Job 4 Cross References - Croatian

¹ Tad prozbori Elifaz Temanac i reče: ² "Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi! ³ Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; ⁴ riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava. ⁵ A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo! ⁶ Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje? ⁷ TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici? ⁸ Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti. ⁹ Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje. ¹⁰ Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića. ¹¹ Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini. ¹² Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo. ¹³ Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, ¹⁴ strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. ¹⁵ Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu. ¹⁶ Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat: ¹⁷ 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem? ¹⁸ Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje - ¹⁹ kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: ²⁰ od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi. ²¹ Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'

⁷ Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

²¹ Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

¹⁹ U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."

¹² Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze.

¹⁹ Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao."

²⁵ Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?"

²⁷ "Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo!

³ Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata."

¹² I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.

²⁴ Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!"

² U noćnom viđenju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori: "Evo me!"

⁹ Judo, laviću mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio?

⁸ Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše.

¹⁰ A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.

⁶ reče Jahve: "Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram.

¹⁹ Ali provedite ovdje i vi noć da doznam što će mi Jahve još kazati." ²⁰ Noću Bog dođe Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi došli da te pozovu, ustani, pođi s njima! Ali da činiš samo što ti ja reknem!"

²⁴ gle, ustat će narod k'o lavica, dići će se poput lava: leći neće dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih."

⁹ Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podići smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe proklinje!"

²⁸ Uputi Jošuu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na čelu ovoga naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidiš.'

¹² a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora.

⁷ Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'"

³ "Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima." I Ezekija briznu u gorak plač.

⁶ Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom.

²⁰ Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.

²² I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošću i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojača njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova.

¹ Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.

⁸ Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!" ⁹ A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji? ¹⁰ Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. ¹¹ Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!"

¹⁹ I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim."

⁵ Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!"

¹¹ U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.

¹ Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; ² poče svoju besjedu i reče:

²⁵ Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. ²⁶ Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka."

¹⁵ On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.

¹ A Job progovori i reče:

¹⁴ Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

¹⁴ snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.

¹ Bildan iz Šuaha progovori tad i reče:

³ TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni?

³ TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni? ⁴ Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu.

²⁰ Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake.

²² Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'"

² "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?

²² Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava. ²³ I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.

³⁰ Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, ³¹ u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

⁹ Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.

¹² Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.

¹⁵ On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.

²⁸ Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!

² K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.

⁴ Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!

¹⁴ - jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.

²⁰ Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.

¹ Elifaz Temanac progovori tad i reče:

¹⁴ Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan? ¹⁵ Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu, ¹⁶ a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!

³⁰ On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.

³⁵ Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj."

⁵ i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

¹⁷ A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

²² No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.

¹⁵ Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?

¹⁷ Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.

²¹ Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."

²¹ Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.

⁷ poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'

¹ Elifaz Temanac progovori tad i reče:

¹⁶ Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.

¹¹ Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć'; ¹² slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.

⁴ Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom i od žene rođen kako da čist bude? ⁵ Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim očima zvijezde nisu čiste. ⁶ Što reći onda o čovjeku, tom crvu, o sinu čovjekovu, crviću jadnom?

¹⁴ Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?"

⁵ Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. ⁶ Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

¹⁴ Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha. ¹⁵ Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.

¹² Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. ¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. ¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. ¹⁵ Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, ¹⁶ otac ubogima, zastupnik strancima. ¹⁷ Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

¹⁷ Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

¹ Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. ² A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? ³ TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? ⁴ Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? ⁵ Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? ⁶ Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju! ⁷ Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, ⁸ neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! ⁹ Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, ¹⁰ neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju! ¹¹ Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi, ¹² užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu. ¹³ Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili, ¹⁴ što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži? ¹⁵ Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu? ¹⁶ Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? ¹⁷ Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? ¹⁸ TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! ¹⁹ Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača ²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? ²¹ Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj, ²² nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! ²³ Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu. ²⁴ Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' ²⁵ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? ²⁶ Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, ²⁷ moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? ²⁸ Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao. ²⁹ Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, ³⁰ ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre? ³¹ Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'? ³² Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata. ³³ Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu ³⁴ jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga? ³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, ³⁶ i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'. ³⁷ Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti." ³⁸ Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; ³⁹ ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare, ⁴⁰ [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.

¹⁸ Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. ¹⁹ Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina. ²⁰ Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.

⁶ Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;

¹⁴ Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća. ¹⁵ U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, ¹⁶ tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim

¹⁹ Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,

² "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,

¹⁰ nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja,

⁷ S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.

¹² Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.

³⁹ Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

¹³ U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mračnu ih pozatvaraj tamnicu.

⁹ Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i učiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.

⁷ Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski.

² O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi,

¹⁴ Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti. ¹⁵ Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi. ¹⁶ Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!

¹⁵ Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.

¹⁰ Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje. $KAF

²⁵ Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose.

³⁶ Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh. $ŠIN

⁵ "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.

¹¹ Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

¹³ Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji. [ (Psalms 39:14) Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem! ]

¹⁴ Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći:

²⁰ i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neće. [ (Psalms 49:21) Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. ]

⁴ Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

⁶ da glas čarobnjakov ne čuje ni glas bajača vješta bajanju.

¹¹ U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.

⁵ Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:

⁵ Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni: ⁶ jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.

⁶ jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene. ⁷ Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.

⁷ Bezuman čovjek ne spoznaje, luđak ne shvaća.

¹⁵ Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; ¹⁶ jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

²⁰ Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj! ²¹ Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!

⁴ Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

¹²⁰ Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim. $AJIN

² Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom!

¹⁴ Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja. $AJIN

¹⁷ Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. $KOF

³ Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja! ⁴ Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.

⁴ Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.

²⁶ Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke.

⁷ Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.

²¹ Pravednikove su usne hrana mnogima, a luđaci umiru s ludosti svoje.

¹⁸ Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.

²⁶ U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.

⁷ Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano.

²¹ Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje.

²³ Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava. ²⁴ Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.

⁸ Tko sije nepravdu, žanje nesreću, i šiba njegova gnjeva udarit će njega samog.

¹⁰ Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.

¹⁴ Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima!

¹⁵ Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti.

²⁰ Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio.

¹ Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i čovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. ² Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.

⁷ i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

²² Čuvajte se, dakle, čovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi?

² Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. ³ I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!"

⁵ Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

⁴ već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika.

⁸ strava ih je obrvala, trudovi boli već ih spopadaju i grče se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.

¹⁶ Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,

³ Zato bedra moja probadaju grčevi; bolovi me spopadaju k'o trudovi porodilju; od smućenosti ogluših, od straha obnevidjeh. ⁴ Srce mi dršće, groza me obuze, sumrak za kojim čeznuh postade mi užas.

³³ Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomača visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega će spaliti.

³ Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava!

³ Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! ⁴ Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!"

¹² Stan je moj razvrgnut, bačen daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do noći skončat ćeš me, ¹³ vičem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noći skončat ćeš me.

⁴ Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici.

⁷ Lav se podiže iz čestara svoga, zatornik naroda izađe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove će tvoje razoriti, nestat će im žitelja.

¹⁸ Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce!

¹¹ Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladića. Sve će ih obuzeti: muža i ženu, starca i čovjeka zrele dobi.

¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir?

⁹ Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?

⁹ I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.

²² Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožničkog pa da život spasi.

¹⁹ I objavi se tajna Danielu u noćnom viđenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga.

²⁸ ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: ²⁹ O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti.

⁵ Tada dođe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:

⁶ Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

¹⁸ On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotače i uspravi na mom mjestu.

⁹ Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju.

¹¹ On mi reče: "Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reče, a ja ustadoh dršćući.

⁷ Posijali su vjetar, i požet će oluju; žito im neće proklijati, neće brašna dati; ako ga i dade proždrijet će ga tuđinci.

¹² Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne dođe i podaždi vam pravdom. ¹³ Orali ste bezbožnost, želi bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnoštvo svojih ratnika,

¹⁰ Za Jahvom će ići on, k'o lav on će rikati; a kad zarikao bude, sinovi će mu veselo dohrliti sa zapada;

¹⁶ Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada.

²⁶ A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.

²⁰ Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. ²¹ Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, ²² preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. ²³ Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."

¹² Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.

²⁹ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.

²⁰ Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'

²² "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. ²³ Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara

³² Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću."

⁴³ A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.

³⁷ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. ³⁸ Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? ³⁹ Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam."

²⁰ Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo."

⁴ Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: "Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti."

⁵ Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga

⁴ Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. ⁵ Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? ⁶ Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? ⁷ Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik?

²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"

³³ O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

¹² Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

⁴ Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. ⁵ Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. ⁶ Dosta je takvu ona kazna od većine ⁷ pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva.

¹ Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo.

⁷ To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.

¹⁶ Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.

¹ Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.

⁶ Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim.

⁸ Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila - ⁹ sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. ¹⁰ Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.

⁶ Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti.

⁷ Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! ⁸ Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.

²⁹ Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.

⁶ Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.

¹⁴ Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima!

⁸ Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga -

¹⁷ Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih.

⁷ Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,

¹⁴ Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?

³ Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.

⁵ Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori.

¹² Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,

¹¹ sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.

¹³ Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista.

¹⁷ Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti.

²⁴ Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet,

⁴ Doista, ako Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud;

⁹ umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati,

⁶ I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima;

¹⁷ Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji,

¹⁶ Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih."

⁸ Ta su četiri bića - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!"