Croatian(i)
19 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne.
20 Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena.
21 Dokle ću gledati bojne znakove, slušati pozive roga?
22 Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaćaju, mudri su tek za zlodjela, al' činiti dobro ne umiju.
23 Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla.
24 Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.
25 Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.
26 Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga.