Croatian(i)
1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
3 "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."
9 I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
11 I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
12 da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."