Genesis 11 Cross References - Croatian

¹ Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. ² Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. ³ Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. ⁴ Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" ⁵ Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. ⁶ Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. ⁷ Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." ⁸ Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. ⁹ Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. ¹⁰ Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. ¹¹ Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹² Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah. ¹³ Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁴ Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. ¹⁵ Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁶ Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg. ¹⁷ Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁸ Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. ¹⁹ Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁰ Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. ²¹ Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²² Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. ²³ Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁴ Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. ²⁵ Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁶ Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. ²⁷ Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. ²⁸ Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. ²⁹ Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. ³⁰ Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. ³¹ Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. ³² Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.

²⁶ I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

²⁸ I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"

²² Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"

⁴ Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ⁵ Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. ⁶ Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš. ⁷ Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ⁸ Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije. ⁹ Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. ¹⁰ Po rođenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹¹ Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije. ¹² Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. ¹³ Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁴ Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije. ¹⁵ Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. ¹⁶ Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁷ Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. ¹⁸ Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. ¹⁹ Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁰ Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije. ²¹ Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. ²² Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²³ Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. ²⁴ Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze. ²⁵ Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. ²⁶ Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁷ Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije. ²⁸ Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. ²⁹ Nadjene mu ime Noa, govoreći: "Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." ³⁰ Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ³¹ Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije. ³² Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.

⁴ U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. ⁵ Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

²¹ Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.

⁷ A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!"

¹⁹ Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.

⁵ Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima.

¹⁰ Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu.

¹⁹ tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. ²⁰ To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima. ²¹ A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi.

²¹ A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi. ²² Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.

²⁵ Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.

³¹ To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima. ³² To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

³² To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

¹ Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.

⁴ Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" ⁵ Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.

⁷ Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." ⁸ Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. ⁹ Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.

⁹ Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.

²⁶ Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. ²⁷ Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.

²⁷ Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. ²⁸ Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.

³¹ Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. ³² Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.

⁴ Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.

⁴ Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. ⁵ Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,

¹ Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. ² Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. ³ Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, ⁴ do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. ⁵ I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, ⁶ tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. ⁷ Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. ⁸ Zato Abram reče Lotu: "Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braća! ⁹ Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo." ¹⁰ Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - ¹¹ Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga.

¹¹ Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga.

¹ Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima,

¹⁰ Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu u planine.

¹² Pograbe i Lota, Abramova bratića - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiđu.

² Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? ³ Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik."

⁷ Tada mu on reče: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed."

¹ Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku - zvala se Hagara. ² I reče Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece." Abram posluša riječ Sarajinu.

¹⁵ Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti.

¹¹ Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. ¹² Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!"

²¹ Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti."

¹ Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, ² a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu." ³ Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše. ⁴ Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. ⁵ Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" ⁶ Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. ⁷ "Braćo moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla! ⁸ Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova." ⁹ "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. ¹⁰ Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata; ¹¹ a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata. ¹² Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! ¹³ Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." ¹⁴ Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu. ¹⁵ Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" ¹⁶ Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. ¹⁷ Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" ¹⁸ Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! ¹⁹ Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. ²⁰ Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" ²¹ Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. ²² Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. ²³ Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, ²⁴ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem ²⁵ i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. ²⁶ A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. ²⁷ Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, ²⁸ upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine. ²⁹ Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

¹² A onda, ona je uistinu moja sestra: kći je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me.

¹ Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: ² Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio.

²⁰ Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu:

²⁰ Poslije tih događaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: ²¹ njegova prvorođenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, ²² Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela." ²³ Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. ²⁴ A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

¹⁰ Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.

¹⁵ Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu.

²¹ Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače.

⁴³ Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran.

⁴ "Odakle ste, braćo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. ⁵ "Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore.

³¹ Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.

¹ Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: "Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!" ² Jakov se razljuti na Rahelu te reče. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?"

²³ Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumača.

⁷ Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit ću ih po Jakovu, Izraelom raspršiti.

¹⁴ Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu.

³ Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke.

⁸ Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.

⁷ "Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. ⁸ A zahtijevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenčine su. Zato viču: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!' ⁹ Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraćaju pažnje klevetama!" ¹⁰ Sad dođu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: "Ovako poručuje faraon: 'Neću vam više nabavljati slame. ¹¹ Vi sami morate ići i tražiti je gdje god je možete naći. Ali zato neću smanjiti vaš posao.'" ¹² Stoga se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. ¹³ A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali." ¹⁴ A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?" ¹⁵ Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? ¹⁶ Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!" ¹⁷ "Lijenčine ste vi! Lijenčine!" - odgovori faraon. "Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!' ¹⁸ Nosite se na posao! Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke."

¹¹ neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka.

¹⁸ Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo.

²⁰ Jahve siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe.

²⁴ a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju Ašur, podjarmljuju Heber, pa i njega će propast stići vječita."

²⁸ Kamo da idemo? Naša su braća ubila u nama srčanost kad rekoše: Narod je i veći i jači nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.'

²⁷ Jahve će vas raspršiti po narodima i ostat će vas samo malen broj među narodima među koje vas Jahve odvede.

¹ Slušaj, Izraele! Danas prelaziš preko Jordana da sebi podvrgneš narode i veće i brojnije nego što si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa;

⁴⁹ Jahve će iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji će sletjeti kao orao. Bit će to narod kojemu jezika nećeš razumjeti;

⁸ Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove čovječje, odredi im međe po broju Božjih sinova:

² Tada reče Jošua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima.

² Tada reče Jošua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. ³ Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka.

¹⁴ Idite i vapite za pomoć onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vaše nevolje!"

² A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece.

² Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala.

¹³ David steče novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj dolini, osamnaest tisuća njih.

³¹ A narod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto činio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.

²⁷ U podne im se Ilija naruga i reče: "Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!"

¹⁷ Šemovi sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i Mešek. ¹⁸ Arpakšadu se rodi Šelah, Šelahu se rodi Eber. ¹⁹ Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.

¹⁹ Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. ²⁰ Od Joktana se rodiše Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, ²¹ Hadoram, Uzal, Dikla, ²² Obal, Abimael, Šeba, ²³ Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi. ²⁴ Šem, Arpakšad, Šalah, ²⁵ Eber, Peleg, Rau, ²⁶ Serug, Nahor, Tarah, ²⁷ Abram, to jest Abraham.

⁷ Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham.

¹² redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi. ¹³ On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.

²⁰ On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.

¹ Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? ² Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova: ³ "Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!" ⁴ Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.

⁴ Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.

⁴ Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske.

¹⁰ Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.

¹³ Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje. ¹⁴ Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske:

¹¹ Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima. ¹² Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. ¹³ Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.

⁹ brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora."

⁵ da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.

⁹ a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ.

⁹ Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne.

³ Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. ⁴ Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti.

³ Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. ⁴ Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Jahve boji!

¹² Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

¹¹ ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;

⁷ Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.

¹ Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost!

⁹ Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.

⁵ No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze.

⁸ Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!"

¹⁰ Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:

¹¹ U dan onaj: Jahve će drugi put ruku pružiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one što ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuša i Elama, iz Šineara, Hamata i s morskih otoka.

¹ Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov. ² Na goletnu brdu dignite zastavu, vičite im iz sveg grla. Mašite rukom neka dođu na vrata kneževska. ³ Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave veličanstvo moje. ⁴ Čuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Čuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda. ⁵ Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruđa gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju. ⁶ Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoćnog. ⁷ I sve ruke stog' malakšu ... Svako ljudsko srce klone, ⁸ strava ih je obrvala, trudovi boli već ih spopadaju i grče se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena. ⁹ Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. ¹⁰ Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti. ¹¹ Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika. ¹² Rjeđi će biti čovjek neg' žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog. ¹³ Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. ¹⁴ I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko će se vratit' svom narodu, svatko će u zemlju svoju pobjeći.

¹⁸ U onaj će se dan u zemlji egipatskoj pet gradova što govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan će se od njih zvati Ir Hahres.

⁶ Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!" ⁷ Ljevač bodri zlatara, onaj koji gladi čekićem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i čavlima kip učvršćuje da se ne pomiče.

³ narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kad prinose na opekama,

¹⁵ Evo, dovest ću na vas narod izdaleka, dome Izraelov - riječ je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik nećeš znati, ni razumjeti što govori.

²³ TÓa, zar sam ja Bog samo iz blizine - riječ je Jahvina - zar iz daljine nisam više Bog? ²⁴ Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - riječ je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - riječ je Jahvina.

¹ Riječ koju Jahve reče protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: ² "Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postiđen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. ³ Jer sa sjevera na nj se diže narod koji će mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neće u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeći će i otići. ⁴ U one dane i u vrijeme ono - riječ je Jahvina - vratit će se sinovi Izraelovi, ići će plačuć' i tražeći Jahvu, Boga svojega. ⁵ Pitat će za put na Sion, onamo će pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vječnim, nezaboravnim!' ⁶ K'o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi. ⁷ Tko ih nađe, proždire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!' ⁸ Bježite iz Babilona! Izađite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom. ⁹ Jer evo ću dići i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat će se protiv njega - odanle će biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraćaju. ¹⁰ Kaldeja će biti oplijenjena, do mile volje nju će pljačkati" - riječ je Jahvina. ¹¹ "Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljačkaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad! ¹² Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je među narodima: pustinja, zemlja prljuša. ¹³ Zbog gnjeva Jahvina bit će bez življa, sva će opustjeti. Tko god prođe mimo Babilon, zgrozit će se i zviždat će nad njegovim ranama. ¹⁴ Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio. ¹⁵ Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ruše: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago! ¹⁶ Istrijebite Babilonu i sijača i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene! Pred mačem silničkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bježi zemlji svojoj." ¹⁷ Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi. ¹⁸ Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit ću kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga. ¹⁹ I vratit ću Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. ²⁰ U one dane, u vrijeme ono - riječ je Jahvina - tražit će grijeh Izraelov, ali ga više neće biti; tražit će opačine judejske, ali ih neće naći. Jer oprostih svima koje sačuvah." ²¹ "Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - riječ je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!" ²² Ratna se vika čuje u zemlji, poraz strašan. ²³ O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima! ²⁴ Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zatečen si i uhvaćen, jer se s Jahvom zarati! ²⁵ Jahve otvori svoju oružnicu, izvuče oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj. ²⁶ Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa. ²⁷ Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siđu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove! ²⁸ Čujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova! ²⁹ Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteče! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova. ³⁰ Zato će mu svi mladići popadati po trgovima i svi će mu ratnici u onaj dan izginuti - riječ je Jahvina. ³¹ "Evo me na te, Oholice!" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama - "došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te. ³² Oholica će posrnuti, pasti, i nitko ga neće podići. Oganj ću podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet će sve uokolo." ³³ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlačeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih čvrsto i neće da ih puste. ³⁴ Ali, moćan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On će obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti pučanstvo Babilona." ³⁵ Mač na Kaldejce - riječ je Jahvina - na pučanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove! ³⁶ Mač na brbljavce njegove, neka polude! Mač na njegove ratnike, neka se prestrave! ³⁷ Mač na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Mač na njihove riznice; nek ih opljačkaju! ³⁸ Mač na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova. ³⁹ Zato će se ondje nastaniti risovi s čagljima, i nojevi će ondje obitavat. Dovijeka će ostat' mjesto bez življa, nitko ondje neće živjeti od koljena do koljena. ⁴⁰ Razorit će ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - riječ je Jahvina. Čovjek ondje neće stanovati, sin čovječji neće u njem' boraviti. ⁴¹ Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje. ⁴² U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buči poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kćeri babilonska. ⁴³ Kralj babilonski ču vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju. ⁴⁴ "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Al' ja ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?" ⁴⁵ Zato, čujte što je Jahve naumio da učini Babilonu, čujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on će odvući; i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima. ⁴⁶ Na glas da je pao Babilon zemlja će se potresti: razlijegat će se vapaj među narodima.

² Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova.

¹¹ silnim glasom viče: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, počupajte mu lišće, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!

²² Izagnat će te iz društva ljudi i sa životinjama ćeš poljskim boraviti; hranit ćeš se travom kao goveda, tebe će prati rosa nebeska; sedam će vremena proći nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće.

³⁰ I smjesta se riječ izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeđaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptičje pandže.

¹⁴ Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnječi blato, gazi ilovaču, uzmi kalup za opeku.

⁹ Dat ću narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i služiti mu jednodušno.

¹¹ On mi odgovori: "Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje će je postaviti."

⁷ No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

³⁶ A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.

⁵¹ Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.

³⁴ Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov,

³⁴ Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov, ³⁵ Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov,

³⁵ Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov, ³⁶ Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov,

³⁶ Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov,

¹³ Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

⁴⁴ Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!

⁴ Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. ⁵ A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. ⁶ Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom.

⁶ Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. ⁷ Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? ⁸ Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? ⁹ Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, ¹⁰ Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, ¹¹ Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja."

² Stjepan odgovori: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, ³ i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. ⁴ On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.

²⁶ Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova

² Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. ³ Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi. ⁴ Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje. ⁵ A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja. ⁶ A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? ⁷ Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? ⁸ Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? ⁹ Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar. ¹⁰ Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez značenja. ¹¹ Ako dakle ne znam značenja glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni.

²³ Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate?

¹³ Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.

¹³ Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.

²⁴ I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela

⁸ Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.

¹³ De sada, vi što govorite: "Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi",

¹ De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti!

⁷ ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi -