Psalms 127:2 Cross References - Croatian

² Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.

¹⁷ A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! ¹⁸ Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. ¹⁹ U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."

¹⁸ U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.

⁵ Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje.

⁸ Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. [ (Psalms 4:9) Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran počinak. ]

⁵ "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan. ⁶ Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.

⁵ Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.

¹⁵ Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim. ¹⁶ Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd. ¹⁷ Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama. ¹⁸ Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.

¹⁴ Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!

¹ Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost! ² O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Čemu valja?" ³ Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života. ⁴ Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde; ⁵ uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake. ⁶ Načinih jezera da plodna sadišta natapam. ⁷ Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. ⁸ Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. ⁹ I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. ¹⁰ I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. ¹¹ A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.

²⁰ I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. ²¹ Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. ²² Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? ²³ Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.

⁸ Čovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

¹² I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.

⁷ Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti.

²⁶ Kao ono: 'Čim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!'"

²⁵ I sklopit ću s njima Savez mira i uklonit ću iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet će mirno u pustinji i spavati po šumama.

⁵ Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. ⁶ One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu.