Jeremiah 7:24 Cross References - Croatian

²⁴ A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice.

⁷ "Požuri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. ⁸ Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!'

¹⁹ Takvome neće Jahve nikad oprostiti, nego će se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog čovjeka, tako da će se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te će Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom.

¹⁶ Ali se oni i oci naši uzjoguniše, vratove ukrutiše i zapovijedi tvojih nisu slušali. ¹⁷ Poslušnost su odbili, zaboravili čudesa što si ih za njih učinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdđu velik: i nisi ih ostavio! ¹⁸ Čak su načinili tele saliveno, 'To bog je tvoj', rekoše, 'koji te izveo iz Egipta!' I teško su hulili, ¹⁹ a ti u beskrajnom milosrđu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noću pred njima svijetlio putem kojim su hodili. ²⁰ Dao si im svoga Duha dobrog da ih naučiš mudrosti, mÓane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeđi si im vode pružio.

²⁹ Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguniše, nepokorni tvojim zapovijedima; griješili su protiv naredaba tvojih, a čovjek živi kad ih obdržava. Leđa su izvlačili, šije ukrućivali i nisu slušali.

¹¹ Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!" ¹² "Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša.

⁷ Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru. ⁸ Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju. ⁹ Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju. ¹⁰ Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. ¹¹ I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. ¹² Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu. ¹³ Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. ¹⁴ Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći. ¹⁵ I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla. ¹⁶ Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve. ¹⁷ Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo. ¹⁸ Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga. ¹⁹ Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. ²⁰ Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu. ²¹ Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći ²² i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. ²³ Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi. ²⁴ Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi. ²⁵ Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. ²⁶ Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji, ²⁷ potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama. ²⁸ Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih. ²⁹ Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci. ³⁰ Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada. ³¹ U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka. ³² Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, ³³ jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti. ³⁴ I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. ³⁵ S poganima miješahu se, naučiše djela njina. ³⁶ Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka. ³⁷ Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima. ³⁸ Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, ³⁹ djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima. ⁴⁰ Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština. ⁴¹ Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. ⁴² Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom. ⁴³ Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. ⁴⁴ On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu ⁴⁵ i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome. ⁴⁶ Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili. ⁴⁷ Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. ⁴⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"

²⁷ koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leđa okreću, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: 'Ustani, spasi nas!'

¹⁷ U to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.

²⁶ Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih.

⁵ Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se drže laži, neće da se obrate.

⁷ Jer sam ozbiljno opominjao očeve vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj! ⁸ Ali oni ne slušahu i ne prignuše uha svojega, nego se povedoše za okorjelošću zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve riječi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridržavaju, ali ga se oni ne pridržavahu.'"

⁶ Ti me odbaci - riječ je Jahvina - i leđa mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam!

¹⁷ govore onima što preziru riječ Jahvinu: 'Bit će s vama mir!' a onima što slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neće snaći!'"

³³ Okretahu mi leđa, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih poučim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše.

⁸ Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oči zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlučih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj.

¹³ Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.

¹⁶ jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđaše za njihovim kumirima.

²¹ Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji.

¹⁶ Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi?