Croatian(i)
16 Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
18 i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće."