Isaiah 42:5 Cross References - Croatian

⁵ Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode.

¹⁰ Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. ¹¹ I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. ¹² I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.

²⁴ I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. ²⁵ I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

⁷ Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

¹⁰ U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.

³ sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

⁴ TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.

¹⁴ Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio,

¹ Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. ² On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.

⁶ Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.

²⁵ Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. ²⁶ U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

² svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, ³ na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. ⁴ Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. ⁵ Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, ⁶ pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; ⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. ⁸ Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. ⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. ¹⁰ Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. ¹¹ Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. ¹² Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. ¹³ Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. ¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje ¹⁵ i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. ¹⁶ Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. ¹⁷ Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. ¹⁸ Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. ¹⁹ Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. ²⁰ Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. ²¹ Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. ²² Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. ²³ Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. ²⁴ Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. ²⁵ Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. ²⁶ Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. ²⁷ I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. ²⁸ Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. ²⁹ Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. ³⁰ Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. ³¹ Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! ³² On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. ³³ Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. ³⁴ Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. ³⁵ Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

⁶ On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova!

¹² Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?

²² On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.

²⁸ Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

²⁴ Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije.

¹² Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.

¹⁸ Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje: "Ja sam Jahve i nema drugoga.

¹³ Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze.

¹² On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa.

¹⁷ "O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguće!

²³ ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

⁶ On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime.

¹ Proroštvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah čovjeku u grudima:

²⁵ i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve.

² konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.

¹⁰ I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih. ¹¹ Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. ¹² Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.