Numbers 16:41 Cross References - Croatian

⁴¹

² Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!

¹ Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi - ² ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara zajednice, uglednih na skupštini i ljudi na glasu. ³ Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreći im: "Vi prelazite mjeru! Sva je zajednica, svi njezini članovi, posvećena i među njima je Jahve. Zašto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!" ⁴ Kad to ču Mojsije, pade ničice. ⁵ Zatim reče Korahu i svoj njegovoj družini: "Sutra će Jahve pokazati tko je njegov i tko je posvećen, kome dopušta da mu se približi. Koga sebi izabere, k sebi će ga i pustiti. ⁶ Učinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova družina; ⁷ sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga Jahve odabere, taj neka bude posvećen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!"

⁷ A Šimej je ovako govorio proklinjući: "Odlazi, odlazi, krvniče, ništarijo! ⁸ Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik."

¹⁷ Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: "Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?"

¹³ Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.

²³ Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

²⁵ Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. ²⁶ Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji, ²⁷ potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama. ²⁸ Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih. ²⁹ Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci. ³⁰ Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada. ³¹ U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka. ³² Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, ³³ jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti. ³⁴ I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. ³⁵ S poganima miješahu se, naučiše djela njina. ³⁶ Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka. ³⁷ Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima. ³⁸ Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, ³⁹ djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima. ⁴⁰ Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština. ⁴¹ Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. ⁴² Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom. ⁴³ Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. ⁴⁴ On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu ⁴⁵ i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome. ⁴⁶ Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili. ⁴⁷ Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. ⁴⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"

¹¹ Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim.

¹³ Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: "Ti hoćeš prebjeći Kaldejcima!" Jeremija odgovori: ¹⁴ "Nije istina, ne želim prebjeći Kaldejcima!" Ali i ne slušajući Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima.

⁴ Tada dostojanstvenici rekoše kralju: "Ovoga čovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast."

³ nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaš u ruke Kaldejcima koji će nas pogubiti ili odvesti u sužanjstvo babilonsko!"

¹⁰ Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: "Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi.

¹¹ "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

²⁸ "Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka."

²⁸ vičući: "Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto."

⁸ slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;