Bible verses about universe | Croatian

Bible verses about "universe" | Croatian

Job 26:10

10 On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.

Psalms 14:1

1 Zborovođi. Davidov. Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga." Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.

Job 26:7

7 On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.

Isaiah 46:10

10 Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji.

Romans 3:1-9:33

1 Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? 2 Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja. 3 Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? 4 Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. 5 Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? 6 Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? 7 Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik? 8 I zar da ne "činimo zlo da dođe dobro", kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka! 9 Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, 10 kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, 11 nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. 12 Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema. 13 Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, 14 usta im puna kletve i grkosti; 15 noge im hitre da krv proliju, 16 razvaline i nevolja na njinim su putima, 17 put mira oni ne poznaju, 18 straha Božjega nemaju pred očima. 19 A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. 20 Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha! 21 Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, 22 pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! 23 Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; 24 opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. 25 Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; 26 htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. 27 Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere. 28 Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. 29 Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana. 30 Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri. 31 Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.

Romans 4:1-9:33

1 Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? 2 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom. 3 Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. 4 Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. 5 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, 6 kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela: 7 Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven! 8 Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. 9 Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost. 10 A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! 11 I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost - 12 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. 13 Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. 14 Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje. 15 Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. 16 Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - 17 kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. 18 U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. 19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. 20 Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, 21 posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. 22 Zato mu se i uračuna u pravednost. 23 Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, 24 nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, 25 koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

Romans 5:1-9:33

1 Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2 Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. 3 I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, 4 postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. 5 Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6 Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 7 Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 8 A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9 Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10 Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11 I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. 12 Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... 13 Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. 14 Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. 15 Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. 16 I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. 17 Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. 18 Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! 19 Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. 20 A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: 21 kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Romans 6:1-9:33

1 Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 2 Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? 3 Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4 Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5 Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 6 Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7 Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 8 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9 Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10 Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11 Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 12 Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13 i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14 Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! 15 Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! 16 Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. 17 Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18 da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19 Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja. 20 Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. 21 Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. 22 Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni. 23 Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.

Romans 7:1-9:33

1 Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. 2 Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3 Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. 4 Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5 Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. 7 Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! 8 A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. 9 Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. 10 Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. 11 Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. 12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. 13 Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom. 14 Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. 15 Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. 16 Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. 17 Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 18 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. 19 Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. 20 Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22 Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. 24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.

Romans 8:1-9:33

1 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2 Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3 Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. 5 Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6 težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 7 Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8 Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9 A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10 I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11 Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. 12 Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13 Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. 14 Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" 16 Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17 ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. 18 Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. 19 Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20 stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. 21 Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22 Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. 23 Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24 Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25 Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. 26 Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27 A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete. 28 Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. 29 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 30 Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. 31 Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32 Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? 33 Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34 Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! 35 Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36 Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. 37 U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. 38 Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39 ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

Romans 9:1-33

1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3 Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; 5 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. 6 Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela; 7 i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo; 8 to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo. 9 Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina. 10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. 11 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: 12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, 13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. 14 Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15 Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. 16 Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. 17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18 Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. 19 Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20 Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?" 21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. 22 A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, 24 na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana? 25 Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. 26 Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga. 27 Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti; 28 jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. 29 Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. 30 Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. 31 Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 32 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, 33 kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.

2 Peter 3:10

10 Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.

Genesis 6:4

4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

Psalms 90:4

4 Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.

Genesis 1:14

14 I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,

Isaiah 4:5

5 sazdat će Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noću sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava će biti zaklon

Genesis 1:26

26 I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

Genesis 1:2

2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

Isaiah 40:22

22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.

Genesis 1:1-31

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3 I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. 6 I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. 9 I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11 I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro - dan treći. 14 I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. 16 I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19 Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti. 20 I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22 I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 23 Tako bude večer, pa jutro - dan peti. 24 I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26 I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" 27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28 I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 29 I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.

Psalms 19:1

1 Zborovođi. Psalam. Davidov.

Topical data is from OpenBible.info, retrieved November 11, 2013, and licensed under a Creative Commons Attribution License.