Job 26 Cross References - Croatian

¹ Job progovori i reče: ² "Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! ³ Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. ⁴ Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?" ⁵ Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. ⁶ Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. ⁷ On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. ⁸ On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. ⁹ On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. ¹⁰ On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. ¹¹ Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. ¹² Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću. ¹³ Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. ¹⁴ Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?"

¹ U početku stvori Bog nebo i zemlju. ² Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

² Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

⁶ I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. ⁷ Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

⁴ U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

²² Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."

²¹ Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, ²² Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. ²³ Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. ²⁴ Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. ²⁵ Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - poviču Egipćani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!" Tada će Jahve Mojsiju: ²⁶ "Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike." ²⁷ Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. ²⁸ Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. ²⁹ A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. ³⁰ Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. ³¹ Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.

²¹ Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio.

²⁰ A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati. ²¹ Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na pećinu! ²² Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. ²³ Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti."

³ Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokaže. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda."

⁸ Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.

¹⁰ Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi međama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga."

¹² Tada reče Salomon: "Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku,

²⁷ U podne im se Ilija naruga i reče: "Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!"

²³ Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo." ²⁴ Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?"

³ Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; ⁴ riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.

¹² Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.

¹² Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno? ¹³ Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?

²⁵ O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?

⁸ Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.

¹³ Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.

⁷ Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga? ⁸ Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?

⁸ Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? ⁹ Duže je od zemlje - šire je od mora!

² "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. ³ Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

¹³ Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

⁵ Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!

⁸ Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio? ⁹ Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo? ¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

¹⁵ Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,

⁴ I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom; ⁵ i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

¹⁰ Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!

³ dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.

¹⁴ Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'

²² Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.'

¹¹ S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati. ¹² Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne. ¹³ Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'

¹⁸ Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.

³ Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.

³³ Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti."

²⁹ Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?

¹¹ I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama; ¹² kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. ¹³ Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari. ¹⁴ Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna. ¹⁵ Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? ¹⁶ Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.

² "Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?

⁸ Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; ⁹ kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;

⁹ kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; ¹⁰ kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? ¹¹ Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!

³⁷ Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove

⁹ Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega?

¹¹ Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika. ¹² Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca.

¹ Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba. ² Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'? ³ Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema! ⁴ Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa. ⁵ Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop? ⁶ Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih? ⁷ Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim. ⁸ Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao. ⁹ Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu. ¹⁰ Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu. ¹¹ Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.

¹¹ Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju. ¹² Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri. ¹³ Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču. ¹⁴ U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. ¹⁵ Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini. ¹⁶ Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno. ¹⁷ Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni. ¹⁸ Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela. ¹⁹ Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno. ²⁰ On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada. ²¹ K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim. ²² Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom. ²³ Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu. ²⁴ Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva. ²⁵ Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv. ²⁶ I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim." ^{27 28 29 30 31 32 33 34}

⁷ u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.

¹⁰ On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. ¹¹ Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

² On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.

³ Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!

¹⁰ Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!

⁶ Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. ⁷ Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta.

⁷ Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta.

¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. ² Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje, ³ vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno! ⁴ Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.

⁹ Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

¹⁵ Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja. ¹⁶ Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost. ¹⁷ Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. ¹⁸ Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,

¹³ Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.

¹³ Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi. ¹⁴ Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

¹⁰ Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.

⁹ Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje. ¹⁰ Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;

³ Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj bučni huk. ⁴ Jači od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama.

² Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

² svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, ³ na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. ⁴ Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. ⁵ Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, ⁶ pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; ⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. ⁸ Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. ⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

²⁵ Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. ²⁶ Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

³⁰ Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

² Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo. ³ Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu. ⁴ Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca. ⁵ Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? ⁶ Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? ⁷ Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva.

⁷ Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

⁶ Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.

⁸ Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

¹¹ Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -

³ Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! $DALET

⁶ Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo. ⁷ Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska. ⁸ Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. ⁹ Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.

²³ oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. ²⁴ Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. ²⁵ Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. ²⁶ Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; ²⁷ kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.

²⁹ kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,

¹¹ I Šeol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih.

⁴ Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?

⁷ i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

¹² Da, bit će to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori;

⁶ U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime.

⁹ Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te dočeka kada dođeš. U tvoju čast ono budi sjene, sve zemaljske mogućnike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda.

¹ U onaj dan kaznit će Jahve mačem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit će zmaja morskoga.

³ Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! ⁴ Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!"

¹⁴ S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?

²² On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.

²⁶ Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.

²⁶ Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. ²⁷ Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?" ²⁸ Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. ²⁹ Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga.

⁵ Otoci gledaju i strah ih obuzima, dršću krajevi zemaljski, oni se bliže i već su tu. ⁶ Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!" ⁷ Ljevač bodri zlatara, onaj koji gladi čekićem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i čavlima kip učvršćuje da se ne pomiče.

⁵ Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode.

⁹ Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja?

¹⁵ Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buče, ime mi je Jahve nad Vojskama.

⁹ "Bit će mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit' ću ti prijetiti. ¹⁰ Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neće odmać' od tebe, nit' će se pokolebati moj Savez mira," kaže Jahve koji ti se smilovao.

²² Zar se mene nećete bojati - riječ je Jahvina - zar nećete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vječnu među koje nikad neće prijeći: ono se biba, al' je nemoćno, valovi mu huče, ali prijeći neće.

¹³ Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

³⁵ Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noću, koji burka more da mu valovi buče - ime mu je Jahve nad Vojskama:

³ Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile što ležiš usred rijeka svojih. Ti reče: 'Rijeke su moje, sebi sam ih načinio.' ⁴ I zato ću ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje. Izvući ću te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljušti. ⁵ Bacit ću u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo ćeš poljsko pasti, nitko te neće podić' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat ću te za hranu!

³⁷

² Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti.

³ Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. ⁴ Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. ⁵ Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.

²¹ "Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: 'Ja ću potresti nebesa i zemlju!

²⁰ ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama;

²⁷ jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega."

³³ O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

³ Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom.

⁹ Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. ¹⁰ A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. ¹¹ Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. ¹² Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

¹⁶ koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.

¹³ Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.

²⁶ Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. ²⁷ Ono "još jednom" pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo.

⁶ A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.

¹⁰ Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.

¹ Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. ² Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. ³ A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu.

⁹ Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.

¹³ I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista, kao žabe. ¹⁴ To su dusi zloduha što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.

¹¹ I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe.