Job 40 Cross References - Croatian

¹ I Jahve se obrati Jobu i reče mu: ² "Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!" ³ A Job odgovori Jahvi i reče: ⁴ "Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta. ⁵ Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti." ⁶ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: ⁷ "Bokove svoje opaši k'o junak, ja ću te pitat', a ti me pouči. ⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš? ⁹ Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega? ¹⁰ Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. ¹¹ Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika. ¹² Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca. ¹³ U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mračnu ih pozatvaraj tamnicu. ¹⁴ Tada ću i ja tebi odat' hvalu što si se svojom desnicom spasio. ¹⁵ A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput govečeta, ¹⁶ u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišićju trbušnom. ¹⁷ Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile. ¹⁸ Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge. ¹⁹ Prvenac on je Božjega stvaranja; mačem ga je naoružao tvorac. ²⁰ Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje što po njima se igra. ²¹ Pod lotosom on zavaljen počiva, guštik močvarni i glib kriju ga. ²² Sjenu mu pravi lotosovo lišće, pod vrbama on hladuje potočnim. ²³ Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale i sav Jordan jurne. ²⁴ Tko bi za oči uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio? [ (Job 40:25) Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom? ] [ (Job 40:26) Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu? ] [ (Job 40:27) Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti? ] [ (Job 40:28) I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude? ] [ (Job 40:29) Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš? ] [ (Job 40:30) Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci? ] [ (Job 40:31) Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima? ] [ (Job 40:32) Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji! ]

²⁴ I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. ²⁵ I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. ²⁶ I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

¹⁰ Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. -

²⁷ "Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo!

¹⁰ Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!'

¹⁶ Poštedio sam te da ti pokažem svoju moć i da se hvali moje ime po svoj zemlji. ¹⁷ Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i priječiš mu da ode.

⁶ Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana.

¹¹ "Sada znam da je Jahve veći od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali."

² Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na čast i ukras.

⁴⁰ Uzmite već prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, grančica s lisnatih drveta i potočne vrbovine pa se veselite u nazočnosti Jahve, Boga svoga, sedam dana.

²² Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet će do dubina šeolskih; proždrijet će zemlju i sve što ona rađa, sažeći joj brda do temelja.

¹⁵ A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala -

¹⁹ "Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ćeš nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka nego da budeš svećenikom jednog plemena i roda u Izraelu?"

⁷ Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje.

¹⁰ Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod pa reče Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio."

⁴ A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih."

¹⁰ I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji. On je upozoravao i kralj se čuvao; a bilo je to više puta.

¹¹ Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega!

⁶ i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba.

¹⁵ Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"

³³ Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pokazao vjernost, a mi zloću svoju.

⁸ Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na počivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu.

¹¹ Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe? ¹² Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

²⁰ Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše

²³ Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?

¹² Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?

¹⁹ Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'? ²⁰ Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? ²¹ Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće."

³ Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću. ⁴ Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

¹⁵ I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

¹⁷ Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. ¹⁸ Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!

³¹ u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine! ³² Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti. ³³ Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, ³⁴ da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši! ³⁵ Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!

³ TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

³ TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih? ⁴ Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi? ⁵ Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine? ⁶ Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti, ⁷ kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

¹⁴ da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno. ¹⁵ Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen! ¹⁶ Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni, ¹⁷ optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.

²¹ digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. ²² Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.

²² Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. ²³ Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu. ²⁴ Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja? ²⁵ Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu? ²⁶ O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti, ²⁷ koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!

¹³ O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,

¹⁶ A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti, ¹⁷ u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.

¹¹ Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio. ¹² Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio. ¹³ Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi. ¹⁴ Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene. ¹⁵ Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu. ¹⁶ Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala. ¹⁷ A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista. ¹⁸ O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine. ¹⁹ Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj. ²⁰ Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju: ²¹ o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

²¹ o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

⁶ Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. ⁷ Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema. ⁸ Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio. ⁹ Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu. ¹⁰ Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao. ¹¹ Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.

²³ I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.

⁵ Pogledajte na me: užas će vas spopast', rukom ćete svoja zakloniti usta;

³ o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja, ⁴ pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.

⁴ pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. ⁵ Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao! ⁶ Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.

⁶ Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. ⁷ U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

¹³ Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.

² "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

² "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča: ³ sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, ⁴ usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. ⁵ Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. ⁶ Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

²² Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.

⁹ Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

²¹ Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.

³⁷ Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."

² Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;

¹² Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može. ¹³ Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?

¹³ Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? ¹⁴ Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.

⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. ⁶ U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!'

³¹ Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću. ³² Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!'

² "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, ³ kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'

¹³ A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;

²⁰ Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.

⁴ iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. ⁵ Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

¹ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:

³ Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.

⁸ Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.

¹⁹ Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?

⁶ Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:

¹⁵ A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput govečeta,

²⁰ Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje što po njima se igra.

¹ Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba. ² Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?

²³ Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.

³³

⁴ O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja ću te pitat', a ti me pouči.

⁶ Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu."

¹² Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:

⁵ Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.

³ Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!

³ Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča. ⁴ U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom: ⁵ "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan. ⁶ Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek. ⁷ Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti." ⁸ A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi! ⁹ Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!

⁹ Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!

³ Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.

⁶ Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.

³ Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. ⁴ Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom!

¹⁴ Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći:

² Sa Siona predivnog Bog zablista: ³ Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. ⁴ On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:

⁴ Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!

⁴ Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! ⁵ Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.

⁸ Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;

¹² Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar više nećeš, Bože, s četama našim? [ (Psalms 60:13) Pomozi nam protiv dušmana, jer ljudska je pomoć ništavna! ] [ (Psalms 60:14) S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti, a on će zgaziti naše dušmane. ]

¹¹ U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.

⁴⁹ Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. ⁵⁰ I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.

¹⁰ Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;

¹³ sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

¹⁶ Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! ¹⁷ Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.

¹ Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.

¹ Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, ² svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

²⁴ Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

²⁶ Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

⁶ Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

⁸ Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku. ⁹ On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.

⁴ Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne!

²⁵ Jahve ruši kuću oholima, a postavlja među udovici.

³² Ako si ludovao oholeći se ili to svjesno činio, stavi ruku na usta.

¹⁰ Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe.

³ Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.

¹⁰ Uđi među pećine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ¹¹ Ohol pogled bit će skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve će se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. ¹² Da, bit će to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori;

¹⁷ Oholost ljudska skršit će se i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini - u dan onaj,

² U onaj će dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu.

⁵ Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

⁶ Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.

¹² I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju. ¹³ Jer reče: "Učinih snagom svoje ruke i mudrošću svojom, jer sam uman; uklonih međe narodima i blaga njihova opljačkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. ¹⁴ Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeće, kljun otvori, zapijuče." ¹⁵ Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe? Hoće li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije; ¹⁶ Jahve nad Vojskama poslat će stoga gojaznima njegovim skončanje, slavu će mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. ¹⁷ Svjetlost Izraelova bit će poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji će zapalit' i proždrijeti drač njegov i trnje njegovo u jednome danu. ¹⁸ I krasotu njegovih šuma i voćnjaka uništit će od srčike do kore, ona će biti k'o bolesnik što se trne; ¹⁹ ostatak stabala šumskih bit će lako izbrojiti - dijete će ih lako popisati.

¹¹ Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.

²⁷ A kad Jahve nad Vojskama odluči, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?

⁷ Zato stečevinu koju stekoše i ono što prištedješe nose preko Potoka vrba.

⁶ zaudarat će prokopi, spast će rukavci Rijeke egipatske i presušiti. Uvenut će trska i sita, ⁷ sva zelen pokraj Nila; usahnut će na Nilu svi usjevi, propast će, raspršit' se, iščeznuti.

¹ U onaj dan kaznit će Jahve mačem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit će zmaja morskoga.

¹⁶ Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti.

¹⁸ propast će savez vaš sa smrću, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neće. Kada bič razorni prođe, satrt će vas;

⁷ sažgana će zemlja postat' jezero, a tlo žedno - izvori. U brlozima gdje ležahu čaglji izrast će rogoz i trska.

²⁵ Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.

¹⁴ S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?

²⁹ Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga.

²⁵ Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze.

⁹ Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima! Kaže li glina lončaru: "Što radiš?" ili djelo njegovo: "Kljast si!"

⁹ Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima! Kaže li glina lončaru: "Što radiš?" ili djelo njegovo: "Kljast si!" ¹⁰ Jao onom koji kaže ocu: "Što si rodio?" Ili ženi: "Što si na svijet dala?" ¹¹ Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: "Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate?

⁴ Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i čelo da ti je mjedeno.

⁸ Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi!

⁶ Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.

¹⁷ Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošću kao plaštem.

³ - U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju.

⁶ Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.

¹⁸ Dobro čujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. ¹⁹ Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tučem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'"

⁵ Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi.

² "Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: 'Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!'

² "Sine čovječji, kaži knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti reče: 'Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako čovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednači s Božjim.

³⁷

²⁰ No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. ²¹ Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće. ²² No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: ²³ ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

⁵ Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.

⁷ U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše.

³ Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: 'Tko li će me na zemlju skinuti?' ⁴ Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te" - riječ je Jahvina.

¹⁶ Narodi će ih vidjeti i bit će posramljeni uza svu silu svoju; stavit će ruku na usta i uši će im oglušiti.

⁶ Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko će odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju.

²⁰ Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime!

¹³ Gle, ruku dižem na njih da plijenom budu svojim robovima." Znat ćete tako da me posla Jahve nad Vojskama! [ (Zechariah 2:14) "Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat' - riječ je Jahvina. ] [ (Zechariah 2:15) U onaj dan mnogi će narodi uz Jahvu prionuti i bit će narod moj, a ja ću prebivati usred tebe." Znat ćeš tako da me tebi posla Jahve nad Vojskama. ] [ (Zechariah 2:16) I Judeja će biti baština Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on će opet izabrati Jeruzalem. ] [ (Zechariah 2:17) Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega! ]

⁵ Bit će zajedno kao junaci što u boju gaze kao po blatu uličnom; vojevat će, jer Jahve je s njima, i osramotit će one koji konje jašu.

¹

³

¹³ I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'"

¹¹ A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina:

⁸ Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!"

¹⁸ Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! ¹⁹ Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'"

¹³ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' ¹⁴ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

⁴⁴ I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"

²⁵ da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto."

²² Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" ²³ Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.

⁸ buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! ⁹ Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;

⁴ Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu.

¹⁹ A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.

⁶ Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro.

¹⁹ Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? ²⁰ Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?" ²¹ Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. ²² A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, ²³ da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,

³⁴ Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? ³⁵ Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? ³⁶ Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.

²⁰ Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama!

¹⁶ Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.

²² Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?

⁵⁴ A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.

¹⁵ Braćo, po ljudsku govorim: već i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje.

¹⁷ Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanja.

⁴ Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, ⁵ nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - ⁶ te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: ⁷ da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. ⁸ Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! ⁹ Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.

¹⁵ Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.

¹⁸ Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti -

¹⁸ Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ¹⁹ ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori ²⁰ jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda, neka se kamenuje!

⁶ A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.

⁵ Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. ⁶ Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.

¹⁶ Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. ¹⁷ Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!

¹⁰ Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. ¹¹ Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti ¹² iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti.

²⁴ Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju - ²⁵ jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen.