2 Samuel 24:14 Cross References - Croatian

¹⁴ David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!"

⁶ Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, ⁷ iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena."

⁶ Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od neprijatelja, posakrivaše se u pećine, jame, kamenjake, jarke i čatrnje.

¹⁵ Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: "Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?"

³ Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme. ⁴ Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu. ⁵ Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije. ⁶ Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji. ⁷ Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi.

¹³ David reče Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!"

⁵ Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potuče, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio. ⁶ Remalijin je sin Pekah pobio među Judejcima sto dvadeset tisuća hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih otaca. ⁷ A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja. ⁸ Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braće dvjesta tisuća žena, sinova i kćeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju. ⁹ Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo.

¹ Zborovođi. Psalam. Davidov.

⁵ Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

¹⁵ No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.

⁸ Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. ⁹ Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. ¹⁰ Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. ¹¹ Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. ¹² Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. ¹³ Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. ¹⁴ Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.

⁴¹ Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. ⁴² Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.

¹⁵⁶ Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me.

⁴ Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.

⁹ Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. $JOD

¹⁰ Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.

⁶ Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški.

⁷ Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.

² I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ.

¹⁸

¹⁵ a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.'

²⁷

²³ Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje;