Croatian(i)
1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,
2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.
3 Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."
4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.
5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.
6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.
7 Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio."
8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.
10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.
11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.
12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -
13 reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.
14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.
15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.
16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.
17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.
18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.
20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.
21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima."
22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.
7 1 Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
2 Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku.
3 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji.
4 Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio."
5 Noa učini sve kako mu je Jahve naredio.
6 Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju.
7 I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
8 Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi,
9 uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.
10 A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji.
11 U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.
12 I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.
13 Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;
14 oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja,
15 uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života.
16 Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.
17 Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.
18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom.
19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom.
20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.
21 Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.
22 Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe.
23 Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji.
24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
8 1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
3 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
6 Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;
7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.
8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
9 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
10 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
12 Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
13 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
15 Tada Bog reče Noi:
16 "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
17 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"
18 I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
20 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21 Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
22 Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."
9 1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite se i množite i zemlju napunite.
2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.
3 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.
4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.
5 A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.
6 Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!
7 A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!"
8 Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
9 "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas
10 i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji.
11 Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti."
12 I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće:
13 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.
14 Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže,
15 spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.
16 U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji."
17 I reče Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji."
18 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.
20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.
21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora.
22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani.
23 Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola.
24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:
25 "Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!"
26 Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga!
27 Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!"
28 Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina.
29 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.
10 1 Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa.
2 Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras.
3 A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci.
5 Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima.
6 Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan.
7 Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan.
8 Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji.
9 Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve."
10 Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu.
11 Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah
12 i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad).
13 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,
14 pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.
15 Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het.
16 Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani,
17 Hivijci, Arkijci, Sinijci,
18 Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše,
19 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.
20 To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima.
21 A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi.
22 Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.
23 A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš.
24 Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera.
25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
26 Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah,
27 Hadoram, Uzal, Dikla,
28 Obal, Abimael, Šeba,
29 Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.
30 Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku.
31 To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima.
32 To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.
11 1 Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane.
3 Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku.
4 Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!"
5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji.
6 Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.
7 Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije."
8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada.
9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
10 Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad.
11 Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
12 Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah.
13 Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
14 Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.
15 Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
16 Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg.
17 Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.
19 Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.
21 Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
23 Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.
25 Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
27 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.
28 Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.
29 Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.
30 Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda.
31 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.
32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.