Proverbs 22:14 Cross References - Croatian

¹⁴ Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo.

¹⁹ Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kćeri.

²⁰ Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvući ću se kao i uvijek i oslobodit ću se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. ²¹ Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.

²⁶ Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Među mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuđinke navele na grijeh!

¹² "Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša.

¹⁶ da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima; ¹⁷ koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga ¹⁸ jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima. ¹⁹ Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života.

³ Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, ⁴ ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. ⁵ Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. ⁶ Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. ⁷ Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta. ⁸ Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće, ⁹ da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; ¹⁰ da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; ¹¹ da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti ¹² i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! ¹³ I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. ¹⁴ I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!" ¹⁵ Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca. ¹⁶ Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama? ¹⁷ Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te. ¹⁸ Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: ¹⁹ neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! ²⁰ TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra? ²¹ Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. ²² Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. ²³ Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.

²⁴ da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke. ²⁵ Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, ²⁶ jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. ²⁷ Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali? ²⁸ Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? ²⁹ Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.

⁵ da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori. ⁶ Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku, ⁷ vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića: ⁸ prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući ⁹ u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina; ¹⁰ i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. ¹¹ Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati; ¹² bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; ¹³ i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica: ¹⁴ "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; ¹⁵ zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te. ¹⁶ Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim; ¹⁷ svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. ¹⁸ Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. ¹⁹ Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put; ²⁰ uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu." ²¹ Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama. ²² I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka ²³ dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati. ²⁴ Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta. ²⁵ Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. ²⁶ Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. ²⁷ U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.

²⁷ Jer bludnica je jama duboka i tuđinka tijesan zdenac.

²⁶ Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.