Genesis 2:1-11:32 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

Croatian⁽ⁱ⁾ ¹ Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. ² I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. ³ I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. ⁴ To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, ⁵ još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. ⁶ Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. ⁷ Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. ⁸ I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. ⁹ Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. ¹⁰ Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. ¹¹ Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. ¹² Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. ¹³ Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. ¹⁴ Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat. ¹⁵ Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. ¹⁶ Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ¹⁷ ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!" ¹⁸ I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on." ¹⁹ Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. ²⁰ Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. ²¹ Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. ²² Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. ²³ Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!" ²⁴ Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. ²⁵ A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida. ³ ¹ Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" ² Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. ³ Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" ⁴ Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! ⁵ Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." ⁶ Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. ⁷ Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. ⁸ Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. ⁹ Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. ¹⁰ On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." ¹¹ Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" ¹² Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." ¹³ Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. ¹⁴ Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! ¹⁵ Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." ¹⁶ A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom." ¹⁷ A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! ¹⁸ Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. ¹⁹ U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti." ²⁰ Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. ²¹ I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. ²² Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" ²³ Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. ²⁴ Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života. ⁴ ¹ Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" ² Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. ³ I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. ⁴ A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, ⁵ a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. ⁶ I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? ⁷ Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." ⁸ Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. ⁹ Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?" ¹⁰ Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. ¹¹ Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! ¹² Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!" ¹³ A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. ¹⁴ Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti." ¹⁵ A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. ¹⁶ Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani. ¹⁷ Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. ¹⁸ Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek. ¹⁹ Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. ²⁰ Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. ²¹ Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. ²² Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. ²³ Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. ²⁴ Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!" ²⁵ Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." ²⁶ Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino. ⁵ ¹ Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; ² stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek. ³ Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. ⁴ Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ⁵ Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. ⁶ Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš. ⁷ Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ⁸ Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije. ⁹ Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. ¹⁰ Po rođenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹¹ Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije. ¹² Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. ¹³ Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁴ Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije. ¹⁵ Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. ¹⁶ Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁷ Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. ¹⁸ Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. ¹⁹ Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁰ Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije. ²¹ Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. ²² Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²³ Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. ²⁴ Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze. ²⁵ Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. ²⁶ Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁷ Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije. ²⁸ Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. ²⁹ Nadjene mu ime Noa, govoreći: "Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." ³⁰ Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ³¹ Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije. ³² Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet. ⁶ ¹ Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, ² opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. ³ Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." ⁴ U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. ⁵ Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. ⁶ Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. ⁷ Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." ⁸ Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim. ⁹ Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. ¹⁰ Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet. ¹¹ U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. ¹² I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo - ¹³ reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. ¹⁴ Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. ¹⁵ A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. ¹⁶ Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. ¹⁷ Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. ¹⁸ A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. ¹⁹ A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. ²⁰ Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi. ²¹ Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima." ²² Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio. ⁷ ¹ Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. ² Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. ³ Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji. ⁴ Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio." ⁵ Noa učini sve kako mu je Jahve naredio. ⁶ Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. ⁷ I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. ⁸ Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, ⁹ uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. ¹⁰ A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. ¹¹ U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. ¹² I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći. ¹³ Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; ¹⁴ oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, ¹⁵ uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života. ¹⁶ Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata. ¹⁷ Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. ¹⁸ Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. ¹⁹ Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. ²⁰ Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. ²¹ Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. ²² Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. ²³ Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. ²⁴ Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom. ⁸ ¹ Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. ² Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. ³ Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, ⁴ a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. ⁵ Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. ⁶ Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; ⁷ ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. ⁸ Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. ⁹ Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. ¹⁰ Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. ¹¹ Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. ¹² Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. ¹³ Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. ¹⁴ A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. ¹⁵ Tada Bog reče Noi: ¹⁶ "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. ¹⁷ Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!" ¹⁸ I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. ¹⁹ Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom. ²⁰ I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. ²¹ Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio. ²² Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće." ⁹ ¹ Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. ² Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. ³ Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. ⁴ Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. ⁵ A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život. ⁶ Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek! ⁷ A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!" ⁸ Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: ⁹ "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas ¹⁰ i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. ¹¹ Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti." ¹² I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: ¹³ Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. ¹⁴ Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, ¹⁵ spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće. ¹⁶ U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." ¹⁷ I reče Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji." ¹⁸ Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. ¹⁹ Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao. ²⁰ Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. ²¹ Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. ²² Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. ²³ Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola. ²⁴ Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče: ²⁵ "Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!" ²⁶ Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga! ²⁷ Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!" ²⁸ Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. ²⁹ U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije. ¹⁰ ¹ Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. ² Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. ³ A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. ⁴ Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. ⁵ Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima. ⁶ Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. ⁷ Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan. ⁸ Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji. ⁹ Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve." ¹⁰ Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu. ¹¹ Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah ¹² i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad). ¹³ Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, ¹⁴ pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci. ¹⁵ Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het. ¹⁶ Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani, ¹⁷ Hivijci, Arkijci, Sinijci, ¹⁸ Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše, ¹⁹ tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. ²⁰ To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima. ²¹ A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi. ²² Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. ²³ A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš. ²⁴ Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera. ²⁵ Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. ²⁶ Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, ²⁷ Hadoram, Uzal, Dikla, ²⁸ Obal, Abimael, Šeba, ²⁹ Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. ³⁰ Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. ³¹ To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima. ³² To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa. ¹¹ ¹ Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. ² Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. ³ Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. ⁴ Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" ⁵ Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. ⁶ Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. ⁷ Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." ⁸ Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. ⁹ Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. ¹⁰ Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. ¹¹ Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹² Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah. ¹³ Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁴ Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. ¹⁵ Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁶ Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg. ¹⁷ Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁸ Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. ¹⁹ Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁰ Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. ²¹ Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²² Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. ²³ Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁴ Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. ²⁵ Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. ²⁶ Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. ²⁷ Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. ²⁸ Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. ²⁹ Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. ³⁰ Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. ³¹ Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. ³² Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.