Psalms 127:1-150:6 Hodočasnička pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi.

Croatian⁽ⁱ⁾ ¹ Hodočasnička pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi. ² Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje. ³ Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. ⁴ Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti. ⁵ Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, neće se postidjeti kad se prÓeo bude s dušmanom na vratima. ¹²⁸ ¹ Hodočasnička pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama! ² Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti. ³ Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. ⁴ Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Jahve boji! ⁵ Blagoslovio te Jahve sa Siona, uživao sreću Jeruzalema sve dane života svog! ⁶ Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom! ¹²⁹ ¹ Hodočasnička pjesma. "Mnogo su me od mladosti tlačili" - neka rekne sad Izrael! ² "Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše. ³ Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili. ⁴ Al' Jahve pravedni isiječe užeta zlikovcima!" ⁵ Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion! ⁶ Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je počupaju. ⁷ Žetelac njome ne napuni ruku ni naručje onaj koji veže snopove. ⁸ A prolaznici nek' ne reknu: "Blagoslov Jahvin nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!" ¹³⁰ ¹ Hodočasnička pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: ² Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! ³ Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? ⁴ Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali. ⁵ U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. ⁶ Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna ⁷ nek' Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; ⁸ on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih. ¹³¹ ¹ Hodočasnička pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. ² Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. ³ U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka. ¹³² ¹ Hodočasnička pjesma. ² Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj: ³ "Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje, ⁴ neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama, ⁵ dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj." ⁶ Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim. ⁷ Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo! ⁸ "Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje! ⁹ Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču! ¹⁰ Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!" ¹¹ Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. ¹² Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju." ¹³ Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište. ¹⁴ "Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh. ¹⁵ Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom. ¹⁶ Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno. ¹⁷ Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika. ¹⁸ U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj." ¹³³ ¹ Hodočasnička pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti: ² kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih; ³ kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka. ¹³⁴ ¹ Hodočasnička pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine što stojite u Domu Jahvinu, u noćnim satima! ² Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte! ³ "Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!" ¹³⁵ ¹ Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine ² koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga našega! ³ Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko! ⁴ Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu. ⁵ Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar. ⁶ Što god se Jahvi svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima. ⁷ Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. ⁸ On Egiptu pobi prvorođence, ljude i stoku podjednako. ⁹ On učini znamenja i čudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih. ¹⁰ On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moćne: ¹¹ Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog, i sva kraljevstva kanaanska. ¹² I dade njihovu zemlju u baštinu, u baštinu Izraelu, narodu svom. ¹³ Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena. ¹⁴ Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv. ¹⁵ Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo: ¹⁶ usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; ¹⁷ uši imaju, a ne čuju; i nema daha u ustima njihovim. ¹⁸ Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. ¹⁹ Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj! ²⁰ Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte! ²¹ Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu! ¹³⁶ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vječna je ljubav njegova! ² Hvalite Boga nad bogovima: vječna je ljubav njegova! ³ Hvalite Gospodara nad gospodarima: vječna je ljubav njegova! ⁴ Jedini on učini čuda velika: vječna je ljubav njegova! ⁵ Mudro sazda on nebesa: vječna je ljubav njegova! ⁶ On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova! ⁷ On načini svjetlila velika: vječna je ljubav njegova! ⁸ Sunce da vlada danom: vječna je ljubav njegova! ⁹ Mjesec i zvijezde da vladaju noću: vječna je ljubav njegova! ¹⁰ On pobi prvorođence Egiptu: vječna je ljubav njegova! ¹¹ Izvede Izraela iz njega: vječna je ljubav njegova! ¹² Mišicom jakom, rukom ispruženom: vječna je ljubav njegova! ¹³ On Crveno more razdvoji: vječna je ljubav njegova! ¹⁴ Provede Izraela posred voda: vječna je ljubav njegova! ¹⁵ I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vječna je ljubav njegova! ¹⁶ On narod svoj vođaše pustinjom: vječna je ljubav njegova! ¹⁷ On udari kraljeve velike: vječna je ljubav njegova! ¹⁸ I pogubi kraljeve moćne: vječna je ljubav njegova! ¹⁹ Sihona, kralja amorejskog: vječna je ljubav njegova! ²⁰ Oga, kralja bašanskog: vječna je ljubav njegova! ²¹ I njihovu zemlju dade u baštinu: vječna je ljubav njegova! ²² U baštinu Izraelu, sluzi svome: vječna je ljubav njegova! ²³ On se spomenu nas u poniženju našem: vječna je ljubav njegova! ²⁴ Od dušmana nas naših oslobodi: vječna je ljubav njegova! ²⁵ On daje hrane svakom tijelu: vječna je ljubav njegova! ²⁶ Hvalite Boga nebeskog: vječna je ljubav njegova! ¹³⁷ ¹ Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; ² o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. ³ I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" ⁴ Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! ⁵ Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! ⁶ Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! ⁷ Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!" ⁸ Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! ⁹ Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad! ¹³⁸ ¹ Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta. Pred licem anđela pjevam tebi, ² bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje. ³ Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio. ⁴ Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad čuju riječi usta tvojih, ⁵ nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!" ⁶ Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. ⁷ Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica! ⁸ Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! ¹³⁹ ¹ Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ² ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. ³ Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. ⁴ Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. ⁵ S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. ⁶ Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. ⁷ Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? ⁸ Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. ⁹ Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj ¹⁰ i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. ¹¹ Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" - ¹² ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. ¹³ Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. ¹⁴ Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, ¹⁵ kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. ¹⁶ Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. ¹⁷ Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. ¹⁸ Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ! ¹⁹ De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene! ²⁰ Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. ²¹ Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? ²² Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. ²³ Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: ²⁴ pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim! ¹⁴⁰ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. ² Izbavi me, Jahve, od čovjeka zlobna, zaštiti me od čovjeka nasilna: ³ od onih koji pakosti u srcu smišljaju i čitav dan začinju kavge. ⁴ Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin. ⁵ Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, čuvaj me od čovjeka nasilna koji hoće da mi noga posrne. ⁶ Oholice mi potajno nastavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju. ⁷ Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava! ⁸ Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!" ⁹ Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere! ¹⁰ Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana! ¹¹ Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu! ¹² Opadač se neće održat' na zemlji, silnika će odjednom zgrabiti nesreća. ¹³ Znam da će Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima. [ (Psalms 140:14) Zaista, pravedni će tvoje ime slaviti, pred tvojim će licem boraviti čestiti. ] ¹⁴¹ ¹ Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! ² Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji! ³ Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! ⁴ Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! ⁵ Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom. ⁶ Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje. ⁷ Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. ⁸ U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne! ⁹ Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! ¹⁰ Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem! ¹⁴² ¹ Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva. ² Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. ³ Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. ⁴ Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. ⁵ Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. ⁶ K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih. ⁷ Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji. [ (Psalms 142:8) Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni. ] ¹⁴³ ¹ Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! ² Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! ³ Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. ⁴ Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. ⁵ Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. ⁶ Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa. ⁷ Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! ⁸ Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem. ⁹ Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. ¹⁰ Nauči me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi! ¹¹ Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! ¹² Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlačitelje, jer ja sam sluga tvoj! ¹⁴⁴ ¹ Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu. ² On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! ³ Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ? ⁴ Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. ⁵ Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se! ⁶ Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih! ⁷ Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih: ⁸ laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ⁹ Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću. ¹⁰ Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača ¹¹ spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. ¹² Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; ¹³ da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; ¹⁴ ovce naše plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama našim! ¹⁵ Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog! ¹⁴⁵ ¹ Hvalospjev. Davidov. $ALEF Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka. $BET ² Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. $GIMEL ³ Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova! $DALET ⁴ Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. $HE ⁵ Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju. $VAU ⁶ Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju. $ZAJIN ⁷ Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču. $HET ⁸ Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. $TET ⁹ Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. $JOD ¹⁰ Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju! $KAF ¹¹ Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore $LAMED ¹² da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. $MEM ¹³ Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. $NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. $SAMEK ¹⁴ Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja. $AJIN ¹⁵ Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. $PE ¹⁶ Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. $SADE ¹⁷ Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. $KOF ¹⁸ Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. $REŠ ¹⁹ On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. $ŠIN ²⁰ Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve će zatrti. $TAU ²¹ Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka. ¹⁴⁶ ¹ Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu! ² Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. ³ Ne uzdajte se u knezove, u čovjeka od kog nema spasenja! ⁴ Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove. ⁵ Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu, ⁶ koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka, ⁷ potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobađa sužnje, ⁸ Jahve slijepcima oči otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne. ⁹ Jahve štiti tuđince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove. ¹⁰ Jahve će kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja! ¹⁴⁷ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan! ² Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce. ³ On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove. ⁴ On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva. ⁵ Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj. ⁶ Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje. ⁷ Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem! ⁸ Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku. ⁹ On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću. ¹⁰ Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja. ¹¹ Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu. ¹² Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione! ¹³ On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove. ¹⁴ On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom. ¹⁵ Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova. ¹⁶ Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela. ¹⁷ On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni. ¹⁸ Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu. ¹⁹ Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu. ²⁰ Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja! ¹⁴⁸ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama! ² Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! ³ Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne! ⁴ Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! ⁵ Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše. ⁶ Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći. ⁷ Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani! ⁸ Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš! ⁹ Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi! ¹⁰ Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate! ¹¹ Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski! ¹² Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno: ¹³ nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje, ¹⁴ on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja! ¹⁴⁹ ¹ Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu! ² Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikću sinovi Siona! ³ Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave! ⁴ Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne! ⁵ Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču s ležaja svojih! ⁶ Nek' im pohvale Božje budu na ustima, mačevi dvosjekli u rukama ⁷ da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima; ⁸ da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene; ⁹ da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja! ¹⁵⁰ ¹ Aleluja! ² Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog! ³ Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove! ⁴ Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom! ⁵ Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja! ⁶