Psalms 119:67 Cross References - Croatian

⁶⁷ Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ.

¹⁵ Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.

¹⁹ A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Izraelom i počeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuđivali pomagati Amoncima.

² A jednoga dana predveče usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. ³ David se propita za tu ženu i rekoše mu: "Pa to je Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita!" ⁴ Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila očistila od svoje nečistoće. Zatim se ona vrati svojoj kući. ⁵ Žena zatrudnje te poruči Davidu: "Trudna sam!" ⁶ Tada David posla poruku Joabu: "Pošalji k meni Uriju Hetita!" I Joab posla Uriju k Davidu. ⁷ Kad je Urija došao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. ⁸ Potom David reče Uriji: "Siđi u svoju kuću i operi svoje noge!" Urija iziđe iz kraljeva dvora, a za njim ponesoše dar s kraljeva stola. ⁹ Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stražarima svoga gospodara i ne ode svojoj kući. ¹⁰ Javiše to Davidu govoreći: "Urija nije otišao svojoj kući!" Tada David upita Uriju: "Zar nisi došao s puta? Zašto ne ideš svojoj kući?" ¹¹ A Urija odgovori Davidu: "Kovčeg, Izrael i Juda borave pod šatorima, moj gospodar Joab i straža moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da uđem u svoju kuću da jedem i da pijem i da spavam sa svojom ženom? Živoga mi Jahve, i tako mi tvoga života, zaista neću učiniti nešto takvo!" ¹² Tada David reče Uriji: "Ostani još danas ovdje, a sutra ću te otpustiti." Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan. ¹³ Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi. A uvečer Urija iziđe i leže na svoju postelju sa stražama svoga gospodara, ali svojoj kući nije otišao. ¹⁴ Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. ¹⁵ A u tom pismu pisao je ovako: "Postavite Uriju naprijed, gdje je najžešći boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogođen i neka pogine!" ¹⁶ Zato Joab, opsjedajući grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici. ¹⁷ Kad su onda građani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit. ¹⁸ Potom Joab posla čovjeka i javi Davidu sve što se dogodilo u boju. ¹⁹ I zapovjedi glasniku ovako: "Kad pripovjediš kralju sve što se dogodilo u boju, ²⁰ možda će se kralj razljutiti pa ti kazati: 'Zašto ste se primakli tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obično izmeću strijele sa zida? ²¹ Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako kaže, a ti mu reci: 'Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.'" ²² Glasnik krenu na put, dođe k Davidu i pripovjedi mu sve što mu je naložio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reče glasniku: "Zašto ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?" ²³ Glasnik odgovori Davidu: "Ti su ljudi silovito udarali na nas i izašli su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do gradskih vrata, ²⁴ ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih je poginulo nekoliko između kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit." ²⁵ Tada David reče glasniku: "Ovako reci Joabu: 'Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer mač proždire sad ovoga, sad onoga. Udaraj još jače na grad i obori ga!' Tako ćeš mu vratiti srčanost!" ²⁶ Kad je Urijina žena čula da je poginuo njezin muž Urija, žalila je za svojim mužem. ²⁷ A kad je prošlo vrijeme žalosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ženom. I rodi mu sina. Ali djelo koje učini David bijaše zlo u očima Jahvinim.

⁹ Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim. ¹⁰ Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali. ¹¹ Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. ¹² Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. ¹³ Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog.

⁵ Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. ⁶ Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. ⁷ Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. ⁸ Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. ⁹ Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. ¹⁰ Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode ¹¹ pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?" ¹² Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću. ¹³ Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke ¹⁴ kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? ¹⁵ Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih. ¹⁶ Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim ¹⁷ sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. ¹⁸ Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. ¹⁹ Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! ²⁰ Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. ²¹ Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni, ²² bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom. ²³ Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: ²⁴ vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. ²⁵ Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. ²⁶ Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! ²⁷ Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. ²⁸ A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.

⁷¹ Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila.

⁷⁵ Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio.

¹⁷⁶ K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.

³² Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.

²¹ Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi reče: 'Neću slušati!' Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega.

¹⁸ Dobro čujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. ¹⁹ Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tučem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'"

⁶ Ja joj djece neću milovati, jer djeca su to bludnička. ⁷ Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zače. Da, rekla je: 'Trčat ću za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piće moje.'

¹⁵ Poći ću, vratit ću se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i lice moje ne potraže; kad u nevolji budu, iskat će me.

⁵ Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. ⁶ Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. ⁷ Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? ⁸ Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. ⁹ Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? ¹⁰ Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. ¹¹ Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.

¹⁰ Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari.