Job 39 Cross References - Croatian

¹ Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute? ² Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? ³ Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, ⁴ a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se. ⁵ Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? ⁶ U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. ⁷ Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika. ⁸ Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. ⁹ Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama? ¹⁰ Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim? ¹¹ Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? ¹² Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? ¹³ Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja. ¹⁴ On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, ¹⁵ ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti. ¹⁶ S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. ¹⁷ Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. ¹⁸ Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. ¹⁹ Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? ²⁰ Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? ²¹ Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. ²² Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće. ²³ Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. ²⁴ Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat': ²⁵ na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa. ²⁶ Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi? ²⁷ Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? ²⁸ Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih. ²⁹ Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko. ³⁰ Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on."

²⁶ I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

²⁸ I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" ²⁹ I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! ³⁰ A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako.

² Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.

¹² On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići."

²⁶ Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande.

¹⁴ Jisakar je koščat magarac polegao među ogradama.

¹³ A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali." ¹⁴ A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?" ¹⁵ Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? ¹⁶ Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!"

¹⁸ Nosite se na posao! Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke."

¹ Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U čast Jahvi zapjevat ću, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao.

⁴ 'Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo.

¹³ "Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb,

¹⁹ roda, čaplja svake vrste; pupavac i šišmiš."

¹¹ Zatim neka Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh; i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh.

²² Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu k'o rozi bivola.

³⁰ Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas.

⁵ jelen, srna, srndać, kozorog, antilopa, bivol i divokoza;

¹⁵ noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste;

⁵⁶ I žena najnježnija i najmekša što bude u tebe - toliko nježna i tankoćutna da se ne usuđuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim će okom gledati na muža u svome naručju, i na sina svoga, i na kćer svoju, ⁵⁷ i na posteljicu svoju što joj iziđe između nogu, i na djecu što ih ima roditi, jer će ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada kojim će te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim.

²³ I svi će narodi pitati: 'Zašto učini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?'

¹⁷ K'o prvenac bika on je veličanstven, rozi su mu rogovi bivolji, njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnoštva Efrajimova, takve su tisuće Manašeove.

²² Topot silan odjekuje: jure borci na konjima!

⁴ U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeći da dođe do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene.

⁴ Iz filistejskih redova izađe jedan izazivač. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Visok bijaše šest lakata i jedan pedalj. ⁵ Na glavi je imao mjedenu kacigu, obučen je bio u ljuskav oklop, a oklop mu težak pet tisuća mjedenih šekela. ⁶ Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. ⁷ Kopljača njegova koplja bila je kao tkalačko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša. ⁸ On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: "Što ste izašli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite između sebe jednoga čovjeka pa neka siđe k meni! ⁹ Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi ćemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda ćete vi biti naše sluge i nama ćete robovati." ¹⁰ Još je Filistejac rekao: "Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi čovjeka da se ogledamo u dvoboju!"

⁴² A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše David mladić, rumen, lijepa lica.

² Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiše mu ovo: "David je u Engadskoj pustinji!"

²⁶ Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!" ²⁷ Onda progovori kralj i reče: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka."

²² Kralj je imao taršiško brodovlje na moru zajedno s Hiramovim brodovljem, i svake treće godine dolazilo je taršiško brodovlje donoseći zlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune.

²⁸ Još joj kralj reče: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga!' ²⁹ Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina."

²¹ Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska.

²¹ Kraljeve su lađe išle u Taršiš s Hiramovim slugama; svake treće godine vraćale su se i dolazile taršiške lađe donoseći zlato i srebro, slonovu kost, majmune i paune.

³¹ Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za čudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu.

¹⁵ U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožđe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež.

¹⁴ dođe glasnik k Jobu i reče: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle,

¹⁸ Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.

²² Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.

⁵ TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?

¹⁶ A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

²⁶ K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.

¹² Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

⁴ Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.

⁵ K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.

²⁴ Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

²⁹ Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.

¹¹ umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'

²⁰ Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

⁵ Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?

⁷ Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.

¹⁶ S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.

¹⁸ Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.

²² Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.

²⁵ na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.

¹⁵ A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput govečeta,

²⁰ Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje što po njima se igra. ²¹ Pod lotosom on zavaljen počiva, guštik močvarni i glib kriju ga. ²² Sjenu mu pravi lotosovo lišće, pod vrbama on hladuje potočnim.

⁵ Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?

²⁰ On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada. ²¹ K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.

²⁶ I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim." ^{27 28 29}

²⁹

³³

⁵ al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,

⁷ Znam evo: Jahve će pobjedu dati svom pomazaniku, uslišit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.

²¹ Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.

⁹ Čuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Čuj! Bog veličanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava!

¹⁶ Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka. ¹⁷ Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja.

³ Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesreći mojoj raduju!

¹⁰ Doista, dušmani tvoji, o Jahve, tvoji će dušmani propasti; raspršit će se svi što čine zlo.

¹ Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.

⁵ život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.

¹ Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,

¹¹ Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

¹⁷ Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. ¹⁸ Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

²⁷ I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. ²⁸ Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

³⁴ plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.

³ Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili.

¹⁴ ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim!

¹⁵ Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. $PE ¹⁶ Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. $SADE

¹⁰ Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.

¹⁶ dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i čast.

⁴ Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.

³¹ Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu.

⁵ usmjeriš li oči prema njemu, njega već nema jer načini sebi krila kao orao i odleti u nebo.

¹⁵ Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.

¹² Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.

³ Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije."

¹¹ Pravi su luđaci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo svjetuju; kako se usuđujete reći faraonu: "Učenik sam mudraca, učenik drevnih kraljeva?" ¹² TÓa gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane što je Jahve nad Vojskama nakanio s Egiptom. ¹³ Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. ¹⁴ U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu činu da tetura k'o pijanac kada bljuje.

⁶ Proroštvo o negepskim životinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji riču, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na leđima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom.

¹⁶ Rekoste: 'Ne! Pobjeći ćemo na konjima!' - i zato, bježat ćete! 'Na brzim ćemo konjima jahati!' - i zato, bit će brži vaši neprijatelji!"

¹ Teško onima što slaze u Egipat po pomoć i nadu u konje polažu te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuć' s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tražeć'. ² Al' i on je mudar i navalit će zlo, i neće poreć' svojih prijetnja; on će ustat' na dom zlikovački i na pomoć zločinačku. ³ Egipćanin je čovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut će pomagač i past će onaj komu pomaže - svi će zajedno propasti. ⁴ Da, ovako mi reče Jahve: Kao što lav ili lavić nad plijenom reži, pa i kad se strči na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit' za njihovu graju mari - tako će Jahve nad Vojskama sići da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu.

¹⁴ Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka - bit će radost divljim magarcima, paša stadima,

³¹ Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.

¹ Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara.

¹⁷ Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim

³ "Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje.

²⁴ magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu.

¹⁹ Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne.

⁶ Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'Što učinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. ⁷ Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina.

¹⁶ Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršće zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.'

²³ A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo" - riječ je Jahvina.

⁵ Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema. ⁶ Divlji magarci, stojeć' na goletima, dašću kao čagalj, oči im malaksale jer nema zelenila.

⁶ Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.

¹⁶ Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u pećinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande ću te strovaliti" - riječ je Jahvina.

²⁰ Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to učinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naručju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem svećenici i proroci?

³ Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji.

² "Sine čovječji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaše: 'Ha, ha! Razbiše se ta vrata narÄodÄa, i k meni se okrenuše; obogatit ću se: on je opustošen' -

² Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed!'

¹⁷ Sine čovječji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i dođite! Saberite se odasvud na žrtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. ¹⁸ Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova, ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke bašanske! ¹⁹ Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje sam vam naklao.

¹¹ A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol.

²¹ Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.

¹ Trublju na usta, poput stražara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez prestupiše, otpadoše od moga Zakona.

⁹ jer otiđoše k Asircu, divljem magarcu što sam živi! Efrajim obdaruje milosnike.

¹⁰ Kako mi se svidi, kaznit ću ih: sabrat će se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje. ¹¹ Efrajim je junica dobro naučena koja rado vrše; šiju ću joj lijepu ujarmiti, upregnut ću Efrajima. Juda će orati, Jakov branat'.

⁵ Buče kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaču, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu.

¹³ Gle, ja vas prignječujem o tlo pod vama, k'o što vršalice gnječe klasje;

⁶ Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoće li kob pogoditi grad ako je Jahve ne pošalje?

⁴ Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te" - riječ je Jahvina.

¹³ Upregni brze konje u bojna kola, stanovnice lakiška! To je bio početak grijeha Kćeri sionske, jer su se u tebi našla zločinstva Izraelova.

⁸ Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. ⁹ Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak!

¹³ Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče?

¹⁹ ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu rađali! Al' od ovog dana ja ću blagosloviti."

⁹ Podigavši oči, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu između zemlje i neba.

² "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"

³⁰ Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"

²⁸ "Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi."

¹⁷ i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,

³⁷ Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi."

⁴¹ I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?"

³¹ nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.

¹⁷ Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.