Croatian(i)
20 Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
21 Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.
22 Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"
23 Proničući njihovu lukavost, reče im:
24 "Pokažite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?"
25 A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."
26 I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
27 Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:
28 "Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
29 Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.
30 Drugi uze njegovu ženu,
31 onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
32 Naposljetku umrije i žena.
33 Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu."
34 Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.
35 No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.
36 Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća."
37 "A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38 A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
39 Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!"
40 I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.