1 Corinthians 13:5 Cross References - Croatian

⁵ nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

³ Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji.

¹⁵ Mojsije se vrlo razljuti i reče Jahvi: "Ne obaziri se na njihovu prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih oštetio."

¹⁰ Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred pećinu pa im Mojsije rekne: "Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?" ¹¹ Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o pećinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago. ¹² Potom će Jahve Mojsiju i Aronu: "Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem."

³ rekoše knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što bi htio iskazati čast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?"

²⁷ O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.

³² Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, ³³ jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.

¹⁷ Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.

⁵ Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika

¹⁹ A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!"

¹⁸ I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer svećeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku riječ njegovu." ¹⁹ Poslušaj me, o Jahve, i čuj što govore moji protivnici. ²⁰ TÓa zar se dobro uzvraća zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju.

¹³ A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici pođoše Gedaliji u Mispu ¹⁴ te mu rekoše: "A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova. ¹⁵ Tada reče Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: "Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko neće doznati. Zašto da on tebe ubije i da se opet rasprše svi Judejci što se oko tebe skupiše? I zašto da propadne ostatak Judejaca?" ¹⁶ Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu."

²² A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."

⁴ Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima?

⁵ A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava!

³⁹ Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica."

¹² Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun. ¹³ Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. ¹⁴ Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim. ¹⁵ Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!

¹ Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo. ² Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje.

³⁶ Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu.

²⁴ Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga.

³³ kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.

¹³ Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli? ¹⁴ Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu? ¹⁵ A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa. ¹⁶ Ako je kome do prepirke, takva običaja mi nemamo, a ni Crkve Božje.

¹⁸ Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori.

²¹ ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija. ²² Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.

²⁵ da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge.

³³ jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. ³⁴ Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. ³⁵ Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku. ³⁶ Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla? ³⁷ Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed. ³⁸ Tko to ne prizna, ne priznaje se. ³⁹ Zato, braćo moja, težite prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima! ⁴⁰ A sve neka bude dostojno i uredno.

¹⁹ Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja.

¹³ Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima.

¹ Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. ² Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!

³ nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ⁴ ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! ⁵ Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:

²¹ jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.

⁸ Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu!

⁷ Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno:

¹⁰ Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom.

¹⁹ Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.

¹⁶ Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću. ¹⁷ Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce - kako ljubav Božja ostaje u njemu?