Croatian(i)
1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"
8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!
138 1 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi,
2 bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje.
3 Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.
4 Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih,
5 nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!"
6 Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.
7 Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica!
8 Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!
139 1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11 Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
140 1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
2 Izbavi me, Jahve, od čovjeka zlobna, zaštiti me od čovjeka nasilna:
3 od onih koji pakosti u srcu smišljaju i čitav dan začinju kavge.
4 Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin.
5 Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, čuvaj me od čovjeka nasilna koji hoće da mi noga posrne.
6 Oholice mi potajno nastavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju.
7 Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava!
8 Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!"
9 Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere!
10 Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana!
11 Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu!
12 Opadač se neće održat' na zemlji, silnika će odjednom zgrabiti nesreća.
13 Znam da će Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima. [ (Psalms 140:14) Zaista, pravedni će tvoje ime slaviti, pred tvojim će licem boraviti čestiti. ]
141 1 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
2 Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!
3 Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
4 Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
5 Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
6 Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
7 Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
8 U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
9 Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!
10 Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!
142 1 Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva.
2 Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.
3 Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
4 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
5 Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
6 K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
7 Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji. [ (Psalms 142:8) Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni. ]
143 1 Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši!
2 Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom!
3 Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.
4 Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima.
5 Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam.
6 Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa.
7 Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!
8 Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem.
9 Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem.
10 Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi!
11 Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!
12 Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj!
144 1 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu.
2 On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!
3 Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?
4 Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.
5 Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!
6 Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!
7 Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:
8 laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
9 Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću.
10 Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača
11 spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
12 Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;
13 da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;
14 ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim!
15 Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!
145 1 Hvalospjev. Davidov. $ALEF Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka. $BET
2 Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. $GIMEL
3 Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! $DALET
4 Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. $HE
5 Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju. $VAU
6 Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju. $ZAJIN
7 Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču. $HET
8 Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. $TET
9 Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. $JOD
10 Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju! $KAF
11 Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore $LAMED
12 da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. $MEM
13 Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. $NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. $SAMEK
14 Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja. $AJIN
15 Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. $PE
16 Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. $SADE
17 Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. $KOF
18 Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. $REŠ
19 On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. $ŠIN
20 Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti. $TAU
21 Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka.
146 1 Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu!
2 Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.
3 Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja!
4 Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.
5 Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,
6 koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka,
7 potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje,
8 Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne.
9 Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove.
10 Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!
147 1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
148 1 Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama!
2 Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!
3 Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!
4 Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!
5 Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše.
6 Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći.
7 Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani!
8 Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!
9 Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi!
10 Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate!
11 Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski!
12 Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno:
13 nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,
14 on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!
149 1 Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu!
2 Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
3 Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!
4 Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne!
5 Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih!
6 Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama
7 da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima;
8 da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene;
9 da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!
150 1 Aleluja!
2 Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog!
3 Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!
4 Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom!
5 Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja!
6