Psalms 18 Cross References - Croatian

¹ Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja ² Ljubim te, Jahve, kreposti moja! ³ Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! ⁴ Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen. ⁵ Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. ⁶ Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: ⁷ u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. ⁸ I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. ⁹ Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. ¹⁰ On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. ¹¹ Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. ¹² Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, ¹³ od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. ¹⁴ Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. ¹⁵ Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. ¹⁶ Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. ¹⁷ On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. ¹⁸ Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. ¹⁹ Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, ²⁰ na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. ²¹ Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, ²² jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. ²³ Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, ²⁴ do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. ²⁵ Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. ²⁶ S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. ²⁷ S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, ²⁸ jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole. ²⁹ Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: ³⁰ s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. ³¹ Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu. ³² Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? ³³ Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, ³⁴ noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine čvrste, ³⁵ ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. ³⁶ Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi. ³⁷ Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. ³⁸ Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. ³⁹ Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže. ⁴⁰ Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. ⁴¹ Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. ⁴² Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se. ⁴³ Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu. ⁴⁴ Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. ⁴⁵ Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuđinci meni laskaju; ⁴⁶ sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze dršćuć' iz svojih utvrda. ⁴⁷ Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! ⁴⁸ Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. ⁴⁹ Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš. ⁵⁰ Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu: [ (Psalms 18:51) umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke. ]

²⁸ upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.

¹⁰ Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reče, "iz vode izvadila".

²³ Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu.

²³ Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana. ²⁴ Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.

¹ Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U čast Jahvi zapjevat ću, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. ² Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bog oca moga, njega ću veličati.

² Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bog oca moga, njega ću veličati. ³ Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. ⁴ Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. ⁵ Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. ⁶ Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana. ⁷ Veličanstvom svojim obaraš ti protivnike; puštaš svoj gnjev i on ih k'o slamu proždire. ⁸ Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše.

⁸ Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše. ⁹ Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit' ih rukom svojom.' ¹⁰ A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. ¹¹ Tko je kao ti, Jahve među bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u čudima? ¹² Desnicu si pružio i zemlja ih proguta! ¹³ Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. ¹⁴ Kada to čuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše. ¹⁵ Užas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji žive u Kanaanu. ¹⁶ Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne prođe, dok ne prođe narod tvoj koji si otkupio. ¹⁷ Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim učini Boravištem, Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim. ¹⁸ Vazda i dovijeka Jahve će kraljevati." ¹⁹ Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. ²⁰ Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući. ²¹ Mirjam je začinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao."

¹⁸ Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje.

² Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuše oni pred Jahvom.

²³ Ako vas ni to ne popravi nego nastavite življenje koje se meni protivi, ²⁴ onda ću se i ja suprotstaviti vama i sam ću vas još sedmerostruko udariti za vaše grijehe.

²⁷ Ako me ni tada ne poslušate nego mi se dalje budete suprotstavljali, ²⁸ i ja ću se vama suprotstaviti - sedmerostruko ću vas kazniti za vaše grijehe.

¹ I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora.

³⁵ Ali sukne oganj od Jahve te proždre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan.

⁸ Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k'o rozi bivola. On proždire narode dušmanske, on njihove kosti drobi.

¹⁷ Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže. On Moabu razbija bokove i svu djecu Šetovu zatire! ¹⁸ Edom će njegovim postati posjedom, a Seir zemljom osvojenom. Razvija snagu svoju Izrael, ¹⁹ Jakov vlada nad neprijateljima i uništava preživjele iz Ira."

¹¹ Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda plamen je sukljao do sred neba zamračena tmastim oblakom.

²² Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploče te ih predao meni. ²³ A onda, kad čuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine

²⁰ Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve će ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih.

²³ I svi će narodi pitati: 'Zašto učini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' ²⁴ Onda će im se reći: 'Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske;

⁴ On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.

¹³ Povede ga po visočjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pećine i ulja iz tvrde stijene;

²² Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet će do dubina šeolskih; proždrijet će zemlju i sve što ona rađa, sažeći joj brda do temelja. ²³ Nevolje na njih ću svaliti, na njih ću svoje istrošiti strijele. ²⁴ Od gladi će umirati, ognjica i pošast njih će trovati. Poslat ću na njih zub zvjerinji i otrov zmija što prahom gmižu.

³¹ Al' stijena im nije poput naše Stijene; osuđeni su naši neprijatelji.

³⁵ Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži!

³⁹ Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).

⁴² Strijele svoje opojit ću krvlju i mač moj najest će se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dušmanskih vrhovnika.

²⁶ Nitko nije kao Bog Ješurunov: po nebesima u pomoć ti jezdi i po oblacima u svom veličanstvu!

²⁹ Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On štit je tvoj što te brani i mač tvoj slavodobitni, dušmani ti se ulaguju, al' ti ćeš im gazit' po leđima."

¹³ Čim stopala svećenika koji nose Kovčeg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit će se voda Jordana, i ona što teče odozgo ustavit će se kao nasip.'" ¹⁴ Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeđe preko Jordana, ponesu svećenici Kovčeg saveza pred njim. ¹⁵ A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - ¹⁶ voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu.

¹⁰ I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih teško poraziše kod Gibeona i potjeraše prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve do Azeke i do Makede. ¹¹ A dok su bježali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tuču kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je više od tuče kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim mačevima.

¹ Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu: ² Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu! ³ Čujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim. ⁴ Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednički kad si kročio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli.

⁴ Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednički kad si kročio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli. ⁵ Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov! ⁶ U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustješe putovi; i oni koji su putovali, obilažahu naokolo. ⁷ Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu. ⁸ Tuđe bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bi nijednog štita! Nijednog kralja za četrdeset tisuća u Izraelu! ⁹ Srce moje kuca za vođe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreće! Blagoslivljajte Jahvu! ¹⁰ Vi koji na bijelim jašete magaricama, na sagovima sjedeći, i vi koji hodite putovima, pjevajte, ¹¹ uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobročinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siđe na vrata. ¹² Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Barače, vodi u roblje porobljivače svoje, sine Abinoamov! ¹³ Tad siđe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junački. ¹⁴ Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže među čete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednički. ¹⁵ Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali pođe s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. ¹⁶ Zašto si ostao u torovima da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. ¹⁷ Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim lađama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima? ¹⁸ Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima. ¹⁹ Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobiše. ²⁰ Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri. ²¹ Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi čvrsto, moja dušo! ²² Topot silan odjekuje: jure borci na konjima! ²³ "Proklinjite Meroz," Anđeo će Jahvin, "proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoć pritekli, u pomoć Jahvi s junacima." ²⁴ Blagoslovljena među ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, među ženama šatora nek' je slavljena! ²⁵ On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. ²⁶ Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za čekićem kovačkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoočicu. ²⁷ Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta. ²⁸ Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jÓada: "Dugo mu se kola ne vraćaju: što im je zapreg tako spor?" ²⁹ Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara: ³⁰ "Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!" ³¹ Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna četrdeset godina.

¹² Neka ti Jahve plati sve što si učinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!"

¹ Nato se Ana pomoli ovako: "Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj. ² Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš.

² Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš. ³ Ne govorite mnogo hvastavih riječi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajući Bog, pravo on prosuđuje djela. ⁴ Lomi se luk junacima, nemoćni se snagom opasuju. ⁵ Nekoć siti sad se za kruh muče, nekoć gladni ne gladuju više. Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi. ⁶ Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. ⁷ Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje. ⁸ Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. ⁹ Korake čuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom čovjek ne stječe pobjede). ¹⁰ Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi međama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga."

¹⁰ Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi međama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga."

¹⁰ Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su došli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu.

¹¹ "Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi." Samuel se ražalosti i svu je noć vapio Jahvi.

¹ Jahve reče Samuelu: "Dokle ćeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja."

⁴⁹ David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo i on pade ničice na zemlju.

⁴⁹ David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo i on pade ničice na zemlju. ⁵⁰ Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. ⁵¹ Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu. Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg.

² David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i hoću li ih potući?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potući ćeš Filistejce i oslobodit ćeš Keilu."

⁵ David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera njihovu stoku i zada im težak poraz. Tako je David oslobodio građane Keile. -

¹¹ Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oči mogle vidjeti da te Jahve predao danas u moje ruke u ovoj pećini. Rekoše mi da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: 'Neću dići svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvin pomazanik.' ¹² O, moj oče, pogledaj i vidi skut od svoga plašta u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plašta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema ni zlobe ni opačine. Ja nisam zgriješio protiv tebe, a ti vrebaš na moj život da mi ga uzmeš! ¹³ Jahve neka sudi između mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi, ali se moja ruka neće dići na tebe.

¹⁷ Kad je David izgovorio te riječi Šaulu, odvrati Šaul: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" I Šaul glasno zaplaka.

¹⁹ A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio. ²⁰ Kad se čovjek namjeri na svoga neprijatelja, pušta li ga da ide mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro što si mi danas učinio!

²³ A Jahve će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Jahvina.

⁶ David se našao u velikoj nevolji jer su ljudi počeli govoriti da će ga kamenovati, budući da su svi bili ogorčeni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih kćeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu.

⁸ Tada David upita Jahvu za savjet govoreći: "Hoću li u potjeru za onim razbojnicima i hoću li ih stići?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer ćeš ih zacijelo stići i zarobljenike ćeš izbaviti."

¹⁷ I David ih poče biti i tukao ih je od zore do mraka, izvršujući na njima "herem", kleto uništenje. Nitko od njih nije izmakao, osim četiri stotine momaka, koji zajahaše na deve i pobjegoše.

¹³ Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina."

⁹ Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Ašeranima, nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom. ¹⁰ Išbaalu, sinu Šaulovu, bijaše četrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida.

¹⁸ A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abišaj i Asahel; a Asahel bijaše brz u trku kao gazela u polju.

¹ Rat između Šaulove kuće i Davidove kuće potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jačao, a Šaulova kuća postajala sve slabija.

¹ Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: "Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. ² Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: 'Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!'" ³ Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom. ⁴ Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset godina. ⁵ U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu kraljevaše trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom. ⁶ David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Ali oni poručiše Davidu: "Nećeš ući ovamo! Slijepci će te i kljasti odbiti!" (To je imalo značiti: David neće ući ovamo.) ⁷ Ipak David osvoji Sionsku tvrđavu, to jest Davidov grad. ⁸ Onoga dana reče David: "Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz prorov ..." A kljaste i slijepe mrzi David iz sve duše. (Stoga se kaže: Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.) ⁹ David se nastani u tvrđavi i prozva je Davidov grad. Tada David podiže zid unaokolo od Mila pa unutra. ¹⁰ David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bijaše s njim. ¹¹ Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta, tesara i zidara, koji sagradiše dvor Davidu. ¹² Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. ¹³ Po dolasku iz Hebrona David uze još inoča i žena iz Jeruzalema; i rodi se Davidu još sinova i kćeri. ¹⁴ Evo imena djece koja mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, ¹⁵ Jibhar, Elišua, Nefeg, Jafija, ¹⁶ Elišama, Beeljada i Elifelet. ¹⁷ Kad su Filistejci čuli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom, iziđoše svi da se dočepaju Davida. Čuvši to, David siđe u svoj zaklon. ¹⁸ Filistejci dođoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. ¹⁹ Tada David upita Jahvu: "Mogu li napasti Filistejce? Hoćeš li ih predati meni u ruke?" Jahve odgovori Davidu: "Napadni! Predat ću Filistejce tebi u ruke!"

¹⁹ Tada David upita Jahvu: "Mogu li napasti Filistejce? Hoćeš li ih predati meni u ruke?" Jahve odgovori Davidu: "Napadni! Predat ću Filistejce tebi u ruke!" ²⁰ Tada David dođe u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reče: "Jahve je preda mnom prodro među moje neprijatelje kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.

²⁰ Tada David dođe u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reče: "Jahve je preda mnom prodro među moje neprijatelje kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. ²¹ Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odnesoše ih. ²² Filistejci opet dođoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. ²³ David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: "Ne idi pred njih, nego im zađi za leđa i navali na njih s protivne strane Bekaima. ²⁴ Kad začuješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se požuri, jer će tada Jahve ići pred tobom da pobije filistejsku vojsku." ²⁵ David učini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od Gibeona sve do ulaza u Gezer.

²⁵ David učini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od Gibeona sve do ulaza u Gezer.

¹³ On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.

¹ Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. ² Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegavši ih po zemlji: dvije uzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje treba ostaviti na životu. Tako Moapci postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. ³ David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad je izišao da proširi svoju vlast do Rijeke. ⁴ David zarobi od njega tisuću i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola; ostavio ih je samo stotinu. ⁵ Damaščanski su Aramejci došli u pomoć Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio među Aramejcima dvadeset i dvije tisuće ljudi. ⁶ Postavio je namjesnike u Damaščanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaćati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. ⁷ David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. ⁸ Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kralj David silni tuč. ⁹ Kad je čuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu vojsku, ¹⁰ poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu čestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i tučanih predmeta. ¹¹ I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda koje je pokorio: ¹² od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amalečana te od plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe. ¹³ David steče novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj dolini, osamnaest tisuća njih. ¹⁴ I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postadoše podanici Davidovi. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. ¹⁵ David kraljevaše nad svim Izraelom, čineći pravo i pravicu svemu svome narodu. ¹⁶ Joab, sin Sarvijin, zapovijedaše vojskom, a Jošafat, sin Ahiludov, bijaše ljetopisac. ¹⁷ Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu svećenici; Seraja bijaše državni pisar; ¹⁸ Benaja, sin Jojadin, zapovijedaše Kerećanima i Pelećanima; Davidovi sinovi bijahu namjesnici.

¹ Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin Hanun mjesto njega. ² A David reče u sebi: "Želio bih iskazati ljubav Nahaševu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao meni." Zato David posla svoje sluge da mu izraze sućut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca, ³ rekoše knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što bi htio iskazati čast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?" ⁴ Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag. ⁵ Kad su to javili Davidu, posla on čovjeka pred njih, jer su ti ljudi bili teško osramoćeni, i poruči im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!" ⁶ Tada Amonci uvidješe da su se omrazili s Davidom; zato Amonci poslaše glasnike da za plaću unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe, dvadeset tisuća pješaka, zatim kralja Maake, tisuću ljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisuća vojnika. ⁷ Kad je David to čuo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima. ⁸ Amonci iziđoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima, dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali zasebno na polju. ⁹ Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga, probra Joab najvrsnije među Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. ¹⁰ Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. ¹¹ I reče mu: "Ako Aramejci budu jači od mene, onda ti meni priskoči u pomoć; ako Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi pohrliti u pomoć. ¹² Budi hrabar i junački se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka učini što je dobro u njegovim očima." ¹³ Tada se Joab i vojska koja je bila s njim počeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. ¹⁴ Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca i vrati se u Jeruzalem. ¹⁵ Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabraše ponovo svoje čete. ¹⁶ Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce što su s one strane rijeke. Ovi dođoše u Helam pod vodstvom Šobaka, vojvode Hadadezerove vojske. ¹⁷ Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, dođe u Helam. Aramejci se svrstaše protiv Davida i zametnuše s njime boj. ¹⁸ Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubi i njihova vojvodu Šobaka te je ondje umro. ¹⁹ A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Izraelom i počeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuđivali pomagati Amoncima.

⁷ Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuća mrtvih. ⁸ Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač.

⁹ Kralj ustade i sjede na vrata. Javiše to svemu narodu govoreći: "Eno kralj sjedi na vratima." I sav narod dođe pred kralja. A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj šator.

¹⁵ Jednom opet nasta rat između Filistejaca i Izraelaca. David ode u boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David umorio. ¹⁶ Išibenob, jedan od Rafinih potomaka, čije je koplje bilo teško tri stotine mjedenih šekela i koji o pripasu imaše nov mač, hvastao se tada da će ubiti Davida. ¹⁷ Ali Davidu priskoči u pomoć Sarvijin sin Abišaj; udari on Filistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakleše rekavši Davidu: "Nećeš više ići s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljke Izraelove!" ¹⁸ Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka. ¹⁹ Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan iz Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao kopljaču kao tkalačko vratilo. ²⁰ Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki čovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i četiri; i on bijaše potomak Rafin. ²¹ Kad je počeo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. ²² Ta četvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginuše od ruke Davidove i od ruku njegovih slugu.

¹ David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove.

¹ David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. ² Pjevao je: "Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; ³ Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja.

³ Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja. ⁴ Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen.

⁴ Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen. ⁵ Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne,

⁵ Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne, ⁶ Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:

⁶ Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: ⁷ u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije.

⁷ u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. ⁸ I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. ⁹ Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. ¹⁰ On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.

¹⁰ On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. ¹¹ Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

¹¹ Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. ¹² Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,

¹² Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, ¹³ od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno.

¹³ od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. ¹⁴ Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.

¹⁴ Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.

¹⁴ Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. ¹⁵ Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.

¹⁵ Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. ¹⁶ Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.

¹⁶ Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. ¹⁷ On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.

¹⁷ On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. ¹⁸ Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.

¹⁸ Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene.

¹⁸ Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. ¹⁹ Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,

¹⁹ Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti,

¹⁹ Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, ²⁰ na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.

²⁰ na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. ²¹ Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi,

²¹ Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, ²² jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.

²² jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. ²³ Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio,

²³ Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, ²⁴ do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.

²⁴ do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. ²⁵ Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje.

²⁵ Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. ²⁶ S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš.

²⁶ S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. ²⁷ S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš,

²⁷ S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, ²⁸ jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole.

²⁸ jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole. ²⁹ Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš:

²⁹ Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: ³⁰ s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.

³⁰ s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. ³¹ Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu.

³¹ Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu. ³² Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?

³² Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? ³³ Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.

³³ Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran. ³⁴ Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne, ³⁵ ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. ³⁶ Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi.

³⁶ Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi. ³⁷ Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću.

³⁷ Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. ³⁸ Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. ³⁹ Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže.

³⁹ Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže. ⁴⁰ Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži.

⁴⁰ Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. ⁴¹ Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.

⁴¹ Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. ⁴² Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se.

⁴² Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se. ⁴³ Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.

⁴³ Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu. ⁴⁴ Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi.

⁴⁴ Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. ⁴⁵ Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju,

⁴⁵ Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju, ⁴⁶ sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda.

⁴⁶ sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda. ⁴⁷ Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

⁴⁷ Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! ⁴⁸ Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.

⁴⁸ Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. ⁴⁹ Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš. ⁵⁰ Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu: ⁵¹ umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke."

²⁷ Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! ²⁸ Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! ²⁹ Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: 'Tu će biti moje Ime.' Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. ³⁰ I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti.

³² tada je ti čuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okrećući njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajući s njime po nevinosti njegovoj.

⁹ Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca; zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da činiš pravo i pravicu."

³⁶ A njegovu ću sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi da u njemu stoluje Ime moje.

⁴ Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u Jeruzalemu, podigavši sinove njegove poslije njega i sačuvavši Jeruzalem.

⁷ Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi.

⁷ Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.'"

¹¹ Jer kad se ispune tvoji životni dani i dođe vrijeme da počineš kod otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će biti između tvojih sinova, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. ¹² On će mi sagraditi dom, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. ¹³ Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika. ¹⁴ Utvrdit ću ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje će mu čvrsto stajati zasvagda.'"

²⁷ Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen zasvagda."

¹⁸ "Nije li s vama Jahve, Bog vaš, koji vam je dao mir odasvud unaokolo jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja je pokorena pred Jahvom i pred njegovim narodom.

¹⁷ Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi.

²⁷ Onda su ustali svećenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu.

³³ Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i učini te svi koji su se našli u Izraelu počeše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca.

⁵ I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega! Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno.

¹⁷ Poslušnost su odbili, zaboravili čudesa što si ih za njih učinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdđu velik: i nisi ih ostavio!

⁹ Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

⁹ Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,

⁶ Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka. ⁷ Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.

³⁰ Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."

⁹ Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

³ kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

¹² Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca. ¹³ Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni!

¹⁶ izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

⁴ Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. ⁵ Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? ⁶ Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni

³⁵ Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?

⁹ Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega?

⁹ Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega? ¹⁰ Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. ¹¹ Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika. ¹² Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca.

⁶ "TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom."

⁷ Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski.

¹ Zborovođi. Uz žičana glazbala. Psalam. Davidov.

² Čuj, o Jahve, riječi moje, jecaje moje razaberi! ³ Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam!

⁷ i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.

¹² Nek' se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, [ (Psalms 5:13) jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš. ]

¹ Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. ² O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, ³ da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi.

³ da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. ⁴ Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim, ⁵ ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja: ⁶ neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci. ⁷ Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlačitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi! ⁸ Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko!

⁸ Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko!

¹⁶ Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!

³ Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji! $BET

¹³ jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi. $HET

¹⁸ Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga. $KAF

⁴ Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao.

⁴ Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske.

⁶ Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine. ⁷ Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.

⁶ "Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih sada ću ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga želi."

⁷ O neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat se Izrael.

³ Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja ⁴ kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.

⁷ Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.

¹⁰ bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

¹³ Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,

² Ljubim te, Jahve, kreposti moja! ³ Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! ⁴ Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.

²⁴ do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga.

³² Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega?

³⁶ Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi.

⁴⁰ Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. ⁴¹ Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili.

⁴³ Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.

⁷ Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu. ⁸ Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči; ⁹ prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje; ¹⁰ neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,

¹⁴ Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga. [ (Psalms 19:15) Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj! ]

⁹ Tvoja ruka nek' pronađe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze!

¹² Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neće uspjeti. ¹³ Ti ćeš ih natjerati u bijeg, svoj luk ćeš usmjeriti na njih. [ (Psalms 21:14) Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju! ]

¹² Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. ¹³ Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.

¹⁶ Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.

²⁷ Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!

²⁷ Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! ²⁸ Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.

²⁸ Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana. ²⁹ Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima. ³⁰ Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,

⁴ Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo.

⁵ Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: $VAU u tebe se pouzdajem svagda. $ZAJIN

¹⁰ Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji čuva Savez njegov i propise. $LAMED

¹⁹ Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze. $ŠIN

¹ Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuć' se u Jahvu ja se ne pokolebah.

⁶ U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve,

⁴ Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. ⁵ U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.

⁵ U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.

¹ Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze.

¹ Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze. ² Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem.

⁷ U njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce i pjesmom njega slavim.

⁷ U njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce i pjesmom njega slavim. ⁸ Jahve je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom pomazaniku.

³ Čuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim! ⁴ Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu!

¹² Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću. [ (Psalms 30:13) Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti! ]

⁸ Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.

⁶ Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići.

⁶ U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. $ZAJIN

¹⁵ Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi! $PE

¹⁹ Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. $REŠ

²¹ On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti. $TAU

² Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć!

⁵ Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anđeo Jahvin potjera!

¹⁰ Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša?

¹ Zborovođi. Od sluge Jahvina Davida.

¹² Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni. [ (Psalms 36:13) Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu. ]

²⁰ A bezbožnici će propasti, dušmani Jahvini povenut će k'o ures livada, poput dima se rasplinuti. $LAMED

²³ Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku i mio mu je put njegov.

²⁷ Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka.

¹⁹ Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

² Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. ³ Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi.

¹⁷ Neka kliču i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube. [ (Psalms 40:18) Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni! ]

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti! ³ Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima. ⁴ Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.

⁹ Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.

⁵ Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu. ⁶ Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše. ⁷ U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.

³ Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. ⁴ Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom!

¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma. ² Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.

² Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.

⁹ Dođite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji učini.

¹¹ Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen! [ (Psalms 46:12) S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! ]

³ Jer Jahve je to - svevišnji, strašan, kralj velik nad zemljom svom.

¹ Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.

³ Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja.

¹⁵ I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti."

²² Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.

¹⁴ Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!

¹⁶ Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu.

³ Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.

⁵ Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.

¹¹ jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. [ (Psalms 57:12) Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! ]

¹¹ Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge će prati u krvi zlotvora. [ (Psalms 58:12) I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!" ]

¹ Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida. ² Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!

¹¹ Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!

¹⁶ Nek' lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.

² Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.

⁷ Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. ⁸ U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.

¹² Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo: [ (Psalms 62:13) "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima." ]

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. Pjesma. ² Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet -

³ Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

⁴ Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.

⁷ Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji. ⁸ Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,

²⁰ Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.

³⁰ iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!

⁴ Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'. ⁵ Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo? ⁶ Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. ⁷ Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! ⁸ Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. ⁹ Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. ¹⁰ Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. ¹¹ Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo. ¹² Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka. ¹³ Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. ¹⁴ No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!

¹⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa! ¹⁹ I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!

¹ Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

¹⁵ Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

¹⁰ A ja ću klicati dovijeka, pjevat ću Bogu Jakovljevu. [ (Psalms 75:11) Rogove ću polomiti bezbožniku, a pravednik će podići glavu. ]

⁴ Tu polomi strijele lukovima, štitove, mačeve, sve oružje.

⁶ Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju - klonuše ruke svim hrabrima.

¹⁷ Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.

⁴⁸ I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.

⁷¹ odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. ⁷² I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.

⁹ Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

¹ Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Asafov. Psalam.

⁷ Šapat tajnovit čuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare.

¹⁵ brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.

¹¹ Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika. ¹² Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu. Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti. [ (Psalms 84:13) Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda. ]

⁸ Nema ti ravna među bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.

¹³ jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja. ¹⁴ O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred očima.

³ Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. ⁴ Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. ⁵ Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. ⁶ Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. ⁷ Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. ⁸ Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.

¹⁵ Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? ¹⁶ Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote. ¹⁷ Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,

³ Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju: ⁴ "Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:

¹³ sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

²⁰ Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh; ²¹ nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, ²² da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi. ²³ Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja. ²⁴ Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove. ²⁵ Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga. ²⁶ Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. ²⁷ On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' ²⁸ A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta. ²⁹ Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. ³⁰ Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski. ³¹ Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ³² ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih; ³³ šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ³⁴ ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje. ³⁵ Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. ³⁶ Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću: ³⁷ potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, ³⁸ ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."

¹ Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, ² reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!"

⁴ Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana!

¹⁵ Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti.

¹ Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.

²³ Platit će im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti, istrijebit će ih Jahve, Bog naš.

⁴ Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova!

² Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova. ³ Oganj ide pred njim i sažiže okolo dušmane njegove. ⁴ Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi.

¹ Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!

⁹ Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš.

⁵ Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim.

² svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, ³ na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

⁵ Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

³² On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

⁹ Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju.

¹ Pjesma. Psalam. Davidov.

³ Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.

⁹ Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!

¹⁷ Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega! ¹⁸ Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove. ¹⁹ Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!

⁴ Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. $TET

⁴ Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. $TET ⁵ Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove svoje obavlja pravedno. $KAF ⁶ Dovijeka neće on posrnuti: $LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik. $MEM

⁴ Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca. ⁵ Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? ⁶ Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? ⁷ Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva.

¹ Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje: ² uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. ³ Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.

³ Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. ⁴ Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!" ⁵ Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš. ⁶ Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.

¹⁶ Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje.

⁵ Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi.

⁷ Jahve je sa mnom, pomoć moja, i zbunjene gledam dušmane.

¹¹ Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih. ¹² Opkoliše me poput pčela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih.

¹⁴ Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.

¹⁰ Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. ¹¹ U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.

¹³ Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih.

³⁰ Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje.

¹⁰² Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio.

¹¹² Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja. $SAMEK

¹¹⁷ Pomozi mi i spasit ću se, na tvoja ću pravila svagda paziti.

¹²⁸ Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi. $PE

¹⁴⁰ Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.

¹ Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša.

³ Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče? ⁴ Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.

⁴ voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,

¹ Hodočasnička pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: ² Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!

¹⁰ Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"

¹⁷ Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

⁴ Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih,

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov.

⁴ Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin.

¹⁰ Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana! ¹¹ Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu!

⁶ K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.

¹ Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu.

¹ Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu. ² On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

² On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

⁵ Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!

⁵ Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se! ⁶ Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

⁶ Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

⁶ Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih! ⁷ Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:

⁷ Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih: ⁸ laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ⁹ Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću. ¹⁰ Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača

¹⁰ Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača ¹¹ spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ¹² Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; ¹³ da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; ¹⁴ ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim! ¹⁵ Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!

³ Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! $DALET

²⁸ Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.

⁷ On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti.

³⁴ S podsmjevačima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost.

¹² neće ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrčiš li, nećeš posrnuti.

¹⁶ Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: ¹⁷ ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,

³² Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.

³⁶ A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."

¹⁸ Opak čovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu.

¹⁰ Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.

²⁷ Svjetiljka je Gospodnja duh čovječji: ona istražuje sve do dna utrobe.

⁵ Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju.

¹² Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran!

¹² Čovjek ne zna svoga časa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaćene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada.

¹⁵ Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle,

⁹ Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.

⁶ Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. ⁷ Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela.

⁶ Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljačka, da ga izgazi k'o blato na ulici.

¹² I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit će plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih očiju.

⁴ već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika.

¹ Reći ćeš u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utješi! ² Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje.

² Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje. ³ I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. ⁴ Reći ćete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! ⁵ Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! ⁶ Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov!

⁸ strava ih je obrvala, trudovi boli već ih spopadaju i grče se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.

³ glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše luka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko.

⁴ Zemlja tuži, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada.

¹⁰ jer ruka Jahvina na ovoj gori počiva!" Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu;

⁷ Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom.

⁶ duh pravde onome koji sjedi na stolici sudačkoj i srčanost onome koji odbija napad na vrata.

²⁷ Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdrživ. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire. ²⁸ Dah mu je kao potok nabujali što do grla seže. On dolazi da prosije narode rešetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u čeljusti naroda.

³⁰ Jahve će zagrmjet glasom veličajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene.

³³ Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomača visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega će spaliti.

² svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari.

¹¹ Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.

² "Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izručuje narode i kraljeve podlaže? Prah su pod mačem njegovim, k'o pljevu ih njegov luk raspršuje.

¹⁵ Gle, činim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit ćeš i satirati brda, u prah ćeš pretvoriti bregove. ¹⁶ Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih raspršiti. A ti ćeš kliktati u Jahvi, dičit ćeš se Svecem Izraelovim.

¹⁶ Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.

¹ Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.

⁵ Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te:

¹⁴ Ovako govori Jahve: "Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeći će tebi i tvoji će biti; za tobom će ići okovani, tebi će se klanjati i molit će ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.'"

²¹ Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. ²² Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!

⁴ A ja rekoh: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.

⁶ I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."

²² Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit će ti u naručju sinove, nosit će ti kćeri na plećima. ²³ Kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat će ti se licem do zemlje i prah će lizat s tvojih nogu. I znat ćeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neće se posramiti."

⁶ K nebu oči podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim će se rasplinut' nebesa, zemlja će se k'o haljina istrošit', kao komarci nestat će joj žitelji. Ali će spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj neće biti kraja.

¹⁵ tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć' ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu:

³ Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. ⁴ A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.

¹⁰ Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. ¹¹ Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. ¹² Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

⁵ Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ, i narod koji te ne zna dohrlit će k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio.

¹ Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik ² da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju.

¹⁵ Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.

⁷ podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. ⁸ Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom.

¹ Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, ² nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.

¹ Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja.

⁸ Zakle se Gospod desnicom i mišicom svojom snažnom: "Neću više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Neće više tuđinci piti tvoga vina o kojem si teško radio.

¹¹ Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kćeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega!

¹ Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veličanstveno odjenut pun snage korača? - Ja sam to koji naučavam pravdu, velik kad spasavam! ² - Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? ³ - U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju. ⁴ Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja. ⁵ Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika! Začudih se, al' ne bješe potpore. Tada mi je moja mišica pomogla i moja me srdžba poduprla. ⁶ U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom!

² TÓa sve je moja ruka načinila i sve je moje" - riječ je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.

²⁴ Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.

¹⁰ A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vječni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.

¹¹ Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest ću na njih zlo kojemu neće umaći; vapit će k meni, ali ih ja neću slušati.

¹² Ako će i postiti, neću uslišiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja ću ih zatrti."

¹⁹ Jahve, snago moja i moja utvrdo, utočište moje u danima nevolje! K tebi će doći narodi s krajeva zemlje. I govorit će: Samu nam laž oci namriješe, Ništavost i Nemoć.

¹⁷ Razvitlat ću ih pred neprijateljem, kao istočnjak; leđa, a ne lice, ja ću im pokazati u dan njine propasti."

³⁷ Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda ću i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što počiniše" - riječ je Jahvina.

³⁵ Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove.

⁵ Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.

⁵ Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; ⁶ svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila. ⁷ Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. ⁸ Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila. ⁹ Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. ¹⁰ I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri. ¹¹ Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. ¹² I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući. ¹³ A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. ¹⁴ Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.

¹⁸ Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti."

⁵ Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega.

²⁰ Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. ²¹ U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja. ²² Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.

²⁵ A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? ²⁶ Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. ²⁷ A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. ²⁸ Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti. ²⁹ Ali dom Izraelov kaže: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? ³⁰ Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast!

²⁴ Ojačat ću ruke kralju babilonskom i mač ću svoj staviti u njegovu ruku; a faraonu ću slomiti ruke te će stenjati pred neprijateljem kao ranjenik. ²⁵ Da, ojačat ću ruke kralju babilonskom, a ruke će faraonove klonuti. I znat će se da sam ja Jahve kad metnem mač svoj u ruke kralju babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom.

¹⁹ U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlučih: U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj. ²⁰ I trest će se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine će se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti!

⁷ Uvodili ste tuđince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su ušli u moje Svetište i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama.

³⁷

¹⁰ Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.

⁵ I u taj dan slomit ću luk Izraelov u Dolini jizreelskoj."

¹⁰

¹⁴ Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune.

² Dan pun mraka i tmine, dan oblačan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti će ga igda biti do vremena najdaljih.

¹⁶

¹¹ "Obarah vas k'o što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k'o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni" - riječ je Jahvina.

¹⁰ i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram će te pokriti i nestat ćeš zasvagda. ¹¹ U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuđinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih. ¹² Ne naslađuj se bratu u dan nesreće njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! ¹³ Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreće njegove! Ne naslađuj se njegovom propašću u dan nesreće njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreće njegove! ¹⁴ Ne stoj na raskršćima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni!"

² Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. ³ On reče: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. ⁴ Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. ⁵ Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem.

⁵ Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem. ⁶ Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše,

⁶ Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše,

⁶ Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše, ⁷ siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj.

⁴ Zato, oni će Jahvu zazivati, a on im neće odgovoriti. Sakrit će, u ono vrijeme, lice od njih zbog zločina koje su počinili."

² Slušajte, gore, parnicu Jahvinu, čujte, temelji zemaljski, jer Jahve se parbi s narodom svojim, on se parniči s Izraelom:

¹⁷ Lizat će prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Izići će dršćući iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom.

² Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje.

⁵ Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim provaljuje, krug zemaljski i sve što na njem stanuje. ⁶ Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko će odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju.

²⁰ Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime!

⁴ Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. ⁵ Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.

⁵ Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. ⁶ On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti.

¹⁰ planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. ¹¹ Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga.

¹⁹ Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima.

¹⁵ a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.'

¹³ I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - riječ je Jahve nad Vojskama.

¹⁴ Nad njima tad će se pojaviti Jahve i kao munja letjet će mu strijela. Jahve Gospod u rog će zatrubit', hodit će na južnim vihorima. ¹⁵ Jahve nad Vojskama zakrilit će ih i oni će gaziti nogama kamenje praćaka, pit će krv kao da je vino, napojit' se kao škropilo, kao uglovi na žrtveniku.

⁵ Bit će zajedno kao junaci što u boju gaze kao po blatu uličnom; vojevat će, jer Jahve je s njima, i osramotit će one koji konje jašu.

⁴ Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug.

³

¹⁶ narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

⁷ Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

²⁹ Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. ³⁰ Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao."

⁴ da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!"

⁴¹ Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. ⁴² Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."

² i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.

⁵ Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!"

⁸ Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. ⁹ I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."

³³ Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' ³⁴ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. ³⁵ Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."

²⁹ "A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati."

³⁰ Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

³⁸ Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" ³⁹ I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

⁴⁷ Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih.

⁵⁵ U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me."

²⁴ Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" ²⁵ Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!"

³⁹ A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: ⁴⁰ "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" ⁴¹ Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: ⁴² "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! ⁴³ Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" ⁴⁴ Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.

² I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.

³³ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba ³⁴ pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"

³⁶ Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!"

³³ A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete.

³¹ Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, ³³ i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."

⁴⁷ klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

⁵² Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. ⁵³ Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

⁶⁹ Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,

⁷¹ spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;

⁷⁹ da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."

³⁵ "Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." ³⁶ "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." ³⁷ "Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. ³⁸ Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."

⁵⁰ Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!"

²⁵ "Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on će vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!'

¹⁴ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

¹⁴ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'"

⁴⁶ te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, ⁴⁷ i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' ⁴⁸ Vi ste tomu svjedoci.

¹⁴ Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!"

²⁹ Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio."

⁷ Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije."

¹⁹ Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti.

²³ Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega.

²¹ I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen."

²⁴ Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.

³⁴ Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' ³⁵ dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! ³⁶ Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom."

³¹ I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.

³¹ Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.

⁵ Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.

³⁶ David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež,

²⁵ Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. ²⁶ Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.

³⁰ Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata.

¹⁶ Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima."

³ o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,

⁴ Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? ⁵ Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga ⁶ koji će uzvratiti svakom po djelima:

⁹ Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;

³¹ Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? ³² Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? ³³ Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! ³⁴ Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! ³⁵ Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ³⁶ Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. ³⁷ U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. ³⁸ Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ³⁹ ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

¹⁴ Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!

¹⁶ Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? ¹⁷ Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.

²⁹ Ta neopozivi su dari i poziv Božji!

² Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

¹⁹ Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.

⁹ a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.

¹² Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.

¹⁸ /

²⁶ a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru -

⁸ Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću.

² Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

¹⁰ Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.

²⁵ Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. ²⁶ Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt ²⁷ jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio. ²⁸ I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.

⁹ Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.

⁵ Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.

⁹ Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.

¹ Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom - ja koji sam licem u lice među vama "skroman", a nenazočan prema vama "odvažan" -

⁹ "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. ¹⁰ Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

¹⁶ A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.

²² Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, ²³ blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.

²² Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi,

¹⁰ Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj.

¹⁰ Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. ¹¹ Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim.

¹¹ Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. ¹² Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.

¹² Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. ¹³ Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate.

⁹ Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,

⁹ Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, ¹⁰ da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. ¹¹ I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

²¹ snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.

⁶ Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. ⁷ I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

¹³ Sve mogu u Onome koji me jača!

¹¹ osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost;

¹⁵ Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi.

¹⁰ Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.

⁶ Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, ⁷ a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći,

¹³ Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo:

¹³ I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. ¹⁴ Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, ¹⁵ pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu.

⁵ Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno,

¹⁶ Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre.

²⁶ Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -

²⁶ Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.

¹¹ sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.

⁵ Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?

¹³ Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.

¹⁷ A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. ¹⁸ Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

⁹ A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; ¹⁰ vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili.

¹⁰ Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.

¹⁹ Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.

¹⁹ Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.

¹⁸ i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja.

²¹ "Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo."

⁵ Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih,

¹¹ "Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"

¹² Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!" ¹³ I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" ¹⁴ I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se.

² Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi.

¹⁶ govoreći gorama i pećinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve.

⁵ Anđeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres.

⁵ Ako im tko hoće nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine.

¹⁵ I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi: "Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!"

¹⁹ I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika.

³ Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: "Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!

²¹ a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko.

¹⁵ I reče mi anđeo: "Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici.

⁶ I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar!

¹⁹ I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. ²⁰ I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom.

¹¹ I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe.