Jeremiah 31:2 Cross References - Croatian

² Ovako govori Jahve: "Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište.

¹⁶ "Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi.

²² Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu."

²³ Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu.

²¹ "Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju."

³⁷ Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece.

⁸ Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. ⁹ Egipćani, dakle, pođu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici. ¹⁰ Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Jahvi: ¹¹ "Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta! ¹² Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti."

⁹ Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit' ih rukom svojom.' ¹⁰ A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.

⁸ Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. ⁹ A Mojsije reče Jošui: "Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." ¹⁰ Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. ¹¹ I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. ¹² Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. ¹³ I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.

¹⁴ "Ja ću osobno s tobom poći", odgovori Jahve, "i počinak ti priuštiti."

³³ Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovčeg Jahvina saveza išao je pred njima ta tri dana hoda da im potraži mjesto odmora.

²⁰ "Opraštam po riječi tvojoj", reče Jahve.

³⁰ Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.'

³³ u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku.

⁷ Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih četrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo.

² Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. ³ Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih.

¹⁶ koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan.

⁹ jer još niste stigli u Počivalište, u baštinu koju ti daje Jahve, Bog tvoj.

¹² Stupom oblaka danju si ih vodio, a noću si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili. ¹³ Na goru si Sinajsku sišao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, čvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. ¹⁴ Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija. ¹⁵ S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si žeđ iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da pođu zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da ćeš im dati.

¹⁴ Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. ¹⁵ U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. ¹⁶ Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

²³ Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, ²⁴ k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. ²⁵ Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. ²⁶ Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. ²⁷ Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. ²⁸ Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. ²⁹ Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.

⁵² I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.

¹¹ Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'"

³⁷ Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. ³⁸ Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. ³⁹ Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. ⁴⁰ Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. ⁴¹ Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. ⁴² Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. ⁴³ Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

¹⁶ On narod svoj vođaše pustinjom: vječna je ljubav njegova! ¹⁷ On udari kraljeve velike: vječna je ljubav njegova! ¹⁸ I pogubi kraljeve moćne: vječna je ljubav njegova! ¹⁹ Sihona, kralja amorejskog: vječna je ljubav njegova! ²⁰ Oga, kralja bašanskog: vječna je ljubav njegova! ²¹ I njihovu zemlju dade u baštinu: vječna je ljubav njegova! ²² U baštinu Izraelu, sluzi svome: vječna je ljubav njegova! ²³ On se spomenu nas u poniženju našem: vječna je ljubav njegova! ²⁴ Od dušmana nas naših oslobodi: vječna je ljubav njegova!

⁷ Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. ⁸ Reče: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. ⁹ Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. ¹⁰ Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio. ¹¹ Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? ¹² Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno; ¹³ koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? ¹⁴ Poput stoke što silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.

² "Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.

¹⁴ Ali ni toga ne učinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh. ¹⁵ Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, ¹⁶ jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđaše za njihovim kumirima. ¹⁷ Oči se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih,

²⁸ "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.

⁸ Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. ⁹ Dakle: preostaje neki subotni počinak narodu Božjemu!