Job 6:4 Cross References - Croatian

⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

²³ Nevolje na njih ću svaliti, na njih ću svoje istrošiti strijele. ²⁴ Od gladi će umirati, ognjica i pošast njih će trovati. Poslat ću na njih zub zvjerinji i otrov zmija što prahom gmižu.

⁴² Strijele svoje opojit ću krvlju i mač moj najest će se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dušmanskih vrhovnika.

¹⁷ Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

¹² Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio. ¹³ Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi. ¹⁴ Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.

²⁰ Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!

¹⁵ Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.

²³ Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

¹³ ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'.

¹⁴ Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori.

¹² Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neće uspjeti.

² Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

⁵ Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi!

¹⁵ Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? ¹⁶ Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.

⁷ Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

¹⁴ Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?

¹² Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice. ¹³ U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.

³³ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba ³⁴ pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!"

³⁴ O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

¹¹ Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima.