Job 6:26 Cross References - Croatian

²⁶ Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!

¹⁰ Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

³ "O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!' ⁴ U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! ⁵ Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! ⁶ O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci! ⁷ A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! ⁸ Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri! ⁹ Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! ¹⁰ Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju! ¹¹ Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe? ¹² Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? ¹³ U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao ¹⁴ s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, ¹⁵ ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. ¹⁶ Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje. ¹⁷ Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. ¹⁸ Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. ¹⁹ Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. ²⁰ Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše ²¹ koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? ²² Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. ²³ Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio? ²⁴ Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici. ²⁵ Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. ²⁶ Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka."

³ Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; ⁴ riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.

⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

⁹ O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

² "Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?

¹ Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.

³ jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. ⁴ Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. ⁵ Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. ⁶ U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' ⁷ Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, ⁸ sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? ⁹ On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?'

² "Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?

⁵ Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti."

⁸ Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

³ Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim.

⁷ Kada Jahve izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.

¹ Opkolio me lažju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda još je nestalan Bogu, Svecu vjernome.

³⁷ Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi."

¹⁴ da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.