Bible verses about "morning prayer" | Croatian

Job 1:1-22

1 Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. 2 Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. 3 Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima. 4 Sinovi su njegovi običavali naizmjence priređivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. 5 A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na očišćenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda činio. 6 Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. 7 Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. 8 Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!" 9 A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji? 10 Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. 11 Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!" 12 "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina. 13 Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, 14 dođe glasnik k Jobu i reče: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, 15 kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." 16 Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." 17 Dok je još govorio, dođe treći i reče: "Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim." 18 Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: "Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. 19 I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim." 20 Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se 21 i reče: "Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!" 22 Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.

Psalms 5:1-12

1 Zborovođi. Uz frule. Psalam. Davidov. 2 Čuj, o Jahve, riječi moje, jecaje moje razaberi! 3 Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam! 4 Jahve, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć'. 5 Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom, 6 opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve što čine bezakonje 7 i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi. 8 Po velikoj dobroti tvojoj unići ću u Dom tvoj; past ću ničice pred svetim Domom tvojim, Jahve, prepun poštovanja. 9 U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred očima. 10 U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloće; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju. 11 Kazni ih, o Bože! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; tÓa oni se digoše na tebe. 12 Nek' se raduju svi što se utječu tebi, neka kliču sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, [ (Psalms 5:13) jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš. ]

Psalms 5:7

7 i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.

Psalms 51:1-19

1 Zborovođi. Psalam. Davidov. 2 Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha 3 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! 4 Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! 5 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. 6 Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. 7 Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. 8 Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. 9 Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! 10 Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! 11 Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! 12 Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! 13 Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! 14 Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! 15 Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. 16 Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj! 17 Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. 18 Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. 19 Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. [ (Psalms 51:20) U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! ] [ (Psalms 51:21) Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu. ]

Psalms 104:30

30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

Mark 12:29

29 Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.

Luke 1:79

79 da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."

Luke 12:35

35 "Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene,

Genesis 1:1-31

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3 I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. 6 I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. 9 I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11 I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro - dan treći. 14 I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. 16 I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19 Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti. 20 I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22 I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 23 Tako bude večer, pa jutro - dan peti. 24 I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26 I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" 27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28 I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 29 I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.

Psalms 91:5-7

5 Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, 6 ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. 7 Pa nek' padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći!

Job 38:12

12 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,

Psalms 19:14

14 Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga. [ (Psalms 19:15) Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj! ]

Psalms 57:8

8 Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.

Proverbs 8:17

17 Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.

Psalms 119:105

105 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.

Psalms 63:1-11

1 Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. 2 O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. 3 U Svetištu sam tebe motrio gledajuć' ti moć i slavu. 4 Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit'. 5 Tako ću te slavit' za života, u tvoje ću ime ruke dizati. 6 Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima. 7 Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe. 8 Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih. 9 Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži. 10 Oni što dušu u propast guraju neka siđu u dubinu zemlje, 11 nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima. [ (Psalms 63:12) A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta. ]

Mark 1:35

35 Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.

Psalms 90:14

14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!

Psalms 5:3

3 Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam!

Topical data is from OpenBible.info, retrieved November 11, 2013, and licensed under a Creative Commons Attribution License.