Isaiah 64:9 Cross References - Croatian

⁹ Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem.

¹ Zborovođi. Uz žičano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov.

¹ Psalam. Davidov. Za spomen.

¹ Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? ² Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

⁵ Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti? ⁶ Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje! ⁷ Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo. ⁸ Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni. ⁹ Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

¹³ A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit ćemo te dovijeka, kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

⁹⁴ Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe.

²⁵ A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.

¹⁷ Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim

¹⁰ Zidine će tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit će ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah.

¹⁹ Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose. O, da razdreš nebesa i siđeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,

¹² Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - riječ je Jahvina - neću se gnjeviti dovijeka.

²⁴ Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.

²⁰ Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?

^{18 19} Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! ²⁰ Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.

² Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!

⁴ Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali ćemo opet podići ruševine!" ovako kaže Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja ću razgraditi! Zvat će ih zemljom bezbožničkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka!

¹⁷ Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina.

¹⁰ A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova.