Lamentations 4:8 Cross References - Croatian

⁸ Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo.

¹⁹ Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene. ²⁰ A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio!

¹² A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.

²⁰ Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.

¹⁷ Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. ¹⁸ Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće. ¹⁹ U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.

³⁰ Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.

²¹ kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,

⁴ Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

³ Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:

³ Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! ⁴ Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. ⁵ Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

¹¹ zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

⁸³ Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.

¹⁴ Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka -

¹ Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. ² Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih!

¹⁰ Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.

⁶ Pred njima narodi dršću i svako lice problijedi.

¹⁰ "Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu kraja nema, obilje dragocjenosti!