Croatian(i)
12 Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
15 Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
18 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
21 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'