita me. "Kotaricu zrela ploda", rekoh. Tada mi Jahve reče: "Moj narod izraelski dozreo je za propast; neću ga više štedjeti. ³ I hramske će pjevačice jaukati toga dana - riječ je Jahve Gospoda - bit će mnoštvo trupla, svuda će se bacati." ⁴ Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! ⁵ Kažete: "Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć' efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: ⁶ da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita. ⁷ Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela." ⁸ Neće l' se od toga zemlja potresti, protužiti svi njeni stanovnici, neće li se sva podići kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska? ⁹ "Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana. ¹⁰ Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obući ću u kostrijet svako bedro, oćelavit ću svaku glavu. Bit će kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit će kao dan gorčine." ¹¹ "Evo, dani dolaze - riječ je Jahve Gospoda - kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine. ¹² Tumarat će od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se ištući riječ Jahvinu, ali je neće naći. ¹³ U onaj će dan obamirati od žeđi lijepe djevojke i mladići. ¹⁴ Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: 'Tako živ bio bog tvoj, Dane!' i: 'Tako živ bio Ljubimac tvoj, Beer Šebo!' oni će pasti i nikad ustati neće." ⁹ ¹ Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: "Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima ću satrti glave, što ostane, pod mač ću udariti. Nijedan neće uteći, nitko se neće spasiti. ² Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti. ³ Ako se sakriju i navrh Karmela, naći ću ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit ću Zmaju da ih proždre. ⁴ Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit ću maču da ih sasiječe; upravit ću oči na njih, ali na nesreću, ne na dobro." ⁵ Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila i spušta k'o Rijeka egipatska. ⁶ On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime. ⁷ "Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kušani" - riječ je Jahvina. "Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira?" ⁸ Gle, oči Jahve Gospoda uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat će ga s lica zemlje. "Ipak neću sasvim zatrti dom Jakovljev" - riječ je Jahvina. ⁹ "Jer, gle, zapovijed ću dati i rastresti dom Izraelov među sve narode, k'o što se trese žito u rešetu, da ni zrnce na zemlju ne padne. ¹⁰ Svi grešnici naroda moga od mača će pasti, svi koji kažu: 'Nije blizu i neće nas stići nesreća.'" ¹¹ "U dan ću onaj podići raspalu kolibu Davidovu, zatvorit' joj pukotine, popraviti mjesta ruševna, opet je sazidati k'o u stara vremena, ¹² da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje" - riječ je Jahve Gospoda, tvorca svega toga. ¹³ "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kada će orač stizat' žeteoca, mastilac grožđa sijača, kad će planine procuriti mladim vinom i svi se bregovi prelijevati njime. ¹⁴ Okrenut ću sudbinu naroda moga Izraela: obnovit će gradove srušene i živjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod. ¹⁵ Posadit ću ih u zemlju njihovu i nikad se više neće iščupati iz zemlje koju im dadoh" - veli Jahve, Bog tvoj.

Obadiah

¹ ¹ Viđenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Čuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!" ² "Jer gle, učinit ću te najmanjim među narodima, prezrenim veoma. ³ Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: 'Tko li će me na zemlju skinuti?' ⁴ Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te" - riječ je Jahvina. ⁵ "Dođu li k tebi lupeži il' kradljivci noćni, kako li ćeš biti oplijenjen! Neće li te okrasti po miloj volji? Dođu li trgači k tebi, zar će i pabirka ostaviti? ⁶ Kako li Edom bješe pretresen, skrivena mu skrovišta pretražena! ⁷ Do granica te potjeraše, svi te saveznici tvoji prevariše, nadvladaše te tvoji prijatelji! Oni što kruh tvoj jedu zamku ti staviše: 'Sasvim je bez uma!' ⁸ Neću li u dan onaj - riječ je Jahvina - uništit' mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve? ⁹ Ratnike tvoje, Temane, užas će spopasti, i posljednji će biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj ¹⁰ i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram će te pokriti i nestat ćeš zasvagda. ¹¹ U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuđinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih. ¹² Ne naslađuj se bratu u dan nesreće njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! ¹³ Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreće njegove! Ne naslađuj se njegovom propašću u dan nesreće njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreće njegove! ¹⁴ Ne stoj na raskršćima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni!" ¹⁵ Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat će ti se milo za drago, tvoja će djela na tvoju glavu pasti. ¹⁶ "Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit će svi narodi bez oduška, pit će i iskapiti - i bit će k'o da ih nigda bilo nije. ¹⁷ Al' na gori Sionu bit će spasenici - postat će sveta - i dom će Jakovljev baštiniti svoju baštinu. ¹⁸ Dom će Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit će ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neće ostati" - riječ je Jahvina. ¹⁹ Žitelji negepski baštinit će goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit će kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin će baštiniti Gilead. ²⁰ A izgnana nekoć vojska sinova Izraelovih baštinit će Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit će gradove negepske. ²¹ Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastat' kraljevstvo Jahvino.

Jonah

¹ Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu: ² "Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene." ³ A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve. ⁴ Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da će se lađa razbiti. ⁵ Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz lađe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom. ⁶ Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: "Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda će nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo." ⁷ Potom rekoše jedni drugima: "Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam dođe ovo zlo." Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu. ⁸ Oni mu onda rekoše: "Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?" ⁹ On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju." ¹⁰ Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: "Što si to učinio!" Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve - sam im je to pripovjedio. ¹¹ Oni ga zapitaše: "Što da učinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bješnje dizalo. ¹² On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme." ¹³ Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih. ¹⁴ Tad zazvaše Jahvu i rekoše: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: činiš kako ti je milo." ¹⁵ I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti. ¹⁶ Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i učiniše zavjete. ¹⁷ ² ¹ Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi. ² Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. ³ On reče: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. ⁴ Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. ⁵ Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem. ⁶ Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše, ⁷ siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj. ⁸ Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. ⁹ Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju. ¹⁰ A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od Gospoda." [ (Jonah 2:11) Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu. ] ³ ¹ Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: ² "Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći." ³ Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda. ⁴ Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena." ⁵ Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. ⁶ Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. ⁷ Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. ⁸ Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. ⁹ Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?" ¹⁰ Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini. ⁴ ¹ Joni bi veoma krivo i rasrdi se. ² I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. ³ Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti." ⁴ Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?" ⁵ Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada. ⁶ A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. ⁷ Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. ⁸ Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti." ⁹ Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt." ¹⁰ Jahve mu reče: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. ¹¹ A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!"

Micah

¹ ¹ Riječ Jahvina, upućena Miheju Morešećaninu u vrijeme Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. Njegova viđenja o Samariji i o Jeruzalemu. ² Čujte, narodi, vi svi! Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja! Gospod Jahve protiv vas će svjedočiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega! ³ Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim. ⁴ Gore se rastapaju pod njegovim koracima i doline rasijedaju kao vosak pred ognjem, kao voda što se razlijeva niz obronak. ⁵ Sve je to za zločinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izraelova. Koje je zločinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Što su uzvišice Judine? Nije li Jeruzalem? ⁶ "Učinit ću od Samarije kamenu gomilu u polju, ledinu za vinograd. Zavaljat ću kamenje njezino u dolinu, otkrit ću joj temelje. ⁷ Razbit će se svi njeni kipovi, sva će joj se plaća bludnička ognjem spaliti, raskomadat ću sve njene idole, jer su od bludničke plaće nakupljeni, i opet će postati plaćom bludničkom." ⁸ "Zato ću zakukati i zaridati, ići ću gol i bos, zavijat ću kao šakali, urlikat ću kao nojevi. ⁹ Jer njenoj rani nema lijeka, sve do Jude dopire, dotiče Vrata moga naroda, sve do Jeruzalema! ¹⁰ Ne objavljujte toga u Gatu, u Akonu nemojte plakati! U Bet Leafri valjajte se u prašini! ¹¹ Odlazi sramotno, stanovnice šafirska! Iz svoga grada nije izašla stanovnica saananska! Bet Haesel iščupan je iz temelja, iz svojih čvrstih osnova. ¹² Kako se može nadati sreći stanovnica marotska? Jer nesreća silazi od Jahve sve do vrata jeruzalemskih. ¹³ Upregni brze konje u bojna kola, stanovnice lakiška! To je bio početak grijeha Kćeri sionske, jer su se u tebi našla zločinstva Izraelova. ¹⁴ Zato ćeš dati otpusnicu Morešet Gatu, domovi će akzipski razočarati kraljeve izraelske. ¹⁵ Još ću ti dovesti osvajača, stanovnice mareška, stići će do Adulama slava Izraelova. ¹⁶ Čupaj kosu i ostriži se za milom djecom svojom! Postani ćelava kao orao lešinar, jer su izgnana daleko od tebe." ² ¹ Teško onima koji smišljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim! Kad svane dan, oni ga izvrše, jer je sila u njihovoj ruci. ² Zažele li polja, otimaju ih, i kuće, uzimaju ih; čine nasilje čovjeku i kući njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu. ³ Zato ovako govori Jahve: "Evo tome rodu smišljam zlo iz kojega nećete izvući vratova, niti ćete hoditi ponosito, jer će biti zlo vrijeme. ⁴ U onaj će vam se dan složiti rugalica, zapjevati tužaljka i reći: 'Propalo je! Posve smo opustošeni, baština je naroda moga otuđena i nitko da mu je vrati, naša polja podijeljena su odmetniku.' ⁵ Zato neće biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Jahvinu." ⁶ "Ne balite!" - bale oni - "Tako se ne bali! Sramota na nas neće pasti! ⁷ Zar će biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost? Zar on tako postupa? Nisu li riječi njegove ugodne Izraelu, narodu njegovu?" ⁸ Vi se sami dižete kao neprijatelji narodu mojemu. Čovjeku nezazornu vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote dosuđujete. ⁹ Vi izgonite žene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao: ¹⁰ "Ustanite, idite! Ovo nije počivalište! Zbog nečistoće teško vas uže svezalo." ¹¹ Kad bi mogao biti nadahnut čovjek koji izmišlja ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i piće", on bi bio prorok narodu ovome. ¹² Svega ću te sabrati, Jakove, sakupit ću Ostatak Izraelov! Smjestit ću ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na paši - neće se bojati nikoga. ¹³ Pred njima stupa rušilac: oni će se porušiti i ući, kroz vrata će proći i izaći; pred njima će ići njihov kralj, Jahve će biti na čelu. ³ ¹ Potom rekoh: "Čujte sada, glavari kuće Jakovljeve, suci doma Izraelova! Nije li na vama da znate što je pravo? Ali vi mrzite dobro, a ljubite zlo! ² Vi ljudima derete kožu s tijela i meso s kosti njihovih. ³ Oni proždiru tijelo moga naroda i deru mu kožu, lome kosti. Oni ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu! ⁴ Zato, oni će Jahvu zazivati, a on im neće odgovoriti. Sakrit će, u ono vrijeme, lice od njih zbog zločina koje su počinili." ⁵ Ovako govori Jahve protiv prorokÄa koji moj narod zavode: "Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji im ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat. ⁶ Zato ćete imati noć mjesto vaših viđenja i tminu mjesto proricanja. Zaći će sunce tim prorocima i dan će za njih pomrčati. ⁷ Tada će se posramiti vidovnjaci i zblaniti vračari. Svi će oni pokriti gubice, jer odgovora Božjeg neće biti. ⁸ Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim Jakovu opačinu njegovu, Izraelu njegov grijeh. ⁹ Čujte dakle ovo, glavari kuće Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi kojima se pravda gadi te izvrćete sve što je ispravno! ¹⁰ Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zločinu! ¹¹ Glavari njegovi sude prema mitu, svećenici njegovi poučavaju radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i govore: 'Nije li Jahve u našoj sredini? Neće na nas zlo navaliti.' ¹² Poradi vas i vaše krivnje Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma prekrit će šuma." ⁴ ¹ Dogodit će se na kraju danÄa: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. ² K njoj će se stjecat svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučit' svojim putovima, i hodit ćemo stazama njegovim. Jer će sa Siona Zakon izaći, riječ Jahvina iz Jeruzalema." ³ On će upravljati mnogim pučanstvima i bit će sudac moćnim narodima. Svoje će mačeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod neće mača dizati niti će se više za rat vježbati. ⁴ Svaki će mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga neće plašiti. To rekoše usta Jahve nad Vojskama. ⁵ Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka. ⁶ "U onaj dan - riječ je Jahvina - sabrat ću hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo učinio. ⁷ Od hromih ću Ostatak učiniti, moćan narod od onih što su izgnani." Tada će Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka. ⁸ I ti Kulo stadÄa, Ofele Kćeri sionske, opet će se tebi vratiti prijašnja vlast, kraljevstvo Kćeri jeruzalemske. ⁹ Zašto sada kukaš kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju? ¹⁰ Savijaj se od boli i kriči, Kćeri sionska, kao žena koja porađa, jer ćeš sada iz grada izići i stanovati na polju. Do Babilona ti ćeš otići, ondje ćeš se osloboditi, ondje će te Jahve otkupiti iz šaka tvojih dušmana. ¹¹ A sada se mnogi narodi protivu tebe sabraše. Oni govore: "Neka se obeščasti, neka se naše oči nasite Siona!" ¹² Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao snoplje na gumnu on ih je sabrao. ¹³ Ustani! Ovrši žito, Kćeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i mjedena kopita. I satrt ćeš mnoge narode; zavjetovat ćeš Jahvi blago njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje. [ (Micah 4:14) Utvrdi se sada, Tvrđavo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu udaraju Suca Izraelova. ] ⁵ ¹ A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. ² Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj. ³ On će se uspraviti, na pašu izvodit' svoje stado silom Jahvinom, veličanstvom imena Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. ⁴ On - on je mir! Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore, podići ćemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova. ⁵ Zemlju asirsku oni će mačem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on će nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo. ⁶ Tada će Ostatak Jakovljev, među brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiše na travi koja ne čeka na čovjeka niti iščekuje sina čovječjeg. ⁷ Tada će Ostatak Jakovljev, među brojnim narodima, biti kao lav među šumskim zvijerima, kao lavić među ovčjim stadima: svaki put kad prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi. ⁸ Tvoja ruka neka se podigne na protivnike, svi tvoji neprijatelji bit će zatrti! ⁹ "U onaj dan - riječ je Jahvina - potamanit ću sve tvoje konje, uništiti tvoja bojna kola; ¹⁰ razorit ću po tvojoj zemlji svako naselje, porušiti sve tvoje tvrde gradove. ¹¹ Zatrt ću iz tvoje ruke bajanje, vračara više nećeš imati; ¹² i zatrt ću u tebi sve kipove i stupove kamene. I ti se više nećeš klanjati pred djelom ruku svojih. ¹³ Iskorijenit ću ašere iz tebe i razorit ću tvoje gradove. ¹⁴ U gnjevu, u bijesu, izvršit ću osvetu na narodima koji nisu slušali." ¹⁵ ⁶ ¹ Čujte, dakle, riječ koju govori Jahve: "Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi čuju tvoj glas!" ² Slušajte, gore, parnicu Jahvinu, čujte, temelji zemaljski, jer Jahve se parbi s narodom svojim, on se parniči s Izraelom: ³ "Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te zamorio? Odgovori mi. ⁴ Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuće ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu. ⁵ Narode moj, sjeti se sada: Što je bio naumio Balak, kralj moapski? Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od Šitima do Gilgala, da poznaš pravedna djela Jahvina." ⁶ "S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? ⁷ Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potokÄa ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?" ⁸ "Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." ⁹ Jahvin glas viče gradu: "Slušajte, vi plemenjaci i sabore gradski! ¹⁰ Zar mogu podnositi krivo stečeno blago i patvorenu efu prokletu? ¹¹ Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vrećom krivotvorenih utega? ¹² Bogataši vaši puni su okrutnosti, stanovnici vaši laž govore, varljiv je jezik u njihovim ustima! ¹³ Zato sam te i ja počeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih. ¹⁴ Jest ćeš, a nećeš se nasititi, gladan ćeš ostati; stavljat ćeš na stranu, a ništa nećeš sačuvati; ako što i sačuvaš, ja ću maču predati. ¹⁵ Sijat ćeš, ali nećeš žeti; tijestit ćeš maslinu, a ulja neće biti; gazit ćeš mošt, a vina nećeš piti. ¹⁶ Držiš se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, živiš po osnovama njihovim: učinit ću od tebe pustinju, od žitelja tvojih porugu, da nosite sramotu mnogih naroda." ⁷ ¹ Teško meni! Postao sam kao žetelac ljeti, kao trgač poslije jematve: nema bobice grožđa da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim! ² Vjernici su iščezli iz zemlje: nijednog pravednika među ljudima! Svi vrebaju za krvoprolićem, svaki svome bratu mrežu postavlja. ³ Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odlučuje. ⁴ I najbolji među njima je kao trn, najpravedniji kao drača živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove. ⁵ Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš. ⁶ Jer sin svoga oca zlostavlja, kćerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukućanin. ⁷ A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati. ⁸ Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. ⁹ Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest će me na svjetlost, gledat ću pravednost njegovu. ¹⁰ Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida će se pokriti ona koja mi je govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje će se oči naslađivati kad je ugledam: ona će biti zgažena kao blato na putu. ¹¹ Dolazi dan kad će se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko će se prostirati tvoje granice! ¹² Toga dana dolazit će k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore. ¹³ Zemlja će postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih. ¹⁴ Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voćnjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane! ¹⁵ Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam čudesa! ¹⁶ Narodi će ih vidjeti i bit će posramljeni uza svu silu svoju; stavit će ruku na usta i uši će im oglušiti. ¹⁷ Lizat će prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Izići će dršćući iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom. ¹⁸ ¹⁹ Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! ²⁰ Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.

Nahum

¹ ¹ Proročanstvo nad Ninivom. Knjiga viđenja Nahuma Elkošanina. ² Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje. ³ Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci. ⁴ Prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke. ...Bašan i Karmel uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana! ⁵ Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim provaljuje, krug zemaljski i sve što na njem stanuje. ⁶ Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko će odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju. ⁷ Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utječu ⁸ kada potopne vode poplave. Uništit će one koji se protiv njega podižu, progonit će svoje dušmane u najmrkliji mrak. ⁹ Što vi snujete protiv Jahve? On uništava do kraja; nevolja se neće dva puta podići. ¹⁰ Kao trnovita šikara i kao pijanci na pijanki, k'o suha slama bit će potpuno smlavljeni. ¹¹ Iz tebe je potekao onaj koji snuje zlo protiv Jahve, savjetnik Belijala. ¹² Jahve ovako govori: "Neka su spremni, neka mnogobrojni, bit će pokošeni, uništeni. Ako sam te ponizio, neću te odsada ponižavati. ¹³ A sada, razbit ću jaram koji te steže, raskidat ću tvoje okove." ¹⁴ Protiv tebe Jahve naređuje: "Neće više biti roda tvoga imena, iz hrama tvojih bogova istrijebit ću likove rezane i livene, a od tvog groba ruglo ću učiniti." ¹⁵ ² ¹ Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: "Spasenje!" Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal više neće prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt. ² Protiv tebe dolazi rušitelj. Postavi stražu na bedeme, gledaj na put, opaši bedra, saberi sve svoje snage. ³ Da, Jahve će obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov. Pljačkaši ih opljačkali, mladice im potrli. ⁴ Štitovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu; ognjem blista čelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im se propinju. ⁵ Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su baklje goruće; kao munje, samo sijevaju. ⁶ Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na bedeme, već je zaklon postavljen. ⁷ Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palači. ⁸ Podižu, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile, tuguju kao golubice, u prsa se udaraju. ⁹ Niniva je nabujalo jezero, oni bježe pred vodom njezinom. "Zaustavite se, stanite!" Ali se nitko ne okreće. ¹⁰ "Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu kraja nema, obilje dragocjenosti! ¹¹ Pljačkanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju, u bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela. ¹² Gdje je skrovište lavovima i log lavićima? Kad je lav izlazio, lavica je ostajala i lavovi mališani; plašio ih nitko nije. ¹³ Lav je grabio za svoje laviće, davio je za svoje lavice; svoje spilje punio je plijenom, svoja skrovišta lovinom. [ (Nahum 2:14) "Evo me! Tebi!" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Pretvorit ću u dim tvoja bojna kola, mač će poklati tvoje laviće. Istrijebit ću sa zemlje tvoja pljačkanja, i neće se više čuti povik tvojih glasnika." ] ³ ¹ Teško gradu krvničkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljačkanjem on ne prestaje! ² Slušajte! Pucaju bičem! Slušajte! Štropot točkova! Konji upropanj, kola poskakuju. ³ Konjanici u stremenu, mačevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotiče! ⁴ Eto plaće za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte čarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim čaranjima. ⁵ "Evo me! Tebi!" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut ću skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat ću narodima, tvoju sramotu kraljevstvima. ⁶ Bacit ću na tebe smeće, osramotit ću te, izložiti na stup sramote. ⁷ Svaki koji te vidi, bježat će od tebe. Reći će: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je može požaliti? Gdje joj naći tješitelje?" ⁸ Jesi li tvrđa od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziđe bilo je more, njezini bedemi bile su vode. ⁹ Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoćnici. ¹⁰ A i ona je otišla u progonstvo, morala je ići u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršćima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima. ¹¹ Tako ćeš i ti biti slomljena, bit ćeš svladana; tako ćeš i ti morati tražiti utočište pred dušmaninom. ¹² Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti. ¹³ Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice. ¹⁴ Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnječi blato, gazi ilovaču, uzmi kalup za opeku. ¹⁵ A ipak će te oganj sažeći i mač potamaniti. Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci; ¹⁶ [16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu, ¹⁷ [17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo. ¹⁸ Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj raspršio po gorama, nitko ga više ne može sakupiti. ¹⁹ Tvojoj rani nema lijeka! Neizlječiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješću tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjećao na sebi tvoju okrutnost?

Habakkuk

¹ ¹ Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. ² Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? ³ Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! ⁴ Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno. ⁵ Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča. ⁶ Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa. ⁷ On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. ⁸ Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. ⁹ Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak! ¹⁰ Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. ¹¹ Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala. ¹² Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. ¹³ Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? ¹⁴ Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! ¹⁵ On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje. ¹⁶ Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. ¹⁷ Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice? ² ¹ Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe. ² Tada Jahve odgovori i reče: "Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita." ³ Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! ⁴ Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere. ⁵ Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena! ⁶ Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će: Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama! ⁷ Neće li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti! ⁸ Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje. ⁹ Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! ¹⁰ Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe. ¹¹ Jer iz samih zidova kamen kriči, a krovna mu greda odgovara. ¹² Jao onom tko grad diže krvlju i tvrđavu zasnuje na nepravdi! ¹³ Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče? ¹⁴ Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more. ¹⁵ Jao onom tko bližnjeg navodi na piće, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! ¹⁶ Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju! ¹⁷ Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje. ¹⁸ Čemu koristi tesan lik da ga umjetnik teše? Čemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuć' nijeme kipove? ¹⁹ Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu. ²⁰ Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime! ³ ¹ Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice. ² Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! ³ Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. ⁴ Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. ⁵ Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. ⁶ On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti. ⁷ Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj. ⁸ Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima? ⁹ Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, ¹⁰ planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. ¹¹ Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. ¹² Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode. ¹³ Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. ¹⁴ Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet' ubogoga. ¹⁵ Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda! ¹⁶ Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. ¹⁷ Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. ¹⁸ Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. ¹⁹ Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima.

Zephaniah

¹ ¹ Riječ Jahvina upućena Sefaniji, sinu Kušija, sina Gedalijina, sina Amarjina, sina Ezekijina, u vrijeme Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga. ² "Da, sve ću zbrisati s lica zemlje" - riječ je Jahvina! ³ "Izbrisat ću ljude i zvijeri, ptice nebeske i ribe morske, učinit ću da padnu bezbožnici, istrijebit ću ljude s lica zemlje" - riječ je Jahvina! ⁴ "Podignut ću ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i istrijebit ću iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime služitelja idolskih sa svećenicima njegovim; ⁵ one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se klanjaju pred Jahvom a zaklinju se Milkomom; ⁶ one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare." ⁷ Tišina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da, Jahve je prigotovio žrtvu, posvetio je svoje uzvanike. ⁸ "U dan žrtve Jahvine, kaznit ću knezove, sinove kraljeve, i sve koji se oblače na način tuđinski. ⁹ Kaznit ću u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom." ¹⁰ "U onaj dan" - riječ je Jahvina - "vapaj će se podići od Ribljih vrata, urlici iz novog dijela grada, silna lomljavina sa brežuljaka. ¹¹ Kukajte, stanovnici makteški, jer je satrt sav narod kanaanski, zbrisani su svi mjerači srebra. ¹² I u to vrijeme pretražit ću Jeruzalem sa zubljama i pohodit ću kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: 'Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo.'" ¹³ Blago njihovo bit će prepušteno pljački, njihove kuće pustošenju. Oni su gradili kuće - neće u njima stanovati; sadili su vinograde - iz njih vina neće piti. ¹⁴ Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i žurno dolazi! Gorak je glas dana Jahvina: tada će i junak zajaukati. ¹⁵ Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan užasa i pustošenja! Dan pomrčine i naoblake! Dan tmina i magluština! ¹⁶ Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvrđene i na visoka kruništa. ¹⁷ "Prepustit ću ljude nevoljama i vrludat će kao slijepci (jer su protiv Jahve sagriješili), krv će se njihova prosuti kao prašina, njihova trupla bit će bačena kao smeće. ¹⁸ Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće ih spasiti." U dan gnjeva Jahvina oganj njegove revnosti svu će zemlju sažeći. Jer on će uništiti, zatrti sve stanovnike zemlje. ² ¹ Saberite se, skupite, narode bestidni ² prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan rasprši, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan gnjeva Jahvina. ³ Tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Jahvina. ⁴ Da, Gaza će postati pustinja, Aškelon pustoš. Ašdod u puklo podne bit će izgnan, Ekron iz temelja iščupan. ⁵ Teško stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo riječi Jahvine protivu vas: "Ja ću te poniziti, zemljo Filistejaca, uništit ću te, istrijebit ću sve tvoje stanovnike! ⁶ I postat ćeš ispaša, pasište pastirsko i ograda za stado." ⁷ I taj kraj pripast će u dio Ostatku doma Judina; tu će oni izvoditi blago na pašu; uvečer se odmarati u kućama aškelonskim, jer će ih pohoditi Jahve, Bog njihov, i on će promijeniti sudbinu njihovu. ⁸ Čuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su vrijeđali moj narod i ponosili se zemljištem svojim. ⁹ "Zato, života mi moga!" - riječ je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: "Moab će postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli pustoš dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit će ih, preostatak moga naroda zaposjest će ih." ¹⁰ To će biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama. ¹¹ Za njih će Jahve biti strašan: kad uništi sve bogove zemaljske, pred njim će se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda. ¹² I vi, Etiopljani: "Vi ćete biti probijeni mojim mačem." ¹³ Zatim će svoju ruku dići protiv Sjevera i razrušit će zemlju asirsku, od Ninive će pustoš učiniti, suhu pustoš kao pustinja. ¹⁴ Usred nje će stado ležati, zvijeri svakojake; čaplje i pelikani počivat će noću na glavicama stupova, sova će hukati na prozoru, gavran graktati na pragu. ¹⁵ To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: "Ja, i jedino ja!" Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zvižde i mašu rukama. ³ ¹ Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu! ² On nikada nije čuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada približio. ³ Njegovi su knezovi usred njega - lavovi koji riču; njegovi su suci - vuci večernji koji do jutra nisu kosti glodali; ⁴ proroci su njegovi - razmetljivci, puki lažljivci, svećenici njegovi skvrne Svetište, krše Zakon. ⁵ Usred njega, Jahve je pravedan - on ne čini nepravde; svako jutro iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje; ali bezbožnik srama ne poznaje. ⁶ "Uništio sam narode, razorena su kruništa kula njihovih, poharao sam njihove ulice: nema više prolaznika! Razoreni su njihovi gradovi: nema ljudi, nema stanovnika! ⁷ Govorio sam: 'Ti ćeš se mene ipak bojati, prigrlit ćeš pouku; u njihovim očima ne mogu nestati toliki moji pohodi.' Ali ne! - oni su žurno pokvarili sva djela svoja. ⁸ Zato mene čekajte - riječ je Jahvina - do dana kad ustanem kao tužilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu kraljevstva, da na vas gnjev svoj izlijem, svu gorčinu svoje srdžbe: u vatri moje ljubomore bit će sva zemlja sažgana. ⁹ Dat ću narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i služiti mu jednodušno. ¹⁰ S druge obale rijeka etiopskih prinosit će mi žrtvene darove moji štovaoci. ¹¹ U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene počinio, jer ću ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti na Svetoj gori mojoj, ¹² jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Jahvinu tražit će okrilje ¹³ Ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pasti i odmarati se, i nitko im neće smetati." ¹⁴ Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! ¹⁵ Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! ¹⁶ U onaj dan reći će se Jeruzalemu: "Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! ¹⁷ Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno ¹⁸ kao u dan svečani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi više ne nosiš sramotu. ¹⁹ Evo svladavam sve tvoje tlačitelje. U ono vrijeme izbavit ću sve hrome, sabrat ću prognane, pribavit im hvalu i diku po svoj zemlji gdje ih sramota bijaše dopala. ²⁰ U ono vrijeme ja ću vas dovesti, u ono vrijeme ja ću vas sabrati! Tada ću vam dati hvalu i diku među narodima zemlje, kad okrenem vašu sudbinu pred vašim očima" - govori Jahve.

Haggai

¹ ¹ Druge godine kralja Darija, šestoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku: ² "Ovako govori Jahve nad Vojskama. Narod ovaj govori: 'Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin!' ³ Zato je došla riječ Jahvina preko proroka Hagaja: ⁴ A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kućama, dok je ovaj Dom razvaljen. ⁵ I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite svoje putove! ⁶ Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit' se ne možete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zarađuje plaću, a stavlja je u prodrt tobolac!" ⁷ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Razmotrite svoje putove! ⁸ Idite na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit će mi to milo i proslavit ću se" - govori Jahve. ⁹ "Nadaste se obilju, a gle, malo je; što dovezete kući, ja otpuhnem. A zašto?" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Zato što je Dom moj razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj. ¹⁰ Stog' je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve. ¹¹ Ja dozvah sušu na zemlju i gore, na žito i vino, na ulje i na sve što zemlja rađa, na ljude i stoku i na svaki trudno stečen plod." ¹² A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki svećenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i riječi proroka Hagaja u onome radi čega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve. ¹³ Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reče narodu: "Ja sam s vama" - riječ je Jahvina. - ¹⁴ Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni dođoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega. ¹⁵ Bijaše to dvadeset i četvrtoga dana šestog mjeseca. ² ¹ Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja: ² "Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i ostalom narodu: ³ 'Ima li još koga među vama koji vidje ovaj Dom u njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k'o ništa u vašim očima? ⁴ Budi, dakle, junak, Zerubabele - riječ je Jahvina - budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje - riječ je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - riječ je Jahve nad Vojskama! ⁵ Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!' ⁶ Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. ⁷ Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit ovaj Dom' - kaže Jahve nad Vojskama. ⁸ 'Moje je zlato, moje je srebro' - riječ je Jahve nad Vojskama. ⁹ 'Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga' - riječ je Jahve nad Vojskama. 'I na ovom ću mjestu dati mir' - riječ je Jahve nad Vojskama." ¹⁰ Dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja Darija, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja: ¹¹ Ovako govori Jahve nad Vojskama. "Pitaj svećenike što kaže Zakon i reci: ¹² 'Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posvećeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?'" Svećenici odgovoriše: "Ne!" ¹³ Hagaj dalje upita: "Kad bi netko koji se onečistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo nečisto?" Svećenici odgovoriše: "Bilo bi nečisto." ¹⁴ Onda Hagaj ovako reče: "Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod preda mnom - riječ je Jahvina - takvo je svako djelo ruku njihovih, i sve što ovdje prinose: sve je nečisto!" ¹⁵ "A sada, promislite u srcu, od današnjega dana unapredak: Prije negoli se poče stavljati kamen na kamen u Jahvinu Svetištu, ¹⁶ kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset! ¹⁷ Udarao sam snijeću, medljikom i grÓadom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni" - riječ je Jahvina. ¹⁸ "Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak - od dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin, pripazite dobro ¹⁹ ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu rađali! Al' od ovog dana ja ću blagosloviti." ²⁰ Dvadeset i četvrtoga dana istoga mjeseca dođe riječ Jahvina Hagaju drugi put: ²¹ "Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: 'Ja ću potresti nebesa i zemlju! ²² Oborit ću prijestolja kraljevstvima i uništit ću moć kraljevima naroda. Prevrnut ću bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit će oboreni, past će od mača brata svojega.'" ²³ "Toga dana" - riječ je Jahve nad Vojskama - "uzet ću te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo moja" - riječ je Jahvina - "i stavit ću te kao pečatnjak, jer tebe izabrah" - riječ je Jahve nad Vojskama.

Zechariah

¹ ¹ Osmoga mjeseca druge godine Darijeve dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. ² "Jahve se teško razgnjevio na oce vaše! ³ Zatim im reci: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama' - riječ je Jahve nad Vojskama. ⁴ 'Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci.' Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela. Ali oni nisu slušali ni pazili na mene' - govori Jahve. ⁵ Gdje su sad oci vaši? Zar će dovijeka živjeti proroci? ⁶ Ali moje riječi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: 'Jahve nad Vojskama učinio je s nama kako bijaše namislio učiniti prema našim putovima i našim djelima.'" ⁷ Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Šebat, druge godine Darijeve, dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. ⁸ Imao sam noću viđenje. Gle, na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli. ⁹ Upitah: "Koji su ovi, gospodaru?" Anđeo koji je sa mnom govorio reče mi: "Ja ću ti pokazati koji su." ¹⁰ Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori: "Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju." ¹¹ Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: "Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje." ¹² Tada progovori anđeo Jahvin i reče: "Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?" ¹³ A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima. ¹⁴ I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, ¹⁵ a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.' ¹⁶ Zato ovako govori Jahve: 'Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj' - riječ je Jahve nad Vojskama - 'i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.' ¹⁷ I ovo poruči: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.'" ¹⁸ ¹⁹ ²⁰ ²¹ ² ¹ Podigoh oči i vidjeh. I gle: četiri roga. ² Upitah anđela koji je govorio sa mnom: "Što je ovo?" On mi odgovori: "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem." ³ Onda mi Jahve pokaza četiri kovača. ⁴ A ja upitah: "Što su došli ovi raditi?" On mi odgovori: "Ono su rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko više ne usuđuje dići glavu; a ovi su došli da ih zastraše i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli." ⁵ Podigoh oči i vidjeh. I gle: čovjek, a u ruci mu mjeračko uže. ⁶ Upitah ga: "Kamo ideš?" Odgovori mi: "Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug." ⁷ I gle, anđeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomično, a drugi mu iziđe u susret ⁸ i reče mu: "Trči, reci onome mladiću ovako: Jeruzalem će biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji će biti u njemu. ⁹ A ja ću mu - riječ je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega." ¹⁰ "Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne" - riječ je Jahvina - "jer u sva četiri vjetra nebeska razasuo sam vas" - riječ je Jahvina! ¹¹ "Hej, Sione, koji živiš kod kćeri babilonske, spasi se!" ¹² Ovako govori Jahve nad Vojskama, čija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljačkali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka. ¹³ Gle, ruku dižem na njih da plijenom budu svojim robovima." Znat ćete tako da me posla Jahve nad Vojskama! [ (Zechariah 2:14) "Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat' - riječ je Jahvina. ] [ (Zechariah 2:15) U onaj dan mnogi će narodi uz Jahvu prionuti i bit će narod moj, a ja ću prebivati usred tebe." Znat ćeš tako da me tebi posla Jahve nad Vojskama. ] [ (Zechariah 2:16) I Judeja će biti baština Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on će opet izabrati Jeruzalem. ] [ (Zechariah 2:17) Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega! ] ³ ¹ Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. ² Anđeo Jahvin reče Satanu: "Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?" ³ A Jošua bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom Jahvinim. ⁴ Anđeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reče im: "Skinite s njega te prljave haljine!" I reče mu: "Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!" ⁵ I nastavi: "Stavite mu čist povez oko glave!" Oni mu staviše čist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj. ⁶ I anđeo Jahvin upozori Jošuu: ⁷ "Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja i dat ću ti pristup među one koji ondje stoje. ⁸ Poslušaj, dakle, Jošua, veliki svećeniče, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan. ⁹ Jer evo kamena koji stavljam pred Jošuu: na tom je kamenu sedam očiju i u nj ću urezati natpis' - riječ je Jahve nad Vojskama. ¹⁰ 'U dan onaj' - riječ je Jahve nad Vojskama - 'pozivat ćete jedan drugoga pod lozu i pod smokvu.'" ⁴ ¹ Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi. ² "Što vidiš?" - upita. Ja odgovorih: "Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu. ³ Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva." ⁴ Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "Što je to, gospodaru?" ⁵ Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: "Zar ne znaš što je to?" Ja rekoh: "Ne, gospodaru." ⁶ [6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo riječi Jahvine Zerubabelu: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim!" - riječ je Jahve nad Vojskama. ⁷ Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: "Hvala! Hvala za njega!" ⁸ Dođe mi potom riječ Jahvina: ⁹ Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama. ¹⁰ [10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] "Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji." ¹¹ Tad progovorih i zapitah ga: "Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?" ¹² Progovorih opet i upitah ga: "Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?" ¹³ On mi odgovori: "Zar ne znaš što je to?" Odvratih: "Ne, gospodaru!" ¹⁴ On reče: "To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje." ⁵ ¹ Podigoh opet oči i vidjeh: leti svitak knjige. ² Anđeo me upita: "Što vidiš?" Odgovorih: "Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset." ³ On mi tad reče: "To je prokletstvo koje će zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit će po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit će po njem odavde protjeran. ⁴ Ja ću ga izvesti - riječ je Jahve nad Vojskama - da uđe u kuću lupežu i u kuću onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuće i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem." ⁵ Anđeo koji je govorio sa mnom iziđe i reče mi: "Podigni oči i pogledaj što se to pojavljuje." ⁶ Ja ga upitah: "Što je to?" On reče: "To se pojavljuje efa." I nastavi: "To je opća pokvarenost na zemlji." ⁷ I gle, podiže se olovan poklopac i jedna žena sjedi usred efe. ⁸ On reče: "To je zloća." I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni poklopac. ⁹ Podigavši oči, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu između zemlje i neba. ¹⁰ Upitah tad anđela koji je govorio sa mnom: "Kamo odnose efu?" ¹¹ On mi odgovori: "Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje će je postaviti." ⁶ ¹ I podigoh oči i vidjeh: gle, četvera bojna kola izlaze između dviju gora; a gore bijahu od mjedi. ² U prvim kolima bijahu riđi konji; u drugim kolima crni konji; ³ u trećim kolima bijeli konji, a u četvrtim kolima konji šareni. ⁴ Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "Što je to, gospodaru?" ⁵ Anđeo mi odgovori ovako: "Ti kreću u četiri vjetra nebeska pošto su stajali pred Gospodarem sve zemlje. ⁶ Riđani kreću u zemlju istočnu; vranci u zemlju sjevernu; bijelci kreću u zemlju zapadnu, a šarci kreću u zemlju južnu." ⁷ Krepko oni stupaju, nestrpljivi da obiđu zemlju. On im reče: "Idite, obiđite zemlju!" I oni krenuše obilaziti zemljom. ⁸ On me zovnu i reče mi: "Vidi, oni koji su krenuli u sjevernu zemlju umirit će gnjev moj u zemlji sjevernoj." ⁹ I dođe mi riječ Jahvina: ¹⁰ "Uzmi prinose od izgnanika - od Heldaja, Tobije i Jedaje - i pođi danas i uđi u dom Jošije, sina Sefanijina, koji je došao iz Babilona. ¹¹ Uzmi srebra i zlata, načini krunu i stavi na glavu Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku. ¹² I reci mu: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo čovjeka komu je ime Izdanak; ispod njega će proklijati i on će sazdati Svetište Jahvino. ¹³ On će sazdati Svetište Jahvino i proslaviti se. On će sjediti i vladati na prijestolju. A do njega će na prijestolju biti svećenik. Sklad savršen bit će među njima. ¹⁴ A kruna neka ostane u Jahvinu Svetištu za spomen Heldaju, Tobiji, Jedaji i Jošiji, sinu Sefanijinu. ¹⁵ I oni koji su daleko doći će i sazdat će Svetište Jahvino. Znat ćete tako da me Jahve nad Vojskama k vama poslao.' To će se zbiti ako zaista poslušate glas Jahve, Boga svojega." ⁷ ¹ Četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, dođe riječ Jahvina Zahariji. ² Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino ³ i da pitaju svećenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?" ⁴ Tada mi dođe riječ Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i svećenicima: ⁵ 'Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite? ⁶ A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete? ⁷ Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napučen Negeb i Šefela?'" ⁸ Riječ Jahvina dođe Zahariji: ⁹ "Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. ¹⁰ Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.' ¹¹ Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli; ¹² otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi. ¹³ I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - riječ je Jahve nad Vojskama. ¹⁴ I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!" ⁸ ¹ I dođe mi riječ Jahvina: ² "Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ljubavlju ljubomornom za Sion izgaram i gnjevom velikim plamtim za nj! Vraćam se u Sion, prebivati hoću sred Jeruzalema.' ³ Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Jeruzalem će se zvati Gradom vjernosti i Gorom Jahve nad Vojskama, Gorom svetosti.' ⁴ Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Starci i starice opet će posjedati po trgovima jeruzalemskim, svatko sa štapom u ruci zbog starosti prevelike. ⁵ A gradski će se trgovi ispuniti dječacima i djevojčicama koji će se igrati na njegovim trgovima.' ⁶ Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako to bude čudo u očima Ostatka u dane one, zar će to biti čudo i u mojim očima' - riječ je Jahve nad Vojskama. ⁷ Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Evo spasit ću svoj narod iz zemlje istočne i iz zemlje sunčanog zapada. ⁸ Ja ću ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit će mi narod a ja ću im biti Bog u vjernosti i pravdi.' ⁹ Ovako Govori Jahve nad Vojskama: 'Neka ojačaju ruke vama koji ovih dana slušate riječi ove iz usta proroka koji prorokuje od dana kada bjehu položeni temelji Domu Jahve nad Vojskama da bi se opet sagradilo Svetište. ¹⁰ Jer, prije ovih dana ne bijaše nadnice za čovjeka niti nadnice za živinče; niti bijaše mira od neprijatelja onome koji je izlazio ni onome koji je dolazio; puštao sam ljude jedne protiv drugih. ¹¹ Ali sada, neću biti prema Ostatku ovog naroda kao minulih dana - riječ je Jahve nad Vojskama - ¹² nego ću posijati mir: loza će roditi grožđem, zemlja će davati usjeve, a nebo će davati rosu svoju. Sve ću to dati Ostatku ovoga naroda. ¹³ I kao što bijaste prokletstvo među narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako ću vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se, nek' vam jake budu ruke!' ¹⁴ Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Kao što bijah namislio unesrećiti vas kada su me razgnjevili oci vaši - govori Jahve nad Vojskama - i nisam se pokajao, ¹⁵ tako, promijenivši naum, u ove dane mislim usrećiti Jeruzalem i dom Judin. Ne bojte se! ¹⁶ A ovo vam je činiti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim! ¹⁷ Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite lažnu kletvu. Jer sve to ja mrzim' - riječ je Jahvina!" ¹⁸ Dođe mi riječ Jahve nad Vojskama: ¹⁹ "Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post četvrtoga, post petoga, post sedmoga i post desetoga mjeseca postat će za Dom Jahvin radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!" ²⁰ "Ovako govori Jahve nad Vojskama: Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. ²¹ Stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: 'Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu nad Vojskama!' Ići ću i ja! ²² I doći će mnogi puk i moćni će narodi tražiti Jahvu nad Vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Jahvino. ²³ Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreći: 'Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.'" ⁹ ¹ Proroštvo. Riječ Jahvina. Jahve prolazi zemljom Hadraka, Damask mu je počivalište; jer Jahvini su gradovi Arama i sva plemena Izraela. ² Hamat također, koji s njim graniči, ³ i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podiže tvrde bedeme, zgrnu srebra kao prašine i zlata kao blata s ulica. ⁴ Al' evo, Gospod će ga osvojiti, survati u more moć njegovu, a njega će progutati oganj. ⁵ Vidjet će to Aškelon i prestrašiti se, a Gaza sva će uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat će kralja iz Gaze, Aškelon će pust ostati, ⁶ u Ašdodu stanovat će kopilad! Zatrt ću ponos Filistejaca, ⁷ uklonit ću im krv iz usta i gnusobu iz zuba. I oni će pripasti Bogu našem i bit će kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron će biti kao Jebusejac. ⁸ Uz Dom svoj utaborit ću se kao straža, protiv onih koji odlaze i dolaze; tlačitelj neće više ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu. ⁹ Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. ¹⁰ On će istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit' luk ubojni. On će navijestit' mir narodima; vlast će mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje. ¹¹ A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit ću sužnje tvoje iz jama bezvodnih. ¹² Vratite se u Tvrđavu, izgnanici puni nade, još danas - ja navješćujem - dvostruko ću ti uzvratiti. ¹³ Jer, Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoružao: tvoje ću, o Sione, zavitlat' sinove - protiv sinova tvojih, o Javane - i učinit ću te kao mač junaka. ¹⁴ Nad njima tad će se pojaviti Jahve i kao munja letjet će mu strijela. Jahve Gospod u rog će zatrubit', hodit će na južnim vihorima. ¹⁵ Jahve nad Vojskama zakrilit će ih i oni će gaziti nogama kamenje praćaka, pit će krv kao da je vino, napojit' se kao škropilo, kao uglovi na žrtveniku. ¹⁶ Jahve Bog njihov spasit će ih u dan onaj; kao stado on će pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni će blistat' u zemlji njegovoj. ¹⁷ Ah, kako li će sretan, kako lijep biti! Od žita će rasti mladići, a od slatkog vina djevice. ¹⁰ ¹ Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu. ² Lažno bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi, varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju pastira. ³ Moj je gnjev planuo na pastire, i ja ću kaznom pohodit jarce. Da, Jahve nad Vojskama pohodit će stado svoje, dom Judin. I učinit će da budu k'o gizdav konj u boju: ⁴ od njega će poteći kamen zaglavni, klin šatorski, od njega ubojit luk, od njega sve vođe. ⁵ Bit će zajedno kao junaci što u boju gaze kao po blatu uličnom; vojevat će, jer Jahve je s njima, i osramotit će one koji konje jašu. ⁶ "Ojačat ću dom Judin, spasiti dom Josipov. Opet ću ih naseliti, žao mi ih, i bit će kao da ih nisam odbacio, jer ja sam Jahve, Bog njihov - uslišat ću ih." ⁷ Efrajimci bit će kao junaci i radostit će im se srce kao od vina: vidjet će sinove svoje i veseliti se, u Jahvi će klicati srce njihovo. ⁸ "Zazviždat ću im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, bit će opet brojni kao što bjehu. ⁹ Rasijao sam ih među narode, ali će se oni u zemljama dalekim spomenuti mene, poučit će svoje sinove, i oni će se vratiti. ¹⁰ Vratit ću ih iz zemlje egipatske, sabrat ću ih iz Asirije i dovest ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neće biti dosta mjesta za njih." ¹¹ Prijeći će more egipatsko, jer on će udariti valove morske, sve dubine Nila presahnut će. Bit će oboren ponos Asirije, oduzeto žezlo Egiptu. ¹² U Jahvi će biti snaga njihova, njegovim će se oni proslavit imenom - riječ je Jahvina. ¹¹ ¹ Otvori vrata, Libanone, nek' ti oganj sažeže cedrove! ² Kukaj, čempresu, jer pade cedar, jer su mogućnici upropašteni! Kukajte, hrastovi bašanski, jer posječena je šuma najgušća. ³ Čuj jauk pastira, opustošen je sjaj njihov! Čuj riku lavića, opustošen je ponos jordanski! ⁴ Ovako mi reče Jahve: ⁵ "Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri ih njihovi ne štede. ⁶ Ni ja više neću štedjeti žitelja zemlje - riječ je Jahve nad Vojskama - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; i oni će pustošiti zemlju, a ja neću izbavljati iz ruku njihovih." ⁷ Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva štapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. ⁸ I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im. ⁹ Tad rekoh: "Neću vas više pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu!" ¹⁰ Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj što ga bijah sklopio sa svim narodima. ¹¹ I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila riječ Jahvina. ¹² Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte." Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. ¹³ A Jahve mi reče: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!" Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. ¹⁴ Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu - da raskinem bratstvo između Jude i Izraela. ¹⁵ I reče mi Jahve: "Uzmi još opremu bezumna pastira, ¹⁶ jer, evo, podići ću jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neće brinuti, zalutale neće tražiti, ranjene neće vidati, iscrpljene neće nositi, nego će jesti meso od pretilih i papke im otkidati. ¹⁷ Teško pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu mač stigne ruku i desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!" ¹² ¹ Proroštvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah čovjeku u grudima: ² "Evo, učinit ću Jeruzalem čašom opojnom svim narodima uokolo - za opsade Jeruzalema. ³ U onaj dan učinit ću Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teško će se izraniti, a skupit će se na nj svi narodi zemlje. ⁴ U onaj dan - riječ je Jahvina - udarit ću sve konje strahom, a njine jahače mahnitošću. Ali nad domom Judinim otvorit ću oči, a sljepilom ću udariti sve konje narodÄa. ⁵ Tada će u srcu reći plemena Judina: 'Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi nad Vojskama, Bogu njihovu!' ⁶ U onaj dan učinit ću da plemena Judina budu kao žeravnica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat će zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem će i dalje stajati na svome mjestu." ⁷ Jahve će najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude. ⁸ U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Jahvin pred njima. ⁹ "U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. ¹⁰ A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. ¹¹ U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. ¹² I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; ¹³ porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; ¹⁴ i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose. ¹³ ¹ U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće. ² U onaj dan - riječ je Jahve nad Vojskama - iskorijenit ću iz zemlje imena kumirÄa da se više ne spominju; uklonit ću iz zemlje i proroke i duh nečistoće. ³ Ako netko još bude prorokovao, otac i mati koji su ga rodili reći će mu: 'Nećeš više živjeti, jer laž govoriš u ime Jahvino!' Otac i mati koji su ga rodili probost će ga kada bude prorokovao. ⁴ U onaj dan svaki će se prorok stidjeti svoga viđenja; neće se više ogrtati plaštem od kostrijeti da bi lagali, ⁵ nego će govoriti: 'Nisam ja prorok; ja sam ratar, zemlja je moje dobro od mladosti!' ⁶ Ako li ga tko upita: 'Kakve su ti to rane po tijelu?' on će odgovoriti: 'Izranjen sam kod prijateljÄa.' ⁷ Probudi se, maču, protiv mog pastira, protiv čovjeka, moga srodnika - riječ je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce će se razbjeći! Okrenut ću ruku protiv slabića, ⁸ i u svoj će zemlji - riječ je Jahvina - dvije trećine biti istrijebljene, a trećina ostavljena. ⁹ Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušat' ih kao što se srebro iskušava. I on će zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati; i reći ću: 'Moj je to narod!' a on će reći: 'Jahve je Bog moj!'" ¹⁴ ¹ Gle, dolazi dan Jahvin kada će se podijeliti plijen usred tebe. ² I sabrat ću sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest će grad, opljačkati kuće i silovati žene. Polovina će grada otići u izgnanstvo, ali Ostatak neće biti istrijebljen iz grada. ³ Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. ⁴ Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug. ⁵ Dolina Gore moje bit će ispunjena od Goe pa do Jasola i bit će zakrčena kao što je bila zakrčena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim. ⁶ U dan onaj neće više biti ni studeni ni leda. ⁷ Bit će to dan čudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noć; i u vrijeme večeribit će svjetlo. ⁸ U onaj dan žive će vode poteći iz Jeruzalema, pola k moru istočnom, pola kmoru zapadnom. Bit će tako ljeti i zimi. ⁹ I Jahve će biti kralj nad svom zemljom. ¹⁰ Sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do Rimona negepskog. A Jeruzalem će se uzvisiti na svom mjestu; i bit će nastanjen - od Vrata Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od Kule Hananeelove do Kraljeva tijeska. ¹¹ Opet će se stanovati u njemu, i više neće biti prokletstva; Jeruzalem će živjeti u miru. ¹² A evo kojom će ranom Jahve udariti sve narode koji budu zavojštili na Jeruzalem: meso će im se raspadati dok budu na nogama; oči će im trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima. ¹³ U dan onaj nastat će među njima silan metež od Jahve: jedan će drugoga za ruku hvatati, i ruka će se jednoga dizati na drugoga. ¹⁴ I Juda će se boriti u Jeruzalemu. Tu će se sakupiti bogatstva svih okolnih naroda: zlato, srebro, odjeća u velikoj množini. ¹⁵ A slična će rana pasti na konje, mazge, deve i magarce, i na svu stoku koja se nađe u tome taboru. ¹⁶ Tko preživi od svih naroda koji dođu na Jeruzalem, uzlazit će godimice da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, i da slave Blagdan sjenica. ¹⁷ Ako koje pleme zemlje ne uzađe u Jeruzalem da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, neće biti kiše za njega. ¹⁸ Ako li pleme egipatsko ne uzađe i ne dođe, stići će ga isti udarac kojim će Jahve udariti narode koji ne bi uzašli svetkovati Blagdan sjenica. ¹⁹ Takva će biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uzašli da svetkuju Blagdan sjenica. ²⁰ U onaj dan stajat će na konjskim praporcima 'Jahvi posvećen'; a u Domu Jahvinu bit će lonci kao žrtvene čaše pred žrtvenikom; ( 21) i svaki će lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posvećen Jahvi nad Vojskama - svi koji budu htjeli žrtvovati uzimat će ih i kuhati u njima. I u dan onaj neće više biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama. ²¹

Malachi

¹ ¹ Proroštvo. Riječ Gospodnja Izraelu po Malahiji. ² Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: "Po čemu si nas ljubio?" Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - riječ je Jahvina - ³ ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima. ⁴ Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali ćemo opet podići ruševine!" ovako kaže Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja ću razgraditi! Zvat će ih zemljom bezbožničkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka! ⁵ Vaše će oči vidjeti, i reći ćete: "Velik je Jahve preko granica zemlje izraelske." ⁶ Sin časti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad Vojskama vama, svećenici, koji moje ime prezirete, a pitate: "Čime smo prezreli ime tvoje?" ⁷ Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: "Čime te oskvrnismo?" Time što kažete "Stol je Jahvin stvar nevažna!" ⁸ A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoće li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve nad Vojskama. ⁹ Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoće li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama. ¹⁰ O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam žrtve iz ruke vaše. ¹¹ Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima - govori Jahve nad Vojskama. ¹² Ali vi ga skvrnite kada govorite: "Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!" ¹³ Kažete još: "Gle, šteta truda!" i prezirete ga - govori Jahve nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? - govori Jahve nad Vojskama. ¹⁴ Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad Vojskama - i strašno je Ime moje među narodima. ² ¹ A sad vas opominjem, svećenici! ² Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu ću na vas svaliti i proklet ću vaš blagoslov. I već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli. ³ I slomit ću vam ruku, bacit ću vam u lice izmetine, izmetine vaših svetkovina, i s njima ću vas splaviti. ⁴ Po tom ćete znati: to je bila moja opomena da ostane Savez moj s Levijem - govori Jahve nad Vojskama. ⁵ A moj Savez s njim, to bijaše život i mir - ja sam mu ih dao: bijaše to strah - i on me se bojao, Imena se moga plašio. ⁶ Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana; u miru i pravičnosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio. ⁷ Da, usne svećenikove treba da čuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad Vojskama. ⁸ Ali vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču, raskinuli ste Savez Levijev - govori Jahve nad Vojskama. ⁹ Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuć Zakon. ¹⁰ Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca? ¹¹ Iznevjerio se Juda: učinili su sramotu u Izraelu i Jeruzalemu, jer Juda je oskvrnuo Svetinju, Jahvi dragu, i ženi se kćerju tuđega božanstva. ¹² Svakog tko tako učini, ma tko bio on, nek iskorijeni Jahve iz šatora Jakovljevih i izmeđ onih koji prinose žrtvu Jahvi nad Vojskama! ¹³ I ovo još vi činite: zalijevate suzama Jahvin žrtvenik tužeći i ridajući, jer on više neće da se žr tvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna. ¹⁴ I vi pitate: "Zašto?" Zato što je Jahve bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza. ¹⁵ Nije li On načinio jedno jedino biće dahom životnim obdareno? A što to jedino biće traži? Božanski naraštaj! Poštuj dakle život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. ¹⁶ Jer ja mrzim otpuštanje žena - govori Jahve, Bog Izraelov - i onog koji nevjerom haljine svoje kalja - govori Jahve nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni! ¹⁷ Dosađujete Jahvi svojim riječima, a pitate: "U čemu mu dosađujemo?" Time što govorite: "Svi koji zlo čine dobro su viđeni u očima Jahvinim i takvi su mu mili!" ili: "Gdje je Bog pravde?" ³ ¹ Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već - govori Jahve nad Vojskama. ² Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. ³ I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti. ⁴ Tad će biti draga Jahvi žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. ⁵ Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama. ⁶ Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! ⁷ Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni, a ja ću se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama. Pitate: "Kako da se vratimo?" ⁸ Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: "U čemu te prikratismo?" U desetini i u prinosu. ⁹ Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! ¹⁰ Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte - govori Jahve nad Vojskama - neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, ¹¹ neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju - govori Jahve nad Vojskama. ¹² Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja blaženstva - govori Jahve nad Vojskama. ¹³ Teške su besjede vaše protiv mene - govori Jahve. ¹⁴ Vi ipak pitate: "Što smo između sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove čuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama. ¹⁵ Odsad ćemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!" ¹⁶ Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo. ¹⁷ Moji će biti, moja stečevina - govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit ću im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi. ¹⁸ I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. [ (Malachi 3:19) Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice. ] [ (Malachi 3:20) A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu. ] [ (Malachi 3:21) I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam" - govori Jahve nad Vojskama. ] [ (Malachi 3:22) "Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael. ] [ (Malachi 3:23) Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan. ] [ (Malachi 3:24) On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju." ] ⁴ ¹ ² ³ ⁴ ⁵ ⁶ Error reading ulBuffNum

Matthew

¹ ¹ Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. ² Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. ³ Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. ⁴ Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. ⁵ Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. ⁶ Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. ⁷ Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. ⁸ Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. ⁹ Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. ¹⁰ Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. ¹¹ Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. ¹² Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. ¹³ Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. ¹⁴ Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. ¹⁵ Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. ¹⁶ Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. ¹⁷ U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja. ¹⁸ A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. ¹⁹ A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. ²⁰ Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. ²¹ Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." ²² Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: ²³ Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! ²⁴ Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. ²⁵ I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus. ² ¹ Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu ² raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." ³ Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. ⁴ Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. ⁵ Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ⁶ A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! ⁷ Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. ⁸ Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." ⁹ Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. ¹⁰ Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. ¹¹ Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. ¹² Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. ¹³ A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. ¹⁴ On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. ¹⁵ I osta ondje do Herodova skončanja - da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. ¹⁶ Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže - prema vremenu što ga razazna od mudraca. ¹⁷ Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: ¹⁸ U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema. ¹⁹ Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: ²⁰ "Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili." ²¹ On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. ²² Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. ²³ Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin. ³ ¹ U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: ² "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" ³ Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! ⁴ Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. ⁵ Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. ⁶ Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. ⁷ Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? ⁸ Donosite dakle plod dostojan obraćenja. ⁹ I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. ¹⁰ Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." ¹¹ "Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. ¹² U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim." ¹³ Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. ¹⁴ Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" ¹⁵ Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. ¹⁶ Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. ¹⁷ I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" ⁴ ¹ Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. ² I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. ³ Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." ⁴ A on odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta." ⁵ Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama ⁶ i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." ⁷ Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" ⁸ Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu ⁹ pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš." ¹⁰ Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" ¹¹ Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. ¹² A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. ¹³ Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu ¹⁴ da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: ¹⁵ Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - ¹⁶ narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. ¹⁷ Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" ¹⁸ Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. ¹⁹ I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!" ²⁰ Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. ²¹ Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. ²² Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. ²³ I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. ²⁴ I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše. ²⁵ Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. ⁵ ¹ Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. ² On progovori i stane ih naučavati: ³ "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! ⁴ Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! ⁵ Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! ⁶ Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! ⁷ Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! ⁸ Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! ⁹ Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! ¹⁰ Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" ¹¹ "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! ¹² Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" ¹³ "Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." ¹⁴ "Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. ¹⁵ Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. ¹⁶ Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima." ¹⁷ "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. ¹⁸ Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. ¹⁹ Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom." ²⁰ "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko." ²¹ "Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. ²² A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu." ²³ "Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ²⁴ ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar." ²⁵ "Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. ²⁶ Zaita, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića." ²⁷ "Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! ²⁸ A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. ²⁹ Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. ³⁰ Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." ³¹ "Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. ³² A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub." ³³ "Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. ³⁴ A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. ³⁵ Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! ³⁶ Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. ³⁷ Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je." ³⁸ "Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! ³⁹ A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. ⁴⁰ Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. ⁴¹ Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. ⁴² Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš." ⁴³ "Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. ⁴⁴ A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone ⁴⁵ da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. ⁴⁶ Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? ⁴⁷ I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" ⁴⁸ "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" ⁶ ¹ "Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. ² Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. ³ Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, ⁴ da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!" ⁵ "Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. ⁶ Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." ⁷ "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. ⁸ Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. ⁹ Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! ¹⁰ Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! ¹¹ Kruh naš svagdanji daj nam danas! ¹² I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! ¹³ I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'" ¹⁴ "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. ¹⁵ Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka." ¹⁶ "I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. ¹⁷ Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice ¹⁸ da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." ¹⁹ "Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. ²⁰ Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. ²¹ Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce." ²² "Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. ²³ Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika će istom tama biti?" ²⁴ "Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." ²⁵ "Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" ²⁶ "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? ²⁷ A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? ²⁸ I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. ²⁹ A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. ³⁰ Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" ³¹ "Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' ³² Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. ³³ Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. ³⁴ Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." ⁷ ¹ "Ne sudite da ne budete suđeni! ² Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. ³ Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? ⁴ Ili kako možeš reći bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? ⁵ Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" ⁶ "Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas." ⁷ "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! ⁸ Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. ⁹ Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? ¹⁰ Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? ¹¹ Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!" ¹² "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci." ¹³ "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. ¹⁴ O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" ¹⁵ "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. ¹⁶ Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? ¹⁷ Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. ¹⁸ Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. ¹⁹ Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. ²⁰ Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati." ²¹ "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. ²² Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' ²³ Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'" ²⁴ "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. ²⁵ Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." ²⁶ "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. ²⁷ Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika." ²⁸ Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. ²⁹ Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci. ⁸ ¹ Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. ² I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." ³ Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube. ⁴ Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." ⁵ Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: ⁶ "Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama." ⁷ Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga." ⁸ Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. ⁹ Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." ¹⁰ Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. ¹¹ A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, ¹² a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." ¹³ I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas. ¹⁴ Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. ¹⁵ Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. ¹⁶ A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi - ¹⁷ da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. ¹⁸ Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. ¹⁹ I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao." ²⁰ Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." ²¹ Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca." ²² Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve." ²³ Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. ²⁴ I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. ²⁵ Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" ²⁶ Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. ²⁷ A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?" ²⁸ I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. ²⁹ I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?" ³⁰ A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. ³¹ Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." ³² On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. ³³ A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. ³⁴ I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja. ⁹ ¹ I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. ² Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" ³ A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" ⁴ Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima? ⁵ Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? ⁶ Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" ⁷ I on usta te ode kući. ⁸ Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. ⁹ Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. ¹⁰ Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. ¹¹ Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" ¹² A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. ¹³ Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." ¹⁴ Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?" ¹⁵ Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!" ¹⁶ "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa." ¹⁷ "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva." ¹⁸ Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." ¹⁹ Isus usta te s učenicima pođe za njim. ²⁰ I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. ²¹ Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." ²² A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. ²³ I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa ²⁴ reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. ²⁵ A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. ²⁶ I razglasi se to po svem onom kraju. ²⁷ Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" ²⁸ A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" ²⁹ Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." ³⁰ I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" ³¹ Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. ³² Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. ³³ Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!" ³⁴ A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle." ³⁵ I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. ³⁶ Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. ³⁷ Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo. ³⁸ Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju." ¹⁰ ¹ Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. ² A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; ³ Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; ⁴ Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. ⁵ Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: "K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! ⁶ Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! ⁷ Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' ⁸ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! ⁹ Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ¹⁰ ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje." ¹¹ "U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. ¹² Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. ¹³ Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. ¹⁴ Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. ¹⁵ Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu." ¹⁶ "Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! ¹⁷ Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. ¹⁸ Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. ¹⁹ Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. ²⁰ Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!" ²¹ "Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. ²² Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." ²³ "Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji." ²⁴ "Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. ²⁵ Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?" ²⁶ "Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. ²⁷ Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima." ²⁸ "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu." ²⁹ "Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. ³⁰ A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. ³¹ Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca." ³² "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. ³³ A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima." ³⁴ "Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. ³⁵ Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; ³⁶ i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. ³⁷ "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. ³⁸ Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. ³⁹ Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga." ⁴⁰ "Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. ⁴¹ Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. ⁴² Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." ¹¹ ¹ Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima. ² A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike ³ da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" ⁴ Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: ⁵ Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. ⁶ I blago onom tko se ne sablazni o mene." ⁷ Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? ⁸ Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. ⁹ Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. ¹⁰ On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. ¹¹ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! ¹² A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. ¹³ Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. ¹⁴ Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći." ¹⁵ "Tko ima uši, neka čuje." ¹⁶ "A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ¹⁷ 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'" ¹⁸ "Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Đavla ima.' ¹⁹ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' Ali opravda se Mudrost djelima svojim." ²⁰ Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: ²¹ "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. ²² Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama." ²³ "I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. ²⁴ Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi." ²⁵ U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. ²⁶ Da, Oče, tako se tebi svidjelo. ²⁷ Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti." ²⁸ "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. ²⁹ Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. ³⁰ Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." ¹² ¹ U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. ² Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom." ³ On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? ⁴ Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? ⁵ Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? ⁶ A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! ⁷ I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. ⁸ Ta Sin Čovječji gospodar je subote!" ⁹ Otišavši odande, dođe u njihovu sinagogu, ¹⁰ kad gle čovjeka s usahlom rukom. A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: "Je li dopušteno subotom liječiti?" ¹¹ On im reče: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu? ¹² A koliko je čovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom činiti dobro!" ¹³ Tada reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On je ispruži, i - ruka mu zdrava kao i druga! ¹⁴ A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube. ¹⁵ Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi ¹⁶ i poprijeti im da ga ne prokazuju - ¹⁷ da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: ¹⁸ Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; ¹⁹ preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; ²⁰ trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. ²¹ Ime njegovo nada je narodima! ²² Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. ²³ I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: "Da ovo nije Sin Davidov?" ²⁴ A farizeji čuvši to rekoše: "Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom." ²⁵ A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. ²⁶ Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo? ²⁷ I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci. ²⁸ Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." ²⁹ "Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti." ³⁰ "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa." ³¹ "Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. ³² I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem." ³³ "Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. ³⁴ Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! ³⁵ Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. ³⁶ A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. ³⁷ Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi." ³⁸ Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." ³⁹ A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. ⁴⁰ Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. ⁴¹ Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! ⁴² Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!" ⁴³ "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! ⁴⁴ Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. ⁴⁵ Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem." ⁴⁶ Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. ⁴⁷ Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." ⁴⁸ Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" ⁴⁹ I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! ⁵⁰ Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka." ¹³ ¹ Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. ² I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. ³ I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziđe sijač sijati. ⁴ I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. ⁵ Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. ⁶ A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. ⁷ Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. ⁸ Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk." ⁹ "Tko ima uši, neka čuje!" ¹⁰ I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" ¹¹ On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. ¹² Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. ¹³ U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju." ¹⁴ "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! ¹⁵ Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. ¹⁶ A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. ¹⁷ Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli." ¹⁸ "Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. ¹⁹ Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. ²⁰ A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ²¹ ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. ²² Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. ²³ Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko." ²⁴ Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. ²⁵ Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. ²⁶ Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. ²⁷ Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' ²⁸ On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' ²⁹ A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. ³⁰ Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'" ³¹ I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. ³² Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." ³³ I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne." ³⁴ Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - ³⁵ da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. ³⁶ Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." ³⁷ On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. ³⁸ Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. ³⁹ Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. ⁴⁰ Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. ⁴¹ Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike ⁴² i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. ⁴³ Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!" ⁴⁴ "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." ⁴⁵ "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: ⁴⁶ pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga." ⁴⁷ "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. ⁴⁸ Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. ⁴⁹ Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih ⁵⁰ i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi." ⁵¹ "Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." ⁵² A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro." ⁵³ Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. ⁵⁴ I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? ⁵⁵ Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? ⁵⁶ I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?" ⁵⁷ I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu." ⁵⁸ I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere. ¹⁴ ¹ U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa ² pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." ³ Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. ⁴ Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" ⁵ Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. ⁶ Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. ⁷ Zato se zakle dati joj što god zaište. ⁸ A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." ⁹ Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. ¹⁰ Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. ¹¹ I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. ¹² A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. ¹³ Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. ¹⁴ Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. ¹⁵ Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." ¹⁶ A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." ¹⁷ Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." ¹⁸ A on će im: "Donesite mi ih ovamo." ¹⁹ I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. ²⁰ I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. ²¹ A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. ²² I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. ²³ A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. ²⁴ Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. ²⁵ O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. ²⁶ A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. ²⁷ Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" ²⁸ Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" ²⁹ A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. ³⁰ Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" ³¹ Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" ³² Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. ³³ A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!" ³⁴ Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. ³⁵ I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike ³⁶ te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi. ¹⁵ ¹ Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: ² "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" ³ On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? ⁴ Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! ⁵ A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ⁶ ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. ⁷ Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: ⁸ Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. ⁹ Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske." ¹⁰ Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte! ¹¹ Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje." ¹² Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?" ¹³ On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. ¹⁴ Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti." ¹⁵ Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!" ¹⁶ A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete? ¹⁷ Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. ¹⁸ Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. ¹⁹ Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. ²⁰ To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka." ²¹ Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. ²² I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" ²³ Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." ²⁴ On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." ²⁵ Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" ²⁶ On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." ²⁷ A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" ²⁸ Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa. ²⁹ Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. ³⁰ Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. ³¹ Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. ³² A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem." ³³ Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?" ³⁴ A Isus im reče: "Koliko kruhova imate?" Oni će: "Sedam, i malo riba." ³⁵ Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, ³⁶ uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. ³⁷ I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. ³⁸ A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece. ³⁹ Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski. ¹⁶ ¹ Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. ² On im odgovori: "Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.' ³ A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate. ⁴ Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode. ⁵ Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha. ⁶ A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!" ⁷ Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo." ⁸ Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate? ⁹ Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste? ¹⁰ I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste? ¹¹ Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." ¹² Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga. ¹³ Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" ¹⁴ Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." ¹⁵ Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" ¹⁶ Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." ¹⁷ Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. ¹⁸ A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. ¹⁹ Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." ²⁰ Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. ²¹ Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. ²² Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" ²³ Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" ²⁴ Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. ²⁵ Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga. ²⁶ Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? ²⁷ Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim." ²⁸ "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom." ¹⁷ ¹ Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, ² i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. ³ I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. ⁴ A Petar prihvati i reče Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." ⁵ Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" ⁶ Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. ⁷ Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!" ⁸ Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. ⁹ Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne." ¹⁰ Upitaše ga učenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" ¹¹ On im odgovori: "Ilija će doduše doći i sve obnoviti. ¹² No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih." ¹³ Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju. ¹⁴ Kada dođoše k mnoštvu, pristupi mu čovjek, padne pred njim na koljena ¹⁵ i reče: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. ¹⁶ Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti." ¹⁷ A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!" ¹⁸ I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa. ¹⁹ Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?" ²⁰ Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće." ²¹ # ²² A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: "Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke ²³ i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno. ²⁴ Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?" ²⁵ "Plaća", odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: "Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?" ²⁶ Kad on odgovori: "Od tuđih!", reče mu Isus: "Sinovi su, dakle, oslobođeni. ²⁷ Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se." ¹⁸ ¹ U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?" ² On dozove dijete, postavi ga posred njih ³ i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. ⁴ Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. ⁵ I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima." ⁶ "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." ⁷ "Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan. ⁸ Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. ⁹ I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni." ¹⁰ "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." ¹¹ # ¹² "Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? ¹³ Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. ¹⁴ Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih." ¹⁵ "Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. ¹⁶ Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. ¹⁷ Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." ¹⁸ "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu." ¹⁹ "Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. ²⁰ Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima." ²¹ Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" ²² Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." ²³ "Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. ²⁴ Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. ²⁵ Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. ²⁶ Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' ²⁷ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." ²⁸ "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' ²⁹ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' ³⁰ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." ³¹ "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. ³² Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. ³³ Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' ³⁴ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. ³⁵ Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu." ¹⁹ ¹ Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. ² Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi. ³ Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: "Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?" ⁴ On odgovori: "Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih ⁵ i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? ⁶ Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." ⁷ Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?" ⁸ Odgovori im: "Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. ⁹ A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub." ¹⁰ Kažu mu učenici: "Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se." ¹¹ A on im reče: "Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. ¹² Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati." ¹³ Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. ¹⁴ Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!" ¹⁵ I položi ruke na njih pa krene odande. ¹⁶ I gle, pristupi mu netko i reče: "Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?" ¹⁷ A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi." ¹⁸ Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! ¹⁹ Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!" ²⁰ Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?" ²¹ Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." ²² Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak. ²³ A Isus reče svojim učenicima: "Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. ²⁴ Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." ²⁵ Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?" ²⁶ A Isus upre u njih pogled pa im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće." ²⁷ Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?" ²⁸ Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. ²⁹ I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti." ³⁰ "A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi." ²⁰ ¹ "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. ² Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. ³ Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni ⁴ pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.' ⁵ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. ⁶ A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' ⁷ Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.'" ⁸ "Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.' ⁹ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. ¹⁰ Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. ¹¹ A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ¹² 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'" ¹³ "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? ¹⁴ Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. ¹⁵ Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'" ¹⁶ "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji." ¹⁷ Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: ¹⁸ "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt ¹⁹ i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti." ²⁰ Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. ²¹ A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva." ²² Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!" ²³ A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac." ²⁴ Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. ²⁵ Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. ²⁶ Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. ²⁷ I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga." ²⁸ "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." ²⁹ Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet. ³⁰ I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" ³¹ Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" ³² Isus se zaustavi, dozove ih i reče: "Što hoćete da vam učinim?" ³³ Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oči." ³⁴ Isus se ganut dotače njihovim očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim. ²¹ ¹ Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika ² govoreći: "Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. ³ Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti." ⁴ To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: ⁵ Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. ⁶ Učenici odu i učine kako im naredi Isus. ⁷ Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. ⁸ Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. ⁹ Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" ¹⁰ Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?" ¹¹ A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga." ¹² Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. ¹³ Kaže im: "Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku." ¹⁴ U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi. ¹⁵ A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni ¹⁶ mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?" ¹⁷ On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći. ¹⁸ Ujutro se vraćao u grad i ogladnje. ¹⁹ Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu. ²⁰ Vidjevši to, učenici se začude: "Kako umah smokva usahnu!" ²¹ Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. ²² I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete." ²³ I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?" ²⁴ Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. ²⁵ Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?' ²⁶ A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." ²⁷ Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." ²⁸ "A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' ²⁹ On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. ³⁰ Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. ³¹ Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! ³² Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete." ³³ "Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. ³⁴ Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. ³⁵ A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. ³⁶ I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako." ³⁷ "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' ³⁸ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' ³⁹ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju." ⁴⁰ "Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" ⁴¹ Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." ⁴² Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! ⁴³ Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! ( ⁴⁴ I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)" ⁴⁵ Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. ⁴⁶ I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom. ²² ¹ Isus im ponovno prozbori u prispodobama: ² "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. ³ Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. ⁴ Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'" ⁵ "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. ⁶ Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. ⁷ Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." ⁸ "Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. ⁹ Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'" ¹⁰ "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. ¹¹ Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. ¹² Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. ¹³ Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' ¹⁴ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." ¹⁵ Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. ¹⁶ Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. ¹⁷ Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" ¹⁸ Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? ¹⁹ Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. ²⁰ On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" ²¹ Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." ²² Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. ²³ Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: ²⁴ "Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. ²⁵ Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. ²⁶ Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. ²⁷ A nakon svih umrije i žena. ²⁸ Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala." ²⁹ Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. ³⁰ Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. ³¹ A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: ³² Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" ³³ Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. ³⁴ A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, ³⁵ a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: ³⁶ "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" ³⁷ A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. ³⁸ To je najveća i prva zapovijed. ³⁹ Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. ⁴⁰ O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." ⁴¹ Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: ⁴² "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." ⁴³ A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: ⁴⁴ Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' ⁴⁵ Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" ⁴⁶ I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što. ²³ ¹ Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: ² "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. ³ Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. ⁴ Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. ⁵ Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. ⁶ Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, ⁷ pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. ⁸ Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. ⁹ Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. ¹⁰ I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. ¹¹ Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. ¹² Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen." ¹³ "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli." ¹⁴ # ¹⁵ "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe." ¹⁶ "Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.' ¹⁷ Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? ¹⁸ Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.' ¹⁹ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? ²⁰ Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. ²¹ I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. ²² I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi." ²³ "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. ²⁴ Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!" ²⁵ "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. ²⁶ Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista." ²⁷ Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. ²⁸ Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja." ²⁹ "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima ³⁰ te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' ³¹ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. ³² Dopunite samo mjeru otaca svojih!" ³³ "Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? ³⁴ Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada ³⁵ da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. ³⁶ Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!" ³⁷ "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. ³⁸ Evo, napuštena vam kuća. ³⁹ Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" ²⁴ ¹ Isus iziđe iz Hrama. Putom mu pristupiše učenici pokazujući mu hramsko zdanje. ² A on im reče: "Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." ³ Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: "Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?" ⁴ Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede! ⁵ Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge će zavesti." ⁶ "A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. ⁷ Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. ⁸ Ali sve je to samo početak trudova." ⁹ "Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. ¹⁰ Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom. ¹¹ Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. ¹² Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. ¹³ Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." ¹⁴ "I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak." ¹⁵ "Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije: ¹⁶ koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; ¹⁷ tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; ¹⁸ i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!" ¹⁹ "A jao trudnicama i dojiljama u one dane!" ²⁰ "I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom ²¹ jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti." ²² "I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni." ²³ "Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte! ²⁴ Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane." ²⁵ "Eto, prorekao sam vam." ²⁶ "Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte. ²⁷ Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega." ²⁸ "Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi." ²⁹ "A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati." ³⁰ "I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. ³¹ I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga." ³² "A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. ³³ Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!" ³⁴ "Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. ³⁵ Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." ³⁶ "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. ³⁷ Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. ³⁸ Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju ³⁹ i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. ⁴⁰ Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. ⁴¹ Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." ⁴² "Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. ⁴³ A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. ⁴⁴ Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." ⁴⁵ "Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? ⁴⁶ Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi! ⁴⁷ Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." ⁴⁸ "No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' ⁴⁹ pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, ⁵⁰ doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; ⁵¹ rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi." ²⁵ ¹ "Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. ² Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. ³ Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. ⁴ Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja." ⁵ "Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. ⁶ O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' ⁷ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. ⁸ Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' ⁹ Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'" ¹⁰ "Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. ¹¹ Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' ¹² A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' ¹³ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!" ¹⁴ "Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. ¹⁵ Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. ¹⁶ I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. ¹⁷ Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. ¹⁸ Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov." ¹⁹ "Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. ²⁰ Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' ²¹ Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'" ²² "Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' ²³ Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'" ²⁴ "A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. ²⁵ Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' ²⁶ A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! ²⁷ Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'" ²⁸ "'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. ²⁹ Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. ³⁰ A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'" ³¹ "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. ³² I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. ³³ Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." ³⁴ "Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! ³⁵ Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; ³⁶ gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" ³⁷ "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? ³⁸ Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? ³⁹ Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' ⁴⁰ A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" ⁴¹ "Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! ⁴² Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; ⁴³ stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" ⁴⁴ "Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' ⁴⁵ Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'" ⁴⁶ "I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni." ²⁶ ¹ I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima: ² "Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne." ³ Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe ⁴ i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. ⁵ Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu." ⁶ Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, ⁷ pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. ⁸ Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost? ⁹ Moglo se to skupo prodati i dati siromasima." ¹⁰ Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. ¹¹ Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. ¹² Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini. ¹³ Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." ¹⁴ Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim ¹⁵ i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. ¹⁶ Otada je tražio priliku da ga preda. ¹⁷ Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?" ¹⁸ On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'" ¹⁹ I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. ²⁰ Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. ²¹ I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." ²² Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?" ²³ On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. ²⁴ Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." ²⁵ A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza." ²⁶ I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" ²⁷ I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! ²⁸ Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. ²⁹ A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega." ³⁰ Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. ³¹ Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. ³² Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.' ³³ Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!" ³⁴ Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!" ³⁵ Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici. ³⁶ Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." ³⁷ I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. ³⁸ Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" ³⁹ I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." ⁴⁰ I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? ⁴¹ Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." ⁴² Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" ⁴³ I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. ⁴⁴ Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. ⁴⁵ Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! ⁴⁶ Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." ⁴⁷ Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. ⁴⁸ A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" ⁴⁹ I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga. ⁵⁰ A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. ⁵¹ I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. ⁵² Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. ⁵³ Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? ⁵⁴ No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" ⁵⁵ U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me." ⁵⁶ A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. ⁵⁷ Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. ⁵⁸ A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. ⁵⁹ A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. ⁶⁰ Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica ⁶¹ i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'" ⁶² Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?" ⁶³ Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" ⁶⁴ Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." ⁶⁵ Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! ⁶⁶ Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" ⁶⁷ Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali ⁶⁸ govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" ⁶⁹ A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." ⁷⁰ On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." ⁷¹ Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." ⁷² On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka." ⁷³ Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" ⁷⁴ On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. ⁷⁵ I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka. ²⁷ ¹ A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. ² I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. ³ Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama ⁴ govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" ⁵ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. ⁶ Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: ⁷ "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. ⁸ Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. ⁹ Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - ¹⁰ i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. ¹¹ Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." ¹² I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. ¹³ Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" ¹⁴ I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. ¹⁵ A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. ¹⁶ Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. ¹⁷ Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" ¹⁸ Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. ¹⁹ Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." ²⁰ Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. ²¹ Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" ²² Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." ²³ A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" ²⁴ Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" ²⁵ Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" ²⁶ Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. ²⁷ Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. ²⁸ Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. ²⁹ Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" ³⁰ Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. ³¹ Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. ³² Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. ³³ I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, ³⁴ dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. ³⁵ A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. ³⁶ I sjedeći ondje, čuvahu ga. ³⁷ I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." ³⁸ Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. ³⁹ A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: ⁴⁰ "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" ⁴¹ Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: ⁴² "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! ⁴³ Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" ⁴⁴ Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. ⁴⁵ Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. ⁴⁶ O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" ⁴⁷ A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." ⁴⁸ I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. ⁴⁹ A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." ⁵⁰ A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. ⁵¹ I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, ⁵² grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše ⁵³ te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. ⁵⁴ A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." ⁵⁵ A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; ⁵⁶ među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. ⁵⁷ Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. ⁵⁸ On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. ⁵⁹ Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno ⁶⁰ i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. ⁶¹ A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. ⁶² Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata ⁶³ te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' ⁶⁴ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve." ⁶⁵ Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!" ⁶⁶ Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu. ²⁸ ¹ Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. ² I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. ³ Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. ⁴ Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. ⁵ A anđeo progovori ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! ⁶ Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao ⁷ pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam." ⁸ One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. ⁹ Kad eto im Isusa u susret! Reče im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. ¹⁰ Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!" ¹¹ Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. ¹² Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima ¹³ govoreći: "Recite: 'Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.' ¹⁴ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige." ¹⁵ Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima - sve do danas. ¹⁶ Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. ¹⁷ Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. ¹⁸ Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! ¹⁹ Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ²⁰ i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Mark

¹ ¹ Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. ² Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. ³ Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! ⁴ Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. ⁵ Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. ⁶ Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. ⁷ I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. ⁸ Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim." ⁹ Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. ¹⁰ I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, ¹¹ a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! ¹² I odmah ga Duh nagna u pustinju. ¹³ I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. ¹⁴ A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: ¹⁵ "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" ¹⁶ I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. ¹⁷ I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" ¹⁸ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. ¹⁹ Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. ²⁰ Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. ²¹ I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. ²² Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. ²³ A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: ²⁴ "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" ²⁵ Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" ²⁶ Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. ²⁷ Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." ²⁸ I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. ²⁹ I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. ³⁰ A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. ³¹ On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. ³² Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. ³³ I sav je grad nagrnuo k vratima. ³⁴ I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. ³⁵ Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. ³⁶ Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. ³⁷ Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže." ³⁸ Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." ³⁹ I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. ⁴⁰ I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" ⁴¹ Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" ⁴² I odmah nesta s njega gube i očisti se. ⁴³ Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi ⁴⁴ riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." ⁴⁵ Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. ² ¹ I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. ² I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. ³ I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. ⁴ Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. ⁵ Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." ⁶ Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: ⁷ "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" ⁸ Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? ⁹ Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' ¹⁰ Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: ¹¹ "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" ¹² I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" ¹³ Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. ¹⁴ Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. ¹⁵ Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga ¹⁶ i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?" ¹⁷ Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." ¹⁸ Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: "Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?" ¹⁹ Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. ²⁰ Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!" ²¹ "Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa." ²² "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!" ²³ Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: ²⁴ "Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?" ²⁵ Isus im odgovori: "Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? ²⁶ Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?" ²⁷ I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. ²⁸ Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!" ³ ¹ Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. ² A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. ³ On kaže čovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" ⁴ A njima će: "Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli. ⁵ A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava! ⁶ Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. ⁷ Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, ⁸ iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu. ⁹ Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. ¹⁰ Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. ¹¹ A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!" ¹² A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju. ¹³ Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. ¹⁴ I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati ¹⁵ s vlašću da izgone đavle. ¹⁶ Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, ¹⁷ i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, ¹⁸ i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca ¹⁹ i Judu Iškariotskoga, koji ga izda. ²⁰ I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. ²¹ Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" ²² I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle." ²³ A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? ²⁴ Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. ²⁵ Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. ²⁶ Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. ²⁷ Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!" ²⁸ Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. ²⁹ No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." ³⁰ Jer govorahu: "Duha nečistoga ima." ³¹ I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. ³² Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!" ³³ On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?" ³⁴ I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje! ³⁵ Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka." ⁴ ¹ I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. ² Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: ³ "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. ⁴ I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. ⁵ Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. ⁶ Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se. ⁷ Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. ⁸ Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko." ⁹ I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!" ¹⁰ Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. ¹¹ I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: ¹² da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti." ¹³ I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? ¹⁴ Sijač sije Riječ. ¹⁵ Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. ¹⁶ Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ¹⁷ ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. ¹⁸ A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ¹⁹ ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. ²⁰ A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. ²¹ I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? ²² Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! ²³ Ima li tko uši da čuje, neka čuje." ²⁴ I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. ²⁵ Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima." ²⁶ I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. ²⁷ Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; ²⁸ zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. ²⁹ A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve." ³⁰ I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? ³¹ Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, ³² jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." ³³ Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. ³⁴ Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. ³⁵ Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" ³⁶ Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. ³⁷ Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. ³⁸ A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" ³⁹ On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. ⁴⁰ Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" ⁴¹ Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?" ⁵ ¹ Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. ² Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. ³ Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima ⁴ jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. ⁵ Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. ⁶ Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, ⁷ a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" ⁸ Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!" ⁹ Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" ¹⁰ I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. ¹¹ A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. ¹² Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!" ¹³ I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. ¹⁴ Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. ¹⁵ Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. ¹⁶ A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. ¹⁷ Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. ¹⁸ Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. ¹⁹ No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao." ²⁰ On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili. ²¹ Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. ²² Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge ²³ pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" ²⁴ I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. ²⁵ A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, ²⁶ mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. ²⁷ Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. ²⁸ Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." ²⁹ I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. ³⁰ Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" ³¹ A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" ³² A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. ³³ Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. ³⁴ On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" ³⁵ Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?" ³⁶ Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" ³⁷ I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. ³⁸ I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. ³⁹ Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." ⁴⁰ A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. ⁴¹ Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" ⁴² I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. ⁴³ On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. ⁶ ¹ I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. ² I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? ³ Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. ⁴ A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." ⁵ I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. ⁶ I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao. ⁷ Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. ⁸ I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, ⁹ nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. ¹⁰ I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. ¹¹ Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo." ¹² Otišavši, propovijedali su obraćenje, ¹³ izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. ¹⁴ Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." ¹⁵ A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka." ¹⁶ Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." ¹⁷ Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. ¹⁸ Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", ¹⁹ Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla ²⁰ jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. ²¹ I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. ²² Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!" ²³ I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." ²⁴ Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!" ²⁵ I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" ²⁶ Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. ²⁷ Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, ²⁸ donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. ²⁹ Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. ³⁰ Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. ³¹ I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. ³² Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. ³³ No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. ³⁴ Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. ³⁵ A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. ³⁶ Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo." ³⁷ No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" ³⁸ A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." ³⁹ I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. ⁴⁰ I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. ⁴¹ On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. ⁴² I jeli su svi i nasitili se. ⁴³ I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. ⁴⁴ A jelo je pet tisuća muškaraca. ⁴⁵ On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. ⁴⁶ I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. ⁴⁷ Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. ⁴⁸ Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. ⁴⁹ A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. ⁵⁰ Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" ⁵¹ I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; ⁵² još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. ⁵³ Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. ⁵⁴ Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju ⁵⁵ pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. ⁵⁶ I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. ⁷ ¹ Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. ² I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. ³ A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. ⁴ Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. ⁵ Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?" ⁶ A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. ⁷ Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. ⁸ Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." ⁹ Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. ¹⁰ Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. ¹¹ A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', ¹² takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. ¹³ Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite." ¹⁴ Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! ¹⁵ Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. ¹⁶ Tko ima uši da čuje, neka čuje!" ¹⁷ I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. ¹⁸ I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi ¹⁹ jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela. ²⁰ Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. ²¹ Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, ²² preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. ²³ Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka." ²⁴ Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, ²⁵ nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. ²⁶ A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. ²⁷ A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." ²⁸ A ona će mu: "Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih." ²⁹ Reče joj: "Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh." ³⁰ I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao. ³¹ Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. ³² Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. ³³ On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. ³⁴ Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!" ³⁵ I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. ³⁶ A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali ³⁷ i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!" ⁸ ¹ Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: ² "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. ³ Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka." ⁴ Učenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?" ⁵ On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam." ⁶ Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. ⁷ A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. ⁸ I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. ⁹ Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, ¹⁰ a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski. ¹¹ Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. ¹² On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak." ¹³ Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko. ¹⁴ A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. ¹⁵ Nato ih Isus opomenu: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" ¹⁶ Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: "Kruha nemamo." ¹⁷ Zamijetio to Isus pa im reče: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? ¹⁸ Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? ¹⁹ Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest." ²⁰ "A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." ²¹ A on će njima: "I još ne razumijete?" ²² Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. ²³ On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?" ²⁴ Slijepac upilji pogled i reče: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju." ²⁵ Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. ²⁶ Tada ga posla kući i reče mu: "Ne ulazi u selo." ²⁷ I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" ²⁸ Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." ²⁹ On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" ³⁰ I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. ³¹ I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. ³² Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. ³³ A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" ³⁴ Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. ³⁵ Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. ³⁶ Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? ³⁷ Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? ³⁸ Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima." ⁹ ¹ Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili." ² Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. ³ I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. ⁴ I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. ⁵ A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." ⁶ Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. ⁷ I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" ⁸ I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. ⁹ Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. ¹⁰ Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" ¹¹ pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" ¹² A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? ¹³ Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu." ¹⁴ Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. ¹⁵ Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. ¹⁶ A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" ¹⁷ Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. ¹⁸ Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." ¹⁹ On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" ²⁰ I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. ²¹ Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! ²² A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" ²³ Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" ²⁴ Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" ²⁵ Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" ²⁶ Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. ²⁷ No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. ²⁸ Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" ²⁹ Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." ³⁰ Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. ³¹ Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati." ³² No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. ³³ I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" ³⁴ A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. ³⁵ On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" ³⁶ I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: ³⁷ "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." ³⁸ Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." ³⁹ A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. ⁴⁰ Tko nije protiv nas, za nas je." ⁴¹ "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." ⁴² "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." ⁴³ "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. ⁴⁴ # ⁴⁵ I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. ⁴⁶ # ⁴⁷ I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, ⁴⁸ gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. ⁴⁹ Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. ⁵⁰ Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" ¹⁰ ¹ Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. ² A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" ³ On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" ⁴ Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." ⁵ A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. ⁶ Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. ⁷ Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; ⁸ i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. ⁹ Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" ¹⁰ U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. ¹¹ I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. ¹² I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub." ¹³ Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. ¹⁴ Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! ¹⁵ Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." ¹⁶ Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. ¹⁷ I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" ¹⁸ Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! ¹⁹ Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" ²⁰ On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." ²¹ Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." ²² On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. ²³ Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!" ²⁴ Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! ²⁵ Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." ²⁶ Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" ²⁷ Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" ²⁸ Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom." ²⁹ Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, ³⁰ a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni. ³¹ A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi." ³² Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: ³³ "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, ³⁴ izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati." ³⁵ I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." ³⁶ A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" ³⁷ Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." ³⁸ A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" ³⁹ Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ⁴⁰ ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." ⁴¹ Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. ⁴² Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. ⁴³ Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! ⁴⁴ I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. ⁴⁵ Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." ⁴⁶ Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. ⁴⁷ Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" ⁴⁸ Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" ⁴⁹ Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" ⁵⁰ On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. ⁵¹ Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." ⁵² Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim. ¹¹ ¹ Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika ² i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. ³ Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti." ⁴ Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. ⁵ A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" ⁶ Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. ⁷ I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. ⁸ Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. ⁹ I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! ¹⁰ Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" ¹¹ I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. ¹² Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. ¹³ Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. ¹⁴ Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici. ¹⁵ Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. ¹⁶ I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. ¹⁷ Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!" ¹⁸ Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. ¹⁹ A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. ²⁰ Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. ²¹ Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." ²² Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. ²³ Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! ²⁴ Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! ²⁵ No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." ²⁶ # ²⁷ I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. ²⁸ I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" ²⁹ A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. ³⁰ Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" ³¹ A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' ³² Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. ³³ I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." ¹² ¹ I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. ² I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. ³ A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. ⁴ I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. ⁵ Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše." ⁶ "Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: 'Poštovat će sina moga.' ⁷ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.' ⁸ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda." ⁹ "Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. ¹⁰ Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. ¹¹ Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!" ¹² I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu. ¹³ I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. ¹⁴ Oni dođu i kažu mu: "Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?" ¹⁵ A on im reče prozirući njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!" ¹⁶ Oni doniješe. I reče im: "Čija je ovo slika i natpis?" A oni će mu: "Carev." ¹⁷ A Isus im reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se. ¹⁸ Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: ¹⁹ "Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. ²⁰ Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. ²¹ I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. ²² I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. ²³ Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu." ²⁴ Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? ²⁵ Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. ²⁶ A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? ²⁷ Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate." ²⁸ Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" ²⁹ Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. ³⁰ Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" ³¹ "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih." ³² Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. ³³ Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." ³⁴ Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga. ³⁵ A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? ³⁶ A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' ³⁷ Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je svijet s užitkom slušao. ³⁸ A on im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, ³⁹ prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; ⁴⁰ proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!" ⁴¹ Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. ⁴² Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. ⁴³ Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. ⁴⁴ Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak." ¹³ ¹ Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih učenika: "Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!" ² Isus mu odvrati: "Vidiš li ta veličanstvena zdanja? Ne, neće se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." ³ Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: ⁴ "Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?" ⁵ Tada im Isus poče govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede. ⁶ Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti. ⁷ Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak." ⁸ "Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova." ⁹ "Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. ¹⁰ A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje." ¹¹ "Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. ¹² Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. ¹³ Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." ¹⁴ "I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko čita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! ¹⁵ Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. ¹⁶ I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!" ¹⁷ "Jao trudnicama i dojiljama u one dane! ¹⁸ A molite da to ne bude zimi ¹⁹ jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. ²⁰ I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane." ²¹ Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte. ²² Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. ²³ Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!" ²⁴ Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti ²⁵ a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. ²⁶ Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. ²⁷ I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." ²⁸ A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. ²⁹ Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! ³⁰ Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. ³¹ Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." ³² "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac." ³³ "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. ³⁴ Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. ³⁵ Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - ³⁶ da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe." ³⁷ "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!" ¹⁴ ¹ Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. ² Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." ³ I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. ⁴ A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? ⁵ Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. ⁶ A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. ⁷ Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. ⁸ Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. ⁹ Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." ¹⁰ A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. ¹¹ Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. ¹² Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" ¹³ On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim ¹⁴ pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' ¹⁵ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." ¹⁶ Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. ¹⁷ A uvečer dođe on s dvanaestoricom. ¹⁸ I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." ¹⁹ Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" ²⁰ A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. ²¹ Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" ²² I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." ²³ I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. ²⁴ A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. ²⁵ Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." ²⁶ Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. ²⁷ I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. ²⁸ Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." ²⁹ Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" ³⁰ A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." ³¹ Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. ³² I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." ³³ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba ³⁴ pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" ³⁵ Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. ³⁶ Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" ³⁷ I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? ³⁸ Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." ³⁹ Opet ode i pomoli se istim riječima. ⁴⁰ Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. ⁴¹ Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! ⁴² Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" ⁴³ Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. ⁴⁴ A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" ⁴⁵ I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. ⁴⁶ Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. ⁴⁷ A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. ⁴⁸ Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. ⁴⁹ Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" ⁵⁰ I svi ga ostave i pobjegnu. ⁵¹ A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, ⁵² no on ostavi plahtu i gol pobježe. ⁵³ Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. ⁵⁴ Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. ⁵⁵ A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. ⁵⁶ Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. ⁵⁷ Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: ⁵⁸ "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" ⁵⁹ Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. ⁶⁰ Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? ⁶¹ A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" ⁶² A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." ⁶³ Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? ⁶⁴ Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. ⁶⁵ I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. ⁶⁶ I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ⁶⁷ ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." ⁶⁸ On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. ⁶⁹ Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" ⁷⁰ On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" ⁷¹ On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" ⁷² I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. ¹⁵ ¹ Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. ² I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." ³ I glavari ga svećenički teško optuživahu. ⁴ Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." ⁵ A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. ⁶ O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. ⁷ A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. ⁸ I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. ⁹ A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" ¹⁰ Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. ¹¹ Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. ¹² Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" ¹³ A oni opet povikaše: "Raspni ga!" ¹⁴ Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" ¹⁵ Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. ¹⁶ Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu ¹⁷ i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu ¹⁸ te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" ¹⁹ I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. ²⁰ A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. ²¹ I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. ²² I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. ²³ I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. ²⁴ Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. ²⁵ A bijaše treća ura kad ga razapeše. ²⁶ Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." ²⁷ A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. ²⁸ # ²⁹ Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, ³⁰ spasi sam sebe, siđi s križa!" ³¹ Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! ³² Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. ³³ A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. ³⁴ O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" ³⁵ Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." ³⁶ A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." ³⁷ A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. ³⁸ I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. ³⁹ A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" ⁴⁰ Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - ⁴¹ te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem. ⁴² A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, ⁴³ dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. ⁴⁴ Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. ⁴⁵ Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. ⁴⁶ Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. ⁴⁷ A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu. ¹⁶ ¹ Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. ² I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. ³ I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" ⁴ Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. ⁵ I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. ⁶ A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. ⁷ Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!" ⁸ One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. ⁹ Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. ¹⁰ Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. ¹¹ Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. ¹² Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. ¹³ I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. ¹⁴ Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. ¹⁵ I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. ¹⁶ Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. ¹⁷ A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, ¹⁸ zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." ¹⁹ I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. ²⁰ Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.

Luke

¹ ¹ Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - ² kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - ³ pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati ⁴ da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. ⁵ U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. ⁶ Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. ⁷ No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. ⁸ Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ⁹ ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. ¹⁰ Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. ¹¹ A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. ¹² Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. ¹³ No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. ¹⁴ Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. ¹⁵ Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. ¹⁶ Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. ¹⁷ Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." ¹⁸ Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." ¹⁹ Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. ²⁰ I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude." ²¹ Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. ²² Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. ²³ Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. ²⁴ Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: ²⁵ "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." ²⁶ U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret ²⁷ k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. ²⁸ Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" ²⁹ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. ³⁰ No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. ³¹ Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, ³³ i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." ³⁴ Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" ³⁵ Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. ³⁶ A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. ³⁷ Ta Bogu ništa nije nemoguće!" ³⁸ Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje. ³⁹ Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. ⁴⁰ Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. ⁴¹ Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga ⁴² i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ⁴³ Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? ⁴⁴ Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. ⁴⁵ Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" ⁴⁶ Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, ⁴⁷ klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, ⁴⁸ što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. ⁴⁹ Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! ⁵⁰ Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. ⁵¹ Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. ⁵² Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. ⁵³ Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. ⁵⁴ Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: ⁵⁵ spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." ⁵⁶ Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. ⁵⁷ Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. ⁵⁸ Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. ⁵⁹ Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, ⁶⁰ no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" ⁶¹ Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." ⁶² Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. ⁶³ On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, ⁶⁴ a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. ⁶⁵ Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. ⁶⁶ I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. ⁶⁷ A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj! ⁶⁸ ⁶⁹ Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, ⁷⁰ kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: ⁷¹ spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; ⁷² iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, ⁷³ zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati ⁷⁴ te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha ⁷⁵ u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. ⁷⁶ A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, ⁷⁷ da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, ⁷⁸ darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine ⁷⁹ da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." ⁸⁰ Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. ² ¹ U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. ² Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. ³ Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. ⁴ Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - ⁵ da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. ⁶ I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. ⁷ I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. ⁸ A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. ⁹ Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. ¹⁰ No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! ¹¹ Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. ¹² I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." ¹³ I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: ¹⁴ "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" ¹⁵ Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." ¹⁶ I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. ¹⁷ Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. ¹⁸ A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. ¹⁹ Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. ²⁰ Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. ²¹ Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. ²² Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - ²³ kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - ²⁴ i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. ²⁵ Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. ²⁶ Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. ²⁷ Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, ²⁸ primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: ²⁹ "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! ³⁰ Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, ³¹ koje si pripravio pred licem svih naroda: ³² svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." ³³ Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. ³⁴ Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - ³⁵ a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" ³⁶ A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, ³⁷ a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. ³⁸ Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. ³⁹ Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. ⁴⁰ A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. ⁴¹ Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. ⁴² Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. ⁴³ Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. ⁴⁴ Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. ⁴⁵ I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. ⁴⁶ Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. ⁴⁷ Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. ⁴⁸ Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." ⁴⁹ A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" ⁵⁰ Oni ne razumješe riječi koju im reče. ⁵¹ I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. ⁵² A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. ³ ¹ Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, ² za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. ³ On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha ⁴ kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! ⁵ Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! ⁶ I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. ⁷ Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? ⁸ Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. ⁹ Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca." ¹⁰ Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" ¹¹ On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." ¹² Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" ¹³ Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." ¹⁴ Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." ¹⁵ Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. ¹⁶ Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. ¹⁷ U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." ¹⁸ I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. ¹⁹ A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. ²⁰ Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. ²¹ Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, ²² siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" ²³ Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše - kako se smatralo - sin Josipov, Elijev, ²⁴ Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov. ²⁵ Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev, ²⁶ Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin, ²⁷ Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev, ²⁸ Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov, ²⁹ Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev, ³⁰ Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov, ³¹ Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov, ³² Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov, ³³ Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin, ³⁴ Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov, ³⁵ Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov, ³⁶ Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov, ³⁷ Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov, ³⁸ Enošev, Šetov, Adamov, Božji. ⁴ ¹ Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, ² gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. ³ A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." ⁴ Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu." ⁵ I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje ⁶ i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. ⁷ Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." ⁸ Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" ⁹ Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! ¹⁰ Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. ¹¹ I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." ¹² Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" ¹³ Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike. ¹⁴ A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. ¹⁵ I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. ¹⁶ I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. ¹⁷ Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: ¹⁸ Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, ¹⁹ proglasiti godinu milosti Gospodnje. ²⁰ Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. ²¹ On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." ²² I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" ²³ A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." ²⁴ I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. ²⁵ Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. ²⁶ I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. ²⁷ I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." ²⁸ Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ²⁹ ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. ³⁰ No on prođe između njih i ode. ³¹ I siđe u Kafarnaum, grad galilejski. I poučavaše ih subotom ³² te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova. ³³ A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: ³⁴ "Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji." ³⁵ Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. ³⁶ I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: "Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!" ³⁷ I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima. ³⁸ Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. ³⁹ On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. ⁴⁰ O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. ⁴¹ A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist. ⁴² Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. ⁴³ A on im reče: "I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan." ⁴⁴ I naučavaše po sinagogama judejskim. ⁵ ¹ Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. ² Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. ³ Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. ⁴ Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." ⁵ Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." ⁶ Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. ⁷ Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. ⁸ Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" ⁹ Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, ¹⁰ a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" ¹¹ Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. ¹² I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." ¹³ Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah nesta gube s njega. ¹⁴ I zapovjedi mu: "Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." ¹⁵ Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. ¹⁶ A on se sklanjao na samotna mjesta da moli. ¹⁷ I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi. ¹⁸ I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. ¹⁹ Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. ²⁰ Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!" ²¹ Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" ²² Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi? ²³ Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' ²⁴ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!" ²⁵ I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. ²⁶ A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto neviđeno!" ²⁷ Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!" ²⁸ On sve ostavi, usta i pođe za njim. ²⁹ I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. ³⁰ Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" ³¹ Isus im odgovori: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. ³² Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje." ³³ A oni mu rekoše: "Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju." ³⁴ Reče im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. ³⁵ Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!" ³⁶ A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga." ³⁷ "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. ³⁸ Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!" ³⁹ "I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'" ⁶ ¹ Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. ² A neki farizeji rekoše: "Zašto činite što subotom nije dopušteno?" ³ Odgovori im Isus: "Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? ⁴ Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?" ⁵ I govoraše im: "Sin Čovječji gospodar je subote!" ⁶ Druge subote uđe u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. ⁷ Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. ⁸ A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: "Ustani i stani na sredinu!" On usta i stade. ⁹ A Isus im reče: "Pitam ja vas: je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?" ¹⁰ Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On učini tako - i ruka mu zdrava. ¹¹ A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa. ¹² Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. ¹³ Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: ¹⁴ Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, ¹⁵ i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, ¹⁶ i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica. ¹⁷ Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog ¹⁸ nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. ¹⁹ Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala. ²⁰ On podigne oči prema učenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! ²¹ Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! ²² Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! ²³ Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!" ²⁴ "Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! ²⁵ Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! ²⁶ Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi." ²⁷ "Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, ²⁸ blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." ²⁹ "Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. ³⁰ Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj." ³¹ "I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima." ³² "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. ³³ Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. ³⁴ Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati." ³⁵ "Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." ³⁶ "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." ³⁷ "Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. ³⁸ Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti." ³⁹ A kaza im i prispodobu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? ⁴⁰ Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj." ⁴¹ "Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? ⁴² Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu." ⁴³ "Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. ⁴⁴ Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga." ⁴⁵ "Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore." ⁴⁶ "Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam? ⁴⁷ Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: ⁴⁸ sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. ⁴⁹ A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika." ⁷ ¹ Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. ² Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. ³ Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. ⁴ Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš ⁵ jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." ⁶ Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. ⁷ Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj. ⁸ Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." ⁹ Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere." ¹⁰ Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava. ¹¹ Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. ¹² Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. ¹³ Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" ¹⁴ Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" ¹⁵ I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. ¹⁶ Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" ¹⁷ I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. ¹⁸ Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika ¹⁹ i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" ²⁰ Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'" ²¹ Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. ²² Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. ²³ I blago onom tko se ne sablazni o mene." ²⁴ Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? ²⁵ Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. ²⁶ Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! ²⁷ On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. ²⁸ Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega." ²⁹ Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. ³⁰ Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti. ³¹ "S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? ³² Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' ³³ Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!' ³⁴ Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' ³⁵ Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom." ³⁶ Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. ³⁷ Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti ³⁸ i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. ³⁹ Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." ⁴⁰ A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: ⁴¹ "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. ⁴² Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" ⁴³ Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." ⁴⁴ I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. ⁴⁵ Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. ⁴⁶ Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. ⁴⁷ Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." ⁴⁸ A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." ⁴⁹ Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" ⁵⁰ A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!" ⁸ ¹ Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica ² i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; ³ zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara. ⁴ Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: ⁵ "Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. ⁶ Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. ⁷ Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. ⁸ Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!" ⁹ Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. ¹⁰ A on im reče: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju." ¹¹ "A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. ¹² Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. ¹³ A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. ¹⁴ A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. ¹⁵ Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti." ¹⁶ "Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. ¹⁷ Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći." ¹⁸ "Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima." ¹⁹ A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. ²⁰ Javiše mu: "Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti." ²¹ A on im odgovori: "Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše." ²² Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: "Prijeđimo na onu stranu jezera." I otisnuše se. ²³ Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. ²⁴ Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Učitelju, učitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. ²⁵ A on će im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?" ²⁶ Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. ²⁷ Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama. ²⁸ Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!" ²⁹ Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. ³⁰ Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reče: "Legija", jer u nj uđoše mnogi zlodusi. ³¹ I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. ³² A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. ³³ Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. ³⁴ Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. ³⁵ A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se. ³⁶ A očevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio. ³⁷ I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se. ³⁸ A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći: ³⁹ "Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog." On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus. ⁴⁰ Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. ⁴¹ I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. ⁴² Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. ⁴³ A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, ⁴⁴ priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. ⁴⁵ I reče Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće." ⁴⁶ A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." ⁴⁷ A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. ⁴⁸ A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" ⁴⁹ Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja." ⁵⁰ Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!" ⁵¹ Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. ⁵² A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!" ⁵³ No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. ⁵⁴ On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" ⁵⁵ I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. ⁵⁶ Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo. ⁹ ¹ Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. ² I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. ³ I reče im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! ⁴ U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. ⁵ Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih." ⁶ Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda. ⁷ Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih"; ⁸ drugi: "Pojavio se Ilija"; treći opet: "Ustao je neki od drevnih proroka." ⁹ A Herod reče: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?" I tražio je priliku da ga vidi. ¹⁰ Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. ¹¹ Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. ¹² Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju." ¹³ A on im reče: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." ¹⁴ A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." ¹⁵ I učine tako: sve ih posjedaju. ¹⁶ A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. ¹⁷ Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara. ¹⁸ Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" ¹⁹ Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." ²⁰ A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!" ²¹ A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. ²² Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne." ²³ A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. ²⁴ Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. ²⁵ Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" ²⁶ "Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela." ²⁷ "A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega." ²⁸ Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. ²⁹ I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. ³⁰ I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. ³¹ Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. ³² No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. ³³ I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. ³⁴ Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. ³⁵ A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" ³⁶ I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. ³⁷ A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. ³⁸ I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: "Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, ³⁹ a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. ⁴⁰ Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše." ⁴¹ Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!" ⁴² I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. ⁴³ Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: ⁴⁴ "Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke." ⁴⁵ Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome. ⁴⁶ U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. ⁴⁷ Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se ⁴⁸ i reče im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!" ⁴⁹ Prihvati Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." ⁵⁰ Reče mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!" ⁵¹ Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. ⁵² I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. ⁵³ No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. ⁵⁴ Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" ⁵⁵ No on se okrenu i prekori ih. ⁵⁶ I odoše u drugo selo. ⁵⁷ Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." ⁵⁸ Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." ⁵⁹ Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." ⁶⁰ Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." ⁶¹ I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." ⁶² Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje." ¹⁰ ¹ Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. ² Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. ³ Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. ⁴ Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. ⁵ U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' ⁶ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. ⁷ U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." ⁸ "Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi ⁹ i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' ¹⁰ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ¹¹ 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' ¹² Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." ¹³ "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. ¹⁴ Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. ¹⁵ I ti Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti. ¹⁶ Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." ¹⁷ Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" ¹⁸ A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. ¹⁹ Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. ²⁰ Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." ²¹ U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. ²² Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi." ²³ Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: "Blago očima koje gledaju što vi gledate! ²⁴ Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!" ²⁵ I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" ²⁶ A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" ²⁷ Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" ²⁸ Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." ²⁹ Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" ³⁰ Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. ³¹ Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. ³² A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. ³³ Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se ³⁴ pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. ³⁵ Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" ³⁶ "Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" ³⁷ On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!" ³⁸ Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. ³⁹ Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. ⁴⁰ A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." ⁴¹ Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, ⁴² a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti." ¹¹ ¹ Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." ² On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! ³ Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! ⁴ I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" ⁵ I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. ⁶ Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' ⁷ A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' ⁸ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." ⁹ "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! ¹⁰ Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." ¹¹ "A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? ¹² Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? ¹³ Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!" ¹⁴ I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. ¹⁵ A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!" ¹⁶ A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. ¹⁷ Ali on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. ¹⁸ Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. ¹⁹ Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. ²⁰ Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." ²¹ "Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. ²² Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." ²³ "Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." ²⁴ "Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' ²⁵ Došavši, nađe je pometenu i uređenu. ²⁶ Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku." ²⁷ Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" ²⁸ On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!" ²⁹ Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. ³⁰ Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju." ³¹ "Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! ³² Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!" ³³ "Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. ³⁴ Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. ³⁵ Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. ³⁶ Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelića tame, bit će posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje." ³⁷ Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. ³⁸ Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. ³⁹ A Gospodin mu reče: "Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. ⁴⁰ Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. ⁴¹ Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je čisto." ⁴² "Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti." ⁴³ "Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. ⁴⁴ Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode." ⁴⁵ Nato će neki zakonoznanac: "Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš." ⁴⁶ A on reče: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." ⁴⁷ "Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. ⁴⁸ Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! ⁴⁹ Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati - ⁵⁰ da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, ⁵¹ od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!" ⁵² "Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući." ⁵³ Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja ⁵⁴ vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta. ¹² ¹ Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: "Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. ² Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. ³ Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima." ⁴ "A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. ⁵ Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! ⁶ Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. ⁷ A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!" ⁸ "A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. ⁹ A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim." ¹⁰ "I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti." ¹¹ "Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! ¹² Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći." ¹³ Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." ¹⁴ Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" ¹⁵ I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." ¹⁶ Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja ¹⁷ pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' ¹⁸ I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. ¹⁹ Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' ²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' ²¹ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." ²² Zatim reče svojim učenicima: "Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. ²³ Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. ²⁴ Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! ²⁵ A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? ²⁶ Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? ²⁷ Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. ²⁸ Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!" ²⁹ "Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! ³⁰ Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. ³¹ Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!" ³² "Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." ³³ "Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. ³⁴ Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." ³⁵ "Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, ³⁶ a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. ³⁷ Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. ³⁸ Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!" ³⁹ "A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. ⁴⁰ I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." ⁴¹ Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" ⁴² Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? ⁴³ Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. ⁴⁴ Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." ⁴⁵ "No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, ⁴⁶ doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." ⁴⁷ "I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. ⁴⁸ A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati." ⁴⁹ "Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! ⁵⁰ Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" ⁵¹ "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. ⁵² Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - ⁵³ otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve." ⁵⁴ Zatim je govorio mnoštvu: "Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: 'Kiša će!' I bude tako. ⁵⁵ Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit će vrućine!' I bude. ⁵⁶ Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?" ⁵⁷ "Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? ⁵⁸ Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. ⁵⁹ Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića." ¹³ ¹ Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. ² Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? ³ Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! ⁴ Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? ⁵ Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." ⁶ Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe ⁷ pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?' ⁸ A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. ⁹ Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'" ¹⁰ Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. ¹¹ Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. ¹² Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti!" ¹³ I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. ¹⁴ Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio - govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!" ¹⁵ Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? ¹⁶ Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?" ¹⁷ Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio. ¹⁸ Govoraše dakle: "Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? ¹⁹ Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama." ²⁰ I opet im reče: "Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? ²¹ Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne." ²² Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. ²³ Reče mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče: ²⁴ "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." ²⁵ "Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on će vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' ²⁶ Tada ćete početi govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!' ²⁷ A on će vam reći: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'" ²⁸ "Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. ²⁹ I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. ³⁰ Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji." ³¹ U taj čas pristupe neki farizeji i reknu mu: "Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti." ³² A on će njima: "Idite i kažite toj lisici: 'Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. ³³ Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.'" ³⁴ "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! ³⁵ Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" ¹⁴ ¹ Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. ² Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. ³ Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?" ⁴ A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. ⁵ A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?" ⁶ I ne mogoše mu na to odgovoriti. ⁷ Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: ⁸ "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, ⁹ te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. ¹⁰ Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, ¹¹ jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." ¹² A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. ¹³ Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. ¹⁴ Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih." ¹⁵ Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" ¹⁶ A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. ¹⁷ I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' ¹⁸ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' ¹⁹ Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' ²⁰ Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" ²¹ "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' ²² I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' ²³ Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' ²⁴ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere." ²⁵ S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: ²⁶ "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! ²⁷ I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" ²⁸ "Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: ²⁹ da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: ³⁰ 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' ³¹ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? ³² Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." ³³ "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik." ³⁴ "Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? ³⁵ Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!" ¹⁵ ¹ Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. ² Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." ³ Nato im Isus kaza ovu prispodobu: ⁴ "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? ⁵ A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan ⁶ pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' ⁷ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." ⁸ "Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? ⁹ A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' ¹⁰ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika." ¹¹ I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. ¹² Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. ¹³ Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." ¹⁴ "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. ¹⁵ Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. ¹⁶ Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." ¹⁷ "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! ¹⁸ Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! ¹⁹ Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" ²⁰ "Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. ²¹ A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' ²² A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! ²³ Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo ²⁴ jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti." ²⁵ "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru ²⁶ pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. ²⁷ A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' ²⁸ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. ²⁹ A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. ³⁰ A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' ³¹ Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. ³² No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'" ¹⁶ ¹ Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. ² Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' ³ Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. ⁴ Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'" ⁵ "I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' ⁶ A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' ⁷ Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'" ⁸ "I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." ⁹ "I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." ¹⁰ "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. ¹¹ Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? ¹² I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" ¹³ "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." ¹⁴ Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. ¹⁵ On im reče: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom." ¹⁶ "Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. ¹⁷ Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona." ¹⁸ "Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub." ¹⁹ "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. ²⁰ A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima ²¹ i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." ²² "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. ²³ Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara ²⁴ pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' ²⁵ Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. ²⁶ K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" ²⁷ "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. ²⁸ Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' ²⁹ Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' ³⁰ A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' ³¹ Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'" ¹⁷ ¹ I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; ² je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. ³ Čuvajte se!" "Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. ⁴ Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu." ⁵ Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" ⁶ Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." ⁷ "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' ⁸ Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' ⁹ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? ¹⁰ Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'" ¹¹ Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. ¹² Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko ¹³ i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" ¹⁴ Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. ¹⁵ Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. ¹⁶ Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. ¹⁷ Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? ¹⁸ A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" ¹⁹ A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" ²⁰ Upitaju ga farizeji: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. ²¹ Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!" ²² Zatim reče učenicima: "Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. ²³ Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! ²⁴ Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. ²⁵ No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci." ²⁶ "I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: ²⁷ jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. ²⁸ Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. ²⁹ A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. ³⁰ Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi." ³¹ "U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. ³² I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! ³³ Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati." ³⁴ "Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. ³⁵ Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti." ³⁶ # ³⁷ Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi." ¹⁸ ¹ Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: ² "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. ³ U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' ⁴ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, ⁵ jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" ⁶ Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! ⁷ Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? ⁸ Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" ⁹ Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: ¹⁰ "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. ¹¹ Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' ¹² Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' ¹³ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' ¹⁴ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." ¹⁵ A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. ¹⁶ A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje." ¹⁷ "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." ¹⁸ I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" ¹⁹ Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. ²⁰ Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!" ²¹ A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti." ²² Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." ²³ Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. ²⁴ Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! ²⁵ Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." ²⁶ Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?" ²⁷ A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu." ²⁸ Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom." ²⁹ Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, ³⁰ a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni." ³¹ I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: ³² doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; ³³ i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati." ³⁴ No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. ³⁵ A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. ³⁶ Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. ³⁷ Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." ³⁸ Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" ³⁹ Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" ⁴⁰ Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: ⁴¹ "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam." ⁴² Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." ⁴³ I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu. ¹⁹ ¹ I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, ² eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. ³ Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. ⁴ Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. ⁵ Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." ⁶ On žurno siđe i primi ga sav radostan. ⁷ A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" ⁸ A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." ⁹ Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! ¹⁰ Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!" ¹¹ Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. ¹² Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. ¹³ Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' ¹⁴ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'" ¹⁵ "Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili." ¹⁶ "Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' ¹⁷ Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' ¹⁸ Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' ¹⁹ I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'" ²⁰ "Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. ²¹ Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'" ²² "Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? ²³ Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' ²⁴ Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' ²⁵ Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' ²⁶ Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. ²⁷ A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'" ²⁸ Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem. ²⁹ Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika ³⁰ govoreći: "Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. ³¹ Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'" ³² Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. ³³ I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: "Što driješite magare?" ³⁴ Oni odgovore: "Gospodinu treba." ³⁵ I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa. ³⁶ I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. ³⁷ A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: ³⁸ "Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!" ³⁹ Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: "Učitelju, prekori svoje učenike." ⁴⁰ On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!" ⁴¹ Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim ⁴² govoreći: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! ⁴³ Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. ⁴⁴ Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja." ⁴⁵ Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače. ⁴⁶ Kaže im: "Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!" ⁴⁷ I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, ⁴⁸ ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi. ²⁰ ¹ Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama ² pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?" ³ On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi: ⁴ krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?" ⁵ A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?' ⁶ A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." ⁷ I odgovore da ne znaju odakle. ⁸ I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." ⁹ Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme." ¹⁰ "Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku. ¹¹ Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku. ¹² Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše." ¹³ "Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.' ¹⁴ Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.' ¹⁵ Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda? ¹⁶ Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože sačuvaj!" ¹⁷ A on ih ošinu pogledom i reče: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni? ¹⁸ Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga." ¹⁹ Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu. ²⁰ Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj. ²¹ Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem. ²² Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?" ²³ Proničući njihovu lukavost, reče im: ²⁴ "Pokažite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?" ²⁵ A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje." ²⁶ I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom. ²⁷ Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: ²⁸ "Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. ²⁹ Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. ³⁰ Drugi uze njegovu ženu, ³¹ onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. ³² Naposljetku umrije i žena. ³³ Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." ³⁴ Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. ³⁵ No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. ³⁶ Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." ³⁷ "A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. ³⁸ A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!" ³⁹ Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!" ⁴⁰ I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što. ⁴¹ A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov? ⁴² Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna ⁴³ dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' ⁴⁴ David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?" ⁴⁵ I pred svim narodom reče svojim učenicima: ⁴⁶ "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama, ⁴⁷ proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda." ²¹ ¹ Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. ² A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. ³ I reče: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. ⁴ Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše." ⁵ I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: ⁶ "Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." ⁷ Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" ⁸ A on reče: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. ⁹ A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak." ¹⁰ Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. ¹¹ I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba." ¹² "No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. ¹³ Zadesit će vas to radi svjedočenja." ¹⁴ "Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! ¹⁵ Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. ¹⁶ A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti." ¹⁷ "Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. ¹⁸ Ali ni vlas vam s glave neće propasti. ¹⁹ Svojom ćete se postojanošću spasiti." ²⁰ "Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. ²¹ Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju ²² jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano." ²³ "Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. ²⁴ Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana." ²⁵ "I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. ²⁶ Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. ²⁷ Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. ²⁸ Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje." ²⁹ I reče im prispodobu: "Pogledajte smokvu i sva stabla. ³⁰ Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. ³¹ Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. ³² Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. ³³ Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti." ³⁴ "Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan ³⁵ jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji." ³⁶ "Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega." ³⁷ Danju je učio u Hramu, a noću bi izlazio i noćio na gori zvanoj Maslinska. ³⁸ A sav bi narod rano hrlio k njemu u Hram da ga sluša. ²² ¹ Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. ² Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. ³ A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. ⁴ On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda. ⁵ Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca. ⁶ On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda. ⁷ Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, ⁸ posla Isus Petra i Ivana i reče: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu." ⁹ Rekoše mu: "Gdje hoćeš da pripravimo?" ¹⁰ On im reče: "Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe ¹¹ i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' ¹² I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite." ¹³ Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu. ¹⁴ Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. ¹⁵ I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. ¹⁶ Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." ¹⁷ I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. ¹⁸ Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." ¹⁹ I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." ²⁰ Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." ²¹ "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. ²² Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." ²³ I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. ²⁴ Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. ²⁵ A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. ²⁶ Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. ²⁷ Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." ²⁸ "Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. ²⁹ Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: ³⁰ da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih." ³¹ "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. ³² Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." ³³ Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." ³⁴ A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." ³⁵ I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." ³⁶ Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač ³⁷ jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." ³⁸ Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!" ³⁹ Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. ⁴⁰ Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!" ⁴¹ I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: ⁴² "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" ⁴³ A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. ⁴⁴ I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. ⁴⁵ Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti ⁴⁶ pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" ⁴⁷ Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. ⁴⁸ Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" ⁴⁹ A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" ⁵⁰ I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. ⁵¹ Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga. ⁵² Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! ⁵³ Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina." ⁵⁴ Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. ⁵⁵ A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. ⁵⁶ Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!" ⁵⁷ A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" ⁵⁸ Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" ⁵⁹ I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" ⁶⁰ A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. ⁶¹ Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." ⁶² I iziđe te gorko zaplaka. ⁶³ A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime ⁶⁴ i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" ⁶⁵ I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. ⁶⁶ A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće ⁶⁷ i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; ⁶⁸ ako vas zapitam, nećete odgovoriti. ⁶⁹ No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." ⁷⁰ Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" ⁷¹ Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!" ²³ ¹ I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu ² i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." ³ Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" ⁴ Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!" ⁵ No oni navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!" ⁶ Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. ⁷ Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. ⁸ A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. ⁹ Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. ¹⁰ A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. ¹¹ Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. ¹² Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. ¹³ A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod ¹⁴ te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. ¹⁵ A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. ¹⁶ Kaznit ću ga dakle i pustiti." ¹⁷ # ¹⁸ I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" ¹⁹ A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. ²⁰ Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. ²¹ Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" ²² On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." ²³ Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. ²⁴ Pilat presudi da im bude što ištu. ²⁵ Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. ²⁶ Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. ²⁷ Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. ²⁸ Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. ²⁹ Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' ³⁰ Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' ³¹ Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?" ³² A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. ³³ I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. ³⁴ A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. ³⁵ Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" ³⁶ Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom ³⁷ govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" ³⁸ A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." ³⁹ Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" ⁴⁰ A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? ⁴¹ Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." ⁴² Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." ⁴³ A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" ⁴⁴ Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, ⁴⁵ jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. ⁴⁶ I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. ⁴⁷ Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" ⁴⁸ I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. ⁴⁹ Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. ⁵⁰ I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; ⁵¹ on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. ⁵² Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. ⁵³ Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. ⁵⁴ Bijaše dan Priprave; subota je svitala. ⁵⁵ A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. ⁵⁶ Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu. ²⁴ ¹ Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. ² Kamen nađoše otkotrljan od groba. ³ Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. ⁴ I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. ⁵ Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima? ⁶ Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ⁷ 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'" ⁸ I sjetiše se one riječi njegovih, ⁹ vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. ¹⁰ A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ¹¹ ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. ¹² A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo. ¹³ I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. ¹⁴ Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. ¹⁵ I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. ¹⁶ Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. ¹⁷ On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave ¹⁸ te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" ¹⁹ A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: ²⁰ kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. ²¹ A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. ²² A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ²³ ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. ²⁴ Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." ²⁵ A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! ²⁶ Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" ²⁷ Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. ²⁸ Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. ²⁹ No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. ³⁰ Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. ³¹ Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. ³² Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" ³³ U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. ³⁴ Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" ³⁵ Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. ³⁶ Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" ³⁷ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. ³⁸ Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? ³⁹ Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." ⁴⁰ Rekavši to, pokaza im ruke i noge. ⁴¹ I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" ⁴² Oni mu pruže komad pečene ribe. ⁴³ On uzme i pred njima pojede. ⁴⁴ Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." ⁴⁵ Tada im otvori pamet da razumiju Pisma ⁴⁶ te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, ⁴⁷ i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' ⁴⁸ Vi ste tomu svjedoci. ⁴⁹ I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor." ⁵⁰ Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. ⁵¹ I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. ⁵² Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem ⁵³ te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.

John

¹ ¹ U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. ² Ona bijaše u početku u Boga. ³ Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade ⁴ u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; ⁵ i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. ⁶ Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. ⁷ On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. ⁸ Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. ⁹ Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; ¹⁰ bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. ¹¹ K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. ¹² A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, ¹³ koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. ¹⁴ I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. ¹⁵ Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" ¹⁶ Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. ¹⁷ Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. ¹⁸ Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. ¹⁹ A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", ²⁰ on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." ²¹ Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." ²² Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" ²³ On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." ²⁴ A neki izaslanici bijahu farizeji. ²⁵ Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" ²⁶ Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - ²⁷ onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." ²⁸ To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. ²⁹ Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" ³⁰ To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" ³¹ "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." ³² I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. ³³ Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' ³⁴ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji." ³⁵ Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. ³⁶ Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjca Božjega!" ³⁷ Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. ³⁸ Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znači: "Učitelju - gdje stanuješ?" ³⁹ Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. ⁴⁰ Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. ⁴¹ On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik". ⁴² Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar - Stijena". ⁴³ Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!" ⁴⁴ Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. ⁴⁵ Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." ⁴⁶ Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi." ⁴⁷ Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" ⁴⁸ Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." ⁴⁹ Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" ⁵⁰ Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!" ⁵¹ I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega." ² ¹ Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. ² Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. ³ Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." ⁴ Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" ⁵ Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" ⁶ A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. ⁷ Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. ⁸ Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. ⁹ Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika ¹⁰ i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." ¹¹ Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. ¹² Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. ¹³ Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. ¹⁴ U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. ¹⁵ I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, ¹⁶ a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." ¹⁷ Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. ¹⁸ Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" ¹⁹ Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." ²⁰ Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" ²¹ No on je govorio o hramu svoga tijela. ²² Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. ²³ Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. ²⁴ No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao ²⁵ i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. ³ ¹ Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. ² On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." ³ Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" ⁴ Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" ⁵ Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. ⁶ Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. ⁷ Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' ⁸ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha." ⁹ Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" ¹⁰ Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? ¹¹ Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. ¹² Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? ¹³ Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. ¹⁴ I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji ¹⁵ da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. ¹⁶ Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. ¹⁷ Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. ¹⁹ A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. ²⁰ Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; ²¹ a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena." ²² Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. ²³ A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. ²⁴ Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu. ²⁵ Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju. ²⁶ Dođoše Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio - on eno krsti i svi hrle k njemu." ²⁷ Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. ²⁸ Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.' ²⁹ Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. ³⁰ On treba da raste, a ja da se umanjujem. ³¹ Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: ³² što je vidio i čuo - za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. ³³ Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. ³⁴ Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. ³⁵ Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. ³⁶ Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." ⁴ ¹ Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan - ² iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici - ³ ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. ⁴ Morao je proći kroza Samariju. ⁵ Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. ⁶ Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. ⁷ Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" ⁸ Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. ⁹ Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. ¹⁰ Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." ¹¹ Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? ¹² Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" ¹³ Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. ¹⁴ A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." ¹⁵ Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." ¹⁶ Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." ¹⁷ Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' ¹⁸ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." ¹⁹ Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. ²⁰ Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." ²¹ A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. ²² Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. ²³ Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. ²⁴ Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." ²⁵ Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." ²⁶ Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" ²⁷ Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" ²⁸ Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: ²⁹ "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" ³⁰ Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. ³¹ Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" ³² A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." ³³ Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" ³⁴ Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. ³⁵ Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. ³⁶ Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. ³⁷ Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' ³⁸ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." ³⁹ Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." ⁴⁰ Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. ⁴¹ Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi ⁴² pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." ⁴³ Nakon dva dana ode odande u Galileju. ⁴⁴ Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. ⁴⁵ Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. ⁴⁶ Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. ⁴⁷ Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. ⁴⁸ Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!" ⁴⁹ Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete." ⁵⁰ Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. ⁵¹ Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. ⁵² Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica." ⁵³ Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. ⁵⁴ Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju. ⁵ ¹ Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. ² U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. ³ U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda.. ⁴ Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. ⁵ Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. ⁶ Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" ⁷ Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe." ⁸ Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" ⁹ Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. ¹⁰ Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" ¹¹ On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'" ¹² Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'" ¹³ No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. ¹⁴ Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" ¹⁵ Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. ¹⁶ Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. ¹⁷ Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." ¹⁸ Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. ¹⁹ Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. ²⁰ Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. ²¹ Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. ²² Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu ²³ da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." ²⁴ "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. ²⁵ Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. ²⁶ Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; ²⁷ i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. ²⁸ Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. ²⁹ I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude. ³⁰ Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." ³¹ "Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. ³² Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. ³³ Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. ³⁴ Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. ³⁵ On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. ³⁶ Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac. ³⁷ Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, ³⁸ a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. ³⁹ Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, ⁴⁰ a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. ⁴¹ Slave od ljudi ne tražim, ⁴² ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. ⁴³ Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. ⁴⁴ Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! ⁴⁵ Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. ⁴⁶ Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. ⁴⁷ Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?" ⁶ ¹ Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. ² Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. ³ A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. ⁴ Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. ⁵ Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" ⁶ To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. ⁷ Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." ⁸ Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: ⁹ "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" ¹⁰ Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. ¹¹ Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. ¹² A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" ¹³ Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. ¹⁴ Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" ¹⁵ Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. ¹⁶ Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru, ¹⁷ uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. ¹⁸ More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. ¹⁹ Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, ²⁰ a on će njima: "Ja sam! Ne bojte se!" ²¹ Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili. ²² Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. ²³ Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. ²⁴ Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. ²⁵ Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?" ²⁶ Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. ²⁷ Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati." ²⁸ Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" ²⁹ Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." ³⁰ Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? ³¹ Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." ³² Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; ³³ jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." ³⁴ Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." ³⁵ Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. ³⁶ No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. ³⁷ Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; ³⁸ jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. ³⁹ A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. ⁴⁰ Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." ⁴¹ Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." ⁴² Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" ⁴³ Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! ⁴⁴ Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁴⁵ Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. ⁴⁶ Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. ⁴⁷ Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. ⁴⁸ Ja sam kruh života. ⁴⁹ Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. ⁵⁰ Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. ⁵¹ Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." ⁵² Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" ⁵³ Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! ⁵⁴ Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵ Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. ⁵⁶ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. ⁵⁷ Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. ⁵⁸ Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." ⁵⁹ To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. ⁶⁰ Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" ⁶¹ A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? ⁶² A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" ⁶³ "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su." ⁶⁴ "A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. ⁶⁵ I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca." ⁶⁶ Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. ⁶⁷ Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" ⁶⁸ Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! ⁶⁹ I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." ⁷⁰ Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao." ⁷¹ Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati. ⁷ ¹ Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. ² Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. ³ Rekoše mu stoga njegova braća: "Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. ⁴ Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu." ⁵ Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. ⁶ Reče im nato Isus: "Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. ⁷ Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. ⁸ Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." ⁹ To im reče i ostade u Galileji. ¹⁰ Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. ¹¹ A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : "Gdje je onaj?" ¹² I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." ¹³ Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova. ¹⁴ Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. ¹⁵ Židovi se u čudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?" ¹⁶ Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. ¹⁷ Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. ¹⁸ Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti. ¹⁹ Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona." "Zašto tražite da me ubijete?" ²⁰ Odgovori mnoštvo: "Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?" ²¹ Uzvrati im Isus: "Jedno djelo učinih i svi se čudite. ²² Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka. ²³ Ako čovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u subotu? ²⁴ Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!" ²⁵ Rekoše tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? ²⁶ A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? ²⁷ Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!" ²⁸ Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. ²⁹ Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao." ³⁰ Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. ³¹ A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?" ³² Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate. ³³ Tada Isus reče: "Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. ³⁴ Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći." ³⁵ Rekoše nato Židovi među sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke? ³⁶ Što li znači besjeda koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći'?" ³⁷ U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije ³⁸ koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" ³⁹ To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. ⁴⁰ Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." ⁴¹ Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? ⁴² Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" ⁴³ Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. ⁴⁴ Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. ⁴⁵ Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" ⁴⁶ Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." ⁴⁷ Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? ⁴⁸ Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? ⁴⁹ Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" ⁵⁰ Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: ⁵¹ "Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?" ⁵² Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." ⁵³ I otiđoše svaki svojoj kući. ⁸ ¹ A Isus se uputi na Maslinsku goru. ² U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. ³ Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu ⁴ i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. ⁵ U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" ⁶ To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. ⁷ A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." ⁸ I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. ⁹ A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. ¹⁰ Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" ¹¹ Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." ¹² Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." ¹³ Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!" ¹⁴ Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. ¹⁵ Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; ¹⁶ no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. ¹⁷ Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. ¹⁸ Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac." ¹⁹ Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali." ²⁰ Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas. ²¹ Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći." ²² Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?" ²³ A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴ Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim." ²⁵ Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus: ²⁶ "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu." ²⁷ Ne shvatiše da im govori o Ocu. ²⁸ Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. ²⁹ Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo." ³⁰ Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. ³¹ Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; ³² upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi." ³³ Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'" ³⁴ Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. ³⁵ Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. ³⁶ Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. ³⁷ Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. ³⁸ Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca." ³⁹ Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. ⁴⁰ A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! ⁴¹ Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." ⁴² Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. ⁴³ Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. ⁴⁴ Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. ⁴⁵ A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. ⁴⁶ Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷ Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga." ⁴⁸ Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?" ⁴⁹ Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. ⁵⁰ No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. ⁵¹ Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka." ⁵² Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' ⁵³ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?" ⁵⁴ Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, ⁵⁵ no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. ⁵⁶ Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." ⁵⁷ Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" ⁵⁸ Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" ⁵⁹ Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama. ⁹ ¹ Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. ² Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" ³ Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." ⁴ "Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. ⁵ Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta." ⁶ To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. ⁷ I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. ⁸ Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" ⁹ Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sličan." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" ¹⁰ Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile oči?" ¹¹ On odgovori: "Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah." ¹² Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam." ¹³ Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. ¹⁴ A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. ¹⁵ Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim." ¹⁶ Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?" I nastade među njima podvojenost. ¹⁷ Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" On odgovori: "Prorok je!" ¹⁸ Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao ¹⁹ i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?" ²⁰ Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. ²¹ A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!" ²² Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. ²³ Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!" ²⁴ Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!" ²⁵ Nato im on odgovori: "Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." ²⁶ Rekoše mu opet: "Što ti učini? Kako ti otvori oči?" ²⁷ Odgovori im: "Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?" ²⁸ Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. ²⁹ Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." ³⁰ Odgovori im čovjek: "Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. ³¹ Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. ³² Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. ³³ Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa". ³⁴ Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" i izbaciše ga. ³⁵ Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" ³⁶ On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" ³⁷ Reče mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" ³⁸ A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj. ³⁹ Tada Isus reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" ⁴⁰ Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?" ⁴¹ Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje." ¹⁰ ¹ "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. ² A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. ³ Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. ⁴ A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. ⁵ Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." ⁶ Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. ⁷ Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. ⁸ Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. ⁹ Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. ¹⁰ Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju." ¹¹ "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. ¹² Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: ¹³ najamnik je i nije mu do ovaca. ¹⁴ Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, ¹⁵ kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. ¹⁶ Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. ¹⁷ Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. ¹⁸ Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." ¹⁹ Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. ²⁰ Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?" ²¹ Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?" ²² Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. ²³ Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. ²⁴ Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" ²⁵ Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. ²⁶ Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. ²⁷ Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. ²⁸ Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. ²⁹ Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. ³⁰ Ja i Otac jedno smo." ³¹ Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. ³² Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" ³³ Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš." ³⁴ Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! ³⁵ Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - ³⁶ kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' ³⁷ Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. ³⁸ Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." ³⁹ Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. ⁴⁰ I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. ⁴¹ A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." ⁴² Mnogi ondje povjerovaše u njega. ¹¹ ¹ Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. ² Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. ³ Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." ⁴ Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." ⁵ A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. ⁶ Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. ⁷ Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" ⁸ Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" ⁹ Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. ¹⁰ Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." ¹¹ To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." ¹² Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." ¹³ No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. ¹⁴ Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. ¹⁵ Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" ¹⁶ Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" ¹⁷ Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. ¹⁸ Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. ¹⁹ A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. ²⁰ Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. ²¹ Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. ²² Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." ²³ Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" ²⁴ A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." ²⁵ Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. ²⁶ I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" ²⁷ Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" ²⁸ Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." ²⁹ A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. ³⁰ Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. ³¹ Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. ³² A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." ³³ Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen ³⁴ upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" ³⁵ I zaplaka Isus. ³⁶ Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" ³⁷ A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" ³⁸ Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. ³⁹ Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." ⁴⁰ Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" ⁴¹ Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. ⁴² Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." ⁴³ Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" ⁴⁴ I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" ⁴⁵ Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. ⁴⁶ A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. ⁴⁷ Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. ⁴⁸ Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" ⁴⁹ A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate. ⁵⁰ I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" ⁵¹ To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ⁵² ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. ⁵³ Toga dana dakle odluče da ga ubiju. ⁵⁴ Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. ⁵⁵ Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. ⁵⁶ Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?" ⁵⁷ A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate. ¹² ¹ Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. ² Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. ³ Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. ⁴ Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: ⁵ "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" ⁶ To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. ⁷ Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! ⁸ Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." ⁹ Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. ¹⁰ A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti ¹¹ jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. ¹² Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, ¹³ uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." ¹⁴ A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: ¹⁵ Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! ¹⁶ To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. ¹⁷ Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. ¹⁸ Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. ¹⁹ Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!" ²⁰ A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. ²¹ Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." ²² Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. ²³ Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. ²⁴ Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. ²⁵ Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. ²⁶ Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! ²⁷ ²⁸ Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" ²⁹ Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." ³⁰ Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." ³¹ "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. ³² A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." ³³ To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. ³⁴ Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?" ³⁵ Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. ³⁶ Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. ³⁷ Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, ³⁸ da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? ³⁹ Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: ⁴⁰ Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. ⁴¹ Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. ⁴² Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. ⁴³ Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. ⁴⁴ A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; ⁴⁵ i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. ⁴⁶ Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. ⁴⁷ I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. ⁴⁸ Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan. ⁴⁹ Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. ⁵⁰ I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac." ¹³ ¹ Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. ² I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. ³ A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa ⁴ usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. ⁵ Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. ⁶ Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" ⁷ Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." ⁸ Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." ⁹ Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" ¹⁰ Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" ¹¹ Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." ¹² Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? ¹³ Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! ¹⁴ Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. ¹⁵ Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih." ¹⁶ Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. ¹⁷ Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!" ¹⁸ "Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže." ¹⁹ "Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. ²⁰ Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao." ²¹ Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: "Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!" ²² Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. ²³ A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila. ²⁴ Šimun Petar dade mu znak i reče: "Pitaj tko je taj o kome govori." ²⁵ Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?" ²⁶ Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj." ²⁷ Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: "Što činiš, učini brzo!" ²⁸ Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. ²⁹ Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!" - ili neka poda nešto siromasima. ³⁰ On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. ³¹ Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! ³² Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! ³³ Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. ³⁴ Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. ³⁵ Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge." ³⁶ Kaže mu Šimun Petar: "Gospodine, kamo to odlaziš?" Isus mu odgovori: "Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije." ³⁷ Nato će mu Petar: "Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!" ³⁸ Odgovori Isus: "Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš." ¹⁴ ¹ "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! ² U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? ³ Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. ⁴ A kamo ja odlazim, znate put." ⁵ Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" ⁶ Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. ⁷ Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." ⁸ Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" ⁹ Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? ¹⁰ Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. ¹¹ Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. ¹² Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. ¹³ I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. ¹⁴ Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću." ¹⁵ "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. ¹⁶ I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: ¹⁷ Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. ¹⁸ Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. ¹⁹ Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. ²⁰ U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. ²¹ Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati." ²² Kaže mu Juda, ne Iškariotski: "Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?" ²³ Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. ²⁴ Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. ²⁵ To sam vam govorio dok sam boravio s vama. ²⁶ Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. ²⁷ Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. ²⁸ Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. ²⁹ Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. ³⁰ Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. ³¹ Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!" ¹⁵ ¹ "Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. ² Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. ³ Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. ⁴ Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. ⁵ Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. ⁶ Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. ⁷ Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. ⁸ Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. ⁹ Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. ¹⁰ Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. ¹¹ To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. ¹² Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! ¹³ Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. ¹⁴ Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. ¹⁵ Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. ¹⁶ Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. ¹⁷ Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge." ¹⁸ "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. ¹⁹ Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. ²⁰ Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od svoga gospodara.' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati. ²¹ A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. ²² Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. ²³ Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. ²⁴ Da nisam učinio među njima djela kojih nitko drugi ne čini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. ²⁵ No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto. ²⁶ A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene. ²⁷ I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. ¹⁶ ¹ To sam vam govorio da se ne sablaznite. ² Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. ³ A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. ⁴ Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao." "S početka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama. ⁵ A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?' ⁶ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. ⁷ No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. ⁸ A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: ⁹ grijeh je što ne vjeruju u mene; ¹⁰ pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite; ¹¹ a osuda - što je knez ovoga svijeta osuđen. ¹² Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. ¹³ No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. ¹⁴ On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. ¹⁵ Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama." ¹⁶ "Malo, i više me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti." ¹⁷ Nato se neki od učenika zapitkivahu: "Što je to što nam kaže: 'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti' i 'Odlazim Ocu'?" ¹⁸ Govorahu dakle: "Što je to što kaže 'Malo'? Ne znamo što govori." ¹⁹ Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: "Pitate se među sobom o tome što kazah: 'Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti'? ²⁰ Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. ²¹ Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. ²² Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. ²³ U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. ²⁴ Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!" ²⁵ "To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca. ²⁶ U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. ²⁷ Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. ²⁸ Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu." ²⁹ Kažu mu učenici: "Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvon se poredbom ne služiš. ³⁰ Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga." ³¹ Odgovori im Isus: "Sada vjerujete? ³² Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. ³³ To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!" ¹⁷ ¹ To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe ² i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. ³ A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. ⁴ Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. ⁵ A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. ⁶ Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. ⁷ Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao ⁸ jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. ⁹ Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. ¹⁰ I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. ¹¹ Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. ¹² Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. ¹³ A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. ¹⁴ Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. ¹⁵ Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. ¹⁶ Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. ¹⁷ Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. ¹⁸ Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. ¹⁹ I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. ²⁰ Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: ²¹ da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. ²² I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ²³ ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. ²⁴ Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. ²⁵ Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. ²⁶ I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima." ¹⁸ ¹ To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. ² A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. ³ Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. ⁴ Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" ⁵ Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. ⁶ Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. ⁷ Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina." ⁸ Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - ⁹ da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." ¹⁰ A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. ¹¹ Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" ¹² Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. ¹³ Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. ¹⁴ Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod." ¹⁵ Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. ¹⁶ Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. ¹⁷ Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" ¹⁸ A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. ¹⁹ Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. ²⁰ Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. ²¹ Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." ²² Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" ²³ Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" ²⁴ Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. ²⁵ Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" ²⁶ Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" ²⁷ I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. ²⁸ Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. ²⁹ Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" ³⁰ Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." ³¹ Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - ³² da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. ³³ Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" ³⁴ Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" ³⁵ Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" ³⁶ Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." ³⁷ Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." ³⁸ Reče mu Pilat: "Što je istina?" ³⁹ Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" ⁴⁰ Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik. ¹⁹ ¹ Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. ² A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. ³ I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. ⁴ A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." ⁵ Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" ⁶ I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." ⁷ Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." ⁸ Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši ⁹ pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. ¹⁰ Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" ¹¹ Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." ¹² Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." ¹³ Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - ¹⁴ a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" ¹⁵ Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" ¹⁶ Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. ¹⁷ I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. ¹⁸ Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. ¹⁹ A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." ²⁰ Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. ²¹ Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" ²² Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" ²³ Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. ²⁴ Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. ²⁵ Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. ²⁶ Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" ²⁷ I od toga časa uze je učenik k sebi. ²⁸ Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." ²⁹ A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. ³⁰ Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. ³¹ Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. ³² Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. ³³ Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, ³⁴ nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. ³⁵ Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete ³⁶ jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. ³⁷ I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. ³⁸ Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. ³⁹ A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. ⁴⁰ Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. ⁴¹ A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. ⁴² Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa. ²⁰ ¹ Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. ² Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." ³ Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. ⁴ Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. ⁵ Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. ⁶ Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže ⁷ i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. ⁸ Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. ⁹ Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. ¹⁰ Potom se učenici vratiše kući. ¹¹ A Marija je stajala vani kod groba i plakala. ¹² Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. ¹³ Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." ¹⁴ Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. ¹⁵ Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." ¹⁶ Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" ¹⁷ Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." ¹⁸ Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao." ¹⁹ I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" ²⁰ To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. ²¹ Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." ²² To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. ²³ Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." ²⁴ Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. ²⁵ Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." ²⁶ I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" ²⁷ Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." ²⁸ Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" ²⁹ Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" ³⁰ Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. ³¹ A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. ²¹ ¹ Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: ² Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. ³ Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. ⁴ Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. ⁵ Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." ⁶ A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. ⁷ Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. ⁸ Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. ⁹ Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. ¹⁰ Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." ¹¹ Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. ¹² Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. ¹³ Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. ¹⁴ To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. ¹⁵ Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." ¹⁶ Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" ¹⁷ Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" ¹⁸ "Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." ¹⁹ A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!" ²⁰ Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: "Gospodine, tko će te to izdati?" ²¹ Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?" ²² Odgovori mu Isus: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!" ²³ Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus mu nije rekao: "Neće umrijeti", nego: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?" ²⁴ Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. ²⁵ A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.

Acts

¹ ¹ Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio ² do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. ³ Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. ⁴ I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od mene: ⁵ Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." ⁶ Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" ⁷ On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. ⁸ Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." ⁹ Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. ¹⁰ I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći ¹¹ i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo." ¹² Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. ¹³ I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - ¹⁴ svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. ¹⁵ U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče: ¹⁶ "Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. ¹⁷ A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. ¹⁸ On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. ¹⁹ I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. ²⁰ Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! ²¹ Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus - ²² počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. ²³ I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. ²⁴ Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao ²⁵ da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." ²⁶ Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. ² ¹ Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. ² I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. ³ I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. ⁴ Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. ⁵ A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. ⁶ Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. ⁷ Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? ⁸ Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? ⁹ Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, ¹⁰ Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, ¹¹ Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." ¹² Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?" ¹³ Drugi su pak, podrugujući se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!" ¹⁴ A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: ¹⁵ Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana - ¹⁶ nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: ¹⁷ "U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. ¹⁸ Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će. ¹⁹ Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. ²⁰ Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. ²¹ I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen." ²² "Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - ²³ njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. ²⁴ Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. ²⁵ David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. ²⁶ Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. ²⁷ Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. ²⁸ Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. ²⁹ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. ³⁰ Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, ³¹ unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. ³² Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. ³³ Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. ³⁴ Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' ³⁵ dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! ³⁶ Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." ³⁷ Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" ³⁸ Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. ³⁹ Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." ⁴⁰ I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" ⁴¹ I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. ⁴² Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. ⁴³ Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. ⁴⁴ Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. ⁴⁵ Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. ⁴⁶ Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu ⁴⁷ hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. ³ ¹ Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. ² Upravo su donosili nekog čovjeka, hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. ³ On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. ⁴ Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: "Pogledaj u nas!" ⁵ Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, ⁶ reče mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!" ⁷ I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi ⁸ pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. ⁹ Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. ¹⁰ Razabraše da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. ¹¹ Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. ¹² Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? ¹³ Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. ¹⁴ Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. ¹⁵ Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci." ¹⁶ "I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju." ¹⁷ "I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. ¹⁸ Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. ¹⁹ Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši ²⁰ pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa." ²¹ Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." ²² "Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. ²³ I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda." ²⁴ "I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, također su navijestili ove dane." ²⁵ "Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. ²⁶ Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih." ⁴ ¹ Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, ² ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih; ³ pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. ⁴ Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. ⁵ Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci - ⁶ i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. ⁷ Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?" ⁸ Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! ⁹ Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? ¹⁰ Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! ¹¹ On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. ¹² I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." ¹³ Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali ¹⁴ videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. ¹⁵ Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: ¹⁶ "Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; ¹⁷ ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore." ¹⁸ Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. ¹⁹ Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. ²⁰ Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo." ²¹ Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. ²² Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina. ²³ Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine. ²⁴ Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! ²⁵ Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? ²⁶ Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. ²⁷ RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim ²⁸ da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. ²⁹ I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! ³⁰ Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." ³¹ I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo. ³² U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. ³³ Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. ³⁴ Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili ³⁵ i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. ³⁶ A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, ³⁷ posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima. ⁵ ¹ Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje ² pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. ³ Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? ⁴ Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" ⁵ Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli. ⁶ Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju. ⁷ Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. ⁸ Petar joj reče: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." ⁹ A Petar će joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!" ¹⁰ Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. ¹¹ I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli. ¹² Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. ¹³ Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. ¹⁴ I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu ¹⁵ tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. ¹⁶ A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali. ¹⁷ Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska. ¹⁸ Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. ¹⁹ Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: ²⁰ "Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga." ²¹ Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. ²² Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: ²³ "Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo." ²⁴ Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. ²⁵ Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod." ²⁶ Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. ²⁷ Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: ²⁸ "Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." ²⁹ Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! ³⁰ Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. ³¹ Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. ³² I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." ³³ Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. ³⁴ Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu ³⁵ pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. ³⁶ Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. ³⁷ Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. ³⁸ I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ³⁹ ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete." Poslušaju ga ⁴⁰ pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. ⁴¹ Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. ⁴² I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa. ⁶ ¹ U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. ² Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. ³ De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, ⁴ a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi." ⁵ Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. ⁶ Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. ⁷ I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru. ⁸ Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. ⁹ Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ¹⁰ ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. ¹¹ Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: "Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga." ¹² Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. ¹³ Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: "Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. ¹⁴ Čuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije'." ¹⁵ A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anđela. ⁷ ¹ Veliki svećenik upita: "Je li to tako?" ² Stjepan odgovori: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, ³ i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. ⁴ On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. ⁵ U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. ⁶ Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. ⁷ Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. ⁸ Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika." ⁹ "Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim ¹⁰ te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. ¹¹ Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naći hrane. ¹² Kad Jakov doču da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. ¹³ Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. ¹⁴ Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. ¹⁵ Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci naši. ¹⁶ Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu." ¹⁷ "Kako se bližilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se ¹⁸ dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa. ¹⁹ Lukav prema rodu našemu, tlačio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. ²⁰ U taj se čas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj, ²¹ a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina. ²² Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i djelima." ²³ "Kad mu bijaše četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove. ²⁴ I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipćanina. ²⁵ Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. ²⁶ Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braća ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?' ²⁷ Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi riječima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? ²⁸ Kaniš li ubiti i mene kao što si jučer ubio onog Egipćanina? ²⁹ Na te riječi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina." ³⁰ "Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. ³¹ Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: ³² Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. ³³ A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. ³⁴ Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!" ³⁵ "Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. ³⁶ On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. ³⁷ To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. ³⁸ To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. ³⁹ Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat ⁴⁰ rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' ⁴¹ Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. ⁴² Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? ⁴³ Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest ću vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!" ⁴⁴ "Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. ⁴⁵ Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida, ⁴⁶ koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. ⁴⁷ Istom Salomon izgradi mu Dom. ⁴⁸ Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: ⁴⁹ Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka? ⁵⁰ Nije li ruka moja načinila sve to? ⁵¹ Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! ⁵² Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, ⁵³ vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." ⁵⁴ Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. ⁵⁵ Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu ⁵⁶ pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." ⁵⁷ Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. ⁵⁸ Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. ⁵⁹ I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" ⁶⁰ Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu. ⁸ ¹ Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. ² Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. ³ Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. ⁴ Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. ⁵ Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. ⁶ Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. ⁷ Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. ⁸ Nasta tako velika radost u onome gradu. ⁹ Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. ¹⁰ Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." ¹¹ A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. ¹² Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene. ¹³ Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. ¹⁴ Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. ¹⁵ Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. ¹⁶ Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. ¹⁷ Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. ¹⁸ Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca ¹⁹ govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." ²⁰ Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! ²¹ Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! ²² Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. ²³ Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan." ²⁴ Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!" ²⁵ Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. ²⁶ Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." ²⁷ On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. ²⁸ Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. ²⁹ Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!" ³⁰ Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?" ³¹ On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. ³² A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. ³³ U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. ³⁴ Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? ³⁵ Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. ³⁶ Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?" ³⁷ # ³⁸ Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. ³⁹ A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, ⁴⁰ a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju. ⁹ ¹ Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, ² zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. ³ Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. ⁴ Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" ⁵ On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš! ⁶ Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti." ⁷ Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. ⁸ Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. ⁹ Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. ¹⁰ U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" ¹¹ A Gospodin će mu: "Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; ¹² i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao." ¹³ Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. ¹⁴ On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje." ¹⁵ Gospodin mu odvrati: "Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. ¹⁶ Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." ¹⁷ Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga." ¹⁸ I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se ¹⁹ i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku. ²⁰ te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. ²¹ Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?" ²² Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: "Ovo je Krist!" ²³ Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, ²⁴ ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, ²⁵ ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. ²⁶ Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. ²⁷ Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. ²⁸ Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. ²⁹ Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. ³⁰ Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. ³¹ Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. ³² Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. ³³ Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. ³⁴ Reče mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta. ³⁵ Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu. ³⁶ U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. ³⁷ Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. ³⁸ A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: "Dođi k nama, ne oklijevaj!" ³⁹ Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. ⁴⁰ Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. ⁴¹ On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. ⁴² Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina. ⁴³ Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara. ¹⁰ ¹ U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, ² pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. ³ U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!" ⁴ Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. ⁵ Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. ⁶ On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more." ⁷ Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, ⁸ sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. ⁹ Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti. ¹⁰ Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. ¹¹ Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. ¹² U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. ¹³ I glas će mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!" ¹⁴ Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto". ¹⁵ A glas će mu opet, po drugi put: "Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!" ¹⁶ To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. ¹⁷ Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, ¹⁸ zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar. ¹⁹ Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: "Evo, neka te trojica traže. ²⁰ De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao." ²¹ Petar siđe k ljudima i reče: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?" ²² Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi." ²³ Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope. ²⁴ Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. ²⁵ Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. ²⁶ Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam čovjek." ²⁷ I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge ²⁸ te im reče: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. ²⁹ Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!" ³⁰ Kornelije reče: "Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me ³¹ i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! ³² Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.' ³³ Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!" ³⁴ Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, ³⁵ nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. ³⁶ Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. ³⁷ Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: ³⁸ kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." ³⁹ "Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! ⁴⁰ Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - ⁴¹ ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." ⁴² "On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" ⁴³ "Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." ⁴⁴ Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. ⁴⁵ A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. ⁴⁶ Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: ⁴⁷ "Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" ⁴⁸ I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. ¹¹ ¹ Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju ² pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: ³ "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" ⁴ Onda započe Petar te im izloži sve po redu: ⁵ "Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. ⁶ Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. ⁷ Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' ⁸ Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.' ⁹ A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.' ¹⁰ To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo." ¹¹ "I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. ¹² A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. ¹³ On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; ¹⁴ on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'" ¹⁵ "I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. ¹⁶ Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' ¹⁷ Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" ¹⁸ Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!" ¹⁹ Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. ²⁰ Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. ²¹ Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. ²² Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. ²³ Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. ²⁴ Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. ²⁵ Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. ²⁶ Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima. ²⁷ U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. ²⁸ Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. ²⁹ Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji. ³⁰ To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu. ¹² ¹ U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. ² Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. ³ Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). ⁴ Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. ⁵ Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. ⁶ One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. ⁷ Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku. ⁸ Anđeo mu reče: "Opaši se i priveži obuću!" On učini tako. Onda će mu anđeo: "Zaogrni se i hajde za mnom!" ⁹ Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. ¹⁰ Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. ¹¹ Petar pak, došavši k sebi, reče: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod." ¹² Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. ¹³ Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. ¹⁴ Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima. ¹⁵ Oni joj rekoše: "Mahnitaš!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: "Bit će njegov anđeo!" ¹⁶ Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. ¹⁷ On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i braći!" Onda izađe i ode u drugo mjesto. ¹⁸ Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. ¹⁹ Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta. ²⁰ A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednički dođoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. ²¹ U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. ²² Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" ²³ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu. ²⁴ Riječ je pak Božja rasla i širila se. ²⁵ Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko. MISIJSKO PUTOVANJE ¹³ ¹ U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. ² Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: "De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao." ³ Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. ⁴ Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. ⁵ Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. ⁶ Pošto pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. ⁷ On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska čuti riječ Božju, ⁸ ali im se usprotivi Elim, Vračar - tako mu se ime prevodi - nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. ⁹ Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom ¹⁰ i reče: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? ¹¹ Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. ¹² Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. ¹³ Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. ¹⁴ Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. ¹⁵ Nakon čitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!" ¹⁶ Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! ¹⁷ Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. ¹⁸ Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji ¹⁹ pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj ²⁰ za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka. ²¹ Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. ²² Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. ²³ Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. ²⁴ Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. ²⁵ A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'" ²⁶ "Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. ²⁷ Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. ²⁸ Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. ²⁹ Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. ³⁰ Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. ³¹ On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." ³² "I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima ³³ Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. ³⁴ Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. ³⁵ Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. ³⁶ David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, ³⁷ a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. ³⁸ / ³⁹ Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! ⁴⁰ Pazite da se ne zbude što je rečeno u Prorocima: ⁴¹ Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča." ⁴² Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore. ⁴³ A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. ⁴⁴ Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. ⁴⁵ Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. ⁴⁶ Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. ⁴⁷ Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. ⁴⁸ Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. ⁴⁹ Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. ⁵⁰ Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. ⁵¹ Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. ⁵² A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim. ¹⁴ ¹ U Ikoniju isto tako uđoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka. ² Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće. ³ Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedočio za Riječ milosti svoje, davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa. ⁴ Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole. ⁵ Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. ⁶ Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. ⁷ Ondje su navješćivali evanđelje. ⁸ U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. ⁹ Čuo je Pavla gdje govori. ¹⁰ Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: "Uspravi se na noge!" On skoči i prohoda. ¹¹ Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!" ¹² I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. ¹³ A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. ¹⁴ Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: ¹⁵ "Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. ¹⁶ On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. ¹⁷ Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša." ¹⁸ I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. ¹⁹ Uto iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. ²⁰ Kad ga pak okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu. ²¹ Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. ²² Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. ²³ Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. ²⁴ Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. ²⁵ U Pergi navijestiše Riječ pa siđu u Ataliju. ²⁶ Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. ²⁷ Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. ²⁸ I proveli su nemalo vremena s učenicima. ¹⁵ ¹ Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." ² Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. ³ Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. ⁴ Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima. ⁵ Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev." ⁶ Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. ⁷ Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. ⁸ I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. ⁹ Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. ¹⁰ Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? ¹¹ Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni." ¹² Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima. ¹³ Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braćo! ¹⁴ Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. ¹⁵ S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano: ¹⁶ Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati ¹⁷ da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to ¹⁸ obznanjuje odvijeka. ¹⁹ Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, ²⁰ nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. ²¹ Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju." ²² Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. ²³ Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" ²⁴ "Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, ²⁵ zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ²⁶ ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. ²⁷ Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. ²⁸ Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: ²⁹ uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!" ³⁰ Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. ³¹ Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. ³² Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću. ³³ Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše. ³⁴ # ³⁵ A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju. EVANĐELJE U EVROPI ³⁶ Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!" ³⁷ Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. ³⁸ Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. ³⁹ Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, ⁴⁰ a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj ⁴¹ proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve. ¹⁶ ¹ Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. ² Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. ³ Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. ⁴ I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. ⁵ Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. ⁶ Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. ⁷ Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. ⁸ Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. ⁹ Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!" ¹⁰ Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. ¹¹ Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, ¹² a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. ¹³ U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. ¹⁴ Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. ¹⁵ Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. ¹⁶ Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima. ¹⁷ Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja." ¹⁸ To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!" I iziđe toga časa. ¹⁹ Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. ²⁰ Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su ²¹ te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati." ²² Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. ²³ Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. ²⁴ Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. ²⁵ Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. ²⁶ Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. ²⁷ Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. ²⁸ Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" ²⁹ Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; ³⁰ izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" ³¹ Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" ³² Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. ³³ Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. ³⁴ Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. ³⁵ Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" ³⁶ Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!" ³⁷ Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!" ³⁸ Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. ³⁹ Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. ⁴⁰ Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu. ¹⁷ ¹ Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. ² Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. ³ Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." ⁴ Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. ⁵ Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. ⁶ Kako ih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. ⁷ Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus." ⁸ Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli ⁹ te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. ¹⁰ Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. ¹¹ Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Riječ sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma, da li je to tako. ¹² Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grčkih žena i muževa. ¹³ Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu. ¹⁴ Braća tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje. ¹⁵ Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu. ¹⁶ Dok ih je u Ateni iščekivao, ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren. ¹⁷ Međutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. ¹⁸ Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reći ta čavka?" Drugi pak: "Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove." Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće. ¹⁹ Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? ²⁰ Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti." ²¹ Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti. ²² Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. ²³ Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem." ²⁴ "Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; ²⁵ i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve. ²⁶ Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova ²⁷ da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. ²⁸ U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo čak i rod!" ²⁹ "Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom." ³⁰ "I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate ³¹ jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." ³² Kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još ćemo te o tom slušati!" ³³ Tako se Pavao povuče od njih. ³⁴ Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. ¹⁸ ¹ Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. ² Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je ³ i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. ⁴ Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. ⁵ Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. ⁶ Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." ⁷ I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge. ⁸ A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. ⁹ Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! ¹⁰ Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." ¹¹ Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju. ¹² Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu ¹³ i rekoše: "Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga." ¹⁴ Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: "Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; ¹⁵ je li pak raspra o riječi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac." ¹⁶ I otpremi ih iz sudnice. ¹⁷ A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario. ¹⁸ Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. ¹⁹ Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uđe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. ²⁰ Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, ²¹ nego se oprosti: "Još ću se, reče, vratiti k vama, bude li Božja volja." I otplovi iz Efeza. ²² Kad stiže u Cezareju, uziđe pozdraviti Crkvu pa onda siđe u Antiohiju. ²³ Neko se vrijeme zadrža pa onda ode i zareda galacijskim područjem i Frigijom utvrđujući sve učenike. ²⁴ Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. ²⁵ On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. ²⁶ Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. ²⁷ A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti ²⁸ jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist. ¹⁹ ¹ Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto prođe gornje krajeve, dođe u Efez, nađe neke učenike ² pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni će mu: "Ta ni čuli nismo da ima Duh Sveti." ³ Nato će on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. ⁴ Nato će Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraćenja govoreći narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." ⁵ Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, ⁶ pa kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. ⁷ Bijaše u svemu dvanaestak muževa. ⁸ Onda Pavao uđe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem. ⁹ Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji učenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana. ¹⁰ Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, čuli riječ Božju. ¹¹ Bog je pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima ¹² tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. ¹³ Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." ¹⁴ To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika. ¹⁵ Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" ¹⁶ I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. ¹⁷ Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa. ¹⁸ Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela. ¹⁹ I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te nađoše da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka. ²⁰ TAko se snagom Gospodnjom Riječ širila i jačala. ²¹ Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otići u Jeruzalem te reče: "Pošto budem ondje, trebat će da i Rim vidim." ²² Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji. ²³ Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. ²⁴ Neki srebrar, imenom Demetrije, izrađivao je srebrne hramiće Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. ²⁵ Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reče: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeću naše blagostanje. ²⁶ A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nema bogova rukama izdjeljanih. ²⁷ Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dođe naše zanimanje, nego i to da se ništa neće držati do hrama velike božice Artemide te će nestati veličanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet." ²⁸ Čuvši to, razgnjeve se pa poviču: "Velika je Artemida efeška!" ²⁹ Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. ³⁰ Kad je Pavao htio među narod, ne dopustiše mu učenici. ³¹ Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. ³² Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strčali. ³³ Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. ³⁴ Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeška!" ³⁵ Onda tajnik umiri svjetinu pa reče: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? ³⁶ Budući dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne činite. ³⁷ Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice. ³⁸ Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže! ³⁹ Ištete li pak što drugo, u zakonitu će se skupu riješiti. ⁴⁰ Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavši, raspusti skup. ⁴¹ ²⁰ ¹ Kad se sleže metež, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju. ² Prešavši one krajeve, hrabreći braću besjedom mnogom, dođe u Grčku ³ i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije. ⁴ Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. ⁵ Oni odoše prije te nas dočekaše u Troadi. ⁶ Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana dođosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana. ⁷ U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći. ⁸ U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. ⁹ Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva. ¹⁰ Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!" ¹¹ Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. ¹² Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni. ¹³ Mi pak pođosmo naprijed lađom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poći pješice. ¹⁴ Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu. ¹⁵ Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idućeg dana stigosmo u Milet. ¹⁶ Jer Pavao je odlučio mimoići Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu. ¹⁷ Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. ¹⁸ Kad stigoše, reče im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: ¹⁹ služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; ²⁰ ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama; ²¹ upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa." ²² "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam, ²³ osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. ²⁴ Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje." ²⁵ "I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo. ²⁶ Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju ²⁷ jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega." ²⁸ "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom." ²⁹ "Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, ³⁰ a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. ³¹ Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas." ³² "I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima." ³³ "Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. ³⁴ Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. ³⁵ U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'" ³⁶ Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. ³⁷ Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, ³⁸ ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu. ²¹ ¹ Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreći ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. ² Kad nađosmo lađu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. ³ Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje lađa imala iskrcati tovar. ⁴ Pronađosmo učenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. ⁵ Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. ⁶ Pozdravismo se, popesmo se na lađu, a oni se vratiše kući. ⁷ Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braću i ostali jedan dan u njih. ⁸ Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uđosmo u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. ⁹ On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale. ¹⁰ Kako smo se zadržali mnogo dana, siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab, ¹¹ dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: "Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana." ¹² Kada smo to čuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. ¹³ Nato on odvrati: "Što plačete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa." ¹⁴ A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: "Gospodnja budi volja!" ¹⁵ Nakon tih dana spremismo se i uzađosmo u Jeruzalem. ¹⁶ S nama pođoše i učenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom učeniku, da u njega odsjednemo. ¹⁷ Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno. ¹⁸ Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Nađoše se ondje i sve starješine. ¹⁹ Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što učini Bog među poganima po njegovoj službi. ²⁰ Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuća Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. ²¹ A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su među poganima upućuješ na otpad od Mojsija učeći ih da ne obrezuju djece i ne žive po običajima. ²² Što dakle? Čut će svakako da si došao. ²³ Učini stoga što ti kažemo. U nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet. ²⁴ Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. ²⁵ A što se tiče pogana koji povjerovaše - poslali smo što odlučismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva." ²⁶ Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uđe u Hram, oglasi svršetak dana posvećenja nakon kojih će se za svakoga od njih prinijeti prinos. ²⁷ Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke ²⁸ vičući: "Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto." ²⁹ Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. ³⁰ Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. ³¹ Dok su mu o glavi radili, dođe do tisućnika čete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. ³² On odmah uze vojnike i satnike pa otrča dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisućnika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. ³³ Onda se tisućnik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je učinio. ³⁴ Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. ³⁵ Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. ³⁶ Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: "Smakni ga!" ³⁷ Upravo na ulazu u vojarnu reče Pavao tisućniku: "Smijem li nešto reći?" On ga upita: "Zar znaš grčki? ³⁸ Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?" ³⁹ Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." ⁴⁰ Kad mu on dopusti, Pavao stojeći na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: ²² ¹ "Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći." ² Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: ³ "Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. ⁴ Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, ⁵ kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne." ⁶ "Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. ⁷ Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' ⁸ Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.' ⁹ Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. ¹⁰ Rekoh nato: 'Što mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.' ¹¹ Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask." ¹² "Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih - ¹³ dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj. ¹⁴ A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih ¹⁵ jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. ¹⁶ I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'" ¹⁷ "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos ¹⁸ i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.' ¹⁹ Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. ²⁰ I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.' ²¹ Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!' ²² Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!" ²³ Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, ²⁴ zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega. ²⁵ Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: "Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?" ²⁶ Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!" ²⁷ Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da." ²⁸ Tisućnik dometnu: "Ja stekoh to građanstvo za skupe novce." Pavao nato reče: "Ja sam se pak s njim i rodio." ²⁹ Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao. ³⁰ Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih. ²³ ¹ Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: "Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega." ² Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. ³ Onda mu Pavao reče: "Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" ⁴ Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?" ⁵ Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." ⁶ Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: "Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih." ⁷ Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. ⁸ Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. ⁹ Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: "Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?" ¹⁰ Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. ¹¹ Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!" ¹² Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. ¹³ Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. ¹⁴ Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi." ¹⁶ Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu. ¹⁷ Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: "Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti." ¹⁸ On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći." ¹⁹ Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?" ²⁰ "Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. ²¹ Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu." ²² Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio." ²³ Zatim dozva dva satnika i reče im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju. ²⁴ Neka se pripravi živina na koju će se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." ²⁵ Napisa i pismo ovoga sadržaja: ²⁶ "Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav! ²⁷ Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. ²⁸ Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće. ²⁹ Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. ³⁰ Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." ³¹ Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. ³² Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratiše u vojarnu. ³³ Kad konjanici stigoše u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. ³⁴ Pošto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: ³⁵ "Saslušat ću te, reče, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu. ²⁴ ¹ Nakon pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla. ² Pošto dozvaše Pavla, poče ga Tertul optuživati: "Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje, ³ u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošću. ⁴ Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš. ⁵ Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, ⁶ da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. ⁷ # ⁸ Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo." ⁹ Podržaše ga i Židovi tvrdeći da je tako. ¹⁰ Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori: "Kako znam da si već mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. ¹¹ Ta možeš se osvjedočiti da nema više od dvanaest dana otkad uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. ¹² A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. ¹³ I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju." ¹⁴ "Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, ¹⁵ uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju. ¹⁶ Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima." ¹⁷ "Nakon više godina dođoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; ¹⁸ dok sam ih prinosio, nađoše me posvećena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. ¹⁹ Ali neki Židovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. ²⁰ Ili neka ovi sami kažu: koji su zločin na meni našli kad sam stajao pred Vijećem, ²¹ osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!" ²² Nato Feliks, koji je točno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavši: "Kada dođe tisućnik Lizija, riješit ću vaš spor." ²³ Satniku pak naredi da se Pavao čuva, ali da uživa olakšice i da se nikomu od njegovih ne brani posluživati ga. ²⁴ Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom koja bijaše Židovka; posla po Pavla i posluša ga o vjeri u Isusa Krista. ²⁵ Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdržljivosti i budućem Sudu, Feliks uplašen reče: "Zasad idi, a kad nađem vremena, pozvat ću te." ²⁶ Ujedno se nadao da će mu Pavao dati novaca. Zato ga je češće pozivao i s njim razgovarao. ²⁷ Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima. ²⁵ ¹ Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziđe iz Cezareje u Jeruzalem. ² Veliki mu svećenici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu ³ ištući milost protiv Pavla: da ga pošalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu. ⁴ Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da će uskoro onamo. ⁵ "Ovlašteni dakle među vama, reče, neka sa mnom siđu pa ako na tom čovjeku ima krivnje, neka ga tuže." ⁶ Pošto se u njih zadrži najviše osam ili deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao. ⁷ Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati. ⁸ Pavao se branio: "Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara." ⁹ Nato Fest hoteći ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Hoćeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?" ¹⁰ A Pavao će: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. ¹¹ Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavređuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!" ¹² Tada se Fest posavjetova s vijećem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!" ¹³ Nekoliko dana poslije dođu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. ¹⁴ Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki čovjek, reče, što ga je Feliks ostavio uznikom. ¹⁵ Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. ¹⁶ Odgovorih im da u Rimljana nije običaj izručivati kojega čovjeka prije negoli se, optužen, suoči s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. ¹⁷ Pošto zajedno dođosmo ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh ja sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih dovesti toga čovjeka. ¹⁸ Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslućivao, ¹⁹ nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. ²⁰ Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. ²¹ Budući da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veličanstva, zapovjedih da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru." ²² Na to će Agripa Festu: "Htio bih i ja čuti toga čovjeka." "Sutra ćeš ga, reče, čuti." ²³ Sutradan dakle dođu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uđu u dvoranu zajedno s tisućnicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, ²⁴ reče Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti. ²⁵ Ali ja nađoh da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veličanstvo, odlučih poslati mu ga. ²⁶ Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpače preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. ²⁷ Čini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznačiti optužbu protiv njega." ²⁶ ¹ Nato Agripa reče Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti: ² "Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, ³ jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj." ⁴ "Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. ⁵ Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. ⁶ I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim ⁷ i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. ⁸ Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" ⁹ "Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. ¹⁰ To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali ¹¹ i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima." ¹² "Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika ¹³ kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. ¹⁴ Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.' ¹⁵ Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš! ¹⁶ Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. ¹⁷ Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem ¹⁸ da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'" ¹⁹ "Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. ²⁰ Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. ²¹ Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. ²² Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: ²³ da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima." ²⁴ Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo." ²⁵ "Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego riječi istine i razbora kazujem. ²⁶ Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. ²⁷ Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!" ²⁸ Agripa će Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!" ²⁹ Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" ³⁰ Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. ³¹ Udaljujući se govorili su među sobom: "Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove." ³² Agripa pak reče Festu: "Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara." ²⁷ ¹ Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju. ² Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. ³ Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj. ⁴ Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni - ⁵ pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. ⁶ Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju. ⁷ Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone ⁸ pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja. ⁹ Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao: ¹⁰ "Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote." ¹¹ Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima. ¹² A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili. ¹³ Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. ¹⁴ Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistočnjak. ¹⁵ Zahvati lađu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. ¹⁶ Prolazeći ispod nekog otočića zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti čamac. ¹⁷ Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu lađu. Bojeći se pak da se ne nasuču u Sirti, spustiše prvenjaču. Tako ih je nosilo. ¹⁸ Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, ¹⁹ a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. ²⁰ Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti. ²¹ Ni jelo se već dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reče: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeći ovu nepogodu i štetu. ²² Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša između vas neće stradati, nego samo lađa. ²³ Noćas mi se ukaza anđeo Boga čiji sam i komu služim ²⁴ te reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.' ²⁵ Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno. ²⁶ Ali treba da se nasučemo na neki otok." ²⁷ Bijaše već četrnaesta noć što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoći naslutiše mornari da im se primiče neka zemlja. ²⁸ Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i nađoše ih petnaest. ²⁹ Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme četiri sidra iščekujući da se razdani. ³⁰ Kad su mornari bili naumili uteći iz lađe i počeli spuštati čamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, ³¹ reče Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se spasiti ne možete!" ³² Nato vojnici presjekoše užad čamca i pustiše da padne. ³³ Do pred svanuće nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Četrnaesti je danas dan, reče, što bez jela čekate, ništa ne okusivši. ³⁴ Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neće propasti." ³⁵ Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. ³⁶ Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. ³⁷ A svih nas je u lađi bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. ³⁸ Jednom nasićeni, stanu rasterećivati lađu bacajući žito u more. ³⁹ Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluče, bude li moguće, u nj zavesti lađu. ⁴⁰ Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaču prema vjetru pa udare k obali. ⁴¹ Ali naletješe na plićak i nasukaše brod: pramac, nasađen, osta nepomičan, a krmu razdiraše žestina valova. ⁴² Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, ⁴³ ali im satnik, hoteći spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaču i izađu na kraj, ⁴⁴ a ostali će, tko na daskama, tko na olupinama lađe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno. ²⁸ ¹ Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta. ² Urođenici nam iskazivahu nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je počela kiša i bilo zima. ³ Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrućine izađe zmija i pripije mu se za ruku. ⁴ Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: "Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti." ⁵ Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa; ⁶ a oni očekivahu da će oteći i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog. ⁷ U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. ⁸ A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga. ⁹ Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. ¹⁰ Oni nas mnogim počastima počastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno. ¹¹ Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. ¹² Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. ¹³ Odande ploveći uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole. ¹⁴ Ondje nađosmo braću koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim. ¹⁵ Kada su tamošnja braća čula za nas, iziđoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. ¹⁶ A kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao. ¹⁷ Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: "Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. ¹⁸ Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih bio zaslužio smrt. ¹⁹ Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. ²⁰ S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige." ²¹ Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braće o tebi što zlo javio ili rekao. ²² Nego htjeli bismo od tebe čuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturječi." ²³ Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu. ²⁴ I jedne uvjeriše njegove riječi, a drugi nisu vjerovali. ²⁵ Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: ²⁶ Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! ²⁷ Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. ²⁸ Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!" ²⁹ # ³⁰ Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, ³¹ propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.

Romans

¹ ¹ Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje - ² koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim ³ o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, ⁴ postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, ⁵ po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane ⁶ među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: ⁷ svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. ⁸ Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. ⁹ Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se ¹⁰ u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. ¹¹ Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo - ¹² da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. ¹³ A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. ¹⁴ Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. ¹⁵ Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje. ¹⁶ Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. ¹⁷ Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. ¹⁸ Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. ¹⁹ Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. ²⁰ Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. ²¹ Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. ²² Gradeći se mudrima, poludješe i ²³ zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. ²⁴ Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, ²⁵ oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. ²⁶ Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, ²⁷ a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. ²⁸ I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, ²⁹ puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, ³⁰ klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, ³¹ nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. ³² Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. ² ¹ Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš. ² Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. ³ Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? ⁴ Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? ⁵ Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga ⁶ koji će uzvratiti svakom po djelima: ⁷ onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni; ⁸ buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! ⁹ Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; ¹⁰ a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! ¹¹ Ta u Boga nema pristranosti. ¹² Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni. ¹³ Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani. ¹⁴ Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: ¹⁵ pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. ¹⁶ To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. ¹⁷ Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, ¹⁸ koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje ¹⁹ te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, ²⁰ odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; ²¹ ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! ²² Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! ²³ Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! ²⁴ Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima. ²⁵ Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje. ²⁶ Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? ²⁷ I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. ²⁸ Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, ²⁹ na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga. ³ ¹ Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? ² Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja. ³ Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? ⁴ Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. ⁵ Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? ⁶ Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? ⁷ Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik? ⁸ I zar da ne "činimo zlo da dođe dobro", kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka! ⁹ Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, ¹⁰ kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, ¹¹ nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. ¹² Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema. ¹³ Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, ¹⁴ usta im puna kletve i grkosti; ¹⁵ noge im hitre da krv proliju, ¹⁶ razvaline i nevolja na njinim su putima, ¹⁷ put mira oni ne poznaju, ¹⁸ straha Božjega nemaju pred očima. ¹⁹ A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. ²⁰ Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha! ²¹ Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, ²² pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! ²³ Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; ²⁴ opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. ²⁵ Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; ²⁶ htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. ²⁷ Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere. ²⁸ Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. ²⁹ Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana. ³⁰ Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri. ³¹ Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo. ⁴ ¹ Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? ² Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom. ³ Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. ⁴ Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. ⁵ Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, ⁶ kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela: ⁷ Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven! ⁸ Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. ⁹ Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost. ¹⁰ A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! ¹¹ I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost - ¹² i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. ¹³ Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. ¹⁴ Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje. ¹⁵ Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. ¹⁶ Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - ¹⁷ kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. ¹⁸ U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. ¹⁹ Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. ²⁰ Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, ²¹ posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. ²² Zato mu se i uračuna u pravednost. ²³ Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, ²⁴ nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, ²⁵ koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. ⁵ ¹ Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. ² Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. ³ I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, ⁴ postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. ⁵ Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! ⁶ Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. ⁷ Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. ⁸ A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. ⁹ Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? ¹⁰ Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. ¹¹ I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. ¹² Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... ¹³ Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. ¹⁴ Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. ¹⁵ Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. ¹⁶ I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. ¹⁷ Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. ¹⁸ Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! ¹⁹ Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. ²⁰ A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: ²¹ kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu. ⁶ ¹ Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? ² Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? ³ Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. ⁴ Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. ⁵ Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. ⁶ Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. ⁷ Ta tko umre, opravdan je od grijeha. ⁸ Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. ⁹ Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. ¹⁰ Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. ¹¹ Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! ¹² Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; ¹³ i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. ¹⁴ Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! ¹⁵ Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! ¹⁶ Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. ¹⁷ Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; ¹⁸ da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. ¹⁹ Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja. ²⁰ Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. ²¹ Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. ²² Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni. ²³ Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. ⁷ ¹ Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. ² Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. ³ Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. ⁴ Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. ⁵ Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; ⁶ sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. ⁷ Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! ⁸ A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. ⁹ Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. ¹⁰ Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. ¹¹ Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. ¹² Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. ¹³ Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom. ¹⁴ Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. ¹⁵ Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. ¹⁶ Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. ¹⁷ Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. ¹⁸ Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. ¹⁹ Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. ²⁰ Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. ²¹ Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. ²² Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ²³ ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. ²⁴ Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? ²⁵ Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. ⁸ ¹ Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! ² Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. ³ Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu ⁴ da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. ⁵ Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: ⁶ težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. ⁷ Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. ⁸ Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. ⁹ A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. ¹⁰ I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. ¹¹ Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. ¹² Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! ¹³ Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. ¹⁴ Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. ¹⁵ Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" ¹⁶ Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ¹⁷ ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. ¹⁸ Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. ¹⁹ Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: ²⁰ stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. ²¹ Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. ²² Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. ²³ Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. ²⁴ Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? ²⁵ Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. ²⁶ Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. ²⁷ A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete. ²⁸ Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. ²⁹ Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. ³⁰ Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. ³¹ Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? ³² Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? ³³ Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! ³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! ³⁵ Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ³⁶ Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. ³⁷ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. ³⁸ Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ³⁹ ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. ⁹ ¹ Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: ² silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. ³ Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. ⁴ Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; ⁵ njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. ⁶ Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela; ⁷ i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo; ⁸ to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo. ⁹ Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina. ¹⁰ Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. ¹¹ Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: ¹² ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, ¹³ kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. ¹⁴ Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! ¹⁵ Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. ¹⁶ Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. ¹⁷ Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. ¹⁸ Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. ¹⁹ Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? ²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?" ²¹ Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. ²² A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, ²³ da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, ²⁴ na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana? ²⁵ Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. ²⁶ Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga. ²⁷ Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti; ²⁸ jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. ²⁹ Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. ³⁰ Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. ³¹ Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. ³² Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, ³³ kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti. ¹⁰ ¹ Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. ² Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. ³ Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. ⁴ Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje. ⁵ Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. ⁶ A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti? ⁷ Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? ⁸ Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. ⁹ Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. ¹⁰ Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. ¹¹ Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. ¹² Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. ¹³ Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. ¹⁴ Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? ¹⁵ A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. ¹⁶ Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? ¹⁷ Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom. ¹⁸ Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta. ¹⁹ Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom. ²⁰ Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu. ²¹ A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom. ¹¹ ¹ Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. ² Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: ³ Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. ⁴ Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. ⁵ Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. ⁶ Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! ⁷ Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, ⁸ kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. ⁹ I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom. ¹⁰ Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni! ¹¹ Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. ¹² Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj? ¹³ Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ¹⁴ ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. ¹⁵ Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? ¹⁶ Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. ¹⁷ Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, ¹⁸ ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. ¹⁹ Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. ²⁰ Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! ²¹ Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. ²² Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. ²³ A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. ²⁴ Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! ²⁵ Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. ²⁶ I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. ²⁷ I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. ²⁸ U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. ²⁹ Ta neopozivi su dari i poziv Božji! ³⁰ Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe ³¹ tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. ³² Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. ³³ O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! ³⁴ Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? ³⁵ Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? ³⁶ Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. ¹² ¹ Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. ² Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. ³ Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. ⁴ Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, ⁵ tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. ⁶ Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; ⁷ je li služenje - neka je u služenju; je li poučavanje - u poučavanju; ⁸ je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan! ⁹ Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! ¹⁰ Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! ¹¹ U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! ¹² U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! ¹³ Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! ¹⁴ Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! ¹⁵ Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! ¹⁶ Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! ¹⁷ Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! ¹⁸ Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! ¹⁹ Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. ²⁰ Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. ²¹ Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. ¹³ ¹ Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. ² Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu. ³ Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! ⁴ Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. ⁵ Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. ⁶ Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. ⁷ Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast. ⁸ Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. ⁹ Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. ¹⁰ Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav. ¹¹ To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. ¹² Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. ¹³ Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, ¹⁴ nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama. ¹⁴ ¹ Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. ² Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće. ³ Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. ⁴ Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži. ⁵ Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. ⁶ Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu. ⁷ Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. ⁸ Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. ⁹ Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. ¹⁰ A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. ¹¹ Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga. ¹² Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun. ¹³ Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. ¹⁴ Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. ¹⁵ Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! ¹⁶ Nemojte da se pogrđuje vaše dobro! ¹⁷ Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. ¹⁸ Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. ¹⁹ Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje! ²⁰ Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. ²¹ Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče. ²² Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje! ²³ Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je. ¹⁵ ¹ Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo. ² Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje. ³ Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. ⁴ Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. ⁵ A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu ⁶ te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. ⁷ Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. ⁸ Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, ⁹ a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu. ¹⁰ I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom. ¹¹ I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi! ¹² Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima. ¹³ A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. ¹⁴ Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. ¹⁵ Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga - ¹⁶ da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim. ¹⁷ Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. ¹⁸ / ¹⁹ Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo, ²⁰ i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih - ²¹ nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli. ²² Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama. ²³ Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima već mnogo godina, doći k vama ²⁴ kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama. ²⁵ Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. ²⁶ Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu. ²⁷ Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti. ²⁸ Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama. ²⁹ A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova. ³⁰ Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, ³¹ da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima ³² te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem. ³³ Bog mira sa svima vama! Amen. ¹⁶ ¹ Preporučujem vam Febu, sestru našu, poslužiteljicu Crkve u Kenhreji: ² primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu. ³ Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. ⁴ Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. ⁵ Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista. ⁶ Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas. ⁷ Pozdravite Andronika i Juniju, rođake i suuznike moje; oni su ugledni među apostolima i prije mene bili su u Kristu. ⁸ Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu. ⁹ Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha. ¹⁰ Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove. ¹¹ Pozdravite Herodiona, rođaka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu. ¹² Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu. ¹³ Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju. ¹⁴ Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima. ¹⁵ Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima. ¹⁶ Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove. ¹⁷ Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se. ¹⁸ Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih. ¹⁹ Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo. ²⁰ Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama! ²¹ Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji. ²² Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu. ²³ Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart. ²⁴ # ²⁵ Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, ²⁶ a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru - ²⁷ jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen. UVOD

1 Corinthians

¹ ¹ Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten ² Crkvi Božjoj u Korintu - posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. ³ Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! ⁴ Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: ⁵ u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj riječi i svakom spoznanju. ⁶ Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama ⁷ te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! ⁸ On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. ⁹ Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega. ¹⁰ Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. ¹¹ Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. ¹² Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov". ¹³ Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? ¹⁴ Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja; ¹⁵ da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni. ¹⁶ A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga. ¹⁷ Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. ¹⁸ Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. ¹⁹ Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. ²⁰ Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? ²¹ Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. ²² Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, ²³ a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, ²⁴ pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. ²⁵ Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. ²⁶ Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. ²⁷ Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; ²⁸ i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, ²⁹ da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. ³⁰ Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, ³¹ da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. ² ¹ I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje ² jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. ³ I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. ⁴ I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage ⁵ da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj. ⁶ Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, ⁷ nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, ⁸ a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. ⁹ Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. ¹⁰ A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. ¹¹ Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. ¹² A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. ¹³ To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. ¹⁴ Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. ¹⁵ Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. ¹⁶ Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu. ³ ¹ I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. ² Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete ³ jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? ⁴ Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste li odveć ljudi? ⁵ Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade. ⁶ Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. ⁷ Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. ⁸ Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. ⁹ Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina. ¹⁰ Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. ¹¹ Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. ¹² Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - ¹³ svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. ¹⁴ Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. ¹⁵ Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj. ¹⁶ Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. ¹⁷ Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. ¹⁸ Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. ¹⁹ Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. ²⁰ I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. ²¹ Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. ²² Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, ²³ vi Kristovi, a Krist Božji. ⁴ ¹ Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. ² A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. ³ Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. ⁴ Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. ⁵ Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga. ⁶ Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga. ⁷ Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? ⁸ Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! ⁹ Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima - ¹⁰ mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; ¹¹ sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, ¹² i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, ¹³ pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada. ¹⁴ Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. ¹⁵ Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! ¹⁶ Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. ¹⁷ Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim. ¹⁸ Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama. ¹⁹ Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost. ²⁰ Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti. ²¹ Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti? ⁵ ¹ Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. ² I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini. ³ A ja, i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam presudio kao nazočan onoga koji je takvo što počinio. ⁴ Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, ⁵ neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa. ⁶ Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? ⁷ Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. ⁸ Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine. ⁹ Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima - ¹⁰ ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići. ¹¹ Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! ¹² Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? ¹³ A one vani sudit će Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine. ⁶ ¹ Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parničiti se pred nepravednima, a ne pred svetima? ² Ili zar ne znate da će sveti suditi svijet? Pa ako ćete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? ³ Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje? ⁴ A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži! ⁵ Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom? ⁶ Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima? ⁷ Zapravo, već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti? ⁸ Nego vi činite nepravdu i plijenite, i to braću. ⁹ Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ¹⁰ ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. ¹¹ To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. ¹² "Sve mi je dopušteno!" Ali - sve ne koristi. "Sve mi je dopušteno!" Ali - neću da mnome išta vlada. ¹³ "Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti." Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! ¹⁴ Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. ¹⁵ Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto! ¹⁶ Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. ¹⁷ A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. ¹⁸ Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. ¹⁹ Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. ²⁰ Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem! ⁷ ¹ Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. ² Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. ³ Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. ⁴ Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. ⁵ Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. ⁶ Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. ⁷ A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. ⁸ Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. ⁹ Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. ¹⁰ A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - ¹¹ ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene. ¹² Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. ¹³ I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. ¹⁴ Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako - sveta su. ¹⁵ Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. ¹⁶ Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu? ¹⁷ U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama. ¹⁸ Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje. ¹⁹ Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego - držanje Božjih zapovijedi. ²⁰ Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. ²¹ Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi. ²² Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. ²³ Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. ²⁴ Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom. ²⁵ O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. ²⁶ Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti. ²⁷ Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene. ²⁸ Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio. ²⁹ Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; ³⁰ i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; ³¹ i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta. ³² A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. ³³ A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, ³⁴ pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. ³⁵ Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu. ³⁶ Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu. ³⁷ Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu - čuvati svoju djevicu - dobro čini. ³⁸ Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. ³⁹ Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. ⁴⁰ Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega. ⁸ ¹ U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje. ² Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. ³ A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje. ⁴ Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga. ⁵ Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao što ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! - ⁶ nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu. ⁷ Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, još jedu meso kao idolima žrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka. ⁸ A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti što gubimo ako ne jedemo; niti što dobivamo ako jedemo. ⁹ A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima. ¹⁰ Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, "izgraditi" da jede žrtvovano idolima? ¹¹ I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. ¹² Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. ¹³ Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim. ⁹ ¹ Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu? ² Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu. ³ Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo: ⁴ Zar nemamo prava jesti i piti? ⁵ Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa? ⁶ Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi? ⁷ Tko ikada vojuje o svojem trošku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede? ⁸ Zar to govorim po ljudsku? Ne kaže li to i Zakon? ⁹ Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši! Zar je Bogu do volova? ¹⁰ Ne govori li on baš radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vrši, u nadi da će dobiti dio. ¹¹ Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna? ¹² Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još većma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanđelju Kristovu? ¹³ Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele? ¹⁴ Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti. ¹⁵ No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko neće oduzeti! ¹⁶ Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. ¹⁷ Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude - služba je to koja mi je povjerena. ¹⁸ Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju. ¹⁹ Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. ²⁰ Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem; ²¹ onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona; ²² bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. ²³ A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. ²⁴ Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. ²⁵ Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. ²⁶ Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar, ²⁷ nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao. ¹⁰ ¹ Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, ² i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, ³ i svi su isto duhovno jelo jeli, ⁴ i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. ⁵ Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. ⁶ To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. ⁷ I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju. ⁸ I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće. ⁹ I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. ¹⁰ I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. ¹¹ Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. ¹² Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. ¹³ Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. ¹⁴ Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. ¹⁵ Kao razumnima velim: sudite sami što govorim. ¹⁶ Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? ¹⁷ Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. ¹⁸ Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika? ¹⁹ Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? ²⁰ Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. ²¹ Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. ²² Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega? ²³ "Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne saziđuje. ²⁴ Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga. ²⁵ Sve što se prodaje na tržnici, jedite ništa ne ispitujući poradi savjesti. ²⁶ Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj! ²⁷ Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujući poradi savjesti. ²⁸ Ako vam tko reče: "To je žrtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti. ²⁹ Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zašto da moju slobodu druga savjest sudi? ³⁰ Ako sa zahvalom sudjelujem, zašto da me grde zbog onoga za što zahvaljujem? ³¹ Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. ³² Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, ³³ kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje. ¹¹ ¹ Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. ² Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh. ³ Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. ⁴ Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. ⁵ Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. ⁶ Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. ⁷ A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. ⁸ Jer nije muž od žene, nego žena od muža. ⁹ I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. ¹⁰ Zato žena treba da ima "vlast" na glavi poradi anđela. ¹¹ Ipak, u Gospodinu - ni žena bez muža, ni muž bez žene! ¹² Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga. ¹³ Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli? ¹⁴ Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu? ¹⁵ A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa. ¹⁶ Ako je kome do prepirke, takva običaja mi nemamo, a ni Crkve Božje. ¹⁷ Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore. ¹⁸ Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori. ¹⁹ Treba doista da i podjela bude među vama da se očituju prokušani među vama. ²⁰ Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere: ²¹ ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija. ²² Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim. ²³ Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, ²⁴ zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." ²⁵ Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." ²⁶ Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. ²⁷ Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. ²⁸ Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. ²⁹ Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. ³⁰ Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. ³¹ Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. ³² A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni. ³³ Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge. ³⁴ Je li tko gladan, kod kuće neka jede da se ne sastajete na osudu. Drugo ću urediti kada dođem. ¹² ¹ O darima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. ² Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. ³ Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. ⁴ Različiti su dari, a isti Duh; ⁵ i različite službe, a isti Gospodin; ⁶ i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. ⁷ A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. ⁸ Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; ⁹ drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; ¹⁰ drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika. ¹¹ A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. ¹² Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. ¹³ Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. ¹⁴ Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. ¹⁵ Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? ¹⁶ I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? ¹⁷ Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? ¹⁸ A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. ¹⁹ Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? ²⁰ A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! ²¹ Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." ²² Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. ²³ A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, ²⁴ a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast ²⁵ da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. ²⁶ I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. ²⁷ A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. ²⁸ I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. ²⁹ Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? ³⁰ Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače? ³¹ Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! ¹³ ¹ Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. ² Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! ³ I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. ⁴ Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; ⁵ nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ⁶ ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; ⁷ sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. ⁸ Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. ⁹ Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. ¹⁰ A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. ¹¹ Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. ¹² Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! ¹³ A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav. ¹⁴ ¹ Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete. ² Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. ³ Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi. ⁴ Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje. ⁵ A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja. ⁶ A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? ⁷ Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? ⁸ Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? ⁹ Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar. ¹⁰ Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez značenja. ¹¹ Ako dakle ne znam značenja glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni. ¹² Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve. ¹³ Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. ¹⁴ Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. ¹⁵ Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. ¹⁶ Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. ¹⁷ Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. ¹⁸ Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. ¹⁹ Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom. ²⁰ Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! ²¹ U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. ²² Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. ²³ Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? ²⁴ Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. ²⁵ Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama. ²⁶ Što dakle braćo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje - sve neka bude radi izgrađivanja. ²⁷ Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumači; ²⁸ ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. ²⁹ Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju. ³⁰ Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti. ³¹ A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni. ³² Proročki su duhovi prorocima podložni ³³ jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. ³⁴ Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. ³⁵ Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku. ³⁶ Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla? ³⁷ Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed. ³⁸ Tko to ne prizna, ne priznaje se. ³⁹ Zato, braćo moja, težite prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima! ⁴⁰ A sve neka bude dostojno i uredno. ¹⁵ ¹ Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, ² po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. ³ Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; ⁴ bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ⁵ ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. ⁶ Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. ⁷ Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. ⁸ Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. ⁹ Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. ¹⁰ Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. ¹¹ Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete. ¹² No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? ¹³ Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. ¹⁴ Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. ¹⁵ Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. ¹⁶ Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. ¹⁷ A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. ¹⁸ Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. ¹⁹ Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. ²⁰ Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! ²¹ Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! ²² Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. ²³ Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; ²⁴ potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. ²⁵ Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. ²⁶ Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt ²⁷ jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio. ²⁸ I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu. ²⁹ Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih? ³⁰ Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima? ³¹ Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem! ³² Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti. ³³ Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje." ³⁴ Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga. ³⁵ Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? ³⁶ Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. ³⁷ I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice - recimo - ili čega drugoga. ³⁸ A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo. ³⁹ Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje. ⁴⁰ Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. ⁴¹ Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju. ⁴² Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; ⁴³ sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; ⁴⁴ sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. ⁴⁵ Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni. ⁴⁶ Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. ⁴⁷ Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba. ⁴⁸ Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. ⁴⁹ I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. ⁵⁰ A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. ⁵¹ Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. ⁵² Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. ⁵³ Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. ⁵⁴ A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. ⁵⁵ Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? ⁵⁶ Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. ⁵⁷ A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! ⁵⁸ Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu. ¹⁶ ¹ U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako odredih crkvama galacijskim. ² Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem. ³ A kada dođem, poslat ću s preporučnicom one koje odaberete da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem. ⁴ Bude li vrijedno da i ja pođem, poći će sa mnom. ⁵ A k vama ću doći kad prođem Makedoniju; Makedonijom ću samo proći, ⁶ a kod vas ću se možda zadržati ili čak zimovati da me otpratite kamo god pođem. ⁷ Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin. ⁸ U Efezu ću ostati do Pedesetnice ⁹ jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a protivnika mnogo. ¹⁰ Ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja. ¹¹ Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da dođe k meni jer ga s braćom iščekujem. ¹² A što se tiče brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braćom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada dođe, no doći će kad mu bude zgodno. ¹³ Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti. ¹⁴ Sve vaše neka bude u ljubavi! ¹⁵ Zaklinjem vas, braćo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih - ¹⁶ da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surađuje i trudi se. ¹⁷ Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazočnost: ¹⁸ umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve. ¹⁹ Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu. ²⁰ Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. ²¹ Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. ²² Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha! ²³ Milost Gospodina Isusa s vama! ²⁴ Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!

2 Corinthians

¹ ¹ Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. ² Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! ³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! ⁴ On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. ⁵ Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. ⁶ Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. ⁷ I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. ⁸ Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. ⁹ Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. ¹⁰ On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. ¹¹ A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. ¹² A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. ¹³ Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti, ¹⁴ kao što nas djelomično i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa. ¹⁵ U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama ¹⁶ i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. ¹⁷ Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"? ¹⁸ Bog je svjedok: naša riječ vama nije "Da!" i "Ne!" ¹⁹ jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!". ²⁰ Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu! ²¹ A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, ²² on nas i zapečati i u srca naša dade zalog - Duha. ²³ A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. ²⁴ Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani. ² ¹ Odlučih dakle u sebi da neću k vama opet sa žalošću. ² Jer ako ja vas ražalostim, a tko će mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim? ³ Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. ⁴ Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. ⁵ Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. ⁶ Dosta je takvu ona kazna od većine ⁷ pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. ⁸ Zato vas molim, iskažite mu ljubav. ⁹ Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. ¹⁰ Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, ¹¹ da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! ¹² Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, ¹³ ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. ¹⁴ Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. ¹⁵ Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju: ¹⁶ ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? ¹⁷ Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo. ³ ¹ Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas? ² Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. ³ Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. ⁴ Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. ⁵ Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. ⁶ On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. ⁷ Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, ⁸ koliko li će slavnija biti služba Duha. ⁹ Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. ¹⁰ I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. ¹¹ Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. ¹² Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, ¹³ a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. ¹⁴ Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. ¹⁵ Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. ¹⁶ Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. ¹⁷ Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. ¹⁸ A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu. ⁴ ¹ Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. ² Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. ³ Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: ⁴ u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. ⁵ Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. ⁶ Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. ⁷ To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. ⁸ U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; ⁹ progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - ¹⁰ uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. ¹¹ Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. ¹² Tako smrt djeluje u nama, život u vama. ¹³ A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. ¹⁴ Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. ¹⁵ A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. ¹⁶ Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. ¹⁷ Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave ¹⁸ jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. ⁵ ¹ Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. ² U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; ³ dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. ⁴ Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno. ⁵ A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. ⁶ Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. ⁷ Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. ⁸ Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. ⁹ Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. ¹⁰ Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. ¹¹ Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima. ¹² Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem. ¹³ Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. ¹⁴ Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; ¹⁵ i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. ¹⁶ Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. ¹⁷ Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! ¹⁸ A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. ¹⁹ Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. ²⁰ Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! ²¹ Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. ⁶ ¹ Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. ² Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. ³ Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, ⁴ nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, ⁵ pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, ⁶ u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, ⁷ u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; ⁸ slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; ⁹ kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; ¹⁰ kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. ¹¹ Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno. ¹² Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. ¹³ Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi. ¹⁴ Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? ¹⁵ Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? ¹⁶ Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. ¹⁷ Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. ¹⁸ I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući. ⁷ ¹ Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu. ² Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli. ³ Ne govorim da osudim. Ta rekoh već: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno. ⁴ Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu. ⁵ Doista, i kada dođosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje. ⁶ Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim. ⁷ Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još većma obradovah. ⁸ Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila - ⁹ sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. ¹⁰ Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. ¹¹ Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. ¹² Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. ¹³ To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. ¹⁴ Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. ¹⁵ I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. ¹⁶ Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. ZA CRKVU U JERUZALEMU ⁸ ¹ Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: ² unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. ³ Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim mogućnostima i preko mogućnosti - ⁴ veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. ⁵ I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. ⁶ Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti. ⁷ Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti. ⁸ Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. ⁹ Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. ¹⁰ Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji već prošle godine prvi to započeste, ne samo činom nego i odlukom. ¹¹ Sada dovršite to djelo da kao što spremno odlučiste, tako prema mogućnostima i dovršite. ¹² Jer ima li spremnosti, mila je po onom što ima, a ne po onom čega nema. ¹³ Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost! ¹⁴ U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost, ¹⁵ kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje. ¹⁶ A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. ¹⁷ On je prihvatio i molbu, ali budući da je veoma revan, otiđe k vama i dragovoljno. ¹⁸ S njime pak šaljemo brata kojega s evanđelja slave sve crkve. ¹⁹ Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo - na slavu samoga Gospodina i na našu želju ²⁰ kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo. ²¹ Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. ²² Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome često iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. ²³ A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braća naša? Poslanici su crkava, slava Kristova. ²⁴ Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo. ⁹ ¹ A o posluživanju svetih suvišno je da vam pišem. ² Ta poznajem vašu spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: "Ahaja je spremna od prošle godine." I vaša gorljivost potaknu mnoge. ³ Ipak šaljem braću da se u tome pogledu ne opovrgne što se vama ponosimo; da budete spremni kao što sam tvrdio te se - ⁴ ako sa mnom dođu Makedonci i nađu vas nespremne - ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kažemo vi. ⁵ Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braću da unaprijed pođu k vama i da pripreme vaš još prije obećani dar te bude pripravan - kao dar darežljivosti, a ne škrtosti. ⁶ Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. ⁷ Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. ⁸ A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo - ⁹ kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. ¹⁰ A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. ¹¹ Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. ¹² Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. ¹³ Osvjedočeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanđelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima. ¹⁴ A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama. ¹⁵ Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru! ¹⁰ ¹ Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom - ja koji sam licem u lice među vama "skroman", a nenazočan prema vama "odvažan" - ² molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. ³ Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. ⁴ Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja ⁵ i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; ⁶ i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost. ⁷ Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. ⁸ Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću - koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti. ⁹ Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama! ¹⁰ Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna". ¹¹ Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom. ¹² Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju. ¹³ Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. ¹⁴ Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim. ¹⁵ Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje: ¹⁶ i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području. ¹⁷ Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. ¹⁸ Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin. ¹¹ ¹ O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! ² Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu. ³ Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. ⁴ Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosÄite. ⁵ Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od "nadapostola". ⁶ Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo. ⁷ Ili sam grijeh počinio što sam vam - ponizujući sebe da se vi uzvisite - besplatno navješćivao Božje evanđelje? ⁸ Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. ⁹ U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. ¹⁰ Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. ¹¹ Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade! ¹² A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju. ¹³ Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. ¹⁴ I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. ¹⁵ Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim. ¹⁶ Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. ¹⁷ Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. ¹⁸ Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti. ¹⁹ Ta rado podnosÄite bezumne, vi umni! ²⁰ Da, podnosÄite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. ²¹ Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! ²² Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! ²³ Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često. ²⁴ Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. ²⁵ Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. ²⁶ Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; ²⁷ u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! ²⁸ Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. ²⁹ Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? ³⁰ Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti. ³¹ Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. ³² U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti. ³³ Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama. ¹² ¹ Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viđenje i objave Gospodnje. ² Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. ³ I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - ⁴ bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. ⁵ Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim. ⁶ Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene. ⁷ I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. ⁸ Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: ⁹ "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. ¹⁰ Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. ¹¹ Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam ništa. ¹² Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima. ¹³ Ta u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu". ¹⁴ Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. ¹⁵ A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? ¹⁶ Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih". ¹⁷ Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? ¹⁸ Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama? ¹⁹ Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađivanje. ²⁰ Bojim se doista da vas kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađa, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna; ²¹ da me opet kada dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše. ¹³ ¹ Evo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. ² Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh već i opet - kao onda drugi put nazočan, tako i sada nenazočan - unaprijed velim: ako opet dođem, neću štedjeti. ³ Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama. ⁴ I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas. ⁵ Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi. ⁶ A spoznat ćete, nadam se, da smo mi pravi. ⁷ Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo pravi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi. ⁸ Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. ⁹ Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. ¹⁰ To vam nenazočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje. ¹¹ Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. ¹² Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. ¹³ Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama! ¹⁴

Galatians

¹ ¹ Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih - ² i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. ³ Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, ⁴ koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega, ⁵ komu slava u vijeke vjekova! Amen. ⁶ Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, ⁷ koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. ⁸ Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! ⁹ Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. ¹⁰ Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga. ¹¹ Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, ¹² niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. ¹³ Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju ¹⁴ te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. ¹⁵ Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo ¹⁶ otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju ¹⁷ i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. ¹⁸ Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. ¹⁹ Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. ²⁰ Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. ²¹ Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. ²² Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. ²³ One su samo čule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio" ²⁴ i slavile su Boga zbog mene. ² ¹ Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. ² Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud. ³ Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, ⁴ i to radi uljeza, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima. ⁵ Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas! ⁶ A oni koji štogod znače - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli. ⁷ Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane - ⁸ jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima - ⁹ i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane! ¹⁰ Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio. ¹¹ A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: ¹² doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. ¹³ Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću. ¹⁴ Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?" ¹⁵ Mi smo podrijetlom Židovi, a ne "grešnici iz poganstva". ¹⁶ Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. ¹⁷ Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto! ¹⁸ Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik. ¹⁹ Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. ²⁰ Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. ²¹ Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro. ³ ¹ O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. ² Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? ³ Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? ⁴ Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! ⁵ Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku? ⁶ Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost. ⁷ Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. ⁸ A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi. ⁹ Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom. ¹⁰ Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. ¹¹ A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti. ¹² Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život. ¹³ Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu - ¹⁴ da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri. ¹⁵ Braćo, po ljudsku govorim: već i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje. ¹⁶ A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu. ¹⁷ Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanja. ¹⁸ Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario. ¹⁹ Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika. ²⁰ Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan. ²¹ Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. ²² Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju. ²³ Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. ²⁴ Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. ²⁵ A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. ²⁶ Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. ²⁷ Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. ²⁸ Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! ²⁹ Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju. ⁴ ¹ Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: ² pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac. ³ Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta. ⁴ A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan ⁵ da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. ⁶ A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!" ⁷ Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu. ⁸ Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu. ⁹ Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati? ¹⁰ Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! ¹¹ Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas! ¹² Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili. ¹³ Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje. ¹⁴ Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. ¹⁵ Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih. ¹⁶ Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu? ¹⁷ Oni revnuju za vas, ne časno, nego - odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete. ¹⁸ Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas, ¹⁹ dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. ²⁰ Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama. ²¹ Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona? ²² Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. ²³ Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja. ²⁴ To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo - to je Hagara. ²⁵ Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. ²⁶ Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša. ²⁷ Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana. ²⁸ Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja. ²⁹ I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada. ³⁰ Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne. ³¹ Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne. ⁵ ¹ Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! ² Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti. ³ I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. ⁴ Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. ⁵ Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju. ⁶ Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna. ⁷ Dobro ste trčali; tko li vas je samo spriječio da se više ne pokoravate istini? ⁸ Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove! ⁹ Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa. ¹⁰ Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi nećete drukčije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit će osudu, tko god bio. ¹¹ A ja, braćo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa! ¹² Uškopili se oni koji vas podbunjuju! ¹³ Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima. ¹⁴ Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! ¹⁵ Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete. ¹⁶ Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! ¹⁷ Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. ¹⁸ Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. ¹⁹ A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, ²⁰ idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, ²¹ zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. ²² Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, ²³ blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. ²⁴ Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. ²⁵ Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! ²⁶ Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima! ⁶ ¹ Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. ² Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! ³ Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. ⁴ Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim. ⁵ Ta svatko će nositi svoj teret. ⁶ Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem. ⁷ Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! ⁸ Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. ⁹ Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! ¹⁰ Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri. ¹¹ Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom. ¹² Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. ¹³ Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom. ¹⁴ A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. ¹⁵ Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje. ¹⁶ A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrđe! ¹⁷ Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! ¹⁸ Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen

Ephesians

¹ ¹ Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa: svetima koji su u Efezu i vjernima u Isusu Kristu. ² Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! ³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. ⁴ Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; ⁵ u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, ⁶ na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome ⁷ u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. ⁸ Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem ⁹ obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova ¹⁰ da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji. ¹¹ U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade ¹² da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se već prije nadali u Kristu. ¹³ U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, ¹⁴ koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave njegove. ¹⁵ Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ¹⁶ ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: ¹⁷ Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; ¹⁸ prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima ¹⁹ i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove ²⁰ koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima ²¹ iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. ²² Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, ²³ koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. ² ¹ I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha ² u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. ³ Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. ⁴ Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, ⁵ nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - ⁶ te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: ⁷ da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. ⁸ Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! ⁹ Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. ¹⁰ Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. ¹¹ Spominjite se stoga da nekoć bijaste neznabošci u tijelu - neobrezanicima su vas zvali oni koji se zovu obrezani, rukom, na tijelu - ¹² i da u ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od građanstva izraelskoga, tuđi Savezima obećanja, bez nade bijaste i neznabošci na svijetu. ¹³ Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu - po Krvi Kristovoj. ¹⁴ Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. ¹⁵ Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka ¹⁶ te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. ¹⁷ I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, ¹⁸ jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. ¹⁹ Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji ²⁰ nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. ²¹ U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. ²² U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu. ³ ¹ Radi toga ja, Pavao, sužanj Krista Isusa za vas pogane... ² Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: ³ objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. ⁴ Čitajući to, možete dokučiti kako ja shvaćam Kristovo otajstvo, ⁵ koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: ⁶ da su pogani subaštinici i "sutijelo" i sudionici obećanja u Kristu Isusu - po evanđelju, ⁷ kojega postadoh poslužiteljem darom milosti Božje koja mi je dana djelotvornošću snage njegove. ⁸ Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova ⁹ i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, ¹⁰ da sada - po Crkvi - Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja ¹¹ zasnovana - po naumu o vjekovima - u Kristu Isusu Gospodinu našemu. ¹² U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. ¹³ Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaša! ¹⁴ Zato prigibam koljena pred Ocem, ¹⁵ od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: ¹⁶ neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka ¹⁷ da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni ¹⁸ mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina ¹⁹ te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. ²⁰ Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti - ²¹ Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen. ⁴ ¹ Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! ² Podnosite jedni druge u ljubavi; ³ trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! ⁴ Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! ⁵ Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! ⁶ Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! ⁷ A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. ⁸ Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. ⁹ Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? ¹⁰ Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. ¹¹ On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje ¹² da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova ¹³ dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: ¹⁴ da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. ¹⁵ Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, ¹⁶ od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. ¹⁷ Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: ¹⁸ zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. ¹⁹ Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću. ²⁰ Vi pak ne naučiste tako Krista, ²¹ ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: ²² da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, ²³ a obnavljati se duhom svoje pameti ²⁴ i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. ²⁵ Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. ²⁶ Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom ²⁷ i ne dajite mjesta đavlu. ²⁸ Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. ²⁹ Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. ³⁰ I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! ³¹ Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! ³² Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. ⁵ ¹ Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena ² i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. ³ A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! ⁴ Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! ⁵ Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. ⁶ Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. ⁷ Nemajte dakle ništa s njima! ⁸ Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite - ⁹ plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina - ¹⁰ i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. ¹¹ A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, ¹² jer što potajno čine, sramota je i govoriti. ¹³ A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. ¹⁴ Zato veli: "Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist." ¹⁵ Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! ¹⁶ Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! ¹⁷ Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! ¹⁸ I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! ¹⁹ Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! ²⁰ Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista! ²¹ Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! ²² Žene svojim muževima kao Gospodinu! ²³ Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. ²⁴ Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! ²⁵ Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju ²⁶ da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ ²⁷ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. ²⁸ Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. ²⁹ Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. ³⁰ Doista, mi smo udovi njegova Tijela! ³¹ Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. ³² Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. ³³ Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža. ⁶ ¹ Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. ² Poštuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obećanjem: ³ da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. ⁴ A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim! ⁵ Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. ⁶ Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju; ⁷ dragovoljno služe - kao Gospodinu, a ne ljudima, ⁸ znajući da će svatko, bio on rob ili slobodnjak, učini li što dobro, za to dobiti plaću od Gospodina. ⁹ I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se prijetnje, znajući da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima i da u njega nema pristranosti. ¹⁰ Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. ¹¹ Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. ¹² Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. ¹³ Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. ¹⁴ Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, ¹⁵ potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! ¹⁶ U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. ¹⁷ Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. ¹⁸ Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, ¹⁹ i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja ²⁰ kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. ²¹ A da i vi znate što je sa mnom, kako mi je, o svemu će vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslužitelj u Gospodinu. ²² Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša. ²³ Mir braći i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! ²⁴ Milost sa svima koji ljube Gospodina našega Isusa Krista - u neraspadljivosti.

Philippians

¹ ¹ Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima. ² Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! ³ Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. ⁴ Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim ⁵ zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada - ⁶ uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. ⁷ I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti. ⁸ Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! ⁹ I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju ¹⁰ te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, ¹¹ puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju. ¹² A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja ¹³ tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, ¹⁴ a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. ¹⁵ Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: ¹⁶ ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; ¹⁷ oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno - misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. ¹⁸ Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se. ¹⁹ Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, ²⁰ kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. ²¹ Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! ²² A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! ²³ Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ²⁴ ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. ²⁵ U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, ²⁶ da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. ²⁷ Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru ²⁸ ne plašeći se ni u čemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. ²⁹ Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, ³⁰ isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete. ² ¹ Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ² ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; ³ nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ⁴ ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! ⁵ Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: ⁶ On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, ⁷ nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ⁸ ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. ⁹ Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, ¹⁰ da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. ¹¹ I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca. ¹² Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! ¹³ Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. ¹⁴ Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja ¹⁵ da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu ¹⁶ držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio. ¹⁷ Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. ¹⁸ A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom. ¹⁹ Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. ²⁰ Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo ²¹ jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. ²² A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. ²³ Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. ²⁴ A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. ²⁵ Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. ²⁶ Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. ²⁷ I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. ²⁸ Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. ²⁹ Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve ³⁰ jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti. ³ ¹ Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. ² Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! ³ Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, ⁴ iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: ⁵ obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, ⁶ po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. ⁷ Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. ⁸ Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem ⁹ i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - ¹⁰ da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ¹¹ ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. ¹² Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. ¹³ Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, ¹⁴ k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. ¹⁵ Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti. ¹⁶ Samo, držimo se onoga do čega smo stigli! ¹⁷ Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. ¹⁸ Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. ¹⁹ Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. ²⁰ Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: ²¹ snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. ⁴ ¹ Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu. ² Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. ³ Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života. ⁴ Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! ⁵ Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! ⁶ Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. ⁷ I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. ⁸ Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu! ⁹ Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni - to činite i Bog mira bit će s vama! ¹⁰ Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode. ¹¹ Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. ¹² Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. ¹³ Sve mogu u Onome koji me jača! ¹⁴ Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. ¹⁵ A i vi, Filipljani, znate: u početku evanđelja, kad otputovah iz Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini. ¹⁶ Čak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali. ¹⁷ Ne, ne tražim dara; tražim samo plod izobilan u vašu korist. ¹⁸ Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu Bogu. ¹⁹ A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. ²⁰ Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen. ²¹ Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom. ²² Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpače oni iz careva dvora. ²³ Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vašim!

Colossians

¹ ¹ Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: ² Kološanima, svetoj i vjernoj braći u Kristu. Milost vam i mir od Boga, Oca našega! ³ Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći. ⁴ Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima ⁵ poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste već čuli u Riječi istine - ⁶ evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama od dana kad ste čuli i spoznali milost Božju po istini, ⁷ kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov, ⁸ on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. ⁹ Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: ¹⁰ da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; ¹¹ osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; ¹² s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. ¹³ On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, ¹⁴ u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. ¹⁵ On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. ¹⁶ Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: ¹⁷ on je prije svega i sve stoji u njemu. ¹⁸ On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. ¹⁹ Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu ²⁰ i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. ²¹ I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, ²² sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. ²³ Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem. ²⁴ Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. ²⁵ Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju - ²⁶ otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. ²⁷ Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! ²⁸ Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu. ²⁹ Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje. ² ¹ Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: ² da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega - Krista, ³ u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. ⁴ To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim riječima. ⁵ Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista. ⁶ Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: ⁷ ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom kako ste poučeni, obilujte zahvaljivanjem. ⁸ Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na "počela svijeta", a ne na Krista. ⁹ Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi ¹⁰ ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. ¹¹ U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo puteno - obrezanjem Kristovim: ¹² s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. ¹³ On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, ¹⁴ izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. ¹⁵ Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi. ¹⁶ Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. ¹⁷ To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo. ¹⁸ Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u "poniznosti i štovanju anđela", zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, ¹⁹ a ne drži se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Božjim. ²⁰ Ako ste s Kristom umrli za počela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetu živite, dajete pod propise: ²¹ "Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči"? ²² Sve će to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski! ²³ Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasićuje tijelo. ³ ¹ Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! ² Za onim gore težite, ne za zemaljskim! ³ Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! ⁴ Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. ⁵ Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! ⁶ Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. ⁷ Tim ste putom i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli. ⁸ Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta! ⁹ Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima ¹⁰ i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! ¹¹ Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist. ¹² Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost ¹³ te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! ¹⁴ A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva. ¹⁵ I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! ¹⁶ Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! ¹⁷ I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! ¹⁸ Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! ¹⁹ Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. ²⁰ Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! ²¹ Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom. ²² Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina. ²³ Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, ²⁴ znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite. ²⁵ Doista, nepravedniku će se uzvratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti! ⁴ ¹ Gospodari, pružajte svojim robovima što je pravo i pravično, znajući da i vi imate Gospodina na nebu! ² U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! ³ Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan; ⁴ da ga očitujem propovijedajući kako treba. ⁵ Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! ⁶ Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba. ⁷ Što je sa mnom - o svemu će vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat, vjerni poslužitelj i sa mnom sluga u Gospodinu. ⁸ Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša. ⁹ Šaljem ga s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je vaš zemljak: oni će vam priopćiti kako je ovdje. ¹⁰ Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, nećak Barnabin, o kome primiste naredbe: dođe li k vama, lijepo ga primite. ¹¹ Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja samo su mi ovi suradnici na kraljevstvu Božjemu, oni mi bijahu utjehom. ¹² Pozdravlja vas Epafra, vaš zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek bori za vas u molitvama: da se održite, savršeni i ispunjeni, u posvemašnjoj volji Božjoj. ¹³ Svjedočim doista za nj: mnogo se trudi za vas i za one u Laodiceji i one u Hierapolu. ¹⁴ Pozdravlja vas Luka, ljubljeni liječnik, i Dema. ¹⁵ Pozdravite braću u Laodiceji, i Nimfu i Crkvu u njezinoj kući. ¹⁶ A kad se ova poslanica pročita kod vas, pobrinite se da se pročita i u Laodicejskoj crkvi, i vi da pročitate onu iz Laodiceje. ¹⁷ I recite Arhipu: "Pazi na službu koju si primio u Gospodinu: ispuni je!" ¹⁸ Pozdrav mojom rukom, Pavlovom! Spominjite se mojih okova! Milost s vama!

1 Thessalonians

¹ ¹ Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! ² Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama ³ spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. ⁴ Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja ⁵ jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. ⁶ I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga ⁷ tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. ⁸ Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. ⁹ Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu ¹⁰ i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi. ² ¹ Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. ² Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. ³ Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, ⁴ nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. ⁵ Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom. ⁶ Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih - ⁷ premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. ⁸ Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. ⁹ Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. ¹⁰ Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. ¹¹ Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, ¹² poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu. ¹³ Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. ¹⁴ Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, ¹⁵ koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive ¹⁶ kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev. ¹⁷ A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice. ¹⁸ Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona. ¹⁹ Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? ²⁰ Vi ste doista slava naša i radost! ³ ¹ Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami ² te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri ³ da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni: ⁴ doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo. ⁵ Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan. ⁶ A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas - ⁷ zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. ⁸ Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! ⁹ I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, ¹⁰ dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere? ¹¹ A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! ¹² Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. ¹³ Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime. ⁴ ¹ Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! ² Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. ³ Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje - da se uzdržavate od bludnosti, ⁴ da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, ⁵ a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, ⁶ pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. ⁷ Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. ⁸ Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas. ⁹ A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge, ¹⁰ a to doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete ¹¹ pa da se trsite mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovijedili, ¹² te tako časno živite prema onima vani i nikoga ne trebate. ¹³ Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. ¹⁴ Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. ¹⁵ Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. ¹⁶ Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, ¹⁷ a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. ¹⁸ Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! ⁵ ¹ A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. ² Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. ³ Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. ⁴ Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ⁵ ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. ⁶ Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. ⁷ Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju. ⁸ A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! ⁹ Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, ¹⁰ koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo. ¹¹ Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite. ¹² Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; ¹³ s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! ¹⁴ Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! ¹⁵ Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. ¹⁶ Uvijek se radujte! ¹⁷ Bez prestanka se molite! ¹⁸ U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. ¹⁹ Duha ne trnite, ²⁰ proroštava ne prezirite! ²¹ Sve provjeravajte: dobro zadržite, ²² svake se sjene zla klonite! ²³ A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. ²⁴ Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. ²⁵ Braćo, molite i za nas! ²⁶ Pozdravite svu braću cjelovom svetim. ²⁷ Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći. ²⁸ Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama!

2 Thessalonians

¹ ¹ Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu našemu i Gospodinu Isusu Kristu. ² Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! ³ Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima, ⁴ tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite. ⁵ One su najava pravednog Suda Božjega: da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite. ⁶ Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, ⁷ a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, ⁸ u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. ⁹ Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, ¹⁰ kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama. ¹¹ Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere ¹² te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu - po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista. ² ¹ A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ² ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. ³ Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, ⁴ Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... ⁵ Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? ⁶ I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. ⁷ Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. ⁸ Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga - ⁹ njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima ¹⁰ i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. ¹¹ I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži ¹² te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. ¹³ Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. ¹⁴ Da, na to vas pozva po našem evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. ¹⁵ Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom. ¹⁶ A sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, ¹⁷ neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi! ³ ¹ Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas ² i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! ³ Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. ⁴ A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. ⁵ A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj. ⁶ Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas. ⁷ Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ⁸ ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. ⁹ Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. ¹⁰ Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! ¹¹ A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. ¹² Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. ¹³ Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro. ¹⁴ Ako li se tko ne pokorava našoj riječi u ovoj poslanici, zabilježite ga, ne drugujte s njime, da se postidi, ¹⁵ ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao brata. ¹⁶ A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki način! Gospodin sa svima vama! ¹⁷ Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj poslanici: ovako pišem. ¹⁸ Milost Gospodina našega Isusa Krista sa svima vama!

1 Timothy

¹ ¹ Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Krista Isusa, nade naše, ² Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega! ³ Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovijediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka ⁴ i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. ⁵ Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. ⁶ To su neki promašili i zastranili u praznorječje; ⁷ htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde. ⁸ A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, ⁹ svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače, ¹⁰ bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku - ¹¹ po evanđelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno. ¹² Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene ¹³ koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. ¹⁴ I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. ¹⁵ Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. ¹⁶ A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. ¹⁷ A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen. ¹⁸ Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroštvima nekoć nad tobom izrečenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti ¹⁹ imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere. ²⁰ Među njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da nauče ne huliti. ² ¹ Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, ² za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. ³ To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, ⁴ koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. ⁵ Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, ⁶ koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, ⁷ za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu govorim, ne lažem - učiteljem naroda u vjeri i istini. ⁸ Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre; ⁹ isto tako žene - u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, ¹⁰ nego - dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost. ¹¹ Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. ¹² Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. ¹³ Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; ¹⁴ i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. ¹⁵ A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom. ³ ¹ Vjerodostojna je riječ: teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi. ² Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, ³ ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; ⁴ da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću - ⁵ a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? - ⁶ ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu đavlovu. ⁷ A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku đavlovu. ⁸ Đakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku - ⁹ imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti. ¹⁰ I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu. ¹¹ Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu. ¹² đakoni neka budu jedne žene muževi, neka dobro upravljaju djecom i svojim kućama. ¹³ Jer oni koji dobro obavljaju službu, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu. ¹⁴ Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi, ¹⁵ a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine. ¹⁶ Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu. ⁴ ¹ Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. ² A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti ³ koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. ⁴ Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću ⁵ jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom. ⁶ To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen riječima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideš. ⁷ Svjetovne pak i bablje priče odbijaj! Vježbaj se u pobožnosti! ⁸ Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život - sadašnji i budući. ⁹ Vjerodostojna je to riječ i vrijedna da se posve prihvati. ¹⁰ Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernika. ¹¹ Zapovijedaj to i naučavaj! ¹² Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći. ¹³ Dok ne dođem, posveti se čitanju, poticanju, poučavanju. ¹⁴ Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva. ¹⁵ Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima očit. ¹⁶ Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju. ⁵ ¹ Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiće kao braću, ² starice kao majke, djevojke kao sestre - u svoj čistoći. ³ Udovice poštuj - one koje su zaista udovice. ⁴ Ako li ipak koja udovica ima djecu ili unuke, neka najprije oni znaju očitovati svoju pobožnost prema vlastitom domu i uzdarjem uzvraćati roditeljima jer to je ugodno Bogu. ⁵ A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana prošnjama i molitvama noć i dan; ⁶ ona, naprotiv, koja provodi lagodan život, živa je već umrla. ⁷ I to naglašuj da budu besprijekorne. ⁸ Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika. ⁹ U popis neka se unosi udovica ne mlađa od šezdeset godina, jednog muža žena, ¹⁰ koja ima svjedočanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala, da se svakom dobru djelu posvećivala. ¹¹ Mlađe pak udovice odbijaj jer kad ih požuda odvrati od Krista, hoće se udati, ¹² pa zasluže osudu što su pogazile prvotnu vjernost. ¹³ A uz to se, obilazeći po kućama, nauče biti besposlene, i ne samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreći što ne bi smjele. ¹⁴ Hoću dakle da se mlađe udaju, djecu rađaju, da budu kućevne te ne daju protivniku nikakva povoda za pogrđivanje. ¹⁵ Jer već su neke zastranile za Sotonom. ¹⁶ Ako koja vjernica ima udovica, neka im pomaže, a neka se ne opterećuje Crkva, da uzmogne pomoći onima koje su zaista udovice. ¹⁷ Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, ponajpače oni koji se trude oko Riječi i poučavanja. ¹⁸ Pismo doista veli: Volu koji vrši ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plaće svoje. ¹⁹ Protiv starješine ne primaj tužbe, osim na osnovi dvaju ili triju svjedoka. ²⁰ One koji griješe, pred svima ukori da i drugi imaju straha! ²¹ Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anđelima da se toga držiš bez predrasude i ništa ne činiš po naklonosti. ²² Ruku prebrzo ni na koga ne polaži i ne budi dionikom tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj! ²³ Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti. ²⁴ Grijesi nekih ljudi očiti su i prije suda, nekih pak samo nakon njega. ²⁵ Tako su i dobra djela očita, a bila i drukčija, ne mogu se sakriti. ⁶ ¹ Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake časti dostojnima da se ne bi pogrđivalo ime Božje i nauk. ² A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato što su braća, nego neka im još više služe jer ti koji primaju njihovo dobročinstvo vjernici su i ljubljena braća. To naučavaj i preporučuj! ³ A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, ⁴ nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, ⁵ razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom. ⁶ Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! ⁷ Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! ⁸ Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. ⁹ Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. ¹⁰ Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. ¹¹ A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! ¹² Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! ¹³ Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: ¹⁴ čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. ¹⁵ Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, ¹⁶ koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen. ¹⁷ Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; ¹⁸ neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari - ¹⁹ prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život. ²⁰ Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječja nekog nazovispoznanja, ²¹ koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili. Milost s vama

2 Timothy

¹ ¹ Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, po obećanju života, života u Kristu Isusu, ² Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega. ³ Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan. ⁴ Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti ⁵ imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi. ⁶ Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. ⁷ Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. ⁸ Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga ⁹ koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih, ¹⁰ a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost - po evanđelju ¹¹ za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem. ¹² Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan. ¹³ Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. ¹⁴ Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. ¹⁵ Napustiše me, to znaš, svi u Aziji, među njima i Figel i Hermogen. ¹⁶ Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, ¹⁷ nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. ¹⁸ Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš. ² ¹ Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu ² i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti. ³ S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa. ⁴ Tko vojuje, ne zapleće se u svagdanje poslove kako bi se vojskovođi svidio. ⁵ I natječe li se tko, ne ovjenčava se ako se zakonito ne natječe. ⁶ Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda. ⁷ Shvati što govorim! Ta dat će ti Gospodin razum u svemu. ⁸ Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju. ⁹ Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! ¹⁰ Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. ¹¹ Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. ¹² Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. ¹³ Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati! ¹⁴ Na to podsjećaj zaklinjući pred Bogom neka ne bude rječoborstva: ničemu ne koristi, a na propast je onima koji slušaju. ¹⁵ Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine. ¹⁶ Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti ¹⁷ i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, ¹⁸ koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru. ¹⁹ Ipak čvrsti temelj Božji stoji - pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje. ²⁰ Pa u velikoj kući ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih, nego i drvenih i glinenih; i jedne su časne, druge pak nečasne. ²¹ Očisti li se dakle tko od toga, bit će posuda časna, posvećena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna. ²² A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. ²³ Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajući da rađaju svađama. ²⁴ A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, ²⁵ da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu ²⁶ i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje. ³ ¹ A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. ² Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, ³ bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, ⁴ izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. ⁵ Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! ⁶ Od njih su doista oni što se uvlače u kuće i zarobljuju ženice, natovarene grijesima, vodane najrazličitijim strastima: ⁷ one uvijek uče, a nikako ne mogu doći do spoznaje istine. ⁸ Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini. ⁹ Ali neće više napredovati jer bezumlje će ovih postati očito, kako se to i onima dogodilo. ¹⁰ A ti si pošao za nmom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; ¹¹ u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! ¹² A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. ¹³ Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu - kao zavodnici i zavedeni. ¹⁴ Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen ¹⁵ i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. ¹⁶ Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, ¹⁷ da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban. ⁴ ¹ Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: ² propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. ³ Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; ⁴ od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. ⁵ Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! ⁶ Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. ⁷ Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. ⁸ Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. ⁹ Nastoj što prije doći k meni! ¹⁰ Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju. ¹¹ Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za služenje. ¹² Tihika sam poslao u Efez. ¹³ Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada dođeš, donesi. I knjige, osobito pergamene. ¹⁴ Aleksandar kovač nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po njegovim djelima! ¹⁵ Njega se i ti čuvaj jer se veoma usprotivio našim riječima. ¹⁶ Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! ¹⁷ Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. ¹⁸ Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen! ¹⁹ Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom! ²⁰ Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna. ²¹ Nastoj doći prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino, Klaudija i sva braća. ²² Gospodin s duhom tvojim. Milost s vama!

Titus

¹ ¹ Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti ² u nadi života vječnoga što ga, prije vremena vjekovječnih, obeća Bog, On koji ne laže, ³ a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: ⁴ Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega! ⁵ Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: ⁶ je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna... ⁷ Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, ⁸ nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, ⁹ priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike. ¹⁰ Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. ¹¹ Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka. ¹² Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Krećani uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni." ¹³ Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, ¹⁴ da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine. ¹⁵ Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. ¹⁶ Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni. ² ¹ Ti, naprotiv, govori što se priliči zdravu nauku: ² starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi, postojanosti; ³ starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice, ne ropkinje mnogog vina, nego učiteljice dobra ⁴ da urazumljuju mlađe neka ljube svoje muževe, djecu, ⁵ neka budu razumne, čiste, kućevne, dobre, podložne svojim muževima da se riječ Božja ne bi pogrđivala. ⁶ Mladiće isto tako potiči da budu razumni. ⁷ U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju - nepokvarljivost, ozbiljnost, ⁸ riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo. ⁹ Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podlažu, ugađaju im, ne proturječe, ¹⁰ ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauku Spasitelja našega, Boga. ¹¹ Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; ¹² odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, ¹³ iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. ¹⁴ On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. ¹⁵ To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vlašću. Nitko neka te ne prezire. ³ ¹ Podsjećaj ih da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo, ² nikoga da ne pogrđuju, da budu neratoborni, popustljivi, da očituju svaku blagost prema svim ljudima. ³ Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge. ⁴ Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, ⁵ on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom ⁶ koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, ⁷ da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga. ⁸ Vjerodostojna je ovo riječ i hoću da to uporno tvrdiš te da oni koji su povjerovali Bogu uznastoje prednjačiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima. ⁹ A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svađa, i sukoba zakonskih kloni: beskorisni su i isprazni. ¹⁰ S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini ¹¹ znajući da je izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje. ¹² Kad pošaljem k tebi Artemu ili Tihika, požuri se k meni u Nikopol jer sam odlučio ondje prezimiti. ¹³ Zenu, pravnika, i Apolona brižljivo opremi da im ništa ne ponestane. ¹⁴ A i naši neka se uče prednjačiti dobrim djelima u životnim potrebama da ne budu neplodni. ¹⁵ Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u vjeri. Milost sa svima vama!

Philemon

¹ ¹ Pavao, sužanj Isusa Krista, i brat Timotej: ljubljenom Filemonu, suradniku našemu, ² i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu našem, i Crkvi u tvojoj kući. ³ Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! ⁴ Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjući te se u svojim molitvama ⁵ jer čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. ⁶ Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogućeg dobra među vama poradi Krista! ⁷ Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih. ⁸ Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim što ti je činiti, ⁹ poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. ¹⁰ Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, ¹¹ negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. ¹² Šaljem ti ga - njega, srce svoje. ¹³ Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. ¹⁴ Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. ¹⁵ Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek - ¹⁶ ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. ¹⁷ Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. ¹⁸ Ako ti je u čemu skrivio ili ti je što dužan, to meni upiši. ¹⁹ Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja ću platiti. Da ti ne reknem da mi i samoga sebe duguješ! ²⁰ Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu! ²¹ Uzdajući se u tvoju poslušnost, napisah ti uvjeren da ćeš još više učiniti, nego te molim. ²² K tome, pripravi mi obitavalište jer se nadam da ću vam po vašim molitvama biti darovan. ²³ Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici. ²⁴ Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim! ²⁵

Hebrews

¹ Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; ² konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. ³ On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; ⁴ postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. ⁵ Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. ⁶ A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji. ⁷ Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, ⁸ ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. ⁹ Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. ¹⁰ I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih. ¹¹ Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. ¹² Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. ¹³ Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! ¹⁴ Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje? ² ¹ Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. ² Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, ³ kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, ⁴ a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji. ⁵ Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. ⁶ Netko negdje posvjedoči: Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš. ⁷ Ti ga tek za malo učini manjim od anđela, slavom i časti njega ovjenča, ⁸ njemu pod noge sve podloži. Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, ⁹ ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. ¹⁰ Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. ¹¹ Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, ¹² kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. ¹³ I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. ¹⁴ Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, ¹⁵ pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu. ¹⁶ Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. ¹⁷ Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. ¹⁸ Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. ³ ¹ Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa: ² on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. ³ Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. ⁴ Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. ⁵ Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, ⁶ ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade. ⁷ Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, ⁸ ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji ⁹ gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja ¹⁰ četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. ¹¹ Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! ¹² Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. ¹³ Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. ¹⁴ Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo ¹⁵ kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! ¹⁶ Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? ¹⁷ Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? ¹⁸ Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? ¹⁹ I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere. ⁴ ¹ Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. ² Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. ³ U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena. ⁴ Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. ⁵ A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak. ⁶ Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. ⁷ Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda. ⁸ Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. ⁹ Dakle: preostaje neki subotni počinak narodu Božjemu! ¹⁰ Zaista, tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. ¹¹ Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. ¹² Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. ¹³ Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun. ¹⁴ Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. ¹⁵ Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. ¹⁶ Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! ⁵ ¹ Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. ² On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. ³ Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. ⁴ I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. ⁵ Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, ⁶ po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. ⁷ On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: ⁸ premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati ⁹ i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja - ¹⁰ proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu. ¹¹ O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju. ¹² Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. ¹³ Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je. ¹⁴ A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla. ⁶ ¹ Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, ² naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. ³ To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da. ⁴ Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, ⁵ i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, ⁶ pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. ⁷ Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; ⁸ ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!" ⁹ A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. ¹⁰ Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. ¹¹ Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade ¹² te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano. ¹³ Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: ¹⁴ Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. ¹⁵ I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. ¹⁶ Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. ¹⁷ Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom ¹⁸ da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. ¹⁹ Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, ²⁰ kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. ÷MELKISEDEKOVU ⁷ ¹ Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, ² i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira"; ³ on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda. ⁴ Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. ⁵ Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. ⁶ Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! ⁷ A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. ⁸ K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi. ⁹ I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima ¹⁰ jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek. ¹¹ Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? ¹² Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. ¹³ Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. ¹⁴ Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike. ¹⁵ To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom: ¹⁶ postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. ¹⁷ Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. ¹⁸ Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti - ¹⁹ jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu. ²⁰ I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, ²¹ a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik". ²² Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. ²³ K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. ²⁴ A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. ²⁵ Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. ²⁶ Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - ²⁷ koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. ²⁸ Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. ÷ISUSA ⁸ ¹ A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima ² kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek. ³ Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. ⁴ Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. ⁵ Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu. ⁶ Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima. ⁷ Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. ⁸ Doista, kudeći ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. ⁹ Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin. ¹⁰ Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. ¹¹ I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: "Spoznaj Gospodina", ta svi će me poznavati, malo i veliko, ¹² jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati. ¹³ Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stÓari i dotrajava, blizu je nestanku. ⁹ ¹ I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. ² Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; ³ iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama - ⁴ u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza; ⁵ povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti. ⁶ Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, ⁷ a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. ⁸ Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. ⁹ To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika - ¹⁰ sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka. ¹¹ Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - ¹² i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. ¹³ Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, ¹⁴ koliko će više krv Krista - koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! ¹⁵ A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu. ¹⁶ Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja. ¹⁷ Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporučitelj živi. ¹⁸ Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen. ¹⁹ Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi ²⁰ govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; ²¹ a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe. ²² I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. ²³ Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima. ²⁴ Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. ²⁵ Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; ²⁶ inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. ²⁷ I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, ²⁸ tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje. ¹⁰ ¹ Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. ² Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? ³ Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe. ⁴ Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. ⁵ Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; ⁶ paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. ⁷ Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" ⁸ Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, ⁹ veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. ¹⁰ U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. ¹¹ I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. ¹² A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu ¹³ čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. ¹⁴ Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. ¹⁵ A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: ¹⁶ "Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. ¹⁷ I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati." ¹⁸ A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. ¹⁹ Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - ²⁰ put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; ²¹ imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. ²² Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. ²³ Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. ²⁴ I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela ²⁵ te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. ²⁶ Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, ²⁷ nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. ²⁸ Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. ²⁹ Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? ³⁰ Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. ³¹ Strašno je upasti u ruke Boga živoga. ³² A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: ³³ ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. ³⁴ I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. ³⁵ Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! ³⁶ Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano. ³⁷ Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti ³⁸ A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj. ³⁹ A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše. ¹¹ ¹ A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. ² Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. ³ Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. ⁴ Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori. ⁵ Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu. ⁶ A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. ⁷ Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti. ⁸ Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. ⁹ Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, ¹⁰ jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. ¹¹ Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. ¹² Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. ¹³ U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. ¹⁴ Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. ¹⁵ Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. ¹⁶ Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. ¹⁷ Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, ¹⁸ kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - ¹⁹ uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. ²⁰ Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. ²¹ Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. ²² Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. ²³ Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. ²⁴ Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. ²⁵ Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. ²⁶ Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. ²⁷ Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. ²⁸ Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. ²⁹ Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše. ³⁰ Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. ³¹ Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. ³² I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, ³³ koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, ³⁴ pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. ³⁵ Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. ³⁶ Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. ³⁷ Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani - ³⁸ svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. ³⁹ I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano ⁴⁰ jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. ¹² ¹ Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! ² Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. ³ Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. ⁴ Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. ⁵ Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. ⁶ Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. ⁷ Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? ⁸ Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. ⁹ Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? ¹⁰ Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. ¹¹ Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. ¹² Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, ¹³ poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi. ¹⁴ Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! ¹⁵ Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, ¹⁶ da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. ¹⁷ Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio. ¹⁸ Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ¹⁹ ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori ²⁰ jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda, neka se kamenuje! ²¹ I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: "Strah me je i dršćem!" - ²² Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, ²³ Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika ²⁴ i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove. ²⁵ Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. ²⁶ Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. ²⁷ Ono "još jednom" pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. ²⁸ Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. ²⁹ Jer Bog je naš oganj što proždire. ¹³ ¹ Bratoljublje neka je trajno! ² Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele! ³ Sjećajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu! ⁴ Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog. ⁵ U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. ⁶ Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može? ⁷ Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. ⁸ Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. ⁹ Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. ¹⁰ Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. ¹¹ Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. ¹² Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. ¹³ Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku ¹⁴ jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. ¹⁵ Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. ¹⁶ Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! ¹⁷ Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. ¹⁸ Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. ¹⁹ Usrdnije vas pak molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio. ²⁰ A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, ²¹ osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen. ²² Molim vas, braćo, podnesite ovu riječ ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah! ²³ Znajte: naš je brat Timotej oslobođen. Ako uskoro stigne, s njime ću vas pohoditi. ²⁴ Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz Italije. ²⁵ Milost sa svima vama!

James

¹ ¹ Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav. ² Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje ³ znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. ⁴ Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. ⁵ Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. ⁶ Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. ⁷ Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina - ⁸ čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. ⁹ Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, ¹⁰ a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: ¹¹ sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. ¹² Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. ¹³ Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. ¹⁴ Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. ¹⁵ Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. ¹⁶ Ne varajte se, braćo moja ljubljena! ¹⁷ Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. ¹⁸ Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. ¹⁹ Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. ²⁰ Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. ²¹ Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. ²² Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. ²³ Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: ²⁴ promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. ²⁵ A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome. ²⁶ Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. ²⁷ Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. ² ¹ Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! ² Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći ³ i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: "Ti lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni - ondje, podno podnožja moga!", ⁴ niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? ⁵ Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube? ⁶ A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? ⁷ Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano? ⁸ Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite; ⁹ ako li ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike. ¹⁰ Ta tko sav Zakon uščuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. ¹¹ Jer tko reče: Ne čini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. ¹² Tako govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. ¹³ Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom. ¹⁴ Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? ¹⁵ Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje ¹⁶ pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? ¹⁷ Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. ¹⁸ Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. ¹⁹ Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću." ²⁰ Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? ²¹ Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? ²² Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila ²³ te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. ²⁴ Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. ²⁵ Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? ²⁶ Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva. ³ ¹ Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. ² Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. ³ Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. ⁴ Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. ⁵ Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! ⁶ I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. ⁷ Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, ⁸ a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. ⁹ Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: ¹⁰ iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! ¹¹ Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? ¹² Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. ¹³ Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. ¹⁴ Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! ¹⁵ Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. ¹⁶ Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. ¹⁷ A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. ¹⁸ Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir. ⁴ ¹ Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? ² Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. ³ Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. ⁴ Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. ⁵ Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? ⁶ A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. ⁷ Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! ⁸ Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! ⁹ Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost! ¹⁰ Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti! ¹¹ Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona. ¹² Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega? ¹³ De sada, vi što govorite: "Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi", ¹⁴ a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! ¹⁵ Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono", ¹⁶ vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. ¹⁷ Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je. ⁵ ¹ De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! ² Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, ³ zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! ⁴ Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. ⁵ Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! ⁶ Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! ⁷ Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. ⁸ Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! ⁹ Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! ¹⁰ Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. ¹¹ Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan! ¹² Prije svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše "da" neka bude "da", i "ne" - "ne", da ne padnete pod sud. ¹³ Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! ¹⁴ Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje ¹⁵ pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. ¹⁶ Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. ¹⁷ Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. ¹⁸ Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. ¹⁹ Braćo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, ²⁰ znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.

1 Peter

¹ ¹ Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeništva u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, ² po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira! ³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, ⁴ za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, ⁵ vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. ⁶ Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: ⁷ da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. ⁸ Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene ⁹ što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. ¹⁰ To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. ¹¹ Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: ¹² bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti. ¹³ Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. ¹⁴ Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. ¹⁵ Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. ¹⁶ Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. ¹⁷ Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. ¹⁸ Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, ¹⁹ nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. ²⁰ On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas ²¹ koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu. ²² Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. ²³ Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. ²⁴ Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, ²⁵ ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno. ² ¹ Odložite dakle svaku zloću i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva klevetanja. ² Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje, ³ ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin. ⁴ Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, ⁵ pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. ⁶ Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. ⁷ Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni ⁸ i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni. ⁹ A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; ¹⁰ vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili. ¹¹ Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše; ¹² življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda. ¹³ Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, ¹⁴ bilo upraviteljima jer ih on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji dobro čine. ¹⁵ Doista, ovo je Božja volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnika. ¹⁶ Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloće, već kao Božje sluge - ¹⁷ sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite! ¹⁸ Sluge, budite sa svim poštovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. ¹⁹ To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. ²⁰ Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. ²¹ Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. ²² On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; ²³ on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; ²⁴ on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. ²⁵ Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih. ³ ¹ Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, ² pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje. ³ Vaš nakit neka ne bude izvanjski - pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. ⁴ Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. ⁵ Tako su se doista i nekoć svete žene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muževima. ⁶ Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako činite dobro ne bojeći se nikakva zastrašivanja. ⁷ Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava. ⁸ Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! ⁹ Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov! ¹⁰ Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od riječi prijevarnih; ¹¹ zla nek se kloni, a čini dobro, mir neka traži i za njim ide: ¹² jer oči Gospodnje gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove, a lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca. ¹³ Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? ¹⁴ Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! ¹⁵ Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ¹⁶ ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. ¹⁷ Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. ¹⁸ Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. ¹⁹ U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici ²⁰ koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. ²¹ Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista ²² koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. ⁴ ¹ Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha - ² da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama nego po Božjoj volji. ³ Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima. ⁴ Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. ⁵ Polagat će oni račun Onomu tko je već spreman suditi žive i mrtve. ⁶ Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju - u duhu. ⁷ Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu! ⁸ Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! ⁹ Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! ¹⁰ Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! ¹¹ Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen. ¹² Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! ¹³ Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. ¹⁴ Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva. ¹⁵ Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ¹⁶ ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. ¹⁷ Ta vrijeme je da započne Sud - od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? ¹⁸ I ako se pravednik jedva spasava, opak i grešnik gdje da se pojavi? ¹⁹ Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju. ⁵ ¹ Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: ² pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; ³ i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. ⁴ Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave. ⁵ Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. ⁶ Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. ⁷ Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. ⁸ Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. ⁹ Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. ¹⁰ A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi. ¹¹ Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen. ¹² Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedočim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite! ¹³ Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj. ¹⁴ Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu!

2 Peter

¹ ¹ Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. ² Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! ³ Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. ⁴ Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. ⁵ Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, ⁶ spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, ⁷ pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. ⁸ Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. ⁹ A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. ¹⁰ Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada! ¹¹ Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. ¹² Zato ću vas uvijek na to podsjećati premda to znate i utvrđeni ste u primljenoj istini. ¹³ Pravo je, mislim, da vas dok sam u ovom šatoru, budim opomenom, ¹⁴ svjestan da ću brzo napustiti svoj šator, kako mi i Gospodin naš Isus Krist očitova. ¹⁵ A pobrinut ću se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjećate. ¹⁶ Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. ¹⁷ Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! ¹⁸ Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori. ¹⁹ Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. ²⁰ Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno ²¹ jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili. ² ¹ Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. ² I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. ³ U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema. ⁴ Doista, ako Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; ⁵ ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; ⁶ ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; ⁷ ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi - ⁸ pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio - ⁹ umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, ¹⁰ ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Veličanstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrđujući Slave, ¹¹ dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. ¹² Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrebljeni; ¹³ zadesit će ih nepravda, plaća nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslađuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. ¹⁴ Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! ¹⁵ Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti, ¹⁶ ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje. ¹⁷ Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. ¹⁸ Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. ¹⁹ Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. ²⁰ Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. ²¹ Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. ²² Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu." ³ ¹ Ljubljeni, pišem evo već drugu poslanicu. U objema opomenom budim vaš zdrav razbor ² da se sjetite riječi što ih prorekoše sveti proroci i zapovijedi apostola vaših, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve. ³ Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povoditi će se za svojim požudama ⁴ i pitati: "Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja." ⁵ Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju riječ posta iz vode i po vodi. ⁶ Na isti način ondašnji svijet propade vodom potopljen. ⁷ A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena za oganj i čuvaju se za Dan suda i propasti bezbožnih ljudi. ⁸ Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. ⁹ Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. ¹⁰ Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. ¹¹ Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti ¹² iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti. ¹³ Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. ¹⁴ Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. ¹⁵ A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. ¹⁶ Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast. ¹⁷ Vi dakle, ljubljeni pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti. ¹⁸ A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen!

1 John

¹ ¹ Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu - ² da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama - ³ što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. ⁴ I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. ⁵ A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! ⁶ Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. ⁷ Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. ⁸ Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. ⁹ Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. ¹⁰ Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. ² ¹ Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. ² On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. ³ I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. ⁴ Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. ⁵ A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. ⁶ Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio. ⁷ Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed jest riječ koju ste čuli. ⁸ A opet, novu vam zapovijed pišem - obistinjuje se u njemu i vama - jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli. ⁹ Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. ¹⁰ Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. ¹¹ A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči. ¹² Pišem vama, dječice, jer su vam grijesi oprošteni po njegovu imenu. ¹³ Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići, jer ste pobijedili Zloga. ¹⁴ Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga. ¹⁵ Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. ¹⁶ Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. ¹⁷ Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. ¹⁸ Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas. ¹⁹ Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas. ²⁰ A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate. ²¹ Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine. ²² Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj ²³ tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca. ²⁴ A vi - što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. ²⁵ A ovo je obećanje koje nam on obeća: život vječni. ²⁶ Ovo vam napisah o onima koji vas zavode. ²⁷ A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu. ²⁸ I sada, dječice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku. ²⁹ Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji čini pravdu od njega rođen. ³ ¹ Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. ² Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. ³ I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist. ⁴ Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. ⁵ I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. ⁶ Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. ⁷ Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. ⁸ Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. ⁹ Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. ¹⁰ Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga. ¹¹ Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge. ¹² Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna. ¹³ Ne čudite se, braćo ako vas svijet mrzi. ¹⁴ Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti. ¹⁵ Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života. ¹⁶ Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću. ¹⁷ Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce - kako ljubav Božja ostaje u njemu? ¹⁸ Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. ¹⁹ Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ²⁰ ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. ²¹ Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. ²² I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. ²³ I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. ²⁴ I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. ⁴ ¹ Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. ² Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. ³ A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu. ⁴ Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu. ⁵ Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih sluša. ⁶ Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude. ⁷ Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. ⁸ Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. ⁹ U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. ¹⁰ U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. ¹¹ Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. ¹² Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. ¹³ Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. ¹⁴ I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. ¹⁵ Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. ¹⁶ I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. ¹⁷ U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu. ¹⁸ Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi. ¹⁹ Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi. ²⁰ Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. ²¹ I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga. ⁵ ¹ Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. ² Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. ³ Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. ⁴ Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. ⁵ Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? ⁶ On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. ⁷ Jer troje je što svjedoči: ⁸ Duh, voda i krv; i to je troje jedno. ⁹ Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je svjedočio za Sina svoga: ¹⁰ Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga. ¹¹ I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. ¹² Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. ¹³ To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. ¹⁴ I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. ¹⁵ I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali. ¹⁶ Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli. ¹⁷ Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt. ¹⁸ Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego Rođeni od Boga čuva ga i Zli ga se ne dotiče. ¹⁹ Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim. ²⁰ Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni. ²¹ Dječice, klonite se idola!

2 John

¹ ¹ Starješina izabranoj Gospođi i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini - a ne samo ja nego i svi koji upoznaše Istinu - ² radi Istine koja ostaje u nama i bit će s nama dovijeka. ³ Bila s nama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Sina Očeva Isusa Krista u istini i ljubavi! ⁴ Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca. ⁵ I sada te molim, Gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni druge. ⁶ A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj živite. ⁷ Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist. ⁸ Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću. ⁹ Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina. ¹⁰ Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. ¹¹ Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima. ¹² Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna. ¹³ Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre.

3 John

¹ Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. ² Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. ³ Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. ⁴ Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga. ⁵ Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. ⁶ Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. ⁷ Jer poradi Imena iziđoše i ne primaju ništa od pogana. ⁸ Mi smo dakle dužni takve primati da budemo suradnici Istine. ⁹ Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. ¹⁰ Zato ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve. ¹¹ Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. ¹² Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito. ¹³ Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. ¹⁴ Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. [ (III John 1:15) Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence. ]

Jude

¹ Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, čuvanima za Isusa Krista - pozvanima. ² Obilovali milošću, mirom i ljubavlju! ³ Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. ⁴ Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista. ⁵ Želim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne. ⁶ I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima; ⁷ kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom pÓuti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju. ⁸ Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju Veličanstvo, pogrđuju Slave. ⁹ Kad se Mihael arkanđeo s đavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreći pogrdan sud protiv njega, nego reče: "Spriječio te Gospodin!" ¹⁰ A ovi pogrđuju ono što ne poznaju; a što po naravi kao nerazumne životinje poznaju, u tom trunu. ¹¹ Jao njima! Putom Kajinovim pođoše, i zabludi se Bileamovoj za plaću podaše, i propadoše od pobune Korahove. ¹² Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, ¹³ bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka. ¹⁴ O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: "Gle, dođe Gospodin sa Desttisućama svojim ¹⁵ suditi svima i pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše i za sve drzovite riječi koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega." ¹⁶ To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka. ¹⁷ A vi, ljubljeni, sjetite se riječi što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. ¹⁸ Oni vam govorahu: "U posljednje će vrijeme biti podrugljivaca koji će se povoditi za bezbožnim požudama svojim." ¹⁹ To su sijači razdora, sjetilnici koji nemaju Duha. ²⁰ A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, ²¹ uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. ²² I jedne, svadljivce, karajte, ²³ druge spasavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom, mrzeći i haljinu puti okaljanu. ²⁴ Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju - ²⁵ jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen.

Revelation

¹ Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog anđela sluzi svomu Ivanu ² koji posvjedoči za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista - za sve što vidje. ³ Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu! ⁴ Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim ⁵ i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha ⁶ te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! ⁷ Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. ⁸ Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar. ⁹ Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. ¹⁰ Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. ¹¹ Govoraše: "Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju." ¹² Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, ¹³ a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; ¹⁴ glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; ¹⁵ noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; ¹⁶ u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi. ¹⁷ Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, ¹⁸ i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja. ¹⁹ Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije. ²⁰ Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava." ² ¹ Anđelu Crkve u Efezu napiši: "Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijećnjaka: ² Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. ³ Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. ⁴ Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. ⁵ Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i - uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. ⁶ Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim." ⁷ "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem." ⁸ I anđelu Crkve u Smirni napiši: "Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: ⁹ Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. ¹⁰ Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života." ¹¹ "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće nauditi druga smrt." ¹² I anđelu Crkve u Pergamu napiši: "Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: ¹³ Znam gdje prebivaš - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva. ¹⁴ Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. ¹⁵ Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. ¹⁶ Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih." ¹⁷ "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima." ¹⁸ I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: "Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: ¹⁹ Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. ²⁰ Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. ²¹ Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. ²² Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; ²³ i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima. ²⁴ Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena ²⁵ nego - što imate, čvrsto držite dok ne dođem." ²⁶ "Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima ²⁷ i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih - ²⁸ kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. ²⁹ Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" ³ ¹ I anđelu Crkve u Sardu napiši: "Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. ² Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. ³ Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. ⁴ Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni." ⁵ "Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim." ⁶ "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" ⁷ I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti: ⁸ Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. ⁹ Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu - evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. ¹⁰ Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. ¹¹ Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca." ¹² "Pobjednika ću postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo." ¹³ "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" ¹⁴ I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: ¹⁵ Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! ¹⁶ Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. ¹⁷ Govoriš: 'Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!' A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. ¹⁸ Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. ¹⁹ Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! ²⁰ Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom." ²¹ "Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo." ²² "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" ⁴ ¹ Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: "Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!" ² I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. ³ Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slična smaragdu. ⁴ Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. ⁵ Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, ⁶ a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: ⁷ prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. ⁸ Ta su četiri bića - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!" ⁹ I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, ¹⁰ dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći: ¹¹ "Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!" ⁵ ¹ I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! ² I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: "Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?" ³ I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. ⁴ Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. ⁵ A jedan od starješina reče: "Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih. ⁶ I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. ⁷ On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. ⁸ A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. ⁹ Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; ¹⁰ učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji." ¹¹ I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. ¹² Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!" ¹³ I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" ¹⁴ I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se. ⁶ ¹ I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: "Dođi!" ² Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi. ³ Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začujem drugo biće gdje govori: "Dođi!" ⁴ I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik. ⁵ Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: "Dođi!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. ⁶ Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: "Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!" ⁷ Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: "Dođi!" ⁸ Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim. ⁹ Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. ¹⁰ Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" ¹¹ I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. ¹² I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. ¹³ I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. ¹⁴ Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. ¹⁵ Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i pećine gorske ¹⁶ govoreći gorama i pećinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. ¹⁷ Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!" ⁷ ¹ Nakon toga vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem. ² I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: ³ "Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!" ⁴ I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih: ⁵ iz plemena Judina dvanaest tisuća opečaćenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisuća, iz plemena Gadova dvanaest tisuća, ⁶ iz plemena Ašerova dvanaest tisuća, iz plemena Naftalijeva dvanest tisuća, iz plemena Manašeova dvanaest tisuća, ⁷ iz plemena Šimunova dvanaest tisuća, iz plemena Levijeva dvanaest tisuća, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća, ⁸ iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća, iz plemena Josipova dvanaest tisuća, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuća opečaćenih. ⁹ Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. ¹⁰ Viču iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!" ¹¹ I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, ¹² i pokloniše se Bogu govoreći: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen." ¹³ I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" ¹⁴ Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. ¹⁵ Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. ¹⁶ Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega ¹⁷ jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih." ⁸ ¹ Kad Jaganjac otvori sedmi pečat, nasta muk na nebu oko pola sata. ² I vidjeh: sedmorici anđela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja. ³ I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. ⁴ I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. ⁵ Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres. ⁶ A sedam anđela sa sedam trubalja pripremiše se da zatrube. ⁷ Prvi zatrubi. I nastadoše tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i budu bačeni na zemlju. I trećina zemlje izgorje, i trećina stabala izgorje, i sva zelena trava izgorje. ⁸ Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bačeno bi u more. I trećina se mora pretvori u krv ⁹ te izginu trećina stvorenja što u moru žive i trećina lađa propade. ¹⁰ Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika - gorjela je kao zublja - pade na trećinu rijeka i na izvore voda. ¹¹ Zvijezdi je ime Pelin. I trećina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda. ¹² Četvrti anđeo zatrubi. I bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć. ¹³ I vidjeh i začuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: "Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anđela koji će sad-na zatrubiti!" ⁹ ¹ Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. ² Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala. ³ Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci i dana im je moć kakvu imaju štipavci zemaljski. ⁴ I zapovjeđeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjega na čelu. ⁵ I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. ⁶ U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih. ⁷ Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, ⁸ kose kao u žena, a zubi kao u lavova. ⁹ Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. ¹⁰ Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da ude ljudima pet mjeseci. ¹¹ Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion - Upropastitelj. ¹² Prvi Jao prođe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao. ¹³ Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. ¹⁴ Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: "Odriješi ona četiri anđela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu." ¹⁵ I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. ¹⁶ A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše dvije mirijade mirijada. ¹⁷ Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. ¹⁸ Od ovih triju zala poginu trećina ljudi - od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. ¹⁹ Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude. ²⁰ Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti čuju nit hodaju - ²¹ i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa. ¹⁰ ¹ I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; ² u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče. ³ I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. ⁴ A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: "Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!" ⁵ I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu ⁶ i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: "Neće više biti vremena! ⁷ Nego - u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima." ⁸ I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!" ⁹ Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med." ¹⁰ Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. ¹¹ I rečeno mi je: "Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!" ¹¹ ¹ I dana mi je trska slična palici i rečeno mi je: "Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i poklonike u njemu! ² Vanjsko dvorište hrama mimoiđi, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit će svetim gradom četrdeset i dva mjeseca. ³ I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. ⁴ Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. ⁵ Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. ⁶ Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu. ⁷ A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. ⁸ I njihova će trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. ⁹ Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat će njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob polože. ¹⁰ Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. ¹¹ Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. ¹² I začuše glas s neba silan: "Uziđite ovamo!" I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja. ¹³ U taj čas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga. ¹⁴ Drugi Jao prođe. Evo, treći Jao dolazi ubrzo! ¹⁵ I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi: "Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!" ¹⁶ Tada dvadeset i četiri starješine, što pred Bogom sjedoše na prijestolja, ¹⁷ padoše ničice i pokloniše se Bogu govoreći. "Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, koji jesi i koji bijaše, zato što uze u ruke moć svoju veliku i zakralji se! ¹⁸ Gnjevili se narodi, ali dođe srdžba tvoja i čas da se sudi mrtvima i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje imena tvojega, malima i velikima; i da se unište oni koji kvare zemlju." ¹⁹ I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika. ¹² ¹ I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. ² Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. ³ I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, ⁴ a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete. ⁵ I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. ⁶ A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. ⁷ I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ⁸ ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. ⁹ Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. ¹⁰ I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. ¹¹ Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. ¹² Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!" ¹³ Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića. ¹⁴ No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. ¹⁵ I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. ¹⁶ Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. ¹⁷ I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo. [ (Revelation of John 12:18) I stade na morski žal. ] ¹³ ¹ I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. ² Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. ³ Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri ⁴ i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" ⁵ I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. ⁶ I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. ⁷ I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: ⁸ da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta. ⁹ Tko ima uho, nek posluša! ¹⁰ Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih. ¹¹ I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. ¹² Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. ¹³ Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. ¹⁴ Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. ¹⁵ I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. ¹⁶ Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, ¹⁷ i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. ¹⁸ U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest. ¹⁴ ¹ I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće - na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova! ² I začujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji začuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama. ³ Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće - otkupljeni sa zemlje. ⁴ Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; ⁵ na ustima se njihovim laž ne nađe, neporočni su. ⁶ I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. ⁷ Viče iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!" ⁸ Za njim eto drugog anđela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!" ⁹ Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, ¹⁰ pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. ¹¹ Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." ¹² U tom je postojanost svetih - onih što čuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. ¹³ I začujem glas s neba: "Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!" ¹⁴ I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp. ¹⁵ I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu što sjedi na oblaku: "Mahni srpom i žanji jer dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!" ¹⁶ I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena. ¹⁷ I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp. ¹⁸ I od žrtvenika iziđe drugi anđeo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s oštrim srpom: "Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožđe!" ¹⁹ I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega. ²⁰ Gazila se kaca izvan grada te poteče krv iz kace konjima do uzda, tisuću i šest stotina stadija uokolo. ¹⁵ ¹ I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zala posljednjih - s njima se navršuje gnjev Božji. ² I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci. ³ Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: "Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! ⁴ Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I zato svi će narodi doći i klanjati se pred tobom jer se očitovahu pravedna djela tvoja!" ⁵ Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu! ⁶ Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. ⁷ Jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. ⁸ I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anđela. ¹⁶ ¹ I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: "Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!" ² Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. ³ Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. ⁴ Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. ⁵ I začujem anđela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! ⁶ Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!" ⁷ I začujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!" ⁸ Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. ⁹ I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. ¹⁰ Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke ¹¹ i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. ¹² Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. ¹³ I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista, kao žabe. ¹⁴ To su dusi zloduha što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara. ¹⁵ Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! ¹⁶ I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. ¹⁷ I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: "Svršeno je!" ¹⁸ I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj. ¹⁹ I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje. ²⁰ I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, ²¹ a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko. ¹⁷ ¹ I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: "Dođi pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, ² s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina." ³ I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. ⁴ Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. ⁵ Na čelo joj napisano ime - tajna: "Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih." ⁶ I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih. ⁷ Nato će mi anđeo: "Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova." ⁸ "Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit će se pozemljari - oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života - kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu. ⁹ Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima žena sjedi. A i sedam kraljeva: ¹⁰ pet ih već pade, jedan jest, a jedan još ne dođe: kada dođe, ostati mu je zamalo. ¹¹ I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast. ¹² Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. ¹³ Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. ¹⁴ Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva." ¹⁵ I reče mi anđeo: "Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. ¹⁶ I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer - oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. ¹⁷ Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. ¹⁸ Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim." ¹⁸ ¹ Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. ² On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih ³ jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina." ⁴ Začujem i drugi glas s neba: "Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! ⁵ Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih. ⁶ Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U čašu u koju je ona natakala natočite dvostruko! ⁷ Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!' ⁸ Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!" ⁹ I plakat će i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludničili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina. ¹⁰ Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka će stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!" ¹¹ I trgovci zemaljski plaču nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje: ¹² ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora; ¹³ ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje žive duše. ¹⁴ "Voće za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti - ne, nema ga više!" ¹⁵ Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka će stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat će i tugovati: ¹⁶ "Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoć u lan tanan i grimiz i skrlet, nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! ¹⁷ U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje ¹⁸ i, gledajući dim njezina požara, zapomažu: "Koji li je grad sličan gradu ovom velikom?" ¹⁹ I posuše glavu pepelom te plačući i tugujući viknuše: "Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!" ²⁰ Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi! ²¹ I jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: "Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće!" ²² "Glas citraša i pjevača i svirača i trubljača u tebi se više neće čuti! Obrtnik vješt kojem god umijeću u tebi se više neće naći! Klopot žrvnja u tebi se više neće čuti! ²³ Svjetlost svjetiljke u tebi više neće sjati! Glas zaručnika i zaručnice u tebi se više neće čuti! Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje i čaranja tvoja zavedoše sve narode; ²⁴ i u tebi se našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji." ¹⁹ ¹ Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu: "Aleluja! Spasenje i slava i moć Bogu našemu! ² Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!" ³ I ponove: "Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!" ⁴ Nato starješine, njih dvadesetčetvorica, i ona četiri bića padoše ničice i p okloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreći: "Amen! Aleluja!" ⁵ I s prijestolja iziđe glas: "Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!" ⁶ I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar! ⁷ Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova! ⁸ Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist!" A lan - pravedna su djela svetih. ⁹ I reče mi: "Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!" I reče mi: "Ove su riječi istinite, Božje." ¹⁰ Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!" Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proročki. ¹¹ I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; ¹² oči mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; ¹³ ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Božja. ¹⁴ Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i čist. ¹⁵ Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. ¹⁶ Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara." ¹⁷ I vidjeh jednog anđela: stajaše na suncu vičući iza glasa svim pticama što nebom lete: "Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju ¹⁸ da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogućnika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih mogućih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!" ¹⁹ I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. ²⁰ I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom. ²¹ A drugi su posječeni mačem što iziđe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova. ²⁰ ¹ I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. ² Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. ³ Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. ⁴ I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. ⁵ Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. ⁶ Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. ⁷ A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti pušten: ⁸ izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga. ⁹ Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siđe s neba te ih proguta. ¹⁰ A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova. ¹¹ I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. ¹² I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. ¹³ More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. ¹⁴ A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: ¹⁵ tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno. ²¹ ¹ I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. ² I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. ³ I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. ⁴ I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." ⁵ Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite." ⁶ I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. ⁷ To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. ⁸ Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." ⁹ I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zala konačnih te progovori sa mnom: "Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!" ¹⁰ I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, ¹¹ sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; ¹² okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. ¹³ Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. ¹⁴ Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. ¹⁵ Moj subesjednik imaše mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine. ¹⁶ Grad se stere u četvorini: dužina mu jednaka širini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuća stadija - dužina mu i širina i visina jednaka. ¹⁷ Izmjeri i njegove zidine: sto četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri kojom je mjerio anđeo. ¹⁸ Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. ¹⁹ Temelji su gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, ²⁰ peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. ²¹ Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg - čisto zlato, kao prozirno staklo. ²² Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! ²³ I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! ²⁴ Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. ²⁵ Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. ²⁶ U nj će se donijeti slava i čast naroda. ²⁷ Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života. ²² ¹ I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. ² Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. ³ I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati ⁴ i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. ⁵ Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova. ⁶ I reče mi: "Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. ⁷ I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!" ⁸ Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. ⁹ A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!" ¹⁰ A zatim će mi: "Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer - vrijeme je blizu! ¹¹ Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!" ¹² "Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!" ¹³ "Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! ¹⁴ Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! ¹⁵ Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž." ¹⁶ "Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica." ¹⁷ I Duh i Zaručnica govore: "Dođi!" I tko ovo čuje, neka rekne: "Dođi!" Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! ¹⁸ Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. ¹⁹ I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi. ²⁰ Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Dođi, Gospodine Isuse! ²¹ Milost Gospodina Isusa sa svima!