Bible verses about "faith" | Croatian

⁵ Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. ⁶ Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.

⁷ Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju.

⁸ Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!

⁵ da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.

¹ A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. ² Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. ³ Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. ⁴ Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori. ⁵ Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu. ⁶ A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. ⁷ Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti. ⁸ Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. ⁹ Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, ¹⁰ jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. ¹¹ Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. ¹² Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. ¹³ U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. ¹⁴ Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. ¹⁵ Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. ¹⁶ Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. ¹⁷ Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, ¹⁸ kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - ¹⁹ uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. ²⁰ Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. ²¹ Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. ²² Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. ²³ Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. ²⁴ Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. ²⁵ Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. ²⁶ Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. ²⁷ Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. ²⁸ Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. ²⁹ Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše. ³⁰ Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. ³¹ Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. ³² I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, ³³ koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, ³⁴ pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. ³⁵ Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. ³⁶ Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. ³⁷ Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani - ³⁸ svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. ³⁹ I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano ⁴⁰ jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.

¹ Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! ² Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. ³ Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. ⁴ Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. ⁵ Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. ⁶ Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. ⁷ Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? ⁸ Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. ⁹ Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? ¹⁰ Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. ¹¹ Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. ¹² Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, ¹³ poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi. ¹⁴ Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! ¹⁵ Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, ¹⁶ da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. ¹⁷ Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio. ¹⁸ Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ¹⁹ ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori ²⁰ jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda, neka se kamenuje! ²¹ I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: "Strah me je i dršćem!" - ²² Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, ²³ Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika ²⁴ i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove. ²⁵ Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. ²⁶ Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. ²⁷ Ono "još jednom" pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. ²⁸ Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. ²⁹ Jer Bog je naš oganj što proždire.

¹ Bratoljublje neka je trajno! ² Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele! ³ Sjećajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu! ⁴ Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog. ⁵ U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. ⁶ Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može? ⁷ Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. ⁸ Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke. ⁹ Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. ¹⁰ Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. ¹¹ Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. ¹² Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. ¹³ Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku ¹⁴ jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. ¹⁵ Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. ¹⁶ Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! ¹⁷ Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno. ¹⁸ Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. ¹⁹ Usrdnije vas pak molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio. ²⁰ A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, ²¹ osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen. ²² Molim vas, braćo, podnesite ovu riječ ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah! ²³ Znajte: naš je brat Timotej oslobođen. Ako uskoro stigne, s njime ću vas pohoditi. ²⁴ Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz Italije. ²⁵ Milost sa svima vama!

³⁷ Ta Bogu ništa nije nemoguće!"

⁸ Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! ⁹ Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.

¹⁹ Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću."

²² Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. ²³ Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! ²⁴ Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!

¹ A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.

⁶ A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.

²² I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."

¹⁷ Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.