Philippians 2 Cross References - Croatian

¹ Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ² ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; ³ nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ⁴ ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! ⁵ Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: ⁶ On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, ⁷ nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ⁸ ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. ⁹ Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, ¹⁰ da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. ¹¹ I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca. ¹² Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! ¹³ Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. ¹⁴ Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja ¹⁵ da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu ¹⁶ držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio. ¹⁷ Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. ¹⁸ A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom. ¹⁹ Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. ²⁰ Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo ²¹ jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. ²² A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. ²³ Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. ²⁴ A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. ²⁵ Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. ²⁶ Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. ²⁷ I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. ²⁸ Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. ²⁹ Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve ³⁰ jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti.

¹⁵ Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."

²⁴ Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. ²⁵ Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. ²⁶ Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali. ²⁷ Potom reče: "Pusti me jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš." ²⁸ Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." ²⁹ Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." ³⁰ Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi.

⁴³ Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.

²⁷ Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. ²⁸ "Dosta", reče Izrael. "Sin moj Josip još je živ! Moram poći i vidjeti ga prije nego umrem."

²⁹ Josip upregne svoja kola i zaputi se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao. ³⁰ Onda Izrael reče Josipu: "Sada, pošto sam rođenim očima vidio da si još živ, mogu umrijeti."

¹¹ Potom Izrael reče Josipu: "Nisam očekivao da ću još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke."

¹⁵ Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: "Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, ¹⁶ anđeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!"

⁷ a ujutro ćete vidjeti svojim očima Jahvinu slavu, jer vas je čuo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? ⁸ Večeras će vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve čuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve."

²⁷ "Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu.

²³ njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noći nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni prokletstvo Božje. Tako nećeš okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.

⁵ Oni mu se iznevjeriše - nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden.

¹³ Kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oči i ugleda čovjeka kako pred njim stoji s isukanim mačem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: "Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?" ¹⁴ A on odgovori: "Ne, ja sam vođa vojske Jahvine i upravo sam došao ..." Tada Jošua pade ničice, pokloni mu se i reče: "Što zapovijedaš Gospodaru, sluzi svome?" ¹⁵ A vođa vojske Jahvine odgovori Jošui: "Skini obuću s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš." I Jošua učini tako.

¹ Kad je David završio razgovor sa Šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.

³ I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe.

³ Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reče kralju moapskome: "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim što će Bog učiniti sa mnom."

³⁹ Kralj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.

¹⁷ Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!"

⁵⁸ Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim.

¹ U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.'"

¹⁴ Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi! ¹⁵ Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši očevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade. ¹⁶ Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! ¹⁷ Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. ¹⁸ Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, sačuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi!

¹² Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošću da čine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj riječi.

¹ Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno:

⁵ Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, svećenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi Dom Jahvin u Jeruzalemu.

²⁷ "Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naših, koji je nadahnuo srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu

³ Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obećajmo da ćemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjećaju strahopočitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuđinke i djecu koju su rodile. Učinimo dakle po Zakonu!

⁴ Kralj me upita: "Što, dakle, želiš?" Zazvah Boga nebeskoga

¹⁹ Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.

²⁷ Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,

⁶ "TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom." ⁷ Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: "Ti si sin moj, danas te rodih. ⁸ Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. ⁹ Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski." ¹⁰ Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski. ¹¹ Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,

¹¹ Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, ¹² da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!

⁵ pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? ⁶ Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. ⁷ Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: ⁸ ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome,

⁴⁹ Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš.

⁶ k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

¹⁶ Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.

¹ Psalam. Pjesma za posvećenje Doma. Davidov. ² Veličam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani. ³ Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;

¹⁰ "Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?" ¹¹ Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć!

¹⁹ Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. $REŠ

⁶ Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli. ⁷ Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. ⁸ Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: ⁹ Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."

⁶ Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost. ⁷ Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!

¹³ Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio.

²⁰ Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.

²⁹ Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje! ³⁰ A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!

¹⁷ Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

¹⁷ Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima! ¹⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa! ¹⁹ I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!

²⁷ On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'

¹⁴ Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.

³ on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; ⁴ on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;

²⁵ Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.

¹⁸ svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. ¹⁹ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁰ Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. ²¹ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! ²² Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!

¹ Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!

³ Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici."

⁵ Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

³⁶ Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!

¹²⁰ Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim. $AJIN

⁵ Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova.

¹ Hodočasnička pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:

⁴ Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

¹⁶ Pravednik prirađuje za život, a opaki prirađuje za grijeh.

²⁵ Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ veseli ga.

⁴ Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih.

¹⁰ Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.

¹⁷ Bolji je obrok povrća gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja. ¹⁸ Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a ustrpljiv utišava raspru.

³³ Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.

¹ Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekućica; vodi ga kuda god hoće.

¹³ Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara.

²⁹ "Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ."

¹ Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i čovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. ² Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.

¹⁴ Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!

⁸ provalit će u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila će svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele."

⁶ Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. ⁷ Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela.

¹² Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših.

⁸ Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istočnjaka.

¹⁷ bolest će mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leđa si bacio sve moje grijehe.

¹ Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.

² Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće.

²³ Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati ²⁴ govoreći: 'Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!'" K njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su bjesnjeli. ²⁵ U Jahvi će pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!

³ Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!" ⁴ A ja rekoh: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.

⁶ I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."

⁶ I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš." ⁷ Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silničkome: "Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."

⁷ Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silničkome: "Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao." ⁸ Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,

⁵ Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. ⁶ Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.

⁷ Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta govoreć Sionu: "Bog tvoj kraljuje!"

¹³ Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti!

¹³ Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti! ¹⁴ Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka -

² Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. ³ Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.

¹¹ Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. ¹² Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

¹¹ Psi su to proždrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki svojim putem okreće, svaki za dobitkom svojim.

¹ Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.

³ i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.

² TÓa sve je moja ruka načinila i sve je moje" - riječ je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.

⁵ Poslušajte riječ Jahvinu, vi koji od njegove riječi dršćete. "Govore braća vaša koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se proslavi Jahve, pa da radost vašu vidimo.' Ali oni će biti postiđeni."

¹⁸ lijeka biti neće." Bol me spopada, srce mi iznemoglo.

²⁴ Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.

⁵ Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.

⁶ U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: 'Jahve, Pravda naša.'

³³ Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.

³⁸ I oni će biti narod moj, a ja, ja ću biti Bog njihov.

³ "Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju. Sustadoh uzdišući i ne mogu naći mira!'

² Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. ³ Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. ⁴ I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. ⁵ I reče mi: "Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!" I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. ⁶ I reče mi: "Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!"

²³ Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir, ²⁴ a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve, rekoh!

⁴⁴ U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka - ⁴⁵ kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano."

¹⁴ Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.

²⁶ A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja.

³ S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit će Jakova prema postupcima, vratit će mu po djelima njegovim. ⁴ Već u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muževnoj s Bogom se borio. ⁵ S Anđelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio.

² Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj.

² Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!

⁸ Poslušaj, dakle, Jošua, veliki svećeniče, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan.

⁹ Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.

⁷ Probudi se, maču, protiv mog pastira, protiv čovjeka, moga srodnika - riječ je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce će se razbjeći! Okrenut ću ruku protiv slabića,

¹⁰ O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam žrtve iz ruke vaše.

²³ Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!

¹⁴ "Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. ¹⁵ Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. ¹⁶ Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima."

⁴⁵ da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.

⁴⁸ "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"

¹⁶ "Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!

²⁷ Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima."

³² "Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.

⁴⁰ "Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. ⁴¹ Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku.

¹² A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe.

²⁷ Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti." ²⁸ "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. ²⁹ Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.

¹⁸ Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima;

²¹ Ime njegovo nada je narodima!

⁴⁰ Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.

²⁴ Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

² i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.

¹⁷ A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!"

⁶ "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku."

¹¹ A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina:

²⁶ Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. ²⁷ I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga." ²⁸ "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

²⁸ "Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

³⁶ gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'" ³⁷ "Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? ³⁸ Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? ³⁹ Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' ⁴⁰ A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'"

³⁷ I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba.

³⁹ I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

⁴² Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

²⁹ Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!"

¹⁸ Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!

² Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. ³ I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.

¹² A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren?

³³ I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" ³⁴ A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći.

⁴⁴ I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. ⁴⁵ Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

⁵ Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju.

⁶ Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

¹⁰ No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! ¹¹ Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.

¹¹ Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.

²⁵ Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.

³⁵ "Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima."

⁵ Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih."

²⁹ I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

⁵⁷ Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." ⁵⁸ Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." ⁵⁹ Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." ⁶⁰ Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." ⁶¹ I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." ⁶² Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

²² Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi."

⁸ "A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim.

³² "Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo."

²³ Reče mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče: ²⁴ "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći."

⁷ Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: ⁸ "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, ⁹ te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. ¹⁰ Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, ¹¹ jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

²⁶ "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!

¹⁴ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

²⁷ Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje."

¹ U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. ² Ona bijaše u početku u Boga.

¹⁴ I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.

¹⁸ Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

²⁷ Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba.

²⁹ Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila.

³⁵ Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. ³⁶ Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."

³⁴ Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.

¹⁸ Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

²² Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu ²³ da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla."

²³ da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." ²⁴ "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. ²⁵ Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. ²⁶ Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; ²⁷ i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. ²⁸ Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. ²⁹ I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.

³⁵ On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.

²⁷ Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati." ²⁸ Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" ²⁹ Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."

⁴⁵ Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.

⁶³ "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su."

⁶⁵ I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."

⁶⁸ Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

⁵⁸ Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" ⁵⁹ Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

²² Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom.

¹³ najamnik je i nije mu do ovaca.

¹⁸ Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."

³⁰ Ja i Otac jedno smo."

³³ Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš."

³⁸ Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."

³ Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." ⁴ Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."

³⁵ I zaplaka Isus. ³⁶ Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"

⁶ To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.

²⁸ Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" ²⁹ Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." ³⁰ Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." ³¹ "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. ³² A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi."

⁴² Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.

³ A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa

³ A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa ⁴ usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. ⁵ Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. ⁶ Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" ⁷ Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." ⁸ Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." ⁹ Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" ¹⁰ Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" ¹¹ Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." ¹² Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? ¹³ Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!

¹³ Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! ¹⁴ Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.

¹⁴ Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. ¹⁵ Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."

²⁰ Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao."

³¹ Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! ³² Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti!

⁹ Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'?

¹³ I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.

¹⁸ Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama.

²³ Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.

²⁷ Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. ²⁸ Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene.

³¹ Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!"

¹⁰ Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.

¹⁰ Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. ¹¹ To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. ¹² Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!

¹⁴ On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. ¹⁵ Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

²² Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.

²² Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. ²³ U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. ²⁴ Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!"

¹ To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe

¹ To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe ² i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. ³ A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.

⁵ A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.

¹³ A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi.

¹⁸ Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.

²⁸ Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!"

¹⁴ svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.

¹ Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.

³² Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. ³³ Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. ³⁴ Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' ³⁵ dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! ³⁶ Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom."

³⁶ Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom."

⁴⁰ I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!"

⁴⁶ Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu

³² U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.

¹² Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu.

³¹ Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.

¹ U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.

⁸ Nasta tako velika radost u onome gradu.

³³ U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.

⁶ Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti."

³⁷ Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi.

³⁹ Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. ⁴⁰ Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. ⁴¹ On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.

³⁶ Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

³⁸ kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."

²¹ Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.

¹³ Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.

²⁶ "Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.

² Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.

⁷ Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju.

³⁸ Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. ³⁹ Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,

³ Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. ⁴ I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. ⁵ Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. ⁶ Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. ⁷ Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. ⁸ Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. ⁹ Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!" ¹⁰ Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. ¹¹ Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, ¹² a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.

²⁹ Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu;

²⁴ Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje."

³⁰ a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.

³⁵ U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'"

³⁸ ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.

¹³ Nato on odvrati: "Što plačete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa."

¹⁰ Oni nas mnogim počastima počastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno.

³ o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,

¹¹ Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo -

⁷ onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni;

¹ Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. ² Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.

⁵ Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

¹⁹ Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

³ Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

⁹ A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. ¹⁰ I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. ¹¹ Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. ¹² Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! ¹³ Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. ¹⁴ Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. ¹⁵ Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" ¹⁶ Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;

²⁶ Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

² silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.

⁵ njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

¹¹ Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:

¹⁶ Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.

⁸ Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. ⁹ Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.

⁹ Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. ¹⁰ Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

¹⁰ Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. ¹¹ Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.

¹¹ Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. ¹² Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

¹² Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. ¹³ Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. ¹⁴ Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? ¹⁵ A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

¹⁵ A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. ¹⁶ Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

⁴ Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.

¹ Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje.

¹⁰ Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!

¹⁵ Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! ¹⁶ Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri!

¹⁸ Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

¹¹ To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. ¹² Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. ¹³ Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru,

¹³ Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, ¹⁴ nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.

¹ Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima.

⁹ Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.

⁹ Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. ¹⁰ A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. ¹¹ Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga.

¹¹ Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga.

¹⁵ Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!

¹⁹ Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje! ²⁰ Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. ²¹ Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče. ²² Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje!

¹ Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo.

³ Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

⁵ A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu

⁵ A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu ⁶ te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.

⁸ Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, ⁹ a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.

¹² Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.

¹² Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima. ¹³ A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.

¹⁶ da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim.

²⁸ Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama. ²⁹ A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova.

² primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu.

⁴ Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana.

¹⁷ Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se.

¹⁹ Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.

²¹ Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji.

⁸ On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista.

¹⁰ Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja.

¹⁰ Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja.

¹⁰ Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. ¹¹ Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa.

¹¹ Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. ¹² Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov".

³ I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.

³ jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?

³ jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? ⁴ Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste li odveć ljudi? ⁵ Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade.

⁹ Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina.

¹⁶ Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.

¹⁴ Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.

¹⁷ Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim.

¹⁹ Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. ²⁰ Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!

⁶ nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.

⁹ A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima. ¹⁰ Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, "izgraditi" da jede žrtvovano idolima? ¹¹ I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. ¹² Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. ¹³ Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.

²⁰ Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem; ²¹ onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona; ²² bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. ²³ A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. ²⁴ Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. ²⁵ Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. ²⁶ Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar,

²⁶ Ja dakle tako trčim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar, ²⁷ nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.

¹⁰ I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika.

¹³ Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.

²⁴ Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga.

³² Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, ³³ kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.

³³ kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.

³³ kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.

³ Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom.

⁶ i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.

¹³ Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

²² Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. ²³ A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, ²⁴ a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast ²⁵ da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. ²⁶ I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.

²⁶ I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.

⁴ Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; ⁵ nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

⁵ nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

⁹ Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. ¹⁰ Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.

²⁴ potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. ²⁵ Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. ²⁶ Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt ²⁷ jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio.

³¹ Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem!

⁴⁷ Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba.

⁵³ Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.

⁵⁸ Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.

¹⁰ Ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja.

¹⁷ Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazočnost: ¹⁸ umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve.

⁵ Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša.

⁵ Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. ⁶ Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo.

¹⁴ kao što nas djelomično i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa.

³ Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas.

⁷ pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva.

⁹ Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni.

¹³ ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. ¹⁴ Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja.

⁵ Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.

⁴ u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.

¹⁴ Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; ¹⁵ i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.

³ Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba,

¹⁷ Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti.

² Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli.

⁴ Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.

⁷ Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još većma obradovah.

¹⁵ I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.

⁸ Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. ⁹ Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.

²² Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome često iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas.

²² Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome često iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. ²³ A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braća naša? Poslanici su crkava, slava Kristova. ²⁴ Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo.

¹⁴ A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama.

¹⁸ Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin.

⁷ Ili sam grijeh počinio što sam vam - ponizujući sebe da se vi uzvisite - besplatno navješćivao Božje evanđelje? ⁸ Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. ⁹ U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se.

²⁹ Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram?

¹⁵ A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?

²⁰ Bojim se doista da vas kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađa, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna;

¹¹ Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.

¹⁴

² Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud.

¹³ Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu -

⁴ A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan

⁶ A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!"

¹¹ Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!

¹⁵ Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.

²⁰ idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, ²¹ zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. ²² Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost,

²⁶ Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima!

² Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!

⁷ Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! ⁸ Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. ⁹ Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!

⁵ u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje,

⁹ obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova ¹⁰ da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji. ¹¹ U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade

¹³ U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,

¹³ U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, ¹⁴ koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave njegove.

²⁰ koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima ²¹ iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. ²² Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, ²³ koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

⁴ Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, ⁵ nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! -

⁸ Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!

¹⁸ jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. ¹⁹ Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji ²⁰ nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. ²¹ U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. ²² U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

¹³ Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaša! ¹⁴ Zato prigibam koljena pred Ocem,

² Podnosite jedni druge u ljubavi;

⁴ Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!

⁹ Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju?

⁹ Ono "uzađe" - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? ¹⁰ Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. ¹¹ On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje ¹² da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova

³⁰ I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! ³¹ Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! ³² Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.

¹ Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena ² i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.

² i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.

⁷ Nemajte dakle ništa s njima! ⁸ Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite -

²¹ Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!

²⁷ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane.

⁵ Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca.

²¹ A da i vi znate što je sa mnom, kako mi je, o svemu će vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslužitelj u Gospodinu. ²² Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša.

¹ Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima.

³ Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. ⁴ Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim ⁵ zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada -

⁸ Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista!

¹⁰ te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov,

¹⁵ Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: ¹⁶ ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; ¹⁷ oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno - misleći da će tako otežati nevolju mojih okova.

¹⁹ Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje, ²⁰ kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.

²⁰ kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.

²⁰ kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. ²¹ Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!

²⁵ U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, ²⁶ da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama.

²⁶ da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama. ²⁷ Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru

²⁷ Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru

²⁹ Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti,

² ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; ³ nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ⁴ ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!

⁶ On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

¹⁴ Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja

¹⁶ držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio. ¹⁷ Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.

¹⁹ Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. ²⁰ Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo

²² A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju. ²³ Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. ²⁴ A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći. ²⁵ Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. ²⁶ Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. ²⁷ I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.

²⁷ I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. ²⁸ Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan.

³⁰ jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti.

¹ Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije.

³ Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo,

¹³ Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, ¹⁴ k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. ¹⁵ Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti. ¹⁶ Samo, držimo se onoga do čega smo stigli!

¹ Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu. ² Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. ³ Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života. ⁴ Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!

¹⁰ Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode.

¹⁵ A i vi, Filipljani, znate: u početku evanđelja, kad otputovah iz Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini.

¹⁸ Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu Bogu.

⁷ kako ste naučili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov,

¹⁵ On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. ¹⁶ Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno:

¹⁸ On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak.

²⁴ Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.

² da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega - Krista,

⁵ Jer ako sam tijelom nenazočan, duhom sam ipak s vama: s radošću promatram vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista.

⁸ Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta!

¹² Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost

⁸ Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša. ⁹ Šaljem ga s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je vaš zemljak: oni će vam priopćiti kako je ovdje. ¹⁰ Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, nećak Barnabin, o kome primiste naredbe: dođe li k vama, lijepo ga primite. ¹¹ Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja samo su mi ovi suradnici na kraljevstvu Božjemu, oni mi bijahu utjehom.

³ spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim.

⁸ Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.

¹⁹ Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?

¹⁹ Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? ²⁰ Vi ste doista slava naša i radost!

² te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri

⁵ Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan. ⁶ A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas -

⁶ A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas - ⁷ zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju.

⁷ zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju.

⁷ zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. ⁸ Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu!

⁸ Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu!

⁸ Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! ⁹ I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim,

⁹ I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, ¹⁰ dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?

¹² Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; ¹³ s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom!

¹⁵ Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima.

²³ A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

³ Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima,

¹¹ Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere

¹³ Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu.

¹³ Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. ¹⁴ Da, na to vas pozva po našem evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista.

¹⁶ A sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, ¹⁷ neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!

² Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega!

¹⁷ A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen. ¹⁸ Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroštvima nekoć nad tobom izrečenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti

² Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati,

¹⁰ I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu.

¹⁶ Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.

⁷ I to naglašuj da budu besprijekorne.

¹⁴ Hoću dakle da se mlađe udaju, djecu rađaju, da budu kućevne te ne daju protivniku nikakva povoda za pogrđivanje.

¹⁷ Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, ponajpače oni koji se trude oko Riječi i poučavanja.

²⁰ One koji griješe, pred svima ukori da i drugi imaju straha!

³ A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, ⁴ nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja,

⁴ nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, ⁵ razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom.

² Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega.

⁴ Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti ⁵ imajući na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi.

⁹ koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih,

¹² Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan.

¹⁵ Napustiše me, to znaš, svi u Aziji, među njima i Figel i Hermogen.

³ S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa. ⁴ Tko vojuje, ne zapleće se u svagdanje poslove kako bi se vojskovođi svidio.

¹⁰ Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.

¹⁵ Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine. ¹⁶ Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti ¹⁷ i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet,

² Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici,

¹⁰ A ti si pošao za nmom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti;

⁶ Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska.

¹⁰ Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju.

¹⁶ Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se!

⁴ Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega!

⁶ je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna...

¹⁰ ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauku Spasitelja našega, Boga.

¹³ iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. ¹⁴ On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. ¹⁵ To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vlašću. Nitko neka te ne prezire.

⁴ Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, ⁵ on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom

¹ Pavao, sužanj Isusa Krista, i brat Timotej: ljubljenom Filemonu, suradniku našemu, ² i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu našem, i Crkvi u tvojoj kući.

⁵ jer čujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. ⁶ Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogućeg dobra među vama poradi Krista! ⁷ Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih.

¹³ Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja.

²⁰ Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu!

²² K tome, pripravi mi obitavalište jer se nadam da ću vam po vašim molitvama biti darovan.

²⁴ Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim!

³ On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; ⁴ postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.

⁶ A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.

⁸ ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva.

⁹ ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.

⁹ ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. ¹⁰ Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. ¹¹ Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, ¹² kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. ¹³ I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. ¹⁴ Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, ¹⁵ pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu. ¹⁶ Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. ¹⁷ Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. ¹⁸ Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.

¹ Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa:

¹ Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.

¹¹ Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. ¹² Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.

¹⁵ Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.

⁵ Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, ⁶ po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. ⁷ On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: ⁸ premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati ⁹ i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -

⁹ i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -

¹⁰ Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. ¹¹ Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade

¹⁸ da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade.

²⁶ Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -

⁷ Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" ⁸ Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, ⁹ veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.

¹ Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! ² Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.

¹⁴ Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!

²⁸ Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. ²⁹ Jer Bog je naš oganj što proždire.

³ Sjećajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu!

⁸ Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke.

¹⁵ Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. ¹⁶ Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! ¹⁷ Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno.

²¹ osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen.

² Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje ³ znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. ⁴ Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.

¹⁶ Ne varajte se, braćo moja ljubljena! ¹⁷ Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. ¹⁸ Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.

²⁰ Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.

⁸ Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite;

¹⁴ Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!

¹⁴ Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! ¹⁵ Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. ¹⁶ Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.

⁵ Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? ⁶ A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.

¹⁵ Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono",

⁹ Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima!

² po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira! ³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu,

⁶ Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja:

⁶ Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: ⁷ da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. ⁸ Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene

¹⁴ Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. ¹⁵ Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. ¹⁶ Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. ¹⁷ Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti.

²¹ koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu. ²² Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. ²³ Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje.

²³ Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje.

¹ Odložite dakle svaku zloću i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva klevetanja. ² Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje,

⁵ pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.

⁹ A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu;

¹¹ Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše; ¹² življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda.

²¹ Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim.

²⁴ on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste.

⁸ Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! ⁹ Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov!

¹¹ zla nek se kloni, a čini dobro, mir neka traži i za njim ide:

¹⁸ Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.

²² koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.

¹ Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha -

⁹ Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja!

⁵ Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.

⁵ Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, ⁶ spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, ⁷ pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. ⁸ Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. ⁹ A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. ¹⁰ Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada!

¹⁷ Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!

¹⁴ Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.

¹⁸ A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen!

¹ Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu -

³ što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. ⁴ I to vam pišemo da radost naša bude potpuna.

⁶ Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio.

¹ Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. ² Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. ³ I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.

¹⁶ Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću.

²⁴ I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

² Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je.

⁷ Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. ⁸ Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.

¹² Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.

¹⁵ Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. ¹⁶ I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

⁴ Obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca.

⁷ Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist.

¹² Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna.

³ Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. ⁴ Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga.

⁴ Čuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veće radosti od toga.

¹⁰ Zato ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.

¹⁴ Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. [ (III John 1:15) Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence. ]

¹⁶ To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka.

⁵ i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha

¹⁷ Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, ¹⁸ i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja.

⁵ "Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim."

⁹ Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu - evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.

²¹ "Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo."

¹⁰ dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći:

¹² Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!" ¹³ I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" ¹⁴ I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se.

¹⁵ I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi: "Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!"

¹¹ Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti.

¹⁶ Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara."

¹³ More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim.

⁶ I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava.

¹⁷ I Duh i Zaručnica govore: "Dođi!" I tko ovo čuje, neka rekne: "Dođi!" Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!