Bible verses about "lazarus" | Croatian

³⁸ Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. ³⁹ Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." ⁴⁰ Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" ⁴¹ Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. ⁴² Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." ⁴³ Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" ⁴⁴ I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"

¹ Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.

¹⁹ "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. ²⁰ A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima ²¹ i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." ²² "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. ²³ Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara ²⁴ pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' ²⁵ Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. ²⁶ K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" ²⁷ "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. ²⁸ Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' ²⁹ Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' ³⁰ A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' ³¹ Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"

¹ Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. ² Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. ³ Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." ⁴ Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." ⁵ A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. ⁶ Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. ⁷ Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" ⁸ Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" ⁹ Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. ¹⁰ Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." ¹¹ To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." ¹² Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." ¹³ No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. ¹⁴ Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.