Luke 22:22 Cross References - Croatian

²² Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje."

¹⁵ Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."

¹ Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov. ² Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. ³ Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. ⁴ A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! ⁵ U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; ⁶ k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. ⁷ A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. ⁸ Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: ⁹ "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" ¹⁰ Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. ¹¹ Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj. ¹² Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. ¹³ Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. ¹⁴ Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. ¹⁵ Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. ¹⁶ Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. ¹⁷ Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, ¹⁸ sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. ¹⁹ Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju. ²⁰ Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! ²¹ Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. ²² Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih! ²³ A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. ²⁴ "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! ²⁵ Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo." ²⁶ Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete. ²⁷ Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! ²⁸ Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana. ²⁹ Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima. ³⁰ Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti, ³¹ njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat' [ (Psalms 22:32) slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!" ]

¹² Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze. ¹³ Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio. ¹⁴ Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik ¹⁵ s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu.

¹ Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Davidov. ² Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla! ³ U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. ⁴ Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'. ⁵ Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo? ⁶ Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. ⁷ Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! ⁸ Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. ⁹ Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. ¹⁰ Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. ¹¹ Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo. ¹² Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka. ¹³ Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. ¹⁴ No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći! ¹⁵ Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih. ¹⁶ Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom! ¹⁷ Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me! ¹⁸ Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo! ¹⁹ Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me! ²⁰ Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče. ²¹ Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh. ²² U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše. ²³ Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica! ²⁴ Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe! ²⁵ Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati! ²⁶ Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje! ²⁷ Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani. ²⁸ Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom! ²⁹ Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje! ³⁰ A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože! ³¹ Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom. ³² Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima. ³³ Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite. ³⁴ Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih. ³⁵ Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče. ³⁶ Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu. [ (Psalms 69:37) Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje. ]

⁶ "Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna! ⁷ Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela! ⁸ Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi! ⁹ Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica! ¹⁰ Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova! ¹¹ Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove! ¹² Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj! ¹³ Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo! ¹⁴ Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše: ¹⁵ nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"

¹ "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" ² Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. ³ Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. ⁴ A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. ⁵ Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. ⁶ Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. ⁷ Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. ⁸ Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. ⁹ Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. ¹⁰ Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. ¹¹ Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. ¹² Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

²⁴ "Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina, da se stavi pečat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. ²⁵ Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. ²⁶ A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja.

⁷ Probudi se, maču, protiv mog pastira, protiv čovjeka, moga srodnika - riječ je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce će se razbjeći! Okrenut ću ruku protiv slabića,

²⁴ Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."

⁵³ Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? ⁵⁴ No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"

⁵ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

²¹ Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"

²⁵ A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! ²⁶ Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" ²⁷ Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

⁴⁶ te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih,

¹² Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.

¹⁶ "Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. ¹⁷ A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. ¹⁸ On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. ¹⁹ I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. ²⁰ Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! ²¹ Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus - ²² počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. ²³ I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. ²⁴ Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao ²⁵ da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto."

²³ njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste.

²⁵ Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? ²⁶ Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. ²⁷ RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim ²⁸ da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

²⁷ Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. ²⁸ Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne.

²² Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: ²³ da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima."

³ Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; ⁴ bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;

¹¹ Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći:

³ U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema.