Croatian(i)
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
3 Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."
4 Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!"
8 Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"
9 Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."
11 To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."
12 Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."
13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
14 Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!"
16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"