Croatian(i)
5 Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?
6 Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;
7 ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;
8 otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;
9 puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.
10 Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.
11 Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.
12 Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?
13 Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?
14 Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
15 TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?
16 Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.
17 Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?'
18 A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.
19 Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju:
20 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!"
21 S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.
22 Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.
23 Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,
24 tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni.
25 Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene.
26 Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno.
27 Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.
28 Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost.
29 Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.
30 Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."