Psalms 100:1-119:176 Psalam. Zahvalnica. Kliči Jahvi, zemljo sva!

Croatian⁽ⁱ⁾ ¹ Psalam. Zahvalnica. Kliči Jahvi, zemljo sva! ² Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem! ³ Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove. ⁴ Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite! ⁵ Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova. ¹⁰¹ ¹ Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram! ² Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu. ³ Neću stavljati pred oči svoje ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me. ⁴ Opako će srce biti daleko od mene; o zlu neću da znadem. ⁵ Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim. ⁶ Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj će mi služiti. ⁷ Neće prebivati u kući mojoj tko spletke snuje. Tko govori laži, neće opstati pred mojim očima. ⁸ Svaki ću dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit ću iz grada Jahvina sve koji čine bezakonje. ¹⁰² ¹ Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva ² Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! ³ Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! ⁴ Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. ⁵ Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. ⁶ Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. ⁷ Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini. ⁸ Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu. ⁹ Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. ¹⁰ Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama ¹¹ zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. ¹² Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. ¹³ A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. ¹⁴ Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas! ¹⁵ Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. ¹⁶ Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje ¹⁷ kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, ¹⁸ kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. ¹⁹ Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. ²⁰ Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda ²¹ da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, ²² da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu ²³ kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. ²⁴ Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. ²⁵ Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. ²⁶ U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. ²⁷ Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: ²⁸ ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. [ (Psalms 102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. ] ¹⁰³ ¹ Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! ² Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: ³ on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; ⁴ on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; ⁵ život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja. ⁶ Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu, ⁷ Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja. ⁸ Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. ⁹ Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. ¹⁰ Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. ¹¹ Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. ¹² Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. ¹³ Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. ¹⁴ Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. ¹⁵ Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; ¹⁶ jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. ¹⁷ Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova, ¹⁸ nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše. ¹⁹ Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. ²⁰ Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj! ²¹ Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu! ²² Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! ¹⁰⁴ ¹ Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, ² svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, ³ na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. ⁴ Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. ⁵ Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, ⁶ pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; ⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. ⁸ Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. ⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. ¹⁰ Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. ¹¹ Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. ¹² Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. ¹³ Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. ¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje ¹⁵ i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. ¹⁶ Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. ¹⁷ Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. ¹⁸ Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. ¹⁹ Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. ²⁰ Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. ²¹ Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. ²² Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. ²³ Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. ²⁴ Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. ²⁵ Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. ²⁶ Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. ²⁷ I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. ²⁸ Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. ²⁹ Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. ³⁰ Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. ³¹ Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! ³² On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. ³³ Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. ³⁴ Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. ³⁵ Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja! ¹⁰⁵ ¹ Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! ² Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! ³ Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! ⁴ Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! ⁵ Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! ⁶ Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! ⁷ On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! ⁸ On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: ⁹ Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. ¹⁰ Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, ¹¹ govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." ¹² Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, ¹³ išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, ¹⁴ ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: ¹⁵ "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" ¹⁶ I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. ¹⁷ Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. ¹⁸ Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, ¹⁹ dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. ²⁰ Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. ²¹ Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, ²² da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. ²³ Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. ²⁴ Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. ²⁵ Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. ²⁶ Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. ²⁷ Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. ²⁸ Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. ²⁹ U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. ³⁰ Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. ³¹ Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. ³² Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. ³³ Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. ³⁴ Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. ³⁵ U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. ³⁶ Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. ³⁷ Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. ³⁸ Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. ³⁹ Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. ⁴⁰ Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. ⁴¹ Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. ⁴² Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. ⁴³ Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. ⁴⁴ I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, ⁴⁵ da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja! ¹⁰⁶ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! ² Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale? ³ Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba! ⁴ Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim ⁵ da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim. ⁶ Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. ⁷ Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru. ⁸ Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju. ⁹ Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju. ¹⁰ Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. ¹¹ I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. ¹² Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu. ¹³ Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. ¹⁴ Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći. ¹⁵ I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla. ¹⁶ Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve. ¹⁷ Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo. ¹⁸ Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga. ¹⁹ Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. ²⁰ Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu. ²¹ Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći ²² i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. ²³ Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi. ²⁴ Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi. ²⁵ Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. ²⁶ Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji, ²⁷ potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama. ²⁸ Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih. ²⁹ Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci. ³⁰ Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada. ³¹ U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka. ³² Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, ³³ jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti. ³⁴ I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. ³⁵ S poganima miješahu se, naučiše djela njina. ³⁶ Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka. ³⁷ Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima. ³⁸ Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, ³⁹ djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima. ⁴⁰ Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština. ⁴¹ Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. ⁴² Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom. ⁴³ Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. ⁴⁴ On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu ⁴⁵ i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome. ⁴⁶ Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili. ⁴⁷ Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. ⁴⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!" ¹⁰⁷ ¹ Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! ² Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske ³ i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. ⁴ Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. ⁵ Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. ⁶ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. ⁷ Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. ⁸ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! ⁹ Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. ¹⁰ U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, ¹¹ jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. ¹² Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. ¹³ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ¹⁴ Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. ¹⁵ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! ¹⁶ Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. ¹⁷ Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: ¹⁸ svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. ¹⁹ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁰ Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. ²¹ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! ²² Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! ²³ Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: ²⁴ oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. ²⁵ On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. ²⁶ Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. ²⁷ Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. ²⁸ Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. ²⁹ Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. ³⁰ Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. ³¹ Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! ³² Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! ³³ On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; ³⁴ plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. ³⁵ On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore ³⁶ i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. ³⁷ Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. ³⁸ I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. ³⁹ Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. ⁴⁰ Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. ⁴¹ Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. ⁴² Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! ⁴³ Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu! ¹⁰⁸ ¹ Pjesma. Psalam. Davidov. ² Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat ću i svirati. ³ Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. ⁴ Hvalit ću te, Jahve, među narodima, među pucima tebi ću pjevati, ⁵ jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost. ⁶ Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! ⁷ Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! ⁸ Bog reče u svom Svetištu: "Šekem ću razdijelit' kličući, dolinu ću Sukot izmjeriti. ⁹ Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje! ¹⁰ Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom ću baciti obuću, nad Filistejcem slaviti pobjedu!" ¹¹ Tko će me dovesti do utvrđena grada, tko će me dovesti do Edoma? ¹² Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar nećeš više, Bože, sa četama našim? ¹³ Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoć ništavna! [ (Psalms 108:14) S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, Bog će zgaziti naše dušmane. ] ¹⁰⁹ ¹ Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti! ² Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim, ³ riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju. ⁴ Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim. ⁵ Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju. ⁶ "Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna! ⁷ Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela! ⁸ Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi! ⁹ Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica! ¹⁰ Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova! ¹¹ Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove! ¹² Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj! ¹³ Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo! ¹⁴ Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše: ¹⁵ nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!" ¹⁶ Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana. ¹⁷ Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega! ¹⁸ Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove. ¹⁹ Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše! ²⁰ Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje! ²¹ A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja! ²² Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni. ²³ K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca. ²⁴ Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša. ²⁵ Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide. ²⁶ Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi! ²⁷ Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve! ²⁸ Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje! ²⁹ Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju! ³⁰ Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu ³¹ jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca. ¹¹⁰ ¹ Psalam. Davidov. Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! ² Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! ³ Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici." ⁴ Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" ⁵ Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. ⁶ On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava. ⁷ Na putu će se napit' iz potoka, visoko će dignuti glavu. ¹¹¹ ¹ Aleluja! $ALEF Hvalit ću Jahvu svim srcem svojim $BET u zboru pravednika, u zajednici njihovoj. $GIMEL ² Silna su djela Jahvina, $DALET nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube. $HE ³ Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, $VAU i pravda njegova ostaje dovijeka. $ZAJIN ⁴ Čudesima svojim spomen postavi, $HET blag je Jahve i milosrdan. $TET ⁵ Hranu dade štovateljima svojim, $JOD dovijeka se sjeća svoga Saveza. $KAF ⁶ Silna djela svoja objavi svom narodu, $LAMED u posjed im dade zemlju pogana. $MEM ⁷ Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, $NUN stalne su sve naredbe njegove, $SAMEK ⁸ utvrđene za sva vremena, dovijeka, $AJIN sazdane na istini i na pravdi. $PE ⁹ On posla spasenje svom narodu, $SADE Savez svoj postavi zauvijek: $KOF sveto je i časno ime njegovo! $REŠ ¹⁰ Početak mudrosti strah Gospodnji! $ŠIN Mudro čine koji ga poštuju. $TAU Slava njegova ostaje dovijeka! ¹¹² ¹ Aleluja! $ALEF Blago čovjeku koji se boji Jahve $BET i koji uživa u naredbama njegovim: $GIMEL ² moćno će mu biti na zemlji potomstvo, $DALET na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov. $HE ³ Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu, $VAU njegova pravednost ostaje dovijeka. $ZAJIN ⁴ Čestitima sviće k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. $TET ⁵ Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove svoje obavlja pravedno. $KAF ⁶ Dovijeka neće on posrnuti: $LAMED u vječnome će spomenu biti pravednik. $MEM ⁷ Žalosne se vijesti neće bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu. $SAMEK ⁸ Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje prezire. $PE ⁹ On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, $KOF njegovo će se čelo slavno uzdići. $REŠ ¹⁰ Ljutito će to gledati bezbožnik, $ŠIN škrgutat će zubima i venuti, $TAU propast će želja opakih. ¹¹³ ¹ Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino! ² Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka! ³ Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino! ⁴ Uzvišen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. ⁵ Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje ⁶ i gleda odozgo nebo i zemlju? ⁷ Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha ⁸ da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda. ⁹ Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne. ¹¹⁴ ¹ Aleluja! Kad izađe Izrael iz Egipta i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog, ² Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo. ³ Vidje more i uzmače, a Jordan ustuknu. ⁴ Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca. ⁵ Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? ⁶ Bregovi, zašto skačete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? ⁷ Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva. ⁸ On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode. ¹¹⁵ ¹ Ne nama, o Jahve, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje. ² Zašto da govore pogani: "TÓa gdje je Bog njihov?" ³ Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to učini. ⁴ Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. ⁵ Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide. ⁶ Uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu. ⁷ Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi. ⁸ Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. ⁹ Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov. ¹⁰ Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoćnik njihov. ¹¹ Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je štit i pomoćnik njihov. ¹² Jahve će se nas spomenut' i on će nas blagoslovit': blagoslovit će dom Izraelov, blagoslovit će dom Aronov, ¹³ blagoslovit će one koji se Jahve boje - i male i velike. ¹⁴ Umnožio vas Jahve, vas i vaše sinove! ¹⁵ Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju! ¹⁶ Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima čovječjim. ¹⁷ Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siđu u Podzemlje. ¹⁸ Mi živi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja. ¹¹⁶ ¹ Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje: ² uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. ³ Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. ⁴ Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!" ⁵ Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš. ⁶ Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. ⁷ Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj. ⁸ On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. ⁹ Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih. ¹⁰ Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma." ¹¹ U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!" ¹² Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio? ¹³ Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino. ¹⁴ Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim. ¹⁵ Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih. ¹⁶ Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. ¹⁷ Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino. ¹⁸ Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim, ¹⁹ u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme! ¹¹⁷ ¹ Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! ² Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka! ¹¹⁸ ¹ Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! ² Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!" ³ Neka rekne dom Aronov: "Vječna je ljubav njegova!" ⁴ Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vječna je ljubav njegova!" ⁵ Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi. ⁶ Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može? ⁷ Jahve je sa mnom, pomoć moja, i zbunjene gledam dušmane. ⁸ Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u čovjeka. ⁹ Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike. ¹⁰ Pogani me okružiše: imenom ih Jahvinim uništih. ¹¹ Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih. ¹² Opkoliše me poput pčela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih. ¹³ Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože. ¹⁴ Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj. ¹⁵ Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica, ¹⁶ Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica! ¹⁷ Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina. ¹⁸ Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda. ¹⁹ Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit'! ²⁰ "Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!" ²¹ Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj. ²² Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. ²³ Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim! ²⁴ Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu! ²⁵ O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj! ²⁶ Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! ²⁷ Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika. ²⁸ Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem. ²⁹ Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! ¹¹⁹ ¹ $ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu! ² Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže; ³ koji ne čine bezakonje, već hode putovima njegovim. ⁴ Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju. ⁵ O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila! ⁶ Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje. ⁷ Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje. ⁸ Tvoja ću pravila čuvati: ne zapusti me nikada! $BET ⁹ Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje. ¹⁰ Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. ¹¹ U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim. ¹² Blagoslovljen si, o Jahve, nauči me svojim pravilima. ¹³ Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih. ¹⁴ Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu. ¹⁵ Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat'. ¹⁶ Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit'. $GIMEL ¹⁷ Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje riječi čuvam. ¹⁸ Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona! ¹⁹ Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati! ²⁰ Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama. ²¹ Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih. ²² Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja čuvam propise. ²³ Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. ²⁴ Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici. $DALET ²⁵ Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život. ²⁶ Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo: pravilima me svojim nauči. ²⁷ Pokaži mi put odredaba svojih i o čudesima ću tvojim razmišljat'. ²⁸ Suze roni duša moja od žalosti: po riječi svojoj ti me podigni! ²⁹ Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari! ³⁰ Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje. ³¹ Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti! ³² Ja kročim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce. $HE ³³ Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja ću je čuvati do kraja. ³⁴ Pouči me da se tvoga držim Zakona i čuvat ću ga svim srcem. ³⁵ Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam. ³⁶ Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi! ³⁷ Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu! ³⁸ Ispuni svom sluzi obećanje koje si onima dao što te se boje. ³⁹ Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi. ⁴⁰ Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi. $VAU ⁴¹ Nek' milost tvoja, o Jahve, dođe na mene i spasenje tvoje po tvom obećanju. ⁴² Odgovorit ću onima koji me ruže, jer se uzdam u riječ tvoju. ⁴³ Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje. ⁴⁴ Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka. ⁴⁵ Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem. ⁴⁶ Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit' i zbunit' se neću. ⁴⁷ U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim. ⁴⁸ Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam. $ZAJIN ⁴⁹ Spomeni se svoje riječi sluzi svojem kojom si mi dao nadu. ⁵⁰ U nevolji sva mi je utjeha što mi život čuva riječ tvoja. ⁵¹ Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam. ⁵² Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi. ⁵³ Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju. ⁵⁴ Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem. ⁵⁵ Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon. ⁵⁶ Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe. $HET ⁵⁷ Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje čuvam riječi. ⁵⁸ Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: smiluj mi se po svom obećanju. ⁵⁹ Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge. ⁶⁰ Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje čuvam. ⁶¹ Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam. ⁶² U ponoći ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka. ⁶³ Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje čuvaju naredbe. ⁶⁴ Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauči me odredbama svojim. $TET ⁶⁵ Učinio si dobro svom sluzi, Jahve, po riječi svojoj. ⁶⁶ Nauči me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem. ⁶⁷ Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju čuvam riječ. ⁶⁸ Ti si tako dobar i dobrostiv: nauči me pravilima svojim. ⁶⁹ Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih. ⁷⁰ Srce im je poput sala bešćutno, a ja uživam u tvom Zakonu. ⁷¹ Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila. ⁷² Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika. $JOD ⁷³ Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje. ⁷⁴ Štovatelji tvoji videć' me vesele se, jer se u riječ tvoju ja pouzdah. ⁷⁵ Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio. ⁷⁶ Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obećanju koje si dao sluzi svom. ⁷⁷ Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada. ⁷⁸ Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto, a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'. ⁷⁹ Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi. ⁸⁰ Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiđen. $KAF ⁸¹ Duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam. ⁸² Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu? ⁸³ Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih. ⁸⁴ Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš suditi progonitelje moje? ⁸⁵ Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu. ⁸⁶ Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi. ⁸⁷ Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam. ⁸⁸ Po svojoj me milosti poživi i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta. $LAMED ⁸⁹ Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa. ⁹⁰ od koljena do koljena tvoja je vjernost; učvrstio si zemlju i ona stoji. ⁹¹ Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi. ⁹² Da nije tvoj Zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj. ⁹³ Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš. ⁹⁴ Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe. ⁹⁵ Bezbožni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise. ⁹⁶ Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica. $MEM ⁹⁷ O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam. ⁹⁸ Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vječito. ⁹⁹ Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim. ¹⁰⁰ Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe. ¹⁰¹ Zla puta klone mi se noge da riječ tvoju sačuvam. ¹⁰² Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio. ¹⁰³ Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim. ¹⁰⁴ Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne. $NUN ¹⁰⁵ Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. ¹⁰⁶ Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati: pravedne ću tvoje slijedit' odluke. ¹⁰⁷ U nevolji sam velikoj, Jahve, po riječi me svojoj poživi. ¹⁰⁸ Prinose usta mojih primi, Jahve, uči me sudovima svojim. ¹⁰⁹ Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam. ¹¹⁰ Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skrećem od tvojih naredaba. ¹¹¹ Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu. ¹¹² Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja. $SAMEK ¹¹³ Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj. ¹¹⁴ Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se riječ ja uzdam. ¹¹⁵ Odstupite od mene, zlikovci: držat ću zapovijedi Boga svoga. ¹¹⁶ Podrži me po svom obećanju i živjet ću; nemoj da se u svojoj nadi postidim. ¹¹⁷ Pomozi mi i spasit ću se, na tvoja ću pravila svagda paziti. ¹¹⁸ Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih jer je lažna misao njihova. ¹¹⁹ K'o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš, zato ljubim tvoje propise. ¹²⁰ Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim. $AJIN ¹²¹ Činim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlačiteljima mojim. ¹²² Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice! ¹²³ Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim, za tvojom riječi pravednom. ¹²⁴ Učini sluzi svom po svojoj dobroti i nauči me pravilima svojim. ¹²⁵ Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise. ¹²⁶ Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj. ¹²⁷ Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo. ¹²⁸ Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi. $PE ¹²⁹ Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja. ¹³⁰ Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje. ¹³¹ Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim. ¹³² Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje. ¹³³ Korake mi upravljaj po svom obećanju da nikakva opačina ne ovlada mnome. ¹³⁴ Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja ću čuvati. ¹³⁵ Licem svojim obasjaj slugu svog i nauči me pravilima svojim! ¹³⁶ Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva. $SADE ¹³⁷ Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji. ¹³⁸ Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma. ¹³⁹ Revnost me moja izjeda jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje. ¹⁴⁰ Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi. ¹⁴¹ Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam. ¹⁴² Pravda je tvoja pravda vječita i Zakon tvoj sama istina. ¹⁴³ Tjeskoba me i nevolja snađe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje. ¹⁴⁴ Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, prosvijetli me i živjet ću. $KOF ¹⁴⁵ Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja ću pravila čuvati. ¹⁴⁶ K tebi vapijem, spasi me, tvojeg ću se držat' svjedočanstva. ¹⁴⁷ Pretječem zoru i molim za pomoć, u tvoje se riječi uzdam. ¹⁴⁸ Oči moje straže noćne pretječu da razmišljam o besjedi tvojoj. ¹⁴⁹ Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me. ¹⁵⁰ Primiču se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega. ¹⁵¹ A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje. ¹⁵² Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda. $REŠ ¹⁵³ Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih. ¹⁵⁴ Parnicu moju brani, po svom obećanju poživi me! ¹⁵⁵ Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare. ¹⁵⁶ Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me. ¹⁵⁷ Mnogi me progone i tlače, od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam. ¹⁵⁸ Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih riječi ne čuvaju. ¹⁵⁹ Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me. ¹⁶⁰ Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje. $ŠIN ¹⁶¹ Mogućnici me progone nizašto, al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće. ¹⁶² Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena. ¹⁶³ Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon. ¹⁶⁴ Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih. ¹⁶⁵ Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču. ¹⁶⁶ Pomoć tvoju čekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam. ¹⁶⁷ Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veoma. ¹⁶⁸ Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom. $TAU ¹⁶⁹ Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me riječi prosvijetli. ¹⁷⁰ Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje, po svojoj me riječi izbavi. ¹⁷¹ Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me naučio pravilima svojim. ¹⁷² Nek' mi pjeva jezik o riječi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne. ¹⁷³ Nek' mi ruka tvoja na pomoć bude jer odabrah tvoje naredbe. ¹⁷⁴ Jahve, za tvojim spasenjem čeznem, uživam u tvom Zakonu. ¹⁷⁵ Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu! ¹⁷⁶ K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.