Job 42:10 Cross References - Croatian

¹⁰ I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao.

¹⁷ Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu rađati.

⁴ "Što ću s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa će me kamenovati." ⁵ "Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi.

² "Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - rekoše mu. "Zar i nama nije govorio?" Jahve to ču.

¹³ Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bože, molim te, ozdravi je!"

¹ Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše. ² Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! ³ Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od mača a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!" ⁴ Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!"

¹⁰ I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim.

¹³ Onda Mojsije reče Jahvi: "Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih. ¹⁴ Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima. ¹⁵ Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će: ¹⁶ 'Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.' ¹⁷ Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: ¹⁸ 'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.' ¹⁹ Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde." ²⁰ "Opraštam po riječi tvojoj", reče Jahve.

²¹ "Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!" ²² Oni popadoše ničice i povikaše: "Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio!"

^{46 47 48}

¹⁸ Sjeti se Jahve, Boga svoga! TÓa on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni - kao što je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.

²⁰ I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona.

³ tada će Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat će se tebi i opet ćete sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj.

⁷ Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje.

⁹ Tada Amasja upita čovjeka Božjeg: "A što će biti od sto talenata koje sam dao izraelskim četama?" Božji čovjek odgovori: "Jahve ima da ti dade više od toga."

³ Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.

¹⁸ On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom. ¹⁹ Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće. ²⁰ U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.

⁶ ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku. ⁷ Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje.

²⁴ tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. ²⁵ Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene.

⁷ O neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat se Izrael.

⁶ od straha će drhtat' gdje straha i nema jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju, bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti. [ (Psalms 53:7) O, neka dođe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat će Jakov, radovat' se Izrael. ]

¹ Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. ² Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev. ³ Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.

¹ Hodočasnička pjesma. Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo.

⁴ Vrati, o Jahve, sužnjeve naše k'o potoke negepske! ⁵ Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. ⁶ Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

⁴ Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, čast i život.

² Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje."

⁷ Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato će u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova će biti radost vječita.

⁸ 'Moje je zlato, moje je srebro' - riječ je Jahve nad Vojskama.

²⁷ "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga.

⁵⁰ Nije li ruka moja načinila sve to?

⁶⁰ Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu.