Psalms 148 Cross References - Croatian

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama! ² Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! ³ Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne! ⁴ Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! ⁵ Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše. ⁶ Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći. ⁷ Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani! ⁸ Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš! ⁹ Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi! ¹⁰ Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate! ¹¹ Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski! ¹² Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno: ¹³ nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje, ¹⁴ on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!

¹ U početku stvori Bog nebo i zemlju. ² Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

⁶ I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. ⁷ Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

¹⁴ I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, ¹⁵ i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. ¹⁶ I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.

²⁰ I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. ²¹ Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

²¹ Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. ²² I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" ²³ Tako bude večer, pa jutro - dan peti. ²⁴ I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. ²⁵ I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

¹ Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

¹¹ U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.

¹⁴ oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja,

²² Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."

²⁴ Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

²³ Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana. ²⁴ Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. ²⁵ Tuča pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.

¹³ Tako Mojsije podigne svoj štap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istočni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noći. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce.

¹⁹ i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta.

²¹ Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile,

⁵ Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! - ⁶ vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.' Tim riječima oslovi Izraelce."

² Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuše oni pred Jahvom.

³⁵ Ali sukne oganj od Jahve te proždre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan.

⁷ Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo?

¹⁹ i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom.

¹⁴ Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj.

²¹ On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe učinio velika i čudesna djela što su ih vidjele tvoje oči.

¹¹ A dok su bježali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tuču kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je više od tuče kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim mačevima.

¹ Nato se Ana pomoli ovako: "Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj.

²⁷ Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!

¹¹ Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega!

⁶ Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš, i vojske se nebeske tebi klanjaju.

² Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. ³ Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - ⁴ iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. ⁵ Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. ⁶ Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'

⁷ dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?

¹⁰ kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? ¹¹ Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!

²² Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio ²³ što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? ²⁴ Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? ²⁵ Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini ²⁶ da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, ²⁷ da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? ²⁸ Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? ²⁹ Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? ³⁰ Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? ³¹ Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, ³² u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? ³³ Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?

³³ Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš? ³⁴ Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? ³⁵ Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? ³⁶ Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? ³⁷ Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove

¹ Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba. ² Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'? ³ Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema! ⁴ Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa. ⁵ Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop? ⁶ Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih? ⁷ Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim. ⁸ Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao. ⁹ Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu. ¹⁰ Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu. ¹¹ Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju. ¹² Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri. ¹³ Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču. ¹⁴ U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. ¹⁵ Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini. ¹⁶ Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno. ¹⁷ Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni. ¹⁸ Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela. ¹⁹ Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno. ²⁰ On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada. ²¹ K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim. ²² Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom. ²³ Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu. ²⁴ Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva. ²⁵ Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv. ²⁶ I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim." ^{27 28 29 30 31 32 33 34}

¹⁰ Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski. ¹¹ Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, ¹² da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!

¹ Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Psalam. Davidov.

¹ Zborovođi. Po napjevu "Tijesci". Psalam. Davidov. ² Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ!

² Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! ³ U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora.

⁹ ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim. [ (Psalms 8:10) Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji! ]

¹² Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. ³ Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. ⁴ Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, ⁵ al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator, ⁶ te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.

²⁷ Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! ²⁸ Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana. ²⁹ Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.

⁶ Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. ⁷ Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta. ⁸ Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta! ⁹ Jer on reče - i sve postade, naredi - i sve se stvori.

¹⁰ tÓa moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. ¹¹ Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima.

⁶ Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

¹² Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim. ¹³ Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću. [ (Psalms 65:14) Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma. ]

¹ Zborovođi. Pjesma. Psalam. ² Kliči Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu. ³ Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju. ⁴ Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!"

²⁵ Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:

³¹ Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele! ³² Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu! ³³ Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,

³⁴ Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.

¹⁰ Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. ¹¹ Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti.

¹⁹ I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!

¹³ Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi. ¹⁴ Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

¹⁰ A ja ću klicati dovijeka, pjevat ću Bogu Jakovljevu. [ (Psalms 75:11) Rogove ću polomiti bezbožniku, a pravednik će podići glavu. ]

⁹ Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit će ime tvoje.

⁵ tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."

¹⁷ u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.

³⁶ Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću: ³⁷ potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

³⁷ potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

¹⁰ Doista, dušmani tvoji, o Jahve, tvoji će dušmani propasti; raspršit će se svi što čine zlo.

¹ Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.

⁵ Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.

¹¹ Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! ¹² Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće ¹³ pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.

⁴ Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi. ⁵ Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve.

⁷ Neka huči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi! ⁸ Rijeke nek' plješću rukama, zajedno s njima neka se brda raduju! ⁹ Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici.

³ Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto! ⁴ Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu.

⁹ Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš.

¹⁵ Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

²⁰ Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!

²⁰ Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj! ²¹ Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu! ²² Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!

³ na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

²⁵ Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. ²⁶ Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

²⁵ On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. ²⁶ Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. ²⁷ Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. ²⁸ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁹ Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.

⁴ Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati,

⁹ On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, $KOF njegovo će se čelo slavno uzdići. $REŠ

⁴ Uzvišen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje.

⁶ i gleda odozgo nebo i zemlju?

³ Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu. ⁴ Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca. ⁵ Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? ⁶ Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? ⁷ Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva.

⁹⁰ od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji. ⁹¹ Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi.

⁷ On načini svjetlila velika: vječna je ljubav njegova! ⁸ Sunce da vlada danom: vječna je ljubav njegova! ⁹ Mjesec i zvijezde da vladaju noću: vječna je ljubav njegova!

⁴ Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih, ⁵ nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!"

¹⁰ Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju! $KAF

¹ Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu!

¹⁵ Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova. ¹⁶ Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela. ¹⁷ On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni. ¹⁸ Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.

⁹ da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!

⁶

¹⁵ Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. ¹⁶ Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski.

²⁷ kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. ²⁸ Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; ²⁹ kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,

⁹ Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?

¹⁶ Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske.

² Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. ³ I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!"

³ I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" ⁴ Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.

⁴ Reći ćete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova!

¹ U onaj dan kaznit će Jahve mačem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit će zmaja morskoga.

⁵ Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću.

¹¹ Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova!

²⁰ Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga.

²³ Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošću, planine, i vi, šume, sa svim svojim drvećem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu!

¹³ Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.

²³ Kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat će ti se licem do zemlje i prah će lizat s tvojih nogu. I znat ćeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neće se posramiti."

⁹ Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja? ¹⁰ Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put načinila da njime prolaze otkupljeni?

⁹ "Bit će mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit' ću ti prijetiti.

¹² Da, s radošću ćete otići i u miru ćete biti vođeni. Gore će i brda klicati od radosti pred vama i sva će stabla u polju pljeskati. ¹³ Umjesto trnja rast će čempresi, umjesto koprive mirta će nicati. I bit će to Jahvi na slavu, kao znak vječan, neprolazan.

³ K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

¹ kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha!

¹⁶ Da, sudit će Jahve ognjem i mačem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti.

¹¹ Evo što ćete o kipovima reći: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba." ¹² On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. ¹³ Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

¹⁴ Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja.

¹³ Djevojke će se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit' nakon žalosti.

³⁵ Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noću, koji burka more da mu valovi buče - ime mu je Jahve nad Vojskama: ³⁶ "Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - riječ je Jahvina - onda će i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek!

²⁰ Ovako govori Jahve: "Ako možete razvrći savez moj s danom i savez moj s noći, tako da ni dana ni noći više ne bude u pravo vrijeme,

²⁵ Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noći i da ne postavih zakone nebu i zemlji,

¹² Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta.

²³ Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi.

¹ Sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu: ² Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed!' ³ I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike dođoste svjetini klevetničkoj. ⁴ Zato, gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - ⁵ ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.' ⁶ Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.' ⁷ Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit će sami svoju sramotu! ⁸ A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji će skoro doći. ⁹ Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit ću vas i zasijati! ¹⁰ Razmnožit ću ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napučiti, razvaline vaše opet podići! ¹¹ Razmnožit ću po vama ljude i stoku, oni će se namnožiti i naploditi - te ću vas napučiti kao nekoć i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat ćete da sam ja Jahve! ¹² Dovest ću k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest će te i bit ćeš im baština i nećeš im više djecu otimati.'" ¹³ Ovako govori Jahve Gospod: "A što se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima' - ¹⁴ ti više nećeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati - riječ je Jahve Gospoda. ¹⁵ Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: nećeš više narodu svojem djece otimati" - riječ je Jahve Gospoda.

³⁰

¹³ Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva čovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jahve, Bog nad Vojskama, njegovo je ime.

⁴ Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i uprav poče gutati polje.

⁶ On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime.

⁴ Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da će se lađa razbiti.

¹⁷ Ah, kako li će sretan, kako lijep biti! Od žita će rasti mladići, a od slatkog vina djevice.

¹³ I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'"

²⁴ I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. ²⁵ Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" ²⁶ Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. ²⁷ A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"

⁹ Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"

¹⁵ A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni ¹⁶ mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?"

⁵² Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

¹³ I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: ¹⁴ "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!"

³² svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga."

³⁷ A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe:

² Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba.

¹³ Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste blizu - po Krvi Kristovoj.

¹⁷ I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu,

¹⁹ Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji

¹⁰ Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.

⁸ Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem

⁴ da urazumljuju mlađe neka ljube svoje muževe, djecu, ⁵ neka budu razumne, čiste, kućevne, dobre, podložne svojim muževima da se riječ Božja ne bi pogrđivala. ⁶ Mladiće isto tako potiči da budu razumni.

⁹ A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu;

²² koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.

¹¹ "Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"

⁸ A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. ⁹ Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; ¹⁰ učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji." ¹¹ I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća.

¹¹ I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. ¹² Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!"

¹² Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!" ¹³ I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!"

¹³ I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" ¹⁴ I četiri bića ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ničice i poklone se.

⁸ Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. ⁹ I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.

²¹ a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko.

¹ Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu: "Aleluja! Spasenje i slava i moć Bogu našemu! ² Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!" ³ I ponove: "Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!" ⁴ Nato starješine, njih dvadesetčetvorica, i ona četiri bića padoše ničice i p okloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreći: "Amen! Aleluja!" ⁵ I s prijestolja iziđe glas: "Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!" ⁶ I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar!

²⁴ Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju.