Job 19 Cross References - Croatian

¹ Job progovori i reče: ² "TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'? ³ Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate. ⁴ Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje. ⁵ Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali? ⁶ Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. ⁷ Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema. ⁸ Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio. ⁹ Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu. ¹⁰ Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao. ¹¹ Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem. ¹² U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator. ¹³ Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici. ¹⁴ Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me. ¹⁵ Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima. ¹⁶ Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati. ¹⁷ Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe. ¹⁸ I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni. ¹⁹ Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah. ²⁰ Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba. ²¹ Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila. ²² Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa? ²³ O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale; ²⁴ kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale! ²⁵ Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. ²⁶ A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. ²⁷ Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima. ²⁸ Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?', ²⁹ mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!"

¹⁵ Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."

¹⁸ Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."

⁷ pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu.

⁷ Josip prepozna braću čim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane."

¹¹ Kao što rezbar dragulja urezuje pečate na prstene, tako ti ureži imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub, ¹² pa pričvrsti oba draga kamena za poramenice oplećka da budu spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeća.

²¹ Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova. Neka budu urezani kao i pečati na prstenju, svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena.

¹⁶ Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano.

²⁶ Još kad vam obustavim namicanje kruha, deset žena moći će vam peći kruh u jednoj peći i na mjeru će vam kruh davati. Jest ćete, ali se nećete nasititi.

²² ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas,

¹⁷ Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže. On Moabu razbija bokove i svu djecu Šetovu zatire!

² Onog dana kad prijeđete preko Jordana u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; krečom ga okreči ³ i na njemu ispiši sve riječi ovoga Zakona u trenutku kad budeš ulazio u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teče med i mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih.

⁸ Ispiši na tom kamenju sve riječi ovoga Zakona: ureži ih dobro."

²² Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet će do dubina šeolskih; proždrijet će zemlju i sve što ona rađa, sažeći joj brda do temelja.

⁷ Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu između njih i Egipćana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim očima što sam učinio Egipćanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji.

¹⁶ Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje.

⁶ Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda.

²³ A savjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma.

¹⁷ Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!"

¹³ Sav će ga Izrael oplakati i pokopat će ga. On će biti jedini iz obitelji Jeroboamove položen u grob, jer se jedino na njemu našlo nešto što se u kući Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu.

²³ Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći: "Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!"

³ Oni mi odgovoriše: "Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena."

¹² Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio mač pripasan uz bok. Trubač je stajao kraj mene.

¹¹ Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!"

¹³ Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, ¹⁴ dođe glasnik k Jobu i reče: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, ¹⁵ kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim."

¹⁵ kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." ¹⁶ Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim."

¹⁶ Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁷ Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim."

¹⁷ Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim." ¹⁸ Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: "Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. ¹⁹ I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim."

¹⁹ I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim."

⁴ A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. ⁵ Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!"

⁵ Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!" ⁶ "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!" ⁷ I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena.

⁹ Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!" ¹⁰ Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

¹⁰ Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

²³ Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?

⁶ Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje? ⁷ TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici? ⁸ Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti. ⁹ Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje. ¹⁰ Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića. ¹¹ Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.

³ Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade. ⁴ Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.

⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

¹¹ Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

¹⁴ Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

¹⁴ Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga. ¹⁵ Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.

²¹ U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste. ²² Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga; ²³ iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'

⁵ PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. ⁶ Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.

²⁰ Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?

² "Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?

⁴ Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu. ⁵ Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; ⁶ ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.

¹³ To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: ¹⁴ Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova. ¹⁵ Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši. ¹⁶ Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. ¹⁷ Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena. ¹⁸ A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!'

²⁴ U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

³² Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.

³ TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

¹⁵ Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen! ¹⁶ Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,

¹⁶ Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni, ¹⁷ optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.

³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano? ⁴ Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.' ⁵ Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori ⁶ kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

¹⁴ ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,

¹⁴ Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.

¹⁷ On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.

⁷ Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne? ⁸ Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici? ⁹ Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka? ¹⁰ Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti. ¹¹ Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?

¹⁵ On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam. ¹⁶ I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti. ¹⁷ Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda. ¹⁸ Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren. ¹⁹ Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'. ²⁰ Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: ²¹ digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. ²² Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. ²³ Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu. ²⁴ Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja? ²⁵ Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?

⁴ Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. ⁵ Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, ⁶ vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.

¹¹ Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi? ¹² Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima

²² Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,

⁷ Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.

⁹ Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,

¹¹ Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.

¹¹ Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio. ¹² Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio. ¹³ Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.

¹³ Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi. ¹⁴ Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.

¹⁷ A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista. ¹⁸ O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine. ¹⁹ Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

¹⁹ Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

²¹ o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

¹ Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.

¹¹ Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.

¹⁵ Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?

² "Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!

⁴ O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine? ⁵ Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu. ⁶ Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka. ⁷ Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere. ⁸ Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.

⁸ Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži. ⁹ Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.

⁹ Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu. ¹⁰ Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.

¹⁰ Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi. ¹¹ Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. ¹² Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku. ¹³ Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. ¹⁴ Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota. ¹⁵ U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. ¹⁶ Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. ¹⁷ Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. ¹⁸ Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog. ¹⁹ U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu. ²⁰ Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja. ²¹ Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."

¹⁷ Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.

²² Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?

²⁷ O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.

⁴ Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti?

³ o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja, ⁴ pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. ⁵ Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao! ⁶ Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. ⁷ U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

²⁰ Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.

² "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

⁷ Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, ⁸ vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali. ⁹ Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. ¹⁰ Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. ¹¹ Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. ¹² Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. ¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. ¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.

²⁰ Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.' ²¹ Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.

¹ "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.

¹² S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.

²⁰ K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.

²⁶ Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.

³⁰ Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.

³¹ Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?

³¹ Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'? ³² Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, ³⁶ i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.

¹⁰ Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.

¹⁹ Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, ²⁰ kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; ²¹ kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, ²² kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. ²³ Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, ²⁴ pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!

⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje.

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

⁵ Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih.

² Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! ³ Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje.

⁷ Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena. $HE

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov.

⁹ Stog' mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva.

¹¹ Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.

¹⁵ A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.

¹⁴ Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga. [ (Psalms 19:15) Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj! ]

² Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.

¹⁴ Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. ¹⁵ Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. ¹⁶ Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. ¹⁷ Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,

¹¹ Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.

³ Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. ⁴ Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

²⁶ Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me!

³⁵ Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi. ³⁶ Prođoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne nađoh. $ŠIN

² Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. ³ Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:

¹¹ Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.

¹⁶ Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!

⁹ "Pogubna se pošast na nj oborila." Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje."

¹¹ A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.

¹⁰ Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"

⁹ Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. ¹⁰ A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim. ¹¹ Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši. ¹² Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce. ¹³ U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. ¹⁴ Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.

¹⁶ A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti. ¹⁷ Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova:

¹² Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.

¹² Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze. ¹³ Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio. ¹⁴ Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik

²⁰ Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje. ²¹ Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.

¹⁰ Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese. ¹¹ Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora. [ (Psalms 58:12) I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!" ]

⁷ Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.

³ Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora

¹⁰ Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. ¹¹ Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. ¹² Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo.

⁸ Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.

²⁰ Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.

²⁶ Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!

²⁶ Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

³⁵ spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.

⁸ Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.

¹³ Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu? ¹⁴ Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem. ¹⁵ Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? ¹⁶ Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote. ¹⁷ Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše, ¹⁸ okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ]

¹⁸ okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ]

³⁹ A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.

⁴⁴ Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.

⁴⁶ Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.

⁷ Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.

³ Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

⁵ Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

¹¹ zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

⁴ Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim. ⁵ Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.

³ Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira.

¹⁹ A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti.

¹² Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi."

¹⁸ Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.

²¹ Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.

²⁴ Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.

¹¹ jer je moćan njihov osvetnik: branit će njihovo pravo protiv tebe.

⁹ Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.

¹⁴ Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.

⁵ Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika

¹ I sedam će se žena jagmiti za jednoga čovjeka - u dan onaj: "Svoj ćemo kruh jesti," reći će, "i u halje se svoje oblačiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu."

¹ Reče Jahve: "Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen."

⁵ Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! ⁶ Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.

¹⁹ Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati.

⁸ Ded napiši na ploču i zapiši u knjigu da vremenima budućim svjedočanstvo ostane.

¹⁴ Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: "Radi vas poslah protiv Babilona, oborit ću prijevornice zatvorima i Kaldejci će udarit u kukanje.

¹⁰ "Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni.

²³ Stavit ću je u ruke tvojim tlačiteljima, onima koji su ti govorili: 'Prigni se da prijeđemo!' I ti si im leđa kao tlo podmetao, kao put za prolaznike.

⁵ Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.

²⁰ Ali doći će Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, riječ je Jahvina. ²¹ "A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.

⁶ A vas će zvati "Svećenici Jahvini", nazivat će vas "Službenici Boga našega". Uživat ćete bogatstva naroda, blagom se njihovim dičiti.

¹⁶ Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mračnim. Vi se nadate svjetlosti, a on će je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!

¹ Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika,

⁸ Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan.

¹⁰ Čuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!"

¹² Stog' će im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku će posrtati i padati. Jer ja ću na njih svaliti nesreću u godine kazne njihove" - riječ je Jahvina.

³⁴ Ali, moćan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On će obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti pučanstvo Babilona."

¹² Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga! ¹³ S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mrežu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena.

⁵ K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kćeri Judinoj uzdisaje i jecaje.

⁵ K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kćeri Judinoj uzdisaje i jecaje. ⁶ Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i svećenika.

⁴ Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.

⁷ Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. ⁸ Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. ⁹ Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.

⁸ Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo.

¹⁰ Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.

¹⁶ Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!

¹³ Ja ću mu razapeti mrežu, i uhvatit će se u moju zamku, i odvest ću ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neće ugledati i ondje će život ostaviti.

⁴ jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.

³ Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet ću mrežu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni će te u mojoj mreži izvući.

²⁰ I u svemu mudrom i umnom o čemu ih ispitivaše kralj nađe da su deset puta vrsniji od svih čarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu.

⁶ Ja joj djece neću milovati, jer djeca su to bludnička.

¹² Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu, oborit ću ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloću.

¹¹ Odletje poput ptice slava Efrajimova: od rođenja, od utrobe, od začeća.

³ Oni proždiru tijelo moga naroda i deru mu kožu, lome kosti. Oni ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu!

⁵ Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš. ⁶ Jer sin svoga oca zlostavlja, kćerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukućanin.

⁸ Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja.

² Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? ³ Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!

¹⁰ To će biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama.

⁷ Jahve će najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude.

⁸ Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

¹ "Ne sudite da ne budete suđeni! ² Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.

²¹ "Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih.

⁵⁶ A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

²⁵ "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."

² Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? ³ Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! ⁴ Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca?

⁴⁸ Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?"

²² Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu ²³ da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." ²⁴ "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. ²⁵ Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. ²⁶ Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; ²⁷ i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. ²⁸ Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. ²⁹ I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.

¹² Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života."

² Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?"

³⁴ Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" i izbaciše ga.

¹⁸ "Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže."

¹⁵ Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!

¹ Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. ² Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu. ³ Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! ⁴ Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini.

²⁶ I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.

¹² Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

⁵³ Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.

⁸ U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; ⁹ progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni -

¹⁰ Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

⁵ Ta svatko će nositi svoj teret.

⁷ u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti.

²¹ snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.

¹⁶ Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se!

³ Sjećajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu!

⁶ I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. ⁷ Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, ⁸ a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.

¹¹ Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona. ¹² Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?

⁷ ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi - ⁸ pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio -

² Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

¹⁴ O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: "Gle, dođe Gospodin sa Desttisućama svojim

⁷ Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen.

¹⁰ Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?"